Poslovni broj: 10 UsI-645/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. i. b.

P. d.o.o., V., T. .., zastupanog po opunomoćeniku I. M.,

odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i S. j.t.d., Z., M. ..,

protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi zaštite potrošača, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2022. u odsutnosti stranka, 29. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-336-02/20-01/151, Urbroj: 443-01-23-01/5-20-2 od 30. srpnja 2020. i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Metković, Klasa: UP/I-336-02/20-01/1, Urbroj: 443-02-03-21/2-20-8 od 30. travnja 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 336-02/20-01/151, Urbroj: 443-01-23-01/5-20-2 od 30. srpnja 2020. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Metković, Klasa: UP/I-336-02/20-01/1, Urbroj: 443- 02-03-21/2-20-8 od 30. travnja 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se zabranjuje trgovačkom društvu M. i.

b. P. d.o.o., sa sjedištem u V., T. .., ovdje tužitelju, u prodavaonici

broj … – mesnica M., u M., K. B. .., nepoštena poslovna

praksa na način da je povećao maloprodajnu cijenu svježeg mesa svinjski but bez kosti iznad propisane najviše razine cijena, koji je u prodaji suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, te time iskorištava okolnosti u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-COV2, koje su okolnosti tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a trgovac je bio svjestan da će okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja, tužitelj navodi kako je u žalbi, kao i u ranijem očitovanju upućenom prvostupanjskom upravnom tijelu iznio argumente iz kojih nedvojbeno proizlazi nezakonitost rješenja upravnih tijela te da je za iste dostavio materijalne dokaze (knjigovodstvene isprave), međutim, da su upravna tijela tužiteljeve prigovore samo nabrojala i paušalno utvrđuje da isti nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari, te u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, navodeći da se na temelju dva podataka upravna tijela zaključila kako je tužitelj postupio protivno odredbi točke III. stavka 2. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (NN broj 30/20; dalje: Odluka Vlade RH). S obzirom da je na primkama centralnog skladišta navedeno kako nabavna cijena predmetnih proizvoda iznosi 24,90kn odnosno 24,50

kn, dok pod stavkom zavisni troškovi nema prikazanih troškova (0,00 kn), upravna su tijela zaključila kako ta predmetne proizvode nije došlo do povećanja nabavne cijene pa da se stoga na tužitelja ne odnosi izuzetak iz odredbe točke II. stavka 2. Odluke (…osim u slučajevima kada je do povećanja cijene proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II, te odluke, neovisno o volji gospodarskog subjekta). Iz navedenog da je vidljivo kako su upravna tijela potpuno ignorirala tužiteljev prigovor da se cijene koje se navode pod "nabavna cijena" nisu nabavne cijene proizvoda, već jedinične cijene dobavljača. Naime, još u očitovanju od 23. travnja 2020. odgovorna osoba tužitelja je navela kako se tužitelju u zapisniku klasa: 336-02/20-01/52, URBROJ: 443-02-03-21/2-20-2 od 17. travnja 2020. stavlja na teret da je od 4. do 15. ožujka 2020., usprkos nižoj nabavnoj cijeni predmetnog proizvoda, povećavao maloprodajnu cijenu artikla Svinjski but bez kosti, kao i da je izmjenama cijena neovisno o ulaznoj dokumentaciji povećavao cijene istog proizvoda, i to: Izmjena cijena 07 720000363 od 14.03.2020. MPC 39,90, Izmjena cijena 07 720000365 od 14.03.2020 MPC: 39,90 kn; dakle, da je do povećanja cijene proizvoda došlo neposredno prije 5. ožujka 2020., te da je cijena cijelo vrijeme ostala povećana do trenutka nadzora. U Zapisniku se navodi "povećanje nabavne cijene". Međutim, niti u periodu od 4. do 14. ožujka 2020. pa ni u periodu koji je uslijedio, tužitelj nije povećavao cijene proizvoda usprkos tome što bi nabavna cijena bila ista ili niža u odnosu na onu od 30. siječnja 2020. Sva povećanja maloprodajnih cijena vršena su u skladu s točkom III. stavom 2. Odluke, dakle iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda. Tuženik u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja navodi kako Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19 - dalje: ZZP) ne definira u pojmovima što je nabavna cijena proizvoda, pa stoga ne prihvaća tužiteljevo obrazloženje o tome što se u konkretnom predmetu, kao i inače u praksi, smatra nabavnom cijenom proizvoda. To što u jednom propisu nisu sadržane sve definicije pojmova koji se pojavljuju u tom propisu, ne znači da se za pojam koji se koristi u tom propisu ne koristi njegova posebnim zakonom propisana i općeprihvaćena definicija!!! Upravo je zbog toga tužitelj informirao upravna tijela kako u pravnoj regulativi postoji definicija pojma "nabavna cijena proizvoda", pa iako ZZP ne sadrži definiciju tog pojma, ona postoji i regulirana je dvama zakonima važećima u Republici Hrvatskoj: Zakonom o trgovini (članak 2. stavka 1. točka 8.) i Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (članak 2. stavak 1. točka o)). Prvostupanjsko tijelo je nabavnu cijenu proizvoda utvrđivalo samo kroz visinu jedinične cijene dobavljača, bez da je utvrđivalo da li je došlo do promjene ostalih faktora koji čine nabavnu cijenu proizvoda (zavisne troškove). S obzirom da u Zapisniku nije utvrđivana nabavna cijena proizvoda koja je relevantna sukladno navedenoj Odluci Vlade Republike Hrvatske, već je maloprodajna cijena uspoređivana s jediničnom cijenom dobavljača, činjenično stanje u Zapisniku je pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa stoga na temelju netočnih i nepotpunih podataka nije bilo moguće niti doći do zaključka o odgovornosti tužitelja. Dakle, nabavnu cijenu proizvoda, suprotno onome što je utvrđeno u provedenom upravnom postupku, osim jedinične cijene dobavljača, čine zavisni troškovi. Kao što je već navedeno u žalbi, da bi artikl Svinjski but bez kosti nastao rasjekom svinjske polovice i došao do police maloprodajnog objekta, potrebno je svinjsku polovicu najprije transportirati od dobavljača do mjesta rasijecanja pogonu tužitelja u Vrgorcu (s obzirom da su fakture dobavljača na paritetu FCO Č. ili K., trošak prijevoza snosi kupac). Po dolasku svinjske polovice u V., ona se istovara, zatim

se šalje u rasjekaonu gdje ju rasjekaone sijeku na pripadajuće dijelove različite vrijednosti (svinjski vrat, svinjska lopatica, svinjska slapina, svinjska potrbušina, svinjski but, svinjska koljenica, svinjskal kožice, loj...). Zatim se roba pakira, vraća na skladište svježe robe, odakle se sprema prema narudžbama mesnica, tovari u kamion i doprema do maloprodajnog objekta. Ako pak Svinjski but bez kosti dolazi već rasječen, njega isto treba transportirati od dobavljača do skladišta tužitelja u V.,

gdje se pakira, vraća na skladište svježe robe, odakle se sprema prema narudžbama mesnica, tovari u kamion i doprema do maloprodajnog objekta. Dakle, stvarna cijena koštanja Svinjskog buta bez kosti, pa tako i ostalih artikala, a koja ulazi u zakonsku definiciju nabavne cijene, nipošto se ne može izjednačiti s jediničnom cijenom dobavljača. Zavisni troškovi koji se računaju u nabavnu cijenu su se značajno povećali u odnosu na visinu na dan 30. siječnja 2020. lako tužitelj koristi vlastiti prijevoz, prema računovodstvenim standardima, njegova se vrijednost ima priznati po tržišnoj cijeni. Iako se vlastiti zavisni troškovi trebaju priznati prema tržišnim cijenama i stvarni trošak prijevoza tužitelja porastao je u ožujku 2020. u odnosu na prethodno razdoblje. To stoga što se zbog nedostatka vozača (koji su prilikom svakog ulaska u Republiku Hrvatsku 14 dana morali provesti u samoizolaciji) značajno povećao trošak plaća – i to ne samo zato što je tužitelj plaćao plaće vozačima koji nisu mogli raditi jer su bili u samoizolaciji, već i zato što je zbog iznimno otežanih uvjeta rada vozača i njihovog straha od zaraze, vozačima kao i ostalim djelatnicima, isplaćivao posebne nagrade kao poticaj na rad u takvim uvjetima. Samo vozačima je tako tužitelj uz plaću na mjesec ožujak isplatio ukupno 57.700,00 kuna posebnih nagrada za rad u izvanrednim okolnostima, a koje nisu isplaćivane uz plaće za mjesec veljaču, niti siječanj 2020. godine. Osim prijevoza, značajno je porastao i trošak rasjeka, pakiranja i manipulacije predmetnih proizvoda. Tužitelj navodi da je sveukupno uz plaću za mjesec ožujak radnicima izvanredno isplaćeno 909.095,00 kuna za rad u izvanrednim uvjetima uzrokovanim širenjem korona virusa, a kojih troškova nije bilo u siječnju 2020. Ono što je ključno za naglasiti je da predmetne zavisne troškove tužitelj nije niti mogao iskazati na primci proizvoda isporučenog u mesnicu u ožujku 2020. budući da se plaće isplaćuju u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, ali oni nedvojbeno terete predmetni proizvod budući da se radi o trošku prijevoza i manipulacije predmetnog proizvoda od dobavljača do maloprodajnog objekta. U periodu od 16. ožujka 2020. kada je Odluka stupila na snagu pa do 29. ožujka 2020. u mesnici 124 Metković 2 je prodano 368,13 kn svinjskog buta bez kosti. Sve da je cjelokupna količina prodana po najvišoj cijeni od 41,90 kn koliko je iznosila maloprodajna cijena na dan 17. ožujka 2020., te da nije bilo nikakvog povećanja cijene dobavljača ni drugih zavisnih troškova, na razlíci u odnosu na maloprodajnu cijenu 30. siječnja 2020. tužitelj bi zaradio sveukupno 2.208,78 kn. Samo u toj mesnici je uz plaću za ožujak 2020. radnicima zbog rada u uvjetima širenja korona virusa isplaćeno 3.000,00 kuna izvanrednih nagrada. Dakle, tužitelj još jednom ponavlja žalbeni prigovor kako ne da nije povećao maržu, već ju je bitno smanjio upravo zbog bitno povećanih zavisnih troškova.Tužitelj ponavlja i žalbeni prigovor da je u inspekcijskom je nadzoru utvrđeno kako je, od svih nadzorom obuhvaćenih proizvoda, u razdoblju od 29. ožujka 2020. do dana nadzora (17. travnja 2020.) povećao cijenu jednog proizvoda (svinjskog buta bez kosti) sa 35,90 kn na 36,90 kn, dakle za ukupno jednu kunu. Zbog navedenog povećanja cijene ukupno jednog proizvoda za ukupno jednu kunu upravna su tijela ocijenila da je tužitelj provodio agresivnu i nepoštenu poslovnu praksu opisanu odredbom članka 37. stavka

1. točka 3. ZZP-a. Zbog takve agresivne i nepoštene poslovne prakse tužitelju je izrečena predmetna upravna mjera koja za sobom povlači i prekršajnu odgovornost (člankom 138. stavkom 1. točkom 46. je za ovaj prekršaj predviđena novčana kazna od 10.000,00 do 100.000,00 kuna za trgovca - pravnu osobu i 10.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi). No prekršajna odgovornost nije jedina posljedica ovakve odluke prvostupanjskog tijela, lako su ovako visoke prekršajne kazne za opisano beznačajno djelo (sve da je prekršaj i počinjen, a nije, kako će niže biti obrazloženo) i same po sebi drakonske u vrijeme borbe za očuvanje poslovanja za trajanja pandemije uzrokovane Koronavirusom. Ovakva upravna mjera povlači za sobom i nemogućnost tužitelja da koristi potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID 19), a takvom djelatnošću se bavi tužitelj koji je zbog zatvaranja tržnica i svojih prodajnih mjesta pretrpio velike financijske gubitke. Ujedno naglašava i kako je predmetni upravni postupak samo jedan u nizu istovrsnih postupaka koji se vode protiv njega radi odstupanja u cijenama u pravilu jednog proizvoda za po jednu kunu u nekoliko njegovih poslovnih jedinica, a u kojem su mu po svakom tom upravnom postupku izrečene maksimalne prekršajne sankcije.

Nadalje, tužitelj ističe kako se ne slaže s obrazloženjem osporenog rješenja, te je stava da tuženik nije obrazložio i ocijenio njegove prigovore, a čime je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Zbog svega navedenog, da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (NN broj 47/09). Na koji će način poduzetnik knjižiti zavisni trošak pitanje je računovodstvenih načela i izbora samog poduzetnika, ali izbor računovodstvenog načela ne ukida postojanje tog troška. Potpuno je jasno da je proizvod potrebno transportirati do centralnog skladišta, prepakirati i dopremiti do police prodajnog mjesta i to je nemoguće učiniti bez troškova.Tužitelj je na okolnost visine zavisnog troška koji je teretio proizvod svinjski but bez kosti po primkama navedenim u osporavanom rješenju predložio i provođenje vještačenja, međutim tuženik taj tužiteljev dokazni prijedlog u pobijanom rješenju nije ni spomenuo, niti je obrazložio zašto taj dokaz nije izveo. Nadalje, tužitelj navodi da sve da zavisni troškovi nisu povećani u odnosu na siječanj 2020. (a jesu) tužitelj ponavlja žalbeni prigovor da u osporenm rješenju nedostaje dio obrazloženja koji bi doveo u vezu činjenicu povećanja cijene jednog proizovda za jednu kunu s definicijom agresivne poslovne prakse i njegovog nedopuštenog utjecaja na potrošača, a čime je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da upravna tijela ovakvim postupanjem nisu na odgovarajući način cijenila sve činjenice i dokaze iznesene od strane tužitelja, čime je učinjen niz bitnih povreda Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), pored ranije navedene povrede načela utvrđivanja materijalne istine. Slijedom svega navedenog,

ustvrdio je kako je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako u cijelosti ostaje pri razlozima iz drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja. Nadalje, tuženik u bitnom iznosi sadržaj tužbe i u odnosu na tužbene navode ističe da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 14. ožujka 2020. donijela Odluku te nije predvidjela razlike u iznosima povećanja cijena u Odluci navedenih proizvoda, već je u Odluci navedeno kako se najvišom cijenom smatra cijena na dan 30. siječnja 2020.,

osim u slučajevima kada je do povećanja cijene proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II. Odluke, neovinso o volji gospodarskog subjekta. Temeljem toga, tuženik navodi da je ispravno postupio kada je iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom postupka utvrdio ključne činjenice o iznosu nabavne cijene spornog proizvoda. Drugim riječima, obzirom da je tuženik u postupku utvrdio da je tužitelj u navedenom periodu povisio maloprodajnu cijenu kontroliranog proizvoda odnosno svježeg mesa, opravdano je zaključio da tužitelj postupa suprotno Odluci te je na zakonu osnovano svrstao takvo postupanje pod pojam agresivne poslovne prakse propisane člankom 36. Zakona o zaštiti potrošača vezano uz članak 37. stavak 3. istog Zakona. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj da zaista iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošači nalaze u vrijeme epidemije te one umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a tužitelj je istovremeno svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Sukladno svemu navedenom, tużenik zaključno ističe da je u prvostupanjskom postupku, suprotno tužiteljevom navodu, točno utvrđeno činjenično stanje te kako je točno zaključeno da takvim postupanjem tužitelj vrši agresivnu poslovnu praksu te ne postupa sukladno Odluci koja propisuje kako se najvišom cijenom, u konkretnom slučaju za proizvod svinjski but bez kosti, smatra cijena na dan 30. siječnja 2020., osim u slučajevima kada je do povećanja cijene proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II. Odluke neovisno o volji gospodarskog subjekta. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su neosnovani navodi tužitelja te umjesto ponavljanja razloga neutemeljenosti tužbe upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U podnesku od 19. travnja 2022. tužitelj se očituje u odnosu na dostavljeni odgovor na tužbu tuženika i u bitnom navodi da se u cijelosti protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu. U odgovoru na tužbu da se tuženik kao i do sada ponovno poziva isključivo na podatke iz primiki i tvrdi da su na istima iskazane nabavne cijene proizvoda pa da iz toga proizlazi da razlogom povećanja maloprodajne cijene nije bilo povećanje nabavne cijene i da osim onoga što mu je tužitelj dostavio u primkama nije jasno što je trebalo dalje utvrđivati. Tuženik da i nadalje ignorira načelo materijalne istine, te ignorira i dalje postojanje zavisnih troškova i izjednačava fakturnu cijenu dobavljača sa nabavnom cijenom. Tužitelj ponovno ukazuje na odredbu Zakona o trgovini (članak 2. stavka 1. točka 8.) i Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (članak 2. stavak 1. točka o)) koji reguliraju pojam nabavne cijene. Dakle, nabavnu cijenu, suprotno onome što tvrdi tuženik čini fakturirana cijena dobavljača uvećana za zavisne troškove nabave, a koje troškove tuženik odbija utvrditi u postupku. Životno je nelogično i u trgovinskom prometu nemoguće da zavisni troškovi ne postoje samo iz razloga što nisu iskazani na primkama iz kojih je vidljiva samo i jedino jedinična cijena dobavljača. Da je tuženik proveo ispitni postupak i utvrdio sve odlučne činjenice, nesporno bi utvrdio da je do porasta zavisnih troškova pa time i nabavne cijene došlo neovisno o volji tužitelja pa da je povećanjem maloprodajne cijene na način na koji je to tužitelj učinio, postupio u skladu s Odlukom jer se u ovome slučaju mora primijeniti iznimka predvidena točkom III. stavkom 2. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za odredene proizvode. Tuženik da očito u ovome postupku nije utvrdio sve činjenice i okolnosti pa time niti pravo stanje stvari, a što i sam priznaje u odgovoru na tužbu, već je selektivno, ignorirajući tužiteljeve dokazne prijedloge i dostavljenu knjigovodstvenu dokumentaciju, na temelju djelomično utvrđenih činjenica odlučio da je tužitelj obavljao nepoštenu poslovnu praksu. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu iznosi kako Vlada Republike Hrvatske nije predvidjela razlike u iznosima povećanja cijena, već je navedeno kako se najvišom cijenom smatra cijena na dan 30. siječnja 2020. pa s obzirom da je tužitelj povisio maloprodajnu cijenu (za jednu kunu!) takvo postupanje smatra agresivnom poslovnom praksom kojom tužitelj „zaista iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošači nalaze u vrijeme epidemije te one umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod". Pritom tuženik ponovno ne iznosi razloge o tome kako povećanje cijene jednog proizvoda za jednu kunu zadovoljava definiciju agresivne poslovne prakse njegovog nedopuštenog utjecaja na potrošača, niti o tome na kojim se to utvrđenjima temelji zaključak da potrošači u redovnim okolnostima svinjski but bez kosti nisu voljni platiti 36,90 kn/kg niti utvrđuje postojanje svih okolnosti koje propisuju relevantni čanci Zakona o zaštiti potrošača, odnosno: koju točno radnju iz čl. 36. ZZP je tužitelj poduzeo; je li to uznemiravanje, prisila, fizička sila, prijetnja ili nedopušten utjecaj koji točno postupci tužitelja predstavljaju takvo uznemiravnje, fizičku silu, prijetnju ili nedopušten utjecaj; koje su to nesretne okolnosti u kojima su se potrošači našli; je li došlo do nestašice mesa pa su morali pristajati na kupnju po basnoslovnim cijenama; u čemu se očituje smanjena sposobnost potrošača da razumno rasuđuju i po čemu su upravna tijela zaključila da su potrošači masovno postali smanjeno ubrojivi; na temelju kojih činjenica su upravna tijela zaključila da razuman potrošač svinjski but bez kosti ne bi platio kunu više nego dva mjeseca ranije; na temelju kojih činjenica je utvrđeno da je tužitelj bio svjestan da će predmetne okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Slijedom svega navedenog, tužitelj ističe da je cjelokupni postupak koji je prethodio donošenju drugostupanjskog rješenja nezakonit, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja pa tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 21. travnja 2022., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nisu pristupile uredno pozvane stranke u ovom sporu pa je rasrpava u skladu s odredbom članka 37. stavka 4. u svezi članka

39. stavka 2. ZUS-a održana u odsutnosti stranaka.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem na okolnost utvrđenja visine odnosno rasta zavisnog troška koji je teretio sporni proizvod u spornom periodu od referentnog datuma 30. siječnja 2020. pa do dana nadzora, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Tužitelj je u tužbi zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Prema odredbi članka 32. stavku 4. alineje 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje: ZZP) nepoštenom poslovnom praksom, koja je zabranjena sukladno članku 31. ZZP, posebno se smatra agresivna poslovna praksa, kako je uređena u člancima 36. do 38. ZZP.

14. Prema članku 36. ZZP poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

15. Prema članku 37. stavku 1. al. 3. ZZP, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju, ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

16. Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (Narodne novine, broj: 30/20; dalje: Odluka) uređuju se iznimne mjere kontrole cijena za određene proizvode radi sprječavanja negativnih učinaka promjene cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena tih proizvoda, a slijedom Odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020. godine, klase: 011-02/20-01/143, urbroja: 534-02- 01-2/6-20-01, čime se osigurava zaštita zdravlja i života ljudi na području Republike Hrvatske (točka I. Odluke). Predmetna Odluka odnosi se, između ostalog, na svježe meso (toč. II. 8. Odluke) i obvezuje, između ostalih, gospodarske subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost trgovine na području Republike Hrvatske (toč. III. st. 1. Odluka), pri čemu se kao najviša cijena smatra cijena proizvoda na dan 30. siječnja 2020., osim u slučajevima kada je do povećanja cijena proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda, neovisno o volji gospodarskog subjekta (toč. III. st. 2. Odluke).

17. Sukladno odredbi članka 137. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača tržišni inspektor će trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članaka 32. do 38. ovoga Zakona smatra nepoštenom.

18. Među strankama nije sporno da je tužitelj povećao cijenu svježeg mesa svinjski but bez kosti u odnosu na njegovu cijenu od 30. siječnja 2020.

19. Među strankama je sporno je li do povećanja cijene predmetnog proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda, neovisno o volji gospodarskog subjekta (toč. III. st. 2. Odluke), a s tim u vezi i zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

20. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela razvidno je da je viša tržišna inspektorica Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe nadzora trgovine, usluga i zaštite potrošača, Ispostave Metković dana 1. travnja 2020. obavila inspekcijski nadzor nad poslovanjem tužitelja, u prodavonici broj … – mesnica M., M. K. B. .., a o čemu je sastavila zapisnik

Klasa: 336-02/20-01/52, Urbroj: 443-02-03-21/2-20-1, te da je predmet nadzora bila primjena propisa iz područja zaštite potrošača, te da je dana 17. travnja 2020. izvršila uvid u dostavljenu poslovnu dokumentaciju tužitelja.

21. Inspekcijskim nadzorom, između ostaloga, utvrđeno je kako je u trenutku nadzora u prodaji zatečeno svježe meso svinjski but bez kosti, šifre 20304, za koji je istaknuta maloprodajna cijena 36,90 kn/kg, te ispostavljen račun br. 17573/MAL124/1 po istaknutoj maloprodajnoj cijeni 36,90 kn/kg.

22. Uvidom u poslovnu dokumentaciju o nabavi za predmetni proizvod utvrđeno je da je dana 30. siječnja 2020. maloprodajna cijena svinjskog buta bez kosti (dalje u tekstu: Proizvod) bila 35,90 kn/kg (kopija ispostavljenog računa br. 5660/MAL124/1 od 30. siječnja 2020.), a da je cijena po maloprodajnom računu broj: 17573/MAL124/1 od 1. travnja 2020. iznosila 36,90 kn/kg.

23. Zbog povećanja cijene mesa –svinjski but bez kosti tržišni inspektor izvršio je uvid u isprave o nabavnoj cijeni mesa: račune dobavljača u kontroliranom vremenskom periodu, primke iz centralnog skladišta tužitelja i ulazne međuskladinice za maloprodaju. Iz navedene poslovne dokumentacije proizlazi da je je u predmetnoj prodavaonici dana 29. siječnja 2020. međuskladišnicom broj: 1220000098 zaduženo 43,400 kg po maloprodajnoj cijeni 35,90 kn, na temelju primke sa centralog skadišta trgovca br. V0010320013852 od 29. siječnja 2020., po otpremnici dobavljača br. 15724/VP1/1 od 29. siječnja 2020. – PPK K., S. .., nabavna cijena 24,90

kn; dana 29. ožujka 2020. međuskladišnicom br. 120000304 zaduženo je 25,090 kg po maloprodajnoj cijeni 36,90 kn, na temelju primke sa centralnog skladišta trgovca br. V0010320046656 od 29. ožujka 2020., po otpremnici dobavljača br. 57719/VP1/1 od 28. ožujka 2020. – PPK K., S. .., nabavna cijena je 24,50 kn.

24. Tužitelj se na predmetni zapisnik očitovao na način da osporava pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja za predmetni proizvod, navodeći u bitnom da ne primjenjuje nepoštenu poslovnu praksu iz razloga jer pojam nabave cijene proizvoda čini jedinična cijena dobavljača, pozivajući se pri tome na odredbi članka 2. stavka 1. točke 8. Zakona o trgovini i članka 2. stavka 1. točke o) Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, navodeći da je nabavna cijena jedinična cijena dobavljača po kojoj se kupuje proizvod umanjena za sve rabate ili popuste iskazane isključivo na račiunu, a uvećana za zavisne troškove koji su vezani za nabavu istog, a zavisni troškovi u pravilu uključuju troškove prijevoza, osiguranja, špedicije i carine. Između ostalog, ističe da su se zavisni troškovi koji se računaju u nabavnu cijenu značajno povećali u odnosu na visinu na dan 30. siječnja 2020. što uključuje troškove plaća, prijevoza, isplate posebne nagrade za rad u izvanrednim oklnostima,

sredstva za dezinfekciju kao i troškove rasjeka, pakiranje i manipulacije proizvoda, te da nisu povećali maržu, već su je bitno smanjili zbog povećanih zavisnih troškova, kao i da su maloprodajnu cijenu proizvoda donekle prilagodili povećanim zavisnim troškovima nabave.

25. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporenim drugostupanjskim i prvostupasnjkim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

26. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta i to poglavito iz poslovne dokumentacije tužitelja razvidno, a kako je to pravilno utvrdio tuženik i prvostupanjsko tijelo, da je tužitelj prikazo upravo nabavnu cijenu predmetnog proizvoda jer iz primke centralnog skladišta br. V0010320013852 od 29.1.2020., po kojoj je trgovac zadužio 920,500 kg mesa (svinjskog buta bez kosti), nabavna cijena proizvoda iznosi 24,90 kn, dok pod stavkom zavisni troškovi nema prikazanih troškova (0,00 kn); te je iz primke centralog skladišta br. V0010320046656 od 29.3.2020., razvidno da je tužitelj zadužio 1,368,000 kg mesa (svinjski but bez kosti) nabavna cijena proizvoda iznosi 24,50 kn, dok pod stavkom zavisnki troškovi nema prikazanih troškova (0,00 kn), to su pravilno tuženik i prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog postupka utvrdili da je tužitelj u razdoblju od 29. ožujka 2020. pa da dana nadzora povećao maloprodajnu cijenu predmetnog proizvoda – svinjskog buta bez kosti sa 35,90 kn na 36,90 kn koji je već bio zadužen u prodavaonici i za koji se nije povećala nabavna cijena proizvoda u odnosu na 30. siječnja 2020., odnsono ista je bila i niža.

27. Stoga, po ocjeni ovog suda, na opisani način tužitelj se, u smislu gore citiranih odredbi članka 31. do 37. ZZP koristio praksom koja se smatra nepoštenom odnosno agresivnom, jer je povećavao maloprodajnu cijenu navedenog proizvoda suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole za određene proizvode, te unatoč nespornoj činjenici da nije došlo do povećanja nabavne cijene predmetnog proizvoda (štoviše, ista je bila i niža) i unatoč okolnostima u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19, koje su tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a tužitelj je kao trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

28. Sud je odbio provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost utvrđenja visine odnosno rasta zavisnog troška koji je teretio sporni proizvod u spornom periodu od referentnog datuma 30. siječnja 2020. pa do dana nadzora, kao suvišno i nepotrebno, jer je tužitelj visinu zavisnih troškova bio dužan potkrijepiti vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom, koju dokumentaciju tužitelj nije priložio, a iz podataka spisa proizlazi da su zavisni troškovi za predmetni proizvod iznosili 0,00 kn/kg.

29. S tim u vezi, za navesti je da, po ocjeni ovog suda, Odluka tužitelja o isplate nagrade radnicima za rad u uvjetima širenja pandemije korona virusa, te s tim u svezi rekapitulacija o nagradi za rad u uvjetima širenja korona virusa ne predstavlja zavisni trošak koji je vezan za nabavu predmetnog proizvoda- svježeg mesa svinjski but bez kosti, već se upravo radi o volji tužitelja, odnosno poslovnoj odluci tužitelja da u novonastalim uvjetima epidemije bolesti COVID-19 isplaćuje posebne nagrade kao poticaj na rad u takvim uvjetima.

30. Vezano uz ostale tužbene prigovore, a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima, ovaj sud u cijelosti pravilnim i zakonitim nalazi obrazloženje osporenog rješenja tuženika u pogledu navedenih žalbenih prigovora, pa stoga u cijelosti prihvaća stav tuženika u svezi navedenih prigovora, te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, u pogledu istih se upućuje tužitelja na obrazloženje oporenog drugostupanjskog rješenja.

31. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj sud smatra da su osporena rješenja pravilna i zakonita. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

32. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09; 110/21), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

33. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

34. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 29. travnja 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 66. u svezi članka 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti.

- u spis.

RJ./

1. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe po pravomoćnosti. 2.

Spis u kalendar 30 dana.