Poslovni broj: UsI-3398/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Spomenke Đurđević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. V. iz Z., OIB:…., zastupan po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika:

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Z., OIB:…., zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., radi poništavanja rješenja, 25. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-112-03/21-01/2, URBROJ: 521-GT-01-03-21-1 od 07. listopada 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku isplati trošak upravnog spora od 10.000,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 07. listopada 2021. godine, kojim mu je kao ugovornom diplomatu određeno povlačenje s rada s danom 15. veljače 2008. godine te prestanak ugovornog radnog odnosa s danom 26. ožujka 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tužitelj s danom 14. srpnja 2006. godine kao ugovorni diplomat bio raspoređen na rad u Generalni konzulat Republike Hrvatske u D. (dalje: GK) na konzularno mjesto konzul I. razreda. Navedeno je da se tužitelj povlači prije isteka roka na koji je raspoređen zbog potrebe službe za smanjenjem broja konzularnih službenika u GK, zbog zategnutih odnosa generalne konzulice s njim, zbog neizvršavanja njezinih naloga, zbog činjenice da je nabavio 860 kutija cigareta koje nije koristio za osobne potrebe te zbog toga što je bez znanja generalne konzulice potpisao neurudžbiranu potvrdu s neistinitim činjenicama vezanim uz prekomjernu potrošnju goriva konzularnog službenika M. T.. Tužitelj u tužbi navodi da nisu postojali razlozi za njegovo povlačenje iz GK prije isteka roka pa u tom smislu ističe da ga je ministrica vanjskih poslova 2007. godine i osobno pohvalila, a jedini problem je bio u tome što je podnio pisanu pritužbu na nezakoniti rad generalne konzulice u vezi postupanja za parlamentarne izbore 2007. godine, a što je dalje rezultiralo inspekcijskim nadzorom GK i kaznenom prijavom protiv njega koja je odbačena.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, koju je zatvorio za javnost zbog činjenice da je u spis priloženo izvješće o nadzoru GK od 10. listopada 2007. godine, a koje je označeno klasificiranim stupnjem tajnosti.

Sud je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je saslušao svjedoke M. T. i D. B..

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je 19. srpnja 2006. godine tužitelj sklopio ugovor kojim je kao ugovorni diplomat od 14. srpnja 2006. godine bio raspoređen na mjesto konzula u GK, na određeno vrijeme do četiri godine, uz mogućnost prestanka službe i prije tog roka u skladu sa zakonom (čl. 2. ugovora, u vezi sa čl. 36. st. 5. Zakona o vanjskim oslovima; NN 48/96 - ZVP) i uz mogućnost jednostranog raskida ugovora uz otkazni rok od 30 dana (čl. 9. ugovora). Tuženik je još 15. veljače 2008. godine donio odluku o raskidu ugovora o rasporedu tužitelja, uz otkazni rok od 30 dana. Ta odluka nije bila u formi rješenja, a konačno ju je poništio Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Uss- 3/19 od 06. lipnja 2019. godine. U presudi je navedeno da u ponovljenom postupku odluku treba donijeti u obliku rješenja i potpuno je i valjano obrazložiti.

Tome je prethodila odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1162/2014 od 19. ožujka 2019. godine, u kojoj je navedeno da se radi o upravnom aktu iz čl. 36. st. 5. ZVP-a te da načelno postoji mogućnost povlačenja tužitelja iz službe i prije isteka rasporeda.

Tuženik je u ponovljenom postupku donio osporavano rješenje od 07. listopada 2021. godine, kojim je odredio tužiteljevo povlačenje s rada u GK s danom 15. veljače 2008. godine, uz prestanak ugovornog radnog odnosa s danom 26. ožujka 2008. godine. Rješenje je u bitnom utemeljeno na sadržaju izvješća o nadzoru GK od 10. listopada 2007. godine.

Radi se o izvješću o nadzoru GK (provedenom 27. i 28. rujna 2007. godine), u kojem je navedeno da je po tadašnjoj sistematizaciji u GK predviđeno popuniti tri radna mjesta konzularnih službenika, a stvarno ih je bilo raspoređeno pet, pri čemu niti struktura tih konzularnih službenika nije odgovarajuća jer su tri ugovorna, a samo dva profesionalna; navedeno je i da postoji potreba za povećanjem administrativnih službenika, i u odnosu na sistematizirani i u odnosu na stvarni broj tih službenika. Nadalje je ukazano na to da postoje elementi zbog kojih bi generalna konzulica trebala pokrenuti postupke za utvrđivanje odgovornosti radi povrede službene dužnosti, odnosno za poduzimanje drugih zakonskih mjera protiv vicekonzula M. T. i protiv tužitelja (kao konzula I. razreda), zbog činjenice da je M. T. zatražio povrat PDV-a za količinu goriva za svoj osobni automobil za koje se može pretpostaviti da ga nije mogao potrošiti niti za osobne niti za službene potrebe, zbog čega je njemačka carinarnica zatražila obrazloženje, te da je tužitelj na zahtjev carinarnice potpisao i izdao potvrdu u kojoj su navedene neistinite činjenice da se radilo o potrošnji goriva M. T. i za službene potrebe GK.

Također je utvrđeno da su tužitelj i M. T. u 2007. godini bez PDV-a nabavili narudžbama koje su sami potpisali veće količine cigareta koje ne koriste za osobne potrebe jer su nepušači; utvrđeno je da je u šest mjeseci 2007. godine tužitelj nabavio 860 kutija cigareta.

U izvješću o nadzoru je dalje utvrđen i popisan niz nedostataka u obavljanju konzularnih poslova, za što je odgovoran tužitelj, jer je bio ovlašten za potpis svih konzularnih predmeta, kao prvi zamjenik generalne konzulice.

U izvješću su potom općenito navedene i okolnosti vezane uz zategnute međuljudske odnose između generalne konzulice s jedne strane te M. T. i tužitelja s druge strane, kao i općeniti navodi vezani uz tzv. slučaj K., odnosno za slučaj izdavanja putovnice B. K.. Utvrđeno je da je ta putovnica izdana neutvrđenog datuma, na neutvrđenom mjestu u žurnom postupku, na temelju intervencije i preporuke konzularnog djelatnika iz Generalnog konzulata Srbije i mimo uobičajene raspodjele poslova, nakon čega je B. K. uputio protestno pismo na račun funkcioniranja GK i neurednosti prostorija, popraćeno neovlaštenim snimkama prostorija GK snimljenih izvan radnog vremena.

Sud je radi rasprave pojedinih elemenata izvješća o nadzoru GK saslušao svjedoke M. T. i D. B..

Svjedok M. T. u svom iskazu navodi da je kao karijerni diplomat bio vicekonzul u D. od veljače 2005. godine do kraja 2007. godine. Služba mu je tamo prestala nakon što je protiv njega bio pokrenut postupak zbog teže povrede službene dužnosti. Postupak je poslije završen u njegovu korist, a vođen je zbog toga što mu se stavljalo na teret da je imao naljepnice viza na svom uredskom stolu, da je navodno krivotvorio potpise i da je navodno naručivao nedozvoljene količine bescarinske robe, konkretno cigareta i goriva. Tužitelj je u konzulat došao na ljeto 2006. godine i tamo je ostao još iza njega. Tužitelju se stavljalo na teret da mu je potpisivao narudžbe za bescarinsku robu. Svjedok ne zna je li se protiv tužitelja vodio nekakav postupak, ali zna da je poslije i on povučen iz službe. Na pitanje u vezi postupanja tužitelja, a koje se odnosi na svjedokovu potrošnju goriva, navodi da svaki diplomat ima pravo na povrat poreza sadržanog u cijeni plaćenog goriva i to bez ikakvih ograničenja, kako po količini goriva, tako i po svrsi njegove potrošnje, dakle bez obzira troši li se u privatne ili poslovne svrhe. Bitno je samo da se radi o diplomatskom vozilu. Konzulica je bila upoznata sa svim bitnim činjenicama, naprosto stoga što je tužitelja kao svog zamjenika ovlastila za potpisivanje svih dokumenata, a svjedok posebno navodi da je za svaku potrošnju goriva tužitelju prilagao popunjena izvješća s računima, koja je tužitelj potpisivao i predavao tajnici u konzulatu; tajnica je bila zadužena za urudžbiranje tih izvješća. Svjedoku nije poznato da li se tužitelju stavljala na teret prekomjerna nabava cigareta. Načelno iskazuje da što se cigareta tiče postoji samo propisana godišnja kvota za narudžbu, a ona iznosi ili 300 ili 350 šteka cigareta po diplomatu, pri čemu je 10 kutija cigareta u jednoj šteki. Svjedok ne zna koliki broj ljudi je bio sistematiziran u konzulatu, ali zna da su radili vikendima i da je zbog toga zapravo još nedostajalo ljudi u odnosu na broj stranaka i na količinu posla. Svjedok dalje napominje da su se 2007. godine planirali parlamentarni izbori, a po novim izbornim pravilima bila je potrebna prethodna registracija birača. Konzulica je dala usmenu uputu da se ta propisana registracija ne provodi pa su u takvoj situaciji tužitelj i on pisali Predsjedniku republike, predsjedniku vlade, ministrici vanjskih poslova i glavnom državnom odvjetniku, a kao odgovor je stigao nadzor konzulata u kojem je navedeno ono što je navedeno i nakon čega su i on i tužitelj povučeni iz konzulata. Posebno napominje da su na koncu izbori u konzulatu ipak održani po pravilima, a nakon njih je iz konzulata povučena i sama generalna konzulica. Svjedok je po dolasku u konzulat bio druga osoba po rangu, ali je zbog nezakonitih postupanja konzulice bio prisiljen često joj kontrirati i tako su došli u sukob, pa je tužitelj naknadno došao baš s ciljem da ga zamijeni kako više ne bi bio u konfrontaciji s konzulicom. Međutim, i tužitelj je ubrzo vidio kakvo je stanje stvari pa je i on došao na listu za odstrel. Nezakonito postupanje konzulice se očitovalo u njezinom nedolasku na posao, neobavljanju konzularnih poslova za koje je bila zadužena u smislu predstavljanja Republike Hrvatske, a i u smislu neodgovarajuće konzumacije alkohola. Za ovakva postupanja konzulice se nisu potužili nikome jer se i iz puno veće stvari u pogledu izbornog procesa vidi kako su prošli nakon pritužbe. U tom smislu svjedok navodi da nije bio ovlašten dovoditi u pitanje imenovanje konzulice. Ne zna zbog čega je njemačko carinsko tijelo u jednom trenutku reagiralo na naručenu količinu cigareta, ali ponavlja da je imao pravo pa i kao nepušač nabavljati količine koje je nabavljao, između ostalog i za administrativno osoblje koje nije imalo diplomatske privilegije, a i za samu konzulicu, koja nakon što nije platila količinu cigareta koju je naručila više nije mogla sama naručivati cigarete. Tu se nije radilo o protuzakonitom nalogu za nabavku cigareta pa je taj njezin nalog ispunio. Svjedok D. B. iskazuje da je 2007. godine bio načelnik odjela za sigurnosnu analitiku u VII. upravi Ministarstva vanjskih i europskih poslova i da je sudjelovao u sastavljanju izvješća o nadzoru GK iz rujna 2007. godine, zbog čega je zajedno s drugim kolegama nekoliko dana bio u D.. U pogledu broja konzularnih službenika svjedok navodi da svako konzularno mjesto ima okvirni broj sistematiziranih službenika, a kada mu se u tom dijelu predočava iskaz svjedoka M. T. navodi da se može reći da je GK tada imao relativno veliko konzularno opterećenje i da je možda u odnosu na to i broj službenika bio premali. Kada mu se predočava dio izvješća vezan uz broj djelatnika svjedok navodi da je postojala potreba za povećanjem broja administrativnog osoblja, kojeg je bilo premalo u odnosu na količinu posla i u odnosu na broj diplomata. Odluke o broju diplomatskog i administrativnog osoblja se od strane čelnika tijela u svakom trenutku mogu preispitivati i mijenjati. U odnosu na nabavku cigareta i goriva svjedok napominje da po konvencijskom pravu diplomatska misija može nabavljati tu robu za službene potrebe, a diplomati za osobne potrebe, pri čemu svaka zemlja primateljica ima neke kvote, ali njemu te kvote nisu poznate pa niti za Njemačku, jer nisu niti objavljene. Međutim, uobičajeni je postupak zemlje primateljice da upozori konzularno predstavništvo o neuobičajenoj nabavci robe, što je u konkretnom slučaju njemačka carinarnica i učinila, poslavši diskretnu obavijest za potrošnju goriva, a nakon toga je mogla uslijediti i diplomatska nota. Carinarnica je obavijest poslala upravo M. T., koji je nabavljao gorivo, a odgovor je carinarnici potpisao tužitelj u odsutnosti konzulice. U tom odgovoru je tužitelj naveo da se radi o nabavci goriva i za službene potrebe konzulata te da će se takva nabavka nastaviti i dalje, a u nadzoru je ustanovljeno da konzulat to gorivo uopće nije plaćao, što bi značilo da ga je plaćao sâm M. T. za svoje privatne potrebe i na to ostvarivao povrat poreza. Radi se o količini od 3000 L dizela, što znači da se s tim gorivom moglo minimalno preći 30000 km, a sve to se odnosi na prvih šest mjeseci 2007. godine. Svjedok ne vidi ništa sporno u tome da bi tužitelj nešto potpisao u konzulatu i predao tajnici koja bi onda dokument trebala urudžbirati. Propusti u radu konzulata koji se odnose na tužitelja se tiču upravo konzularnih poslova u vezi upravnih poslova sa strankama i u vezi rada s predmetima, a za to je bio zadužen tužitelj, kao što su neke druge osobe primjerice bile nadležne za gospodarske odnose. Jedan od glavnih povoda za nadzor konzulata je bio tzv. slučaj K., a radi se o čovjeku koji je mjesec ili dva ranije zatražio hitno izdavanje putovnice. U tom postupku je utvrđeno da ta stranka raspolaže fotografijama unutrašnjosti konzulata napravljenog izvan radnog vremena, pa iako se radi o prostorima za prijem stranaka, radi se i o štićenom objektu u kojem se ne bi smjelo fotografirati. Osim toga, u tom slučaju je utvrđeno da ne postoji dokumentacija o tome kada je i gdje gospodinu K. izdana putovnica, a u cijelom slučaju je utvrđena i neodgovarajuća komunikacija i nejasni odnosi sa srpskim diplomatskim predstavnicima. Radi se o poslovima izdavanja putovnica, za koje je bio nadležan upravo tužitelj. Međuljudski odnosi između M. T. i tužitelja s jedne strane i konzulice s druge strane su bili prilično narušeni zbog različitog tumačenja postupka prethodne registracije birača za tadašnje izbore. U tom dijelu svjedok ne zna u čemu se točno sastojao prijepor, ali nakon predočavanja iskaza M. T. navodi da je potpuno neodgovarajuće i neprimjereno tužakanje generalne konzulice Predsjedniku republike, predsjedniku vlade i glavnom državnom odvjetniku, jer su prave adrese za takvo obraćanje nadležna konzularna uprava i ministrica vanjskih poslova. Svjedok ne zna na koji način je spomenuti prijepor razriješen. Posebno naglašava da je glavni povod za nadzor bio tzv. slučaj K., a naravno da se tada već znalo i za narušene međuljudske odnose. U nadzoru su utvrđene činjenice vezane za tzv. slučaj K., zatim neodgovarajuće obavljanje upravnih poslova i nabavljanje sumanute količine goriva. U pogledu M. T. svjedok navodi da je on povučen iz službe te da je doneseno rješenje o njegovoj odgovornosti za povredu službene dužnosti, ali zbog bizarnih razloga nije uručeno njegovom odvjetniku pa je predmet u međuvremenu otišao u zastaru. Svjedok ne zna kada je konzulica povučena, ali ako je i povučena prije isteka vremena to nije bilo u kontekstu slučaja tužitelja i M. T.. Što se tiče konzulice, njoj je stavljena na teret neodgovarajuća organizacija rada u konzulatu; primjerice djelatnici su se žalili na predugačke kolegije. Druge nepravilnosti i nezakonitosti u njezinom radu nisu utvrđene. Svjedok se sjeća da je utvrđeno kako je u lipnju 2007. godine M. T. imao za jednu trećinu veće narudžbe cigareta od svih drugih djelatnika u GK zajedno te da je proizašlo kako je on za taj mjesec za cigarete i gorivo zapravo potrošio gotovo cijelu svoju mjesečnu plaću. U pogledu tužiteljeve nabavke cigareta svjedok osobno ne smatra presudnim to što je tužitelj nepušač, jer diplomatsko osoblje naručenu količinu može dati i nekim drugim bliskim osobama, pa i administrativnom osoblju. Po ocjeni svjedoka međuljudski odnosi su u konzulatu bili trajno narušeni, što se vidjelo i za vrijeme obavljanja nadzora, a i kasnije. Generalno smatra da ponašanje tužitelja nije bilo prihvatljivo i da ga se trebalo povući iz službe. Na poseban upit svjedok potvrđuje da postoji pravo na povrat poreza za osobne potrebe diplomata za nabavku goriva. Na upit kako je utvrđeno da su fotografije u tzv. slučaju K. snimljene izvan radnog vremena svjedok navodi da se na fotografijama vidi prazan prostor za prijem stranaka, a nije bilo ni djelatnika osiguranja ni bilo koga drugog.

Na temelju čl. 36. st. 5. ZVP-a ministar vanjskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju ugovornog diplomata iz konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen te o njegovom prekidu službe. Također, na temelju čl. 57.a Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija te diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu (od 02. veljače 2006. godine i 18. siječnja 2007 godine - Pravilnik - citiran u priloženoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske) ugovorno diplomatsko osoblje može biti povučeno iz konzularnog ureda i prije isteka roka iz ugovora na koji je raspoređeno te će se utvrditi prestanak službe u ministarstvu kada se na osnovu rada, pokazanog znanja i učinkovitosti ocijeni da službenik ne izvršava uspješno poslove radnog mjesta u konzularnom uredu.

Iako su opunomoćenici stranaka istaknuli prigovore na iskaze pojedinih svjedoka, sud je oba ta iskaza u bitnom sadržaju ocijenio vrlo uvjerljivim, vjerodostojnim, objektivnim i istinitim.

Iz tih iskaza, kao i iz izvješća o nadzoru GK, proizlazi da je u GK u vrijeme nadzora bilo raspoređeno previše konzularnih, a premalo administrativnih službenika. Sud smatra nespornim pravo čelnika tijela (nadležnog ministra) naknadno intervenirati radi usklađivanja broja konzularnog i administrativnog osoblja sa stvarnim potrebama rada u konzulatu, pri čemu se zbog toga može postupiti i u smislu prijevremenog povlačenja ugovornog diplomata (kao što je bio tužitelj) na temelju čl. 36. st. 5. ZVP-a.

Također, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u odgovoru na upit njemačke carinarnice potvrdio da je M. T. velike količine goriva bez plaćanja PDV-a nabavljao i za službene potrebe GK, iako u nadzoru financijskog poslovanja GK nije pronađena nikakva dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je GK bio zadužen i da je platio bilo koju količinu navedenog goriva naručenog po M. T.. Prirodno je pritom očekivati da bi M. T. sa sebe na GK prebacio snošenje troškova naručenog goriva za službene potrebe.

Nadalje, tužitelj ničim nije doveo u pitanje utvrđenja iz izvješća o nadzoru GK o nizu nedostataka u obavljanju konzularnih poslova (uključivši i tzv. slučaj K.), za što je upravo on bio odgovoran kao konzularni službenik zadužen za poslove u vezi upravnih poslova sa strankama i u vezi rada s predmetima, odnosno kao prvi zamjenik generalne konzulice. U tom smislu sud ipak može prihvatiti tuženikovo inače općenito pozivanje na tužiteljevo neizvršavanje naloga generalne konzulice. Pritom eventualna odgovornost generalne konzulice (uključivši i njezino postupanje u vezi pripreme parlamentarnih izbora 2007. godine) ne može utjecati na utvrđenja koja su bitna za tužitelja.

Ove posljednje dvije okolnosti doista ukazuju na netransparentno, neuredno, neučinkovito i neuspješno postupanje tužitelja pa je zbog toga - kao i zbog spomenutog problema vezanog uz brojno stanje konzularnih i administrativnih službenika te nesporno teško narušenih osobnih odnosa s generalnom konzulicom - postojala pravna osnova da se na temelju čl. 36. st. 5. ZVP-a i čl. 57.a Pravilnika donese odluka o povlačenju tužitelja kao ugovornog diplomata iz GK i prije isteka roka na koji je bio raspoređen te o prekidu službe.

Sud pritom u cijelosti kao uvjerljiv i argumentiran prihvaća iskaz svjedoka D. B. o tome da je temeljni povod za nadzor GK bio tzv. slučaj K. koji se desio neposredno prije, a ne pitanja mogućeg nezakonitog postupanja generalne konzulice u vezi organizacije parlamentarnih izbora 2007. godine i posljedičnih pritužbi tužitelja i M. T. (koja pitanja nisu i ne mogu biti od utjecaja na ocjenu o pravilnosti i zakonitosti osporavanog rješenja donesenog u odnosu na tužitelja).

Osporavano rješenje je stoga ipak pravilno i zakonito, iako sud ne može prihvatiti stavljanje na teret tužitelju i prekomjerne nabavke cigareta, jer i svjedok D. B. potvrđuje da nije presudno to što je tužitelj nepušač, s obzirom na to da diplomatsko osoblje naručenu količinu može dati i nekim drugim bliskim osobama, pa i administrativnom osoblju, a konzularni službenici su u načelu bez ograničenja mogli nabavljati cigarete za osobne potrebe. Pritom nije utvrđeno da bi narudžbom 860 kutija cigareta tokom prve polovice 2007. godine tužitelj prekoračio neki zadani limit. Bez osnove se tužitelju stavlja na teret i neurudžbiranje potvrde izdane njemačkoj carinarnici (jer je na temelju suglasnih iskaza svjedoka utvrđeno da je za urudžbiranje odgovorna tajnica u konzulatu), kao i neobavještavanje generalne konzulice o toj potvrdi, jer je utvrđeno da je tužitelj bio konzularni službenik na kojeg je bilo preneseno autonomno obavljanje ove vrste konzularnih poslova. Neosnovano se tužitelj poziva na pohvalu dobivenu od resorne ministrice, jer dobivanje te pohvale ne utječe na bitne činjenice utvrđene u nadzoru GK koje opravdavaju donošenje osporavane odluke. Zbog istog razloga je neosnovano tužiteljevo pozivanje na odbačaj kaznene prijave protiv njega, jer nepostojanje tužiteljeve kaznene odgovornosti ne dovodi u pitanje postojanje razloga za njegovo prijevremeno povlačenje iz GK i o prekidu službe kao ugovornom diplomatu.

Zbog svega navedenog je sud tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja ocijenio neosnovanim te ga je odbio na temelju čl. 57. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Nedostaci u obrazloženju osporavane odluke na koje je ukazano ovom presudom ipak nisu utjecali na njezinu zakonitost. Treba napomenuti da po prirodi stvari nova odluka tuženika, donesena u ponovljenom postupku, nije tužitelju mogla biti uručena 30 dana prije njegovog povlačenja iz službe, kako inače propisuje čl. 57.a st. 2. Pravilnika.

Na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a je odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška, jer je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj upravni spor.

Tuženik je, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (čl. 20. st. 3. ZUS-a), također zatražio naknadu troška upravnog spora. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen, tuženik na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava odgovora na tužbu i podneska od 27. siječnja 2022. godine, kao i o trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, u vezi čega tuženiku na temelju Tbr. 23/1 i 23/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pripada po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 10.000,00 kn.

U Zagrebu, 25. travnja 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.