Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 4 Gž Ovr-482/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. N. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u O. d. M. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenice R.-M. M. C. iz M., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u O. d. M. & p. j.t.d., S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-280/2020 od 6. rujna 2021. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-280/2020 od 4. veljače 2022., 29. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice R.-M. M. C. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-280/2020 od 6. rujna 2021. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-280/2020 od 4. veljače 2022. u dijelu pod st. I., II. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba ovršenice R.-M. M. C. kao djelomično osnovana, prenačuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-280/2020 od 6. rujna 2021. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-280/2020 od 4. veljače 2022. u dijelu pod st. IV. izreke i za navedeno rješava:

Nalaže se ovrhovoditelju Z. N. naknaditi ovršenici R.-M. M. C. trošak sastavljanja žalbe od 29. rujna 2020. u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od osam dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenice R.-M. M. C. za naknadu troška sastavljanja žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-280/2020 od 6. rujna 2021. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-280/2020 od 4. veljače 2022. u iznosu od 1.562,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/08 od 9. kolovoza 2019. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/08 od 1. listopada 2019., radi naplate novčane tražbine na ime glavnice u iznosu od 132.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate, te troška parničnog postupka u iznosu od 43.486,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2019. do isplate, određena je ovrha na nekretnini ovršenice označenoj kao kč. br. ZGR. 92/13 kuća površine 103 m2 upisanoj u zk. ul. 390 k. o. M. (st. I. izreke). Nadalje, određen je trošak ovrhovoditelja u iznosu od 4.179,00 kn (st. II. izreke), odbijen je prijedlog ovršenice od 29. rujna 2020. za odgodu ovrhe kao neosnovan (st. III. izreke), te je odbijen zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn (st. IV. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda ovršenice te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku prvostupanjskog suda nisu počinjene povrede odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, ali materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno.

6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/08 od 9. kolovoza 2019. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/08 od 1. listopada 2019., kao ovršne odluke iz čl. 23. toč. 1. OZ-a, kojom je ovršenici naloženo solidarno isplatiti ovrhovoditelju novčanu tražbinu na ime glavnice i troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenice (čl. 82. OZ-a) pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je radi naplate predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja odredio ovrhu na toj nekretnini.

8. Žalbeni navodi ovršenice da je predmetna nekretnina njezin dom i da se na istoj ne može odrediti ovrha jer je to protivno odredbi čl. 75. st. 1. i st. 5. OZ-a, nisu osnovani.

8.1. Naime, odredbom čl. 75. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Sukladno st. 5. istog članka smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz toga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

8.2. Iz stanja spisa proizlazi da ovršenica na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina ima prijavljeno boravište, dok prebivalište ima u Š. na adresi …, G. d. G.. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12 i 158/13) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Stavkom 2. istog članka propisano je da je boravište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu odredbe stavka 1. toga članka. Kako ovršenica na predmetnoj adresi ima prijavljeno privremeno boravište, a ista ničim nije dokazala svoje navode da u toj nekretnini stalno živi i da ona predstavlja njezin dom, to nisu mogli biti uzeti kao osnovani navodi da je određivanje predmetne ovrhe protivno odredbama čl. 75. st. 1. i 5. OZ-a. Pritom valja reći i to da navodi ovršenice da nekretnina u kojoj ona živi u Š. nije njezino vlasništvo, uopće nije odlučna jer za kategorizaciju nekretnine domom nije nužno da je ista vlasništvo osobe koja u njoj živi.

9. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi ovršenice da nisu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani odredbom čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a, jer iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da bi bila narušena pravična ravnoteža u smislu tih odredbi.

9.1. Naime, da bi sud mogao izvršiti procjenu pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika, ovršenik sudu mora dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža.

9.2. Odredbom čl. 80.b. st. 2. OZ-a propisano je da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn i ako ocjeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Nadalje, sukladno odredbi čl. 80.b. st. 3. OZ-a pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st 2. tog članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: - je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, - je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, - služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, - ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga, - je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

9.3. Navodi ovršenice da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu (čl. 80.b. st. 3. al. 1) ničim nisu dokazani pa nisu mogli biti uzeti kao osnovani. Nadalje, ovrhovoditelj je učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri (čl. 80.b st. 3. al. 2.), budući da je dostavio dokaz o tome da se predmetna ovrha ne može provesti putem Fine, a i dokaz o tome da ovršenica nema u vlasništvu drugu imovinu (listovi 92-95 spisa). Navodi ovršenice da joj predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te da ne postoje druge nekretnine ili mogućnosti da svoje potrebe zadovolji (čl. 80.b st 3. al. 3), također nisu mogli biti uzeti kao osnovani budući da u prilog takvih tvrdnji ovršenica ne dostavlja nikakve dokaze. Štoviše, iz stanja spisa proizlazi da ista ima prebivalište u Š., a na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina tek privremeno boravište, kako je to gore već obrazloženo.

9.4. Što se tiče ispunjenja pretpostavki iz čl. 80.b. st. 3. al. 4. i 5. OZ-a, valja reći da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga, izuzev činjenice da se radi o namirenju tražbine koja potječe iz pravnog odnosa nastalog još 2007. godine. Također, ovršenik nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine. Međutim, neovisno o tome, s obzirom na gore utvrđene okolnosti o boravištu ovršenice, nedokazivanju navoda o nesrazmjeru vrijednosti nekretnine i visine tražbine, kao i nemogućnosti ovrhovoditelja za ostvarenjem tražbine na drugim predmetima ovrhe, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja proizlazi zaključak da nije dokazano da bi prodaja predmetne nekretnine radi namirenja tražbine ovrhovoditelja narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, pa nisu osnovani žalbeni navodi da je određivanje ovrhe protivno odredbama čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ-a, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

10. Na pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi ne utječu niti navodi ovršenice da i drugi tuženici iz ovršne isprave imaju imovinu na teritoriju Republike Hrvatske, pa je ovrhovoditelj mogao pokrenuti postupak i protiv njih. Ovo stoga što ovršenica za predmetni dug odgovara solidarno s ostalim tuženicima iz ovršne isprave pa je ovrhovoditelj mogao pokrenuti postupak prisilne naplate samo protiv nje, a nije bio u obvezi pokretati postupke protiv svih tuženika.

11. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a odredio da je ovršenica dužna ovrhovoditelju naknaditi trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastavljanja prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) ukupno iznosi 3.125,00 kn. Također, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovrhovoditelju pripada i pravo na trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi, pri čemu istome sukladno Tbr. 1. toč. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19) pripada pravo na trošak sudske pristojbe u iznosu od ukupno 1.673,00 kn, a ne 1.054,00 kn kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Međutim, budući da se na taj dio odluke žali samo ovršenica, a s obzirom na to da sukladno čl. 374. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a drugostupanjski sud ne može preinačiti odluku na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, to je valjalo odluku o trošku ovršnog postupka potvrditi.

12. Vezano za prijedlog za odgodu ovrhe, valja reći kako se sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1 - 10. OZ-a) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

12.1. Kako ovršenica nije ispunila niti jedan od specifičnih razloga za odgodu ovrhe, to već iz tog razloga nije osnovan njezin prijedlog za odgodu ovrhe, pa navodi o nastanku nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nisu niti trebali biti posebno cijenjeni.

13. Međutim, pogrešno je postupio sud prvog stupnja kada u st. IV. izreke pobijanog rješenja ovršenici nije priznao pravo na trošak sastavljanja žalbe od 29. rujna 2020. protiv prvotnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-280/2020-2 od 16. rujna 2020. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica sa žalbom protiv tog rješenja o ovrsi uspjela, jer je to rješenje bilo ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Pritom valja reći kako za ocjenu osnovanosti troška sastavljanja te žalbe uopće nije odlučno što je ista bila uvažena iz formalnih razloga. Stoga, ovršenici pripada pravo na trošak sastavljanja te žalbe i to u zatraženom iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 13/1 u vezi Tbr. 10/5 i Tbr 42. Tarife).

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu pod st. I., II. i III. izreke (st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), odnosno istu je valjalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti kao djelomično osnovanu te pobijano rješenje u dijelu pod st. IV. izreke preinačiti (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

15. Kako ovršenica nije uspjela u postupku koji je nastao povodom izjavljenog pravnog lijeka, osim djelomično i to u odnosu na sporedno potraživanje (trošak), to joj nije dosuđen zatraženi trošak za sastavljanje predmetne žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 29. travnja 2022.

Sudac

Nikola Ramušćak, v.r.