REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-748/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. T., zbog kaznenog djela pokušaja iznude iz čl. 243. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-2110/2020 od 8. lipnja 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K- 854/2020 od 29. travnja 2022., a objavljene 2. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog J. T. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K-854/2020 od 29. travnja 2022., a objavljene 2. svibnja 2022., pod toč. I., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 2021., pod brojem: K-854/2020 protiv okrivljenog J. T., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. u vezi čl. 34. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Istom presudom pod toč. II. okrivljeni J. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja iznude iz čl. 243. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 243. st. 1. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci na koju je okrivljeni J. T. osuđen neće izvršiti ukoliko isti u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora, ukoliko uvjetna osuda bude opozvana, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 12. studenog 2020. do 13. studenog 2020.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, nalaže se okrivljeniku platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 800,00 kuna u roku 15 dana.

4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna, kako u pogledu izrečene sankcije, tako i u pogledu duljine roka provjeravanja.

4.1. Žalbu je podnio i okrivljeni J. T. po branitelju R. V., odvjetniku iz ZOU R. V., S. B. i M. C. iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi kaznene odgovornosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni J. T. po branitelju R. V., odvjetniku iz O., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te predlaže da se ista kao takva odbije.

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

8. Iako žalitelj, tj. okrivljeni J. T. u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te u uvodu žalbe navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i proturječni, a također da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude u sadržaju zapisnika o ispravama i izjavama danih u zapisniku i samih tih isprava iz zapisnika, dakle, citira zakonski opis teksta navedene bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 (očito omaškom navodi u tekstu žalbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/08), ničim ne obrazlaže i ne konkretizira navedene bitne povrede. Sadržajno razmatrajući žalbu okrivljenika proizlazi da ista pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne ili materijalne naravi, nije počinjena.

8.2. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio, te da su pogrešni zaključci koje je sud izveo iz raspoloživih dokaza. Žalitelj u bitnome smatra da sud nije na nedvojben način utvrdio sve bitne okolnosti da bi se u odnosu na okrivljenika utvrdilo da je dokazano da je počinio terećeno mu kazneno djelo pokušaj iznude na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Pri tome žalitelj polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda te u bitnome vrši preocjenu provedenih dokaza od strane suda, ali na svoj subjektivan način.

8.3. Razmatrajući ovu žalbenu osnovu i navode vezane za iste ovaj drugostupanjski sud nalazi da okrivljenik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmet raščlambe i ocjene prvostupanjskog suda. Okrivljenik, kao što je već naprijed navedeno, samo polemizira sa razlozima iz prvostupanjske presude i ocjenjuje rezultat provedenih dokaza na subjektivan način. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti okrivljenik, ovaj drugostupanjski sud smatra da okrivljenik istaknutim žalbenim navodima nije dovoljno cijenio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

8.4. Naime, u ovom postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenik posredstvom obrta S. o. za zastupanje u osiguranju (koje je u suvlasništvu oštećenika), osigurao 2020. dva autobusa marke S. i N. tvrtke B. j.d.o.o. kod A. osiguranja d.d., nije sporno da je tvrtka B. j.d.o.o. B. tvrtka od sina okrivljenika N. T. za koju okrivljenik neformalno odrađuje određene poslove, odnosno pomaže sinu, pa je tako odrađivao i poslove vezane za odjavu tih autobusa. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije sporno da su se okrivljenik i oštećenik kritičnog dana, a vezano za odjavu autobusa i odjavu osiguranja prvo čuli telefonom, a potom i vidjeli u B. kod okrivljenika u radionici, te da je već prilikom telefonskog razgovora bilo polemike između njih, a koja se nastavila i kad su se vidjeli, odnosno, da su se razilazili oko toga da li je okrivljenik htio da oštećenik snosi dio troškova osiguranja, tj. pola iznosa, odnosno 800,00 kuna.

8.5. Ono što je sporno, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, je na koji način je okrivljenik htio da oštećenik sudjeluje u plaćanju djela troškova, odnosno da li je upravo inkriminirane zgode zatražio od oštećenika da mu plati 800,00 kuna kao polovinu iznosa potrebno za plaćanje duga po polici osiguranja za autobus S. i da li mu je u cilju stjecanja tog iznosa rekao da ga ne poznaje dovoljno dugo, da se ne da zajebavati, a takvima kao što je on za 50,00 kuna lomi rebra, zatražio od njega isplatu polovine očekivanog iznosa nedospjele premije osiguranja za navedeni autobus u iznosu 800,00 kuna, nakon čega će stvar smatrati riješenom, a kada je oštećenik to odbio istome ljutitim tonom rekao "nemoj da te sretnem negdje slučajno na ulici dok mi ne vratiš tih 800,00 kuna", te da li se uslijed toga oštećenik prestrašio za svoju osobnu sigurnost, no unatoč tome do isplate zatraženog iznosa nije došlo. Također pravilno prvostupanjski sud nalazi da je sporno da li je oštećenik znao za štetu koja je isplaćena po polici osiguranja za autobus S., odnosno da li ga je okrivljenik izvijestio o tome neposredno nakon nezgode ili tek kasnije prilikom odjave autobusa.

8.6. Analizirajući provedeni dokazni postupak (dokazi pobrojani pod toč. 4. obrazloženja pobijane presude), prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije moguće prihvatiti obranu okrivljenika koji poriče počinjenje djela, te u bitnome navodi da, nakon što u detaljnoj obrani opisuje kako su se upoznali i tijek njihovog poznanstva i suradnje, vezano za inkriminirano postupanje, da nije prijetio ni na koji način oštećeniku ni preko telefona niti u živo. Htio je da oštećenik snosi dio troškova od cca 1.600,00 kuna jer je smatrao da je tu i njegova krivica, pa da pola iznosa, odnosno 800,00 kuna, riješi sa osiguranjem, nikako nije mislio da njemu treba dati 800,00 kuna niti je to oštećeniku rekao. Obranu okrivljenika pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje neuvjerljivom jer je u suprotnosti sa izvedenim, a prihvaćenim dokazima, a posebno u dijelu u kojem se navodi da 12. studenog 2020. oštećeniku nije prijetio ni na koji način, ni preko telefona niti uživo i da nikako nije mislio da mu treba dati 800,00 kuna niti da je to oštećeniku rekao. To iz razloga što iz iskaza svjedoka oštećenog V. R. jasno proizlazi suprotno, dakle da je isti zatražio isplatu iznosa 800,00 kuna jer mu je i na odlasku zaprijetio da pazi da ga ne sretne dok mu ne vrati tih 800,00 kuna, a što potkrepljuju i ostali provedeni dokazi.

8.7. Naime, prvostupanjski sud je analizirao i materijalnu dokumentaciju koja prilaže spisu (pobrojana u toč. 15., 16. i 17. obrazloženja pobijane presude), da bi u toč. 20. pravilno zaključio zašto i temeljem čega je utvrdio da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo.

8.8. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao, kao što je već navedeno, detaljna i argumentirana obrazloženja koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

8.9. S tim u vezi je pravilno ukazano da kazneno djelo pokušaja iznude iz čl. 243. st. 1. uz primjenu čl. 34. st. 1. KZ/11 čini onaj tko s namjerom da počini kazneno djelo preuzima radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, da time sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisili drugom da što učini i na štetu svoje imovine. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u čemu su ostvarena obilježja kaznenog djela za koja se tereti okrivljenik, a koje, kao što je već rečeno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.10. Na navode žalitelja koji ustvari polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda, te u žalbi u bitnome navodi svoj osobni stav u pogledu kvalifikacija za koje se od strane ODO tereti okrivljenik, kao i u pogledu okolnosti vezanih za postojanje nekih bitnih činjenica za koje žalitelj smatra da nisu pravilno utvrđene. Pri tome misleći, između ostalog, i na iskaz oštećenika koji opisuje da je okrivljenik problematična i konfliktna osoba, pa to povezuje sa iskazima saslušanih svjedoka, kao i podacima iz službene evidencije o kažnjavanju, a iz čega zaključuje da je oštećenik nevjerodostojan, da je njegov iskaz neistinit i iskonstruiran u dijelu u kojem tereti okrivljenika da mu je ozbiljno prijetio da bi od njega iznudio plaćanje 800,00 kuna. Žalitelj smatra da oštećenik postupa s ciljem da našteti okrivljeniku da mu stvori neugodnosti i naruši njegov ugled.

8.11. Sve to predstavlja subjektivan stav okrivljenika koji ničim nije potkrijepljen. 9. Na temelju analize kompletnog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo pokušaja iznude na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude o čemu je, kao što je već rečeno, da valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo pokušaja iznude.

9.2. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, kaznenog djela pokušaja iznude iz čl. 243. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

U odnosu na odluku o kazni

10. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je okrivljenog J. T. proglasio krivim za terećeno mu kazneno djelo pokušaja iznude, koje mu se stavlja na teret, te opisujući ponovo dijelom inkriminirano postupanje, te odnos okrivljenika prema oštećeniku, smatra da je prvostupanjski sud podcijenio utvrđene sve okolnosti, te okrivljeniku izrekao preblagu kaznu.

10.1. Iako okrivljenik u uvodu žalbe ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, u sebi, sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao izrečenu kaznu i sa stanovišta okrivljenika.

10.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna.

10.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

10.4. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će izreći prvostupanjski sud mora voditi računa o svim okolnostima vezanim za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, te okolnosti je dužan pravilno vrednovati, te pri tome voditi računa i o svrsi kažnjavanja predviđenoj čl. 41. KZ/11. Preocjena tih okolnosti za koje se u bitnome zalaže državni odvjetnik, nije osnovana.

10.5. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne okrivljeniku kao olakotno cijenio da do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti nije našao.

10.6. Uzimajući u obzir naprijed navedene, kako utvrđene olakotne okolnosti tako i odsutnost otegotnih okolnosti, te uzimajući u obzir okolnosti o kojima se mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je kazna izrečena po prvostupanjskom sudu, tj. kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, dakle uvjetna osuda, primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje, pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, te da će se istom ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije. Navedena kazna djelovati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stroža kazna koju predlaže državni odvjetnik pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

11. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

12. Kako žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Snježana Pajek