REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4.Povrv-94/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, u pravnoj stvari tužitelja M-U. d.o.o. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz R., protiv tuženika V. U. d.o.o. R., OIB: …, radi isplate 13.722,10 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3241/2020 od 23. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. iz R., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 13.722,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- 2.527,78 kuna od 6. studenoga 2018. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. ožujka 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 15. travnja 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. lipnja 2019. do isplate;

- 1.182,68 kuna od 14. srpnja 2019. do isplate;

- 1.750,20 kuna od 16. kolovoza 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. rujna 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. listopada 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 16. studenoga 2019. do isplate;

- 1.032,68 kuna od 15. prosinca 2019. do isplate,

te zakonske zatezne kamate koje teku na:

- 1.032,68 kuna od 16. veljače 2019. do 26.10.2020.;

- 1.032,68 kuna od 15. siječnja 2020. do 26.10.2020.,

koje teku od 6. studenoga 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

kao i nastalih troškova ovršnog postupka od 1.953,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 3.312,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba radi isplate 2.065,36 kuna pa se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3241/2020 od 23. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. iz R., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati glavnicu u iznosu od 2.065,36 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 23.3.2020. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku V. P. iz R. protiv ovršenika radi isplate 15.787,46 kuna s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavki kupaca od 18.2.2020. i računa broj: 322/PP01/1 od 25.10.2018.; 14/PP01/1 od 31.1.2019.; 34/PP01/1 od 28.2.2019.; 59/PP01/1 od 30.3.2019.; 89/PP01/1 od 30.4.2019.; 124/PP01/1 od 31.5.2019.; 147/PP01/1 od 28.6.2019.; 191/PP01/1 od 31.7.2019.; 236/PP01/1 od 31.8.2019.; 279/PP01/1 od 30.9.2019.; 315/PP01/1 od 31.10.2019.; 349/PP01/1 od 29.11.2019. i 379/PP01/1 od 30.12.2019..

2. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-3241/2020 od 23.3.2020. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, protivnik osiguranja je podnio prigovor. Osporio je osnov i visinu potraživanja. Nekretnina za koju su izdani računi otuđena je 4. lipnja 2019. pa tuženik nije bio suvlasnik u stambenoj zgradi u kojoj tužitelj vrši usluge upravljanja. Tužitelj je svoj zahtjev trebao podnijeti protiv drugog vlasnika. Tuženik je zatvorio sva dugovanja prema tužitelju do 4. lipnja 2019..

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni br. 6/1Povrv–94/2021-3 od 12.3.2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3241/2020 od 23.3.2020. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (stranica 36-38 spisa).

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 30.3.2021. predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-94/2021-12 od 24. ožujka 2022. odlučio odvojeno raspravljati o prijedlogu tužitelja za određivanje prethodne mjere u postupku pod poslovnim brojem R1-46/2022..

5. Tužitelj je naveo da je tuženik 27. listopada 2020. (nakon donošenja rješenja o ovrsi) uplatio iznos od 2.065,36 kuna na ime duga za dva utužena računa i to za račun broj 14 za siječanj 2019. te broj 34 za veljaču 2019. te je sukladno tome umanjio tužbeni zahtjev. Dostavio je povijesni izvadak za nekretninu na adresi M. upisanoj na k.č. … k.o. S. A. (u preoblikovanju novoformirana k.č. … k.o. M. – D.) iz kojeg proizlazi da je tuženik apartman – etažno vlasništvo E-1 stekao temeljem ugovora o kupoprodaji, uknjižbom prava vlasništva provedenom dana 18. srpnja 2008. pred Zemljišnoknjižnim odjelom K. pod poslovnim brojem Z-4594/08. Isti apartman tuženik je prodao M. Đ. koja je 7. prosinca 2020. izvršila predbilježbu prava vlasništva u svoju korist, koja se u zemljišnoj knjizi vodi pod poslovnim brojem Z- 15774/2020, koju predbilježbu prava vlasništva je opravdala 8. prosinca 2020. dostavom valjane tabularne izjave (Z-15871/2020). Iz navedenog proizlazi da je tuženik bio upisani vlasnik apartmana 1. suvlasnički dio 1777/10000, etažno vlasništvo E-1 u periodu počev od 18. srpnja 2008. pa do 7. prosinca 2020..Tužitelj nije imao saznanja da bi tuženik zaključio kupoprodajni ugovor prije upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama tuženikove slijednice M. Đ.. Ukazuje na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama koje reguliraju stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, povjerenje u zemljišne knjige te značaj opravdanja predbilježbe. Tužitelj i tuženik su 5. rujna 2018. zaključili Ugovor koji se odnosi na pružanje usluga upravljanja i održavanja apartmana u vlasništvu tuženika opisanog točkom III - i to temeljem Ponude od 26. lipnja 2018. kao sastavnom dijelu ugovora. Uvjeti i način plaćanja regulirani su člankom 6 predmetnog Ugovora, temeljem čega je tužitelj Ponudu za godišnje održavanja u iznosu od 12.391,97 kuna fakturirao u 12 mjesečnih obroka po 1.032,68 kuna (privatno upravljanje i održavanje raslinja i travnjaka) a koji iznosi se nalaze na računima 14, 34, 59, 89, 124, 147, 191, 236, 279, 315, 349 i 379. Pored ovih, unaprijed određenih i valoriziranih usluga, tužitelj i tuženik su ugovorili mogućnosti izvođenja i drugih usluga te hitnih intervencija koje su regulirane redovitim cjenikom usluga tužitelja odnosno posebnim ponudama. U vezi prethodno navedenog tužitelj je po narudžbi tuženika dva puta izvršio organizaciju i asistenciju prilikom uključivanja električne energije i vode, koju uslugu je fakturirao na računu broj 147 i 191 u iznosu od po 120,00 kn te uslugu dosijavanja trave uz dodatak humusa koju uslugu je fakturirao na računu broj 191 u iznosu od 454,02 kuna. Usluga u iznosu od po 120,00 kuna fakturirana je sukladno Cjeniku tužitelja koji se dostavlja ( točka 10, rad upravitelja) a usluga od 454,02 kn sačinjena je sukladno Ponudi od 26. lipnja 2018. gdje je u točci 1.3 određena jedinična cijena po m2. Za točku 1.3. prilog je Godišnji plan održavanja sa iskazanim jediničnim cijenama, gdje je u stavki br. 7 iskazana jedinična cijena za predmetnu uslugu. Tuženik nije imao primjedbi na usluge koje mu je tužitelj temeljem prethodno navedenog ugovora pružao. Tužitelj je gore navedene ugovorene usluge, osim utuženih, plaćao - o čemu se dostavlja „Salda konti“ kupaca počev od 10. srpnja 2018. pa do 27. listopada 2020. iz kojeg su vidljive uplate tuženika temeljem predmetnog Ugovora. Sam tuženik u podnesenom Prigovoru tvrdi da je podmirio tražbine tužitelja zaključno sa 4. lipnjom 2019. čime priznaje osnov potraživanja. Što se tiče tražbine tužitelja obračunate na računu broj 322, radilo se o hitnoj sanaciji krovne terase na zgradi u M. koju sanaciju su zatražili suvlasnici zgrade (i tuženik) radi otklona nastanka daljnje štete, te je predmetna sanacija od strane tužitelja izvršena u cijelosti. Tužitelj je ujedno i upravitelj zgrade na adresi M.. Suvlasnici zgrade su osobno i putem ovlaštene predstavnice L. L. zatražili od tužitelja izvođenje radova na krovnoj terasi zgrade budući je ista zbog oštećenja počela propuštati. Tužitelj je ovlaštenoj predstavnici i svim suvlasnicima dostavio Ponudu OD… od 6. listopada 2018. sa specifikacijom radova koji se trebaju izvršiti u vrijednosti od 28.450,00 kuna. Suvlasnici su ovu ponudu prihvatili te ovlastili tužitelja na pregovore sa investitorom koji je zgradu gradio, kako bi isti snosio dio troškova. Investitor, društvo U. N. d.o.o. je pristao snositi 50% troškova iz gore navedene Ponude, te je preostatak raspodijeljen na suvlasnike, imanentno njihovim suvlasničkim omjerima, prema “Raspodjeli dodatnog troška” koji dokument prileži spisu uz prijedlog za ovrhu. Prema toj “Raspodjeli” tuženik je obvezan snositi dio troška sanacije terase u iznosu od 2.572,78 kuna, koji iznos je obračunat tuženiku na fakturi broj 322. Suvlasnici su se, uključujući tuženika suglasili sa navedenom “Raspodjelom” te su svi preostali suvlasnici uključujući i investitora platili preuzete obveze. Radovi su dovršeni te na iste nitko od suvlasnika, pa tako i tuženik nije imao primjedbi.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije iznosio nikakva očitovanja, a na pripremno ročište održano 5.4.2022. na kojem je provedena i zaključena glavna rasprava nije pristupio, iako je o održavanju istog ročišta bio uredno obaviješten (povratnica na poleđini str. 123 spisa).

7. U konkretnom slučaju riječ je o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (13.722,10 kuna) koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna, te u kojem je tužitelj dužan u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska (čl. 461.a st. 3. i 4., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

8. Predmet spora je isplata 13.722,10 kuna koje tužitelj kao upravitelj zgrade potražuje od tuženika kao suvlasnika etažnog vlasništva-apartmana za troškove izvedenih radova, održavanja i upravljanja nekretninom u M. za period od studenoga 2018. do siječnja 2020..

9. Među strankama je sporno da li je u utuženom periodu tuženik bio suvlasnik etažnog vlasništva-apartmana te da li je dužan platiti troškove koje potražuje tužitelj prema utuženim računima.

10. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju savjesne i brižljive ocjene a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju sud je utvrdio da su stranke doista bile u poslovnom odnosu iz ugovora o upravljanju i održavanju zgrade (str. 100-104 spisa). Da tražbina tužitelja temeljem odredbe čl. 221b. st. 1. ZPP-a postoji sud je utvrdio iz obavijesti Ministarstva Klasa: … od 11.3.2022. (str. 112 spisa) jer je tuženik po svim utuženim računima iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Sud nije prihvatio tuženikove tvrdnje da je novi vlasnik stekao nekretninu 4.6.2019. kupoprodajnim ugovorom. To iz razloga što je tog dana prema izvatku iz zemljišne knjige (str. 51-61 spisa) doista sklopljen kupoprodajni ugovor između tuženika i G. M.. Međutim vlasništvo se ne stječe sklapanjem kupoprodajnog ugovora jer je to samo naslov stjecanja. Da bi kupac stekao vlasništvo neophodna pretpostavka je upis u zemljišne knjige koja je ispunjena tek 10. travnja 2020., a sve s obzirom da je tako propisano odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV-a, Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12). Stoga je do tog dana tuženik bio vlasnik nekretnine, a pored toga je po svim utuženim računima iskoristio pravo na odbitak pretporeza koje utvrđene činjenice su međusobno podudarne.

12. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o upravljanju zgradom te da je tuženik dužan snositi svoj udio u izvedenim radovima po tužitelju. Stoga je pozivom na odredbu čl. 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 13.722,10 kuna s kamatama i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

13. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima i prema dospijeću s računa. Kako je tuženik dio prethodno utuženog iznosa platio i to u iznosu od 2.065,36 kuna to je tužitelj na taj iznos ispravno zatražio zakonske zatezne kamate od dospijeća do dana plaćanja kako je to specificirano u točki I. izreke presude.

14. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 1.953,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Radi se o trošku javnog bilježnika od 703,97 kuna obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12), o trošku zastupanja po odvjetniku od 1.000,00 kuna (Tbr. 11.), te PDV (25%) od 250,00 kuna (Tbr. 42.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12). Taj trošak je bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav obrazloženog podneska od 28.3.2021. od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1.);

- sastav ostalog podneska od 1.4.2022. od 250,00 kuna (Tbr. 8. t. 3.);

- zastupanje na ročištu 5.4.2022. od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 562,50 kuna (Tbr. 42.), odnosno ukupno 2.812,50 kuna.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 500,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

16. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 3.312,50 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

17. Tužitelj je podneskom od 30.3.2021. povukao tužbeni zahtjev za 2.065,36 kuna kojem povlačenju se tuženik nije protivio, slijedom čega je sud pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. ZPP-a donio odluku sukladno izreci rješenja.

18. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude i rješenja.

U Rijeci 29. travnja 2022.

Sudac:

Nataša Malvich

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).