Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2773/2017-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz K. S.,

O.:…, zastupanog po punomoćniku T.

V., odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1. C. G. iz K. S.,

O.:…, pod 2. I. P. iz K. S., O.:…, zastupanih po punomoćniku J. D., odvjetniku u K. L., i pod 3. A. R. iz K.

S., O.:…, zbog ukidanja prava služnosti, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.331.b. te 335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 29. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom, ustanovljenim presudom Općinskog suda u Splitu P-2050/2010 na teret čest. zem. 458/1 KO K. S., kao poslužnog dobra, na korist čest. zem. 459/1 i čest. zem. 459/3 K. K. S., kao povlasnog dobra, a koja služnost ide sa sjevera prema jugu, uzduž cijele zapadne međe, površinom koja je označena u dopuni vještva vještaka Z. R. od 19. studenog 2010., žutom bojom, i omeđena slovima B, C*, J*, K,B, pa se zabranjuje tuženicima svako uznemiravanje tužitelja na tom dijelu čest. zem. 458/1 K. K. S..

II. Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.572,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena 30. svibnja 2017. tužitelj je naveo kako je Presudom Općinskog suda u Splitu P-2050/2010 utvrđeno da se u korist čest. zem. 459/1 i 459/3 KO K. S. uspostavlja pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom, odnosno da isto pravo postoji, a služnost ide sa sjevera prema jugu, uzduž cijele zapadne međe površinom koja je označena dopunom vještva, vještaka Z. R. od 19. studenog 2010., žutom bojom, i omeđena slovima

B, C*, J*, K,B. Tužitelj da je vlasnik čest. zem. 458/1 dok su I. P. i A. R. vlasnik čest. zem. 459/1, a C. G. čest. zem. 459/3, sve KO K. S..

Tužitelj smatra da tuženici nemaju pravo na pravo služnosti prolaza pješice i motornim vozilom iz razloga što zapadnim dijelom čest. zem. 458/1 KO K. S. prolazi javni put u vlasništvu G. K., a označenog kao javno dobro u općoj uporabi, čime pravo služnosti gubi svoj učinak i svrhu. Tuženici nemaju ni pravni interes za služnošću, jer ta služnost nije obzirna te prekoračuje svrhu radi koje se ustanovljava. Tuženici služnost niti ne koriste. Stoga je sud predložio da sud provede glavnu raspravu, provede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će se pravo služnosti ukinuti, a tuženicima zabraniti da tužitelja uznemiravaju u mirnom uživanju čest. zem. 458/1 KO K. S.. Tužitelj je zatražio i da mu tuženici naknade parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 1 i pod 2 su naveli da se tužbi protive u cijelosti te predlažu da je sud odbije, a tužitelja osudi na plaćanje troškova. Čest. zem. 2468 KO K. S., da ne može predstavljati jednako prikladan javni prolaz iz razloga što se navedena čestica po obliku ne može tretirati kao adekvatna putna veza jer put nema širinu od minimalno tri metra, već širina varira od 0,70 m do 1 m, a u najširem dijelu 2,75 m. Također, da je bitno naglasiti kako nekretnine oznake čest. zem. 467/4, 465/2 i 465/1 sve KO K. S., a koje su položene odmah uz zapadnu među čest. zem. 2468/1 K. K. S. su u vlasništvu trećih osoba pa se i po tome osnovu pravo služnosti puta ne može ukinuti, iako dio predmetnih nekretnina u naravi čine, zajedno s čest. zem. 2468/1, makadamski put.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze pregledom Presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, od 20. svibnja 2011. P-2050/10, skice vještva vještaka Z. R. od 19. studenog 2010., opisa vještva Z.

R. u predmetu P-2050/10, posjedovnog lista broj 1114 KO K. S.,

potvrde o imenovanju ulica G. K. od 28. kolovoza 2014., zapisnika sastavljenog kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, ZK odjela u predmetu Z-1654/2008/5718 (preoblikovanje zemljišne knjige),

odluke Vrhovnog suda RH Revx-1056/2010-2, skice lica mjesta iz predmeta P- 1043/16, a koju je izradio A. B., vještak mjernik, prijepisa posjedovnog lista 1822 KO K. S. kao i prijepisa posjedovnog lista 1385 K. K. S.,

prijepisa posjedovnog lista 2019 K. K. S., skice izmjere sačinjene 26.

rujna 2008. od strane Z. B. inženjera geodezije, izvatka iz zemljišnih knjiga za ZU 5718, 6299, 4777 i 4771. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. B. te je saslušan svjedok I. Đ. i tužitelj B. V. kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su zatražile i popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da se ukine pravo stvarne služnosti prolaska pješice i motornim vozilom na čest. zem. 458/1 KO K. S., koje je on vlasnik.

7. Prema odredbi čl.186.st.1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, nadalje u tekstu:

ZV) proizlazi da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. St. 2. istog čl. ZV-a propisano je da stvarna služnost koja je osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne se ne može razdvojiti od vlasništva te nekretnine, ona je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

Odredbom čl. 242 st. 2 ZV-a propisano je da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na kojem temelju je zasnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladni javni prolaz.

8. Nije sporno da je Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću od 20. svibnja 2011. P-2050/2010 utvrđeno da u korist čest. zem. 459/1 i 459/3 KO K. S., a na teret čest.zem. 458/1, postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom, a koje pravo se ima upisati u zemljišne knjige. Nije sporno niti to da je tužitelj vlasnik čest.zem. 458/1 dok su tuženici pod 2 i pod 3 vlasnici čest.zem. 459/1, a tužena pod 1 vlasnica čest.zem. 459/3, sve KO K. S..

9. Ono što je među strankama sporno je pitanje je li potrebno, nužno i opravdano, da na čest.zem. 458/1 postoji teret kao što je pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom. Tužitelj smatra da to pravo nije opravdano i predstavlja preveliki teret za njegovu nekretninu, nekretninu koje je on vlasnik, a tuženici pod 1. i 2. smatraju da je to pravo opravdano. Tuženik pod 3., koji sa tuženima pod 1. i pod 2. ima položaj jedinstvenog suparničara, nije na tužbu i zahtjev tužitelja te njegove tvrdnje stavio nikakav odgovor. Točnije, tuženik pod 3. ničim nije osporio zahtjev tužitelja, pa je u odnosu na njega donesena Presuda zbog ogluhe, čime se željelo dati na značaju njegovom odabiru za pasivno postupanje u ovome postupku. Čak štoviše, sud smatra da je ovim odabirom tuženik pod 3 želio jasno poručiti da smatra točnim i opravdanim tvrdnje tužitelja iz tužbe.

10. Raspravljajući ovo sporno pitanje, odnosno kako bi dobio sud odgovor na pitanje koje je među strankama predmet spora, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta i sve to uz sudjelovanje vještaka mjernika, A. B..

Vještak B. dao je svoj pisani nalaz i mišljenje dana 11. prosinca 2020., nakon što je sa sudskom komisijom izišao na lice mjesta, a kojom prigodom je sud utvrdio da predmet spora, oku vidljivo, predstavlja put, dijelom makadamske površine, a dijelom travnate. Na kraju travnatog dijela nekretnine na kojoj je bila uspostavljena služnost utvrđeno je prilikom očevida još i to da se na njoj uočavaju ostaci betonskog kamenog zida. Tuženici se na očevidu nisu pojavili, iako žive na nekretninama južnije od nekretnine tužitelja. U svome nalazu i mišljenju pak, vještak A. B. je kazao kako je izvršio identifikaciju predmeta spora pa može kazati da se sporni dio čestice, a koji se nalazi u makadamskom putu, može definirati točkama 1-2-3-4-1 i površine je 5,5 m2. Taj sporni dio onemogućava prolaz vozilima dalje prema jugu jer je udaljenost između zapadne međe iste i žičane ograde na drugoj strani puta, iznosi 1,42 m (točke A-B).

Vještak A. B. dao je svoj dopunski nalaz i mišljenje, prije svega očitujući se na prigovore stranaka na ročištu za glavnu raspravu 21. svibnja 2021., kada je rekao da je ukupna duljina čest. zem. 458/1 u pravcu sjever-jug, uzduž zapadne međe 25,23 m. Odgovarajući pak na pitanje je li javni put oznake čest. zem. 2468/1 u istoj ravni kao i čest. zlem. 458/1 i je li postoji visinska razlika, kazao je da u početnom dijelu do ruba asfalta, visinske razlike nema, dok u donjem dijelu čest. zem. 458/1 ima veću visinu u odnosu na javni put. Također je vještak B. ovom prigodom kazao da je izvršio provjeru širine na tri različita mjesta te da je tako utvrdio da širina stvarnog puta nigdje nije 3 m nego je manja od toga, pa tako u točki 4 je 2,60 m. Pisanu dopunu nalaza i mišljenja, vještak A. B. dostavio je 31.

svibnja 2021. U toj nadopuni vještak B. je kazao kako je postojeći makadamski put širine cca 2 m, sasvim dovoljan za prolaz osobnim vozilom s tim da je jedini problem, vidljiv u označenoj točci A, gdje tužiteljev betonski zid visine cca 70 cm i željezna ograda s druge strane, otežavaju promet.

11. Na ročištu za glavnu raspravu 3. rujna 2021. saslušan je svjedok I. Đ. koji je potvrdio da je u susjedstvu sa parničnim strankama još od 1990. Također je kazao da je i ranije sudjelovao u nekom parničnom postupku kada je kazao isto što može kazati i danas, a to je da tuženici mogu na posve prikladan i jednostavan način doći do svoje nekretnine ne koristeći nekretninu tužitelja. Poglavito da se to odnosi na obitelj G., ali i na sve ostale. Obitelj G. do svoje nekretnine imaju direktan pristup automobilom, dok bi preostali tuženici trebali imati suglasnost obitelji G. za provoz vozilom. Kada je ovome svjedoku prikazana ortofoto skica iz spisa, svjedok je pokazao predmetni dio nekretnine koji je sporan ustvrdivši da on tuženicima ne treba za prolaz, uostalom oni da se njime niti ne koriste. Identično svojim navodima tijekom postupka, tužitelj B. V. je kazao u svome iskazu na ročištu za glavnu raspravu od 3. rujna 2021., dodajući da tuženici čak ni nakon dobivanja pravomoćne sudske odluke o tome da imaju pravo služnosti prolaza i provoza to pravo ne koriste, a njega su doveli u vrlo nezgodnu i tešku situaciju jer na svome objektu ne može izgraditi potkrovlje zbog nedostatka stupnja izgradivosti koja je manja zbog upisanog prava služnosti pa je njegov sin prisiljen tražiti podstanarski smještaj.

12. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude. Ovo iz razloga što prilikom tumačenja odredbe čl. 242 st. 2 ZV-a, svakako treba voditi računa o postizanju društvenog cilja i to posebno kada se ima u vidu načelna odredba iz čl. 175 st. 1 ZV-a, a prema kojoj odredbi svaka služnost mora imati razumnu svrhu. Stoga, u konkretnom slučaju, kada već postoji jednako prikladan prolaz koji se uz sitnija ulaganja može osposobiti u potpunosti da posluži istoj svrsi kojoj bi trebalo služiti pravo služnosti prolaza i provoza. Uostalom, evidentno je da se tuženici već koriste drugim pristupnim putem do svojih nekretnina jer se iz iskaza saslušanog svjedoka, I. Đ., jasno dade razaznati da pravo služnosti tuženici niti ne koristi, a nisu nikada ni koristili.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,

37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužitelju je parnični trošak priznat i to jednokratnom obliku nagrade za cijeli prvostupanjski postupak baš u visini od 200 bodova. Ukupan zbir od 200 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda, a potom je dobiveni iznos od 2.000,00 kn uvećan još za 25% PDV-a ili iznos od 500,00 kn, iznos od 2.872,80 kn na ime plaćenog predujma u gotovu novcu za izvođenje dokaza geodetskim vještačenjem te izlazak sudske komisije na lice mjesta i iznos od 200,00 kn na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu (svaka u visini od po 100,00 kuna). Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška što će ga tužitelju, kao stranci koja je u postupku u cijelosti uspjela, morati platiti tuženici pod 1 i pod 2, koji su se njegovoj tužbi usprotivili i to kao ona strana koja je postupak u cijelosti izgubila, sve u iznosu od 5.572,80 kn.

14. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II. izreke odluke.

U Splitu, 29. travnja 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženih pod 1. i 2.

- tuženiku pod 3.

- u spis