Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: 11 Povrv-114/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. V. put …, … Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. društvu Z. i P. d.o.o. iz O., protiv tuženice C. Š. iz B. …, OIB: …, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave, održane 30. ožujka 2022., kojoj su prisustvovali zamjenik punomoćnika tužitelja D. K., odvjetnik iz I. te tuženica, na ročištu povodom objave odluke, održanom dana 29. travnja 2022., temeljem čl. 335. ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-711/2020-2 od 13. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku C. Š. iz B. …, OIB: …, da isplati tužitelju A. H. d.o.o. V. put 1, …Z., OIB: …, iznos od 3.832,27 kn (tri tisuće osamstotridesetdvije kune i dvadesetsedam lipa) na ime glavnice u roku 8 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 91,02 kn od 18. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 209,00 kn od 17. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 285,00 kn od 15. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 238,00 kn od 14. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 189,20 kn od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 55,00 kn od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 55,00 kn od 14. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.710,05 kn od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-711/2020-2 od 13. ožujka 2020. od 27. srpnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka (nastalih i predvidivih) u ukupnom iznosu od 1.606,25 kn (tisuću šestošest kuna i dvadesetpet lipa) sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III/ Nalaže se tuženiku C. Š. iz B. .., OIB: …, da tužitelju A. H. d.o.o. V. put 1, … Z., OIB: …, naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 2.937,50 kn (dvije tisuće devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2022. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu većem od dosuđenog kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika Š. C., radi isplate iznosa od 3.832,27 kuna, temeljem kojeg je javni bilježnik Z. R.-K. iz V., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-711/2020-2 od 13. ožujka 2020., a koje rješenje je povodom pravovremeno stavljenog prigovora ovršenika stavljeno izvan snage ovosudnim rješenjem broj Povrv-114/2021-2 od 23. ožujka 2021. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatrao odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako je na nagovor prodavača kupila mobilni uređaj u prodavaonici u V., ali ga nikad nije koristila kao ni mrežu V.-a sa kojom nema ugovor budući nisu htjeli primiti uređaj, uz navode kako nije ni jednu kunu potrošila na telefoniranje, te kako telefon još uvijek stoji zapakiran u kutiji. Ističe kako je kriva što nije sama otišla u udrugu potrošača po pomoć. (Prigovor ovršenika, odnosno odgovor na tužbu nalazi se na listu 15 spisa).

3. Podneskom od 25. ožujka 2021., koji je tužitelj u spis predmeta dostavio u otvorenom roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika smatrajući iste neosnovanima i paušalnima. Tužitelj u uvodu svog podneska upoznaje sud sa promjenama naziva(tvrtke) tužitelja koji je prije poslovao pod nazivom V. d.o.o.. U odnosu na prigovor tuženice ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. rujna 2018. za pretplatnički broj 091-654- 3414 i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 13. rujna 2018., te zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. srpnja 2019., za pretplatnički broj 091-734- 4784 i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 23. srpnja 2019. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje vjerodostojnim ispravama za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja na koje je sklopljen bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penale). Tužitelj ukazuje i na odredbu članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/2008. do 72/2017.) prema kojem ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, navodeći kako se o toj ugovornoj odredbi i posebno pregovaralo, te kako je citirana odredba u cijelosti unesena u članak 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koji pak je sukladno odredbi članka 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim medijima sastavni dio pretplatničkog ugovora. Tužitelj ističe kako je nesporno da tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora tuženik nije plaćao predmetne račune te da mu je tužitelj uputio Obavijest o raskidu ugovora pretplatničkog odnosa od 15. studenog 2019., nakon čega je tužitelj 23. prosinca 2019. i raskinuo ugovore, te u računu za mjesec prosinac 2019. tuženiku obračunao naknadu za prijevremeni raskid predmetnih ugovora kao i preostale rate za kupljene uređaje. tužitelj posebno ukazuje na činjenicu kako su neosnovani navodi tužene da nije koristila usluge tužitelja, budući suprotno proizlazi iz specifikacija računa za koje neplaćanje se tereti u ovom postupku. Naposljetku, ukazuje i na odredbu članka 50. Zakona o elektroničkim medijima u kojem je detaljno uređena pravna procedura u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge, te kako prema njegovim saznanjima tužena nije podnosila pisane prigovore na utužene račune, slijedom čega se ima smatrati da se ista usuglasila sa visinom dužnog potraživanja i kako ih nije u mogućnosti iznositi u ovoj fazi postupka. (Podnesak tužitelja sa prilozima, nalazi se na listu 82- spisa). Predmetni je podnesak tužitelja sa prilozima dostavljen tuženoj 28. siječnja 2022, a ista se na zaprimljeni podnesak i priležeću dokumentaciju nije očitovala.

4. Na pripremnom ročištu održanom 30. ožujka 2022. tuženica Š. C. u odnosu na potraživanje tužitelja istaknula je i prigovor zastare potraživanja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u: povijesni izvadak iz Sudskog registra za tužitelja na listu 86 spisa, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na listovima 87-88 spisa, Ugovor o kupnji uređaja uz obveznu otplatu na listu 89 spisa, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na listu 90-91 spisa, Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu na listu 92 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. na listu 93- 94 spisa, specifikaciju poziva na listu 95 i 96 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. na listu 97 spisa, specifikacija poziva na listu 99 i 100 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. na listu 101-102 spisa, specifikacija poziva na listu 103 i 104 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. kolovoz 2019. do 31. kolovoz 2019. na listu 105 i 106 spisa, specifikacija poziva na listu 107 i 108 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. rujna 2019. do 30. rujna 2019. na listu 109-110 spisa, račun za pružene usluge za 01. listopad 2019. do 31. listopad 2019. na listu 111-112 spisa, račun za pružene usluge za razdoblje od 01. studenog 2019. do 30. studenog 2019. na listu 113 i 114 spisa, obavijest o obvezi plaćanja naknade štete na listu 115, račun za pružene usluge za 01. prosinac 2019. do 31. prosinac 2019. na listu 116 i 117 spisa, kartica kupca na listu 118 i 119 spisa, Opći uvjeti poslovanja tužitelja na listu 120-125 spisa i Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa na listu 126 i 127 spisa, te je proveo i dokaz saslušanjem tuženice kao stranke u postupku.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa koji se odnose na pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od lipnja do prosinca 2019., nepodmirene naknade za kupljene uređaje te za prijevremeni raskid ugovora sklopljenog 13. rujna 2018. i 23. srpnja 2019.

8. Tijekom postupka spornim se nije ukazala činjenica kako je tuženica sa tužiteljem bila u ugovornom odnosu temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. rujna 2018. za pretplatnički broj … i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 13. rujna 2018., te zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. srpnja 2019., za pretplatnički broj … i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 23. srpnja 2019., a kako iskazuje i sama tuženica na glavnoj raspravi održanoj 30. ožujka 2022, te kako tražbinu koja je predmet ovog postupka nije podmirila tužitelju. (iskaz tuženice na drugoj strani zapisnika poslovni broj Povrv- 114/2021-15, list 152 spisa).

9. Spornom se međutim ukazala činjenica je li tuženica u obvezi platiti tužitelju njegovu tražbinu imajući u vidu iznijeti prigovor zastare potraživanje, ali i prigovor previsokog potraživanja tužitelja kako u odnosu na mjesečne novčane iznose izdanih računa, tako i na naknadu za prijevremeni raskid ugovornog odnosa. Također, tuženica navodi kako nije koristila mobitele koje je kupila, a sporno je tijekom postupka i tko je od ugovornih strana raskinuo predmetne ugovore.

10. Prije svega, u odnosu na prigovor zastare potraživanja kojeg je iznijela tuženica, valja ukazati na odredbu članka 232. stavak 1. točku 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da se jednogodišnji rok zastare odnosi na tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima. Kako prema odredbi članka 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, to se zastara računa od prvog slijedećeg dana po dospijeću sukladno odredbi članka 215. ZOO-a. Budući da je najstariji račun tužitelja u iznosu od 91,02 kn dospio na naplatu 17. lipnja 2019. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 13. ožujka 2020. s kojim datumom se sukladno odredbi članka 241. ZOO-a prekida zastara, proizlazi kako nije proteklo zakonom predviđeno vrijeme u kojem je vjerovnik, odnosno tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Slijedom svega navedenog sud istaknuti prigovor tuženice da je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom smatra neosnovanim.

11. Nadalje, na konkretni pravni odnos prema mišljenju ovog suda ima se primijeniti odredba članka 342. stavak. 1. ZOO-a prema kojoj je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Dakle, nespornom se tijekom ovog postupka, kako je već gore utvrđeno, ukazala činjenica da je tuženica bila u obveznom odnosu sa tužiteljem. Naime, iz iskaza tuženice proizlazi kako je ista imala dva broja, te kako je jedan od njih fiksni home boks broj … koji je koristila majka tuženice, a drugi je bio broj … koji je koristila tuženica, koji pak navodi nisu u suprotnosti sa navodima tužitelja nego baš suprotno, potvrđuju njegove navode i ukazuju na istinitost i relevantnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, a naročito u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. rujna 2018. za pretplatnički broj … i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 13. rujna 2018., te zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. srpnja 2019., za pretplatnički broj … i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 23. srpnja 2019, ali i temeljem tako zasnovanog ugovornog odnosa, i sve račune koji su predmet ovog postupka. U tom smislu, ovaj je sud iskaz tuženice ocijenio istinitim i uvjerljivim.

12. Međutim dio u kojem su navodi tuženice tijekom postupka bili proturječni kako samom iskazu tuženice, a tako navodima tužitelja odnosi se na činjenicu raskida ugovornih odnosa, odnosno tko je raskinuo ugovorni odnos. Naime, iz dokumentacije koju je u spis predmeta dostavio tužitelj i to Obavijest tužitelja o raskidu pretplatničkog odnosa od 30. studenog 2019. na listu 126 i 127 spisa nedvojbeno proizlazi kako tuženica nije podmirila dug prema tužitelju slijedom čega joj je tužitelj sukladno odredbi članka 6.3.3. Općih uvjeta poslovanja bio prisiljen trajno isključiti ugovorene usluge i raskinuti pretplatnički odnos. Međutim, iz navoda tuženice tijekom postupka proizlazi kako je sa tužiteljem raskinula odnos budući su potraživanja tužitelja za nju bila odviše tegobna (zapisnik sa glavne rasprave od 30. ožujka 2022., zadnji pasus drugi redak), dok s druge strane tijekom provođenja dokaza saslušanjem tužene kao stranke u postupku na glavnoj raspravi održanoj istog dana, dakle 30. ožujka 2022., ista izjavljuje kako uslugu tužitelja nije koristila jer su joj je ukinuli (prvi pasus iskaza tužene, zadnji redak, list 152 spisa) slijedom čega ovaj sud zaključuje kako je upravo tužitelj raskinuo predmetni ugovorni odnos. Također, valja nadodati kako temeljem pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a tuženica nije predložila nikakve dokaze kojima bi dokazala svoje tvrdnje da je upravo ona raskinula ugovor sa tužiteljem.

13. No, bez obzira na činjenicu tko je raskinuo predmetni obveznopravni ugovorni odnos, nedvojbeno je i nesporno da tuženica ugovorom preuzete obveze nije ispunjavala, budući ista nije plaćala dospjele mjesečne račune za izvršene usluge koje je ista koristila. Da tuženica nije podmirila svoje dugovanje tužitelju potvrđuje i sama tuženica tijekom postupka navodeći kako su joj iznosi računa bili preveliki. Također, valja ukazati i na to da je tužena usluge tužitelja koristila (iako prema njezinim navodima možda dva mjeseca), a što proizlazi i iz specifikacija računa koje je tužitelj dostavio u spis predmeta (npr. račun na listu 93-96 spisa i račun na listu 99- 100 spisa, račun na listu 101-104 spisa i dr.), iz kojih se može vidjeti mjesečni promet tužene (pozivi i prijenos podataka). Također, zbog raskida ugovora od strane tužitelja, nedvojbeno je da su za tuženicu nastali i određeni dodatni troškovi, na koje je ista bila upozorena prilikom sklapanja ugovora sa tužiteljem, i to u vidu plaćanja penala za prijevremeni raskid ugovora, ali i u vidu naknade cijene za uređaj(e) koje je ista kupila, a za koje iznose joj je tužitelj također po raskidu pretplatničkog odnosa ispostavio račun.

12. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud je u cijelosti prihvatio račune za izvršenu uslugu za razdoblje od svibnja do prosinca 2019., koji se u spisu nalaze na listu 93-117 spisa kao vjerodostojne i istinite. Iznosi navedeni u spomenutim računima sukladni su iznosima i datumima dospijeća tražbine naznačene u Izvodu ovjerenih poslovnih knjiga od 05. ožujka 2020., temeljem kojeg je tužitelj i pokrenuo predmetni postupak (u početku ovršni). Nastavno, valja naglasiti kako tuženica tijekom postupka nije tvrdila da ne bi zaprimila račune koje joj je slao tužitelj, već samo navodi kako joj nije bio poznati ovršni postupak pokrenut protiv nje (u podnesenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi). U pogledu zaprimljenih računa, tuženica tijekom postupka ukazuje na njihov pozamašan iznos i za nju tegoban, iako u spis predmeta ne dostavlja nikakve dokaze niti tvrdi da bi protiv njih podnosila prigovore sukladno odredbi čl. 9. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koje je uvjete prihvatila potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Baš suprotno, tuženica u svojem iskazu potvrđuje kako nije stavljala pismene prigovore na zaprimljene račune tužitelja.

13. Uz sve navedeno, u odnosu na navode tuženice kako nije koristila mobitel koji je kupila, ovaj sud prvotno ukazuje na odredbu članka 219. stavka 1. ZPP-a budući tuženica nije predložila nikakve dokaze kojima bi dokazala istinitost svoje tvrdnje, niti je u spis dostavila druge dokaze iz kojih bi ovaj sud mogao utvrditi da je ista u odnosu na kupljeni uređaj, odnosno kupljene uređaje stavljala eventualne prigovore i/ili pak prigovarala materijalnim nedostacima kupljenih uređaja zbog kojih bi ih eventualno mogla vratiti. Također, sud je mišljenja kako eventualno nekorištenje mobilnog uređaja ne znači da ista nije koristila uslugu tužitelja (npr. sa drugog uređaja), niti pak je predmetna činjenica od odlučne važnosti za pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku.

14. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Obzirom da je dakle tužbeni zahtjev tužitelja radi osnovan, osnovan je i zahtjev tužitelja s osnova nastalih troškova postupka. Odluka o cjelokupnim troškovima postupka i to kako troškovima iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni, tako i troškova iz dijela parničnog postupka temelji se na odredbi članka 155. stavak 1. i 154. stavak 1. ZPP-a. Kako je prvostupanjski sud donio je rješenje iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje u tekstu OZ) i stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje ima se smatrati da je donošenjem takvog rješenja ovrha stavljena izvan snage, odnosno da nije niti pokrenuta već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i 448. ZPP-a. Prema odredbi iz članka 164. stavak 4 ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju članka 445.a. ZPP-a, propisano je da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II/ presude.

16. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., i 107/2015., dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kn sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/2011. i 114/2012., dalje u tekstu Pravilnik), koji se uvećava za iznos PDV-a sukladno istom Pravilniku i iznosi 40,00 kn, kao i paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn (30,00 kn + PDV 7,50 kn) sukladno odredbi članka 3. Pravilnika, budući da je iz predmeta spisa razvidno da je dostava javnog bilježnika bila pokušana u više navrata. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn sukladno Tbr. 2 stavak 1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/2019.). Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu sukladno odredbi iz Trb. 11. t.1. Tarife u iznosu od 500,00, trošak sastava podneska od 25. ožujka 2021. sukladno Tbr. 8.t.1. Tarife u iznosu od 500,00 kn, trošak zastupanja na raspravama putem punomoćnika 22. veljače 2022. i 30. ožujka 2022. sukladno Trb. 9. t.1. Tarife u iznosu od po 500,00 kn, a koji iznosi uključuju uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu u smislu Tbr. 42. Tarife. Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak od 2.937,50 kn, te je na priznati i dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata na od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. OZ- a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III/ presude.

17. Tužitelju nije priznati zatraženi trošak za materijalne troškove u iznosu od 100,00 kn (zatraženih 50,00 kn iz ovršnog postupka 50,00 kn iz parničnog postupka) budući tužitelj takve troškove nije dokumentirao računom, potvrdom ili kakvom drugom ispravom iz koje bi bila razvidna stvarna cijena eventualnih usluga koje je koristio tužitelj za potrebe ovog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom IV/ presude.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

Ivanec, 29.travnja 2022.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 8 (osam) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 (osam) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. društvu Z. & P. d.o.o. iz O. 2. tuženica C. Š. iz B. …