REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 11 Us I-123/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja L.-F. d.o.o. iz U., K. 32, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, radi izdavanja potvrde parcelacijskog elaborata, 29. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-01/21- 20/000001, URBROJ: 531-06-02-02/04-21-0002 od 22. prosinca 2021.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog upravnog spora u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-01/21-20/000001, URBROJ: 531- 06-02-02/04-21-0002 od 22. prosinca 2021. odbijen je zahtjev za izdavanje potvrde parcelacijskog elaborata koji je podnio Z. M., dipl. ing. geod. broj ovlaštenja: Geo 400, OIB: .. iz tvrtke G. L. d.o.o. HR-22300 K., Trg O. 18, OIB: ...
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, kako se vezano za istek roka važenja lokacijskih dozvola, a što je razlog donošenja pobijanog rješenja tuženika, vode sporovi pred ovim sudom povodom tužbi od 2021. godine. U nastavku tužbe obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su predmetne lokacijske dozvole trebale biti produžene te ukazuje na brojne probleme sa kojima se susreće prilikom realizacije planiranog projekta.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je točno da je rješenjem tuženika od 22. prosinca 2021. odbijen zahtjev za izdavanje potvrde parcelacijskog elaborata za dio zahvata u prostoru: Izgradanja vjetroelektrane Udbina – faza A i faza B, na području Općine Udbina u Ličko-senjskoj županiji. Nadalje, ističe kako je potvrda parcelacijskog elaborata zatražena na temelju odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" bojr 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) prema kojem tuženik u svrhu provođenja navedenog elaborata u katastru izdaje potvrdu da je isti u skladu s pravomoćnim aktima koje izdaje tuženik po zahtjevu tužitelja i to:
- lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/13-01/199, URBROJ: 531-06-14-27 od 27. kolovoza 2014., pravomoćnom dana 10. studenog 2014. i
- lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/13-01/204, URBROJ: 531-06-14-27 od 28. kolovoza 2014., pravomoćnom 10. studenog 2014.
Zahtjev za izdavanje potvrde je odbijen zbog neosnovanosti, jer predmetne lokacijske dozvole nisu na snazi zbog isteka njihovog roka važenja. Činjenica isteka roka važenja predmetnih lokacijskih dozvola utvrđena je aktima tuženika i to rješenjem KLASA: UP/I-350-05/16-01/000165, URBROJ: 531-06-02-02/06-21-0014 od 22.listopada 2021. i rješenjem KLASA: UP/I-350-05/16-01/000166, URBROJ: 531- 06-02-02/06-21-0014 od 22. listopada 2021., kojim rješenjima su odbijeni zahtjevi tužitelja za izdavanjem rješenja o produženju važenja lokacijskih dozvola te protiv kojih se pred Upravnim sudom u Rijeci vode upravni sporovi pod poslovnim brojem 6 Us I-1424/2021 i 6 Us I-1425/2021, povodom tužbe istog tužitelja te se odnose na isti zahvat u prostoru, uz to što je predmet svih navedenih sporova činjenica važenja spomenutih lokacijskih dozvola za navedeni zahvat. Stoga tuženik ističe kako pitanje pravne opstojnosti osporenog rješenja ovisi o ishodu sporova koji se vode pod poslovnim brojem 6 Us I-1424/2021 i 6 Us I-1425/2021 te tuženik predlaže spajanje sva tri upravna spora u jedan postupak. Ukoliko sud ne spoji navedene upravne sporove, tuženik predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. U tijeku spora održana je rasprava dana 21. travnja 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenoj raspravi tužitelj je istaknuo kako ostaje u cijelosti kod svih navoda dosad iznesenih, a slijedom kojih je predložio sudu donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika i predmet vraća na ponovni postupak radi usvajanja zahtjeva tužitelja radi izdavanja potvrde parcelacijskog elaborata. Opunomoćenica tuženika istaknula je kako odustaje od prijedloga za spajanjem ovog spisa na spis poslovni broj 6 Us I- 1424/2021 i 6 Us I-1425/2021 iz razloga što sukladno upravnosudskoj praksi predmet upravnog spora može biti samo jedan upravni akt, a u preostalom dijelu ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu odnosno kod navoda iz podneska od 24. ožujka 2022. Predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva te zatražila trošak i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište, za svaku radnju u iznosu od 2.500,00 kn.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Sud pri tome u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u pobijanom rješenju odnosno u odgovoru na tužbu u ovom sporu te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Naime, među strankama je nesporno kako lokacijske dozvole, na temelju kojih je tužitelj zatražio izdavanje potvrde geodetskog elaborata, u vrijeme donošenja rješenja tuženika nisu bile na snazi. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja ističući razloge koji se odnose na rješenja tuženika kojima je odbijen zahtjev tužitelja za produženje važenja spornih lokacijskih dozvola, a koji razlozi se ne mogu s uspjehom isticati u ovom sporu. Ukoliko predmetni sporovi pravomoćno budu okončani u korist tužitelja i tužitelju produženo važenje lokacijskih dozvola, istom stoji na raspolaganju mogućnost ponovno podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde parcelacijskog elaborata.
8. Sukladno prethodnom, valjalo je, na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan kao u toč. I. izreke presude.
9. Nastavno, prilikom odlučivanja o naknadi troškova tuženika, sud je vodio računa kako je za poduzimanje radnji pred upravnim sudom ovlašteno županijsko državno odvjetništvo (čl. 29. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu, "Narodne novine" broj 67/18 i 21/22). Odredbom čl. 41. st. 1. toga Zakona propisano je da se troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Stoga se odluka o trošku tuženika temelji na odredbi čl. 79. ZUS-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: Tarifa). Tuženiku je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23. tč. 1. u svezi Tbr. 50.), u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn kao i trošak zastupanja na održanom ročištu za raspravu, također u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23. tč. 2. u svezi Tbr. 50.), dakle ukupno 5.000,00 kn. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
U Rijeci 29. travnja 2020.
Sutkinja
Dubravka Zec v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
