Poslovni broj: 6 Us I-2215/21-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužitelja I.
U. z K. S., P. ..., zastupa po opunomoćeniku D. V.,
odvjetniku u K. K., F.T. …, protiv tuženika Ministarstva
financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate poreza, nakon javne rasprave zaključene 21. travnja 2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja I. K., odvjetničkog vježbenika kod D. V., odvjetnika u
K. K., objavljene 29. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/19-01/666, Urbroj: 513-04-21-2 od 29. travnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415- 02/2019-001/03202, Urbroj: 513-007-17/2019-01 od 4. srpnja 2019.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/19-01/666, Urbroj: 513- 04-21-2 od 29. travnja 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I- 415-02/2019-001/03202, Urbroj: 513-007-17/2019-01 od 4. srpnja 2019., kojim je utvrđeno kako tužitelj duguje temeljem ovršnih isprava, na dan 4. srpnja 2019., iznos od 41.429,69 kuna (glavnica 33.582,60 kuna i kamata 7.847,09 kuna), te određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja koje ima na računu kod banke.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara kako je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe prigovor zastare u skladu sa odredbom članka 5. Općeg poreznog zakona (NN 147/2008) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji prigovor zastare. Navodi kako je porez na promet nekretnina utvrđen 15. srpnja 2009. i tada je zastara prvi put počela teći, te je apsolutni rok zastare nastupio 1. siječnja 2016. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 21. travnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je prisilna naplata poreznog duga u visini od 41.429,69 kuna, temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415-02/2019-001/03202, Urbroj: 513-007-17/2019-01 od 4. srpnja 2019., u skladu sa odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a).
8. U smislu odredbe članka 136. OPZ-a ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.
9. Odredbama članka 140 stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. određeno da su ovršne isprave: rješenje o utvrđivanju poreza, obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, rješenje o ovrsi, upravni ugovor i porezna nagodba.
10. Odredbom članka 141. stavka 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, trošak ovrhe i uputu o pravnom lijeku.
11. Odredbom članka 146. stavka 1. OPZ-a propisano je da ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.
12. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415-02/2019- 001/03202, Urbroj: 513-007-17/2019-01 od 4. srpnja 2019., temeljem ovršnih isprava navedenih u obrazloženju rješenja od Ad 1) do Ad 3), određeno provođenje ovrhe radi naplate poreznog duga u iznosu od 41.429,69 kuna (od čega glavnice 33.582,60 kuna i kamata 7.847,09 kuna), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih njegovih računa i na oročenim sredstvima, a sve sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
13. Tuženo tijelo je utvrdilo kako prvostupanjsko tijelo spisima predmeta prilaže ovršne i vjerodostojne isprave kojima se dokazuje visina i podrijetlo pobijanim rješenjem o ovrsi utvrđenih obveza tužitelja, koje se u ovom postupku prisilno naplaćuju, te kako tužitelj uz izjavljenu žalbu ne prilaže dokaze kojima bi dokazao tvrdnje izjavljene u istoj, da je njegovo dugovanje manje od rješenjem o ovrsi utvrđenog iznosa, slijedom čega je tuženo tijelo utvrdilo kako je rješenje o ovrsi pravilno i na zakonu utemeljeno, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe u postupku utvrđenog činjeničnog stanja zakonitost nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
15. Imajući u vidu citirane odredbe OPZ-a i prethodno izloženo činjenično stanje, prema ocjeni ovoga Suda, osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseno je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. Prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim.
17. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.
18. Rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, Klasa: UP/I-410-09/2014-01/02687, Urbroj: 513-07-17-03/2014-01 od 9. rujna 2014. postalo je izvršno u 2014., te je u smislu citirane odredbe članka 108. stavka 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2014., dakle 01. siječnja 2015., zatim rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, Klasa: UP/I-410-20/08-01/476, Urbroj: 513-07-17-003/12-12 od 5. prosinca 2012. postalo je izvršno u 2016. te je u smislu citirane odredbe članka 108. stavka 4. OPZ-a, zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2016., dakle 01. siječnja 2017. i rješenje o pristojbi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIsav-53/16-11 od 2. prosinca 2016. postalo je izvršno u 2016. te je u smislu citirane odredbe članka 108. stavka 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2016., dakle 01. siječnja 2017.
19. Slijedom navedenoga, proizlazi kako u konkretnom slučaju do dana pokretanja postupka naplate rješenjem od 4. srpnja 2019. nije protekao šestogodišnji zastarni rok za naplatu predmetnog poreznog duga iz odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a.
20. Prigovor tužitelja kako je zastara počela teći 15. srpnja 2009. nije osnovan budući su predmetne ovršne isprave, odnosno rješenja o utvrđenju obveze postala izvršna 2014., odnosno 2016., te u smislu odredbe 108. stavka 1. i 4. OPZ-a nije protekao šestogodišnji zastarni rok na naplatu predmetnog duga, računajući od dana izvršnosti rješenja o utvrđenju obveze.
21. Stoga, tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
22. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 29. travnja 2022.
S U T K I N J A
Nela Mešin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćenici I. B., odvjetnici na P., G. …
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
3. Kalendar 30 dana.
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (članak 11. stavak 1. točka 5. ZSP- a)
3. Kalendar 30 dana
