REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 50 P-7354/14-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., OIB: …, zastupanog po p unomoćniku D. R., odvjetniku u S.,protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima J. G., M. B. i M. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & G. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2022. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. G. R., odvjetničke vježbenice te zamjenice punomoćnika tuženika M. T., odvjetničke vježbenice, dana 29. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između tužitelja M. P., OIB:…, iz S., kao korisnika kredita i tuženika R. d.d., Z., OIB: …, kao kreditora, sadržana u čl. 2., a kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa od 6,55% godišnje promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. P. iz S.,

OIB: …, isplati iznos od 8.875,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 43,75 kn od 3.6.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 2.7.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 2.8.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 31.8.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 2.10.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 4.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 2.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 3.1.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 3.2.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 43,75 kn od 3.3.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 3.4.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 30.4.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 2.6.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 9.7.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 6.8.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 9.9.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 6.10.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 17.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 16.12.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 19.1.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 26.2.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 4.3.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 8.4.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 7.5.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 7.6.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 6.7.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 2.8.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 6.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 6.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 26.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 24.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 21.1.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 7.2.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 12.3.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 14.4.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 24.5.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 13.6.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 20.7.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 11.8.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 12.9.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 10.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 23.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 3.1.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 3.1.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 22.2.2012. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 23.3.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 14.4.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 10.5.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 11.6.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 26.7.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 30.8.2012. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 27.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 27.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 12.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 31.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 12.1.2013. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 9.3.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 9.3.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 13.5.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 28.5.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 2.7.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 10.8.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 11.9.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 9.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 19.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 19.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 8.1.2014. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 18.2.2014. godine pa do isplate

- na iznos od120,81 kn od 18.2.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 120,81 kn od 20.3.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 18.4.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 23.5.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 12.6.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 7.7.2014. godine pa do isplate -

na iznos od 108,15 kn od 6.8.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 16.9.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 14.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 17.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 10.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 108,15 kn od 30.12.2014. godine pa do isplate te

- na iznos od 108,15 kn od 19.1.2015. godine pa do isplate

time da do 31. srpnja 2015. godine kamata teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne utužene iznose za razdoblje od dana dospijeća (posljednjeg dana u tekućem mjesecu, kako je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom) do dana plaćanja pojedinih utuženih iznosa utvrđenih u točki II izreke ove presude osim za:

- iznose koji su plaćeni na dan dospijeća tako da se datum dospijeća podudara s datumom plaćanja, a radi se o iznosima: 43,75 kn koji je plaćen 31.8.2008. godine i 120,81 kn koji je plaćen 30.4.2009. godine,

- iznose koji su plaćeni prije dana dospijeća, a tužitelj za te iznose ne traži zateznu kamatu od dana plaćanja, nego od datuma dospijeća, a radi se o iznosima: 108,15 kn koji je plaćen 30.12.2014. godine i 108,15 kn koji je plaćen 19.1.2015. godine.

IV Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, naknaditi tužitelju M. P. iz S.,

OIB: … parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 23.1.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj … prema kojem je tužitelju, kao korisniku kredita, radi kupnje automobila, tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kunski kredit prema kojem je pored iznosa glavnice tužitelj bio dužan tuženiku platiti i redovnu (ugovornu) kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), a na dan sklapanja ugovora iznosila je 6,55% godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita, do dana 1.1.2014. godine, kada je kamatna stopa usklađena sa čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju, tuženik redovnu kamatnu stopu jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjao na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj ističe, pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine (donesenoj u kolektivnom sporu između tužitelja "P." – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope u odnosu na tuženika, kako su i u predmetnom Ugovoru o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna za promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja u odnosu na tuženika.

2. Slijedom navedenog, tužitelj navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi, povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, plaćao povećane iznose anuiteta te da je na na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove.

3. Obzirom na navedeno, tužitelj je u tužbi postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tražio da s osnove ništetne odredbe o promjeni redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, koja je sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu, tuženik tužitelju isplati preplaćeni iznos od 7.444,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos od dana dospijeća do isplate. Podneskom od 30.4.2015. godine tužitelj je preinačio tužbu na način da je uz prethodno navedeni kondemnatorni tužbeni zahtjev koji je postavio već u tužbi, postavio i tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu pod točkom dva kojim je redovna kamatna stopa od 6,55% godišnje promjenjiva u skladu sa Odlukom kreditora te da se na isti ugovor ima primjenjivati prvobitno ugovorena kamatna stopa od 6,55% godišnje.

4. Punomoćnik tuženika se na pripremnom ročištu održanom 24.10.2018. godine usprotivio preinaci tužbe postavljanjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio u podnesku od 30.4.2015. godine, ali je sud na tom pripremnom ročištu dozvolio preinaku tužbe proširenjem tužbenog zahtjeva iz tužbe tj. postavljanjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio u podnesku od 30.4.2015. godine, na temelju tada čl. 190. st. 2., a danas čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP), smatrajući da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 9.11.2020. godine, usklađujući isti sa provedenim financijskim vještačenjem, tako da u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu traži da sud:

- utvrdi da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu broj 158-50-4660884 sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, sadržana u čl. 2., a kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa od 6,55% godišnje promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa od 8.875,75 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška tužitelju.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 2.3.2022. godine punomoćnik tuženika usprotivio se preinaci tužbe povišenjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio u podnesku od 9.11.2020. godine.

7. Vezano uz protivljenje tuženika preinaci tužbe – povišenjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva na iznos od 8.875,75 kn, kako je to učinio tužitelj podneskom od 9.11.2020. godine, sud ističe kako je 01.09.2019. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19, dalje: ZID ZPP 19), a čl. 39. ZID ZPP 19 je u čl. 190. Zakona o parničnom postupku nadodan novi stavak 2. kojim je određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a temeljem čl. 117. st. 2. ZID ZPP 19 ta izmjena se primjenjuje i na postupke u tijeku.

8. Obzirom da se u ovom postupku, između ostalog, radi o isplati stečenog bez osnove, a tuženik se protivio visini tužbenog zahtjeva, to je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje po financijskom vještaku kao stručnoj i nepristranoj osobi jer sud nema dovoljno stručnih znanja bez provođenja financijskog vještačenja utvrditi visinu tužbenog zahtjeva. Kako je financijsko vještačenje provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, to ovaj sud smatra da je tužitelj u smislu izmijenjenog čl. 190. st. 2. ZPP-a imao pravo preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je tek na temelju provedenog financijskog vještačenja, mogao sa sigurnošću postaviti svoj tužbeni zahtjev. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje financijskog vještaka kako bi mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu, onda je i tužitelju potrebno stručno znanje financijskog vještaka kako bi sa sigurnošću mogao precizirati tužbeni zahtjev, osobito imajući u vidu da se tuženik protivio visini tužbenog zahtjeva. Osim toga sud ističe kako smatra da je dopuštanje ove preinake tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a.

9. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako tužitelj nema procesnu legitimaciju postaviti tužbu na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu samo protiv tuženika već smatra da je tužitelj tužbom morao obuhvatiti sve stranke ugovora o kreditu tj. i sudužnika iz predmetnog ugovora o kreditu A. P. Kako to tužitelj nije učinio, tuženik smatra da je tužbu potrebno odbaciti. Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako se presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. godine, na koju se poziva tužitelj, ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari smatrajući da se ta presuda može primijeniti samo na ugovore o kreditu u kojima je glavnica vezana valutnom klauzulom uz valutu CHF, što u konkretnom predmetu nije slučaj jer se ovdje radi o kunskom kreditu. Tuženik, također, ističe kako su stranke ugovorile promjenjivu, a ne fiksnu redovnu kamatnu stopu, kao i da je osporavana odredba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika) jasna, lako uočljiva i razumljiva te da promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti i kao takva nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Dakle, razlozi rasta kamatnih stopa su objektivne tržišne okolnosti, pri čemu tuženik ističe da je kamatnu stopu mijenjao sukladno jasno objavljenim i pristupačnim općim aktima tuženika čija je primjena ugovorena odredbom čl. 9. predmetnog ugovora o kreditu. Ističe i prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 158- 50-4660884 od 23.1.2008. godine, otplatni plan uz predmetni ugovor o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice po predmetnom kreditu na dan 30.10.2018. godine, tuženikove Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom iz ožujka 2005. godine, tuženikova Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite, koji su u primjeni od 01.01.2011. godine, tuženikov Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz studenog 2007. godine, tuženikov Pravilnik o obračunu kamata i naknada, koji je u primjeni od 01.01.2011. godine, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., saslušan je tužitelj te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Među strankama je nesporno da je dana 23.1.2008. godine između stranaka sklopljen ugovor o kreditu u iznosu od 97.776,63 kn s ugovorenim rokom otplate od 7 godina te da je namjena kredita kupnja automobila. Nije sporno da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom redovnom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, time da je početna redovna kamatna stopa ugovorena u visini 6,55% godišnje. Isto tako nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju u više navrata jednostrano mijenjao (povećavao) početno ugovorenu kamatnu stopu.

13. Sporno je da li na strani tužitelja postoji procesna legitimacija za podnošenje predmetne tužbe obzirom da tužbom nije obuhvatio sudužnika iz predmetnog ugovora o kreditu A. P. Nadalje je sporno jesu li promjene redovne kamatne stope bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te jesu li bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome sporno je da li se radi o nepoštenim i ništavim odredbama. Dakle, sporan je osnov te visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara. Konačno prijeporno je među strankama da li su ispunjeni uvjeti za izravnu primjenu utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine, donesene u kolektivnom sporu, odnosno da li se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose isključivo na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana za valutu CHF.

14. Iako je uz tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu naveden i sudužnik A. P.,

koja je i potpisala predmetni ugovor o kreditu, ovaj sud smatra kako, tužitelj nije mogao ovom tužbom na tuženoj strani uz tuženika R. A. d.d. naznačiti kao tuženika i sudužnika Adelu Perković, obzirom da sudužnik, sukladno čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa korisnikom kredita (ovdje tužiteljem) odgovara kreditoru (ovdje tuženiku) za sve obveze korisnika kredita kao solidarni dužnik te obveze u smislu čl. 43. – 53. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, stav je ovog suda da se sudužnik, koji slijedi pravnu sudbinu korisnika kredita tj. tužitelja može u ovoj parnici (u kojoj se traži utvrđenje ništetnosti čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora – tuženika te isplata stečenog bez osnove tj. na temelju te ništetne odredbe) biti jedino aktivno legitimiran tj. pojaviti se na strani tužitelja, a ne na strani tuženika. Kako sudužnik nije kao tužitelj podnio ovakvu tužbu protiv tuženika već je tužbu podnio samo korisnik kredita (ovdje tužitelj) to ovaj sud smatra da predmetnu tužbu ne treba odbaciti obzirom da korisnik kredita ne može prisiliti sudužnika na podnošenje ovakve tužbe protiv tuženika. Osim toga, sud ističe kako se ovom tužbom ne traži ništetnost cijelog ugovora o kreditu, već samo odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika za koju odredbu tužitelj tvrdi da je ništetna te da je posljedično dovela do neravnopravnosti parničnih stranaka na štetu tužitelja te preplate kreditnih anuiteta, a koje je plaćao upravo tužitelj, što je, također, razlog da predmetnu tužbu ne treba odbaciti, uz što sud navodi kako sve ugovorne strane nisu niti nužni suparničari.

15. U odnosu na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sud je saslušao tužitelja.

16. Tužitelj je iskazao kako je htio kupiti automobil, ali za to nije imao dovoljno gotovine. U auto salonu Opel R. u Sisku je pronašao vozilo koje je želio kupiti, time da su oni imali mogućnost da se taj auto kupi putem kredita kod R. banke, a osim toga, tada je imao otvoren i tekući račun kod iste banke. Automobil koji je imao namjeru kupiti koštao je 89.000,00 kn, ali je sa gospođom R., koja je vlasnica auto salona, dogovorio da iznos kredita bude veći, tj. oko 98.000,00 kn, kako bi taj kredit uz cijenu vozila pokrio i kasko osiguranje te troškove javnog bilježnika vezane uz sklapanje ugovora o kreditu. Tada je njemu gospođa R. rekla da se radi o kunskom kreditu koji se otplaćuje na rok od 7 godina te mu je izračunala da bi mu rata kredita iznosila oko 1.220,00 kn mjesečno. To mu je bilo prihvatljivo i nije ništa ispitivao o visini kamatne stope, niti da li se radi o fiksnoj ili promjenjivoj kamatnoj stopi, niti mu je gospođa R. išta o kamati govorila. Nakon toga gospođa R. dala mu je papir na kojem je pisalo što banka traži za odobravanje kredita. To što se tražilo od njega, on je pribavio i odnio natrag gospođi R., koja ga je nakon 3 dana nazvala i rekla da mu je odobren kredit i da može doći potpisati ugovor o kreditu. Taj ugovor o kreditu uzeo je od gospođe R. i potpisao ga kod javnog bilježnika u S. Predmetni ugovor koji je potpisao je dostavljen od strane banke u auto salon R. i takav kakav je dostavljen, on ga je potpisao. Prije nego što je ugovor potpisao, pročitao je prvih nekoliko redova iz kojih je vidio koliki iznos kredita diže i kolika je kamatna stopa, time da se sada ne sjeća kolika je bila ugovorena kamatna stopa. Prilikom potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika, javni bilježnik mu nije tumačio odredbe ugovora o kreditu. Kad je potpisao ovaj ugovor o kreditu imao je 21 godinu, a prije toga je imao još jedan gotovinski kredit koji je potpisao sa 18 godina. Nije detaljno čitao ugovor jer mu je samo bilo bitno koliki je iznos i kolika je rata kredita. Prilikom zaključenja kredita dobio je i otplatni plan iz kojeg je bilo vidljivo kolike su mjesečne rate. Dakle, uopće nije bio u banci, niti je sa bilo kojim bankovnim službenikom razgovarao u vezi uvjeta kreditiranja i bilo koje odredbe ugovora o kreditu već je gospođa R. svu dokumentaciju vezanu uz kredit proslijedila banci. Nakon otprilike godinu i pol od sklapanja kredita dobio je obavijest od banke da se povećala kamatna stopa i dobio je novi otplatni plan sa povećanom kreditnom ratom te se sjeća zna da se kamatna stopa mijenjala nekoliko puta. Nadalje, tužitelj je iskazao kako prije promjene kamatne stope, banka sa njim nije pregovarala o promjeni iste. Fizički je rate za kredit plaćala njegova majka budući da je ona za njega obavljala sve te poslove plaćanja računa, a novac za otplatu kredita je bio njegov i on ga je davao majci da uplati banci.

17. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, pri čemu sud ističe kako niti tuženik nije prigovarao istinitosti iskaza tužitelja niti je predložio da se u ovom postupku saslušaju službenici tuženika vezano uz zaključenje predmetnog ugovora o kreditu i pregovaranje oko ugovornih odredbi među kojima je i odredba o promjenjivosti redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, što također upućuje na istinitost tužiteljevog iskaza.

18. Sud ističe kako je u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 23.1.2008. godine) bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP/07) koji je stupio na snagu dana 7.8.2007.godine, kako to proizlazi iz čl.155. tog Zakona kojim je određeno da stupa na snagu osmog dana od dana objave, a objavljen je u Narodnim novinama 30.07.2007. godine. Prema čl. 3. st. 1. ZZP/07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru djelatnosti slobodnog zanimanja. Zakonom o izmjenama i dopunama ZZP/07 (NN 78/12) izmijenjena je definicija pojma potrošač na način da se potrošačem definira svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a identična definicija pojma potrošač nalazi se i u čl. 5. Zakonu o zaštiti potrošača (NN 41/14, dalje ZZP/14).

19. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu sud je utvrdio da ga je tužitelj zaključio kao fizička osoba. Namjena predmetnog kredita bila je kupnja automobila, što proizlazi iz iskaza tužitelja te čl. 6. i 8. Ugovora o kreditu. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je automobil koji je kupljen predmetnim kreditom tužitelj kupio za sebe osobno. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj, kao fizička osoba, sa tuženikom koji ima status trgovca, predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje automobila za svoje osobne potrebe, iz čega proizlazi da tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. st.1. ZZP/07 te u smislu čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), pri čemu sud ističe kako niti tuženik u tijeku ovog postupka nije tužitelju osporavao status potrošača niti je tvrdio da je sa navedenim automobilom obavljao trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost.

20. Uvidom u čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu od 23.1.2008. godine utvrđeno je da je istim ugovorena redovna kamatna stopa od 6,55% godišnje, time da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika).

21. Ugovorna (redovna) kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

22. Vezano uz same ugovorne odredbe o promjenjivosti ugovorne (redovne) kamate bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. Tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu (redovnu) kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

24. Ovaj postupak zaštite kolektivnih interesa značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista, se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

25. Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca zato što je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije znao niti mogao ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem će se smjeru tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, niti je tužitelj na to mogao imati ikakav utjecaj.

26. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jest, a i ovog suda u ovom konkretnom parničnom predmetu, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske, a i ovaj sud, smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva.

27. Pri tome ovaj sud ističe kako je u ovom pojedinačnom parničnom postupku na temelju iskaza tužitelja utvrđeno da vezano uz zaključenje predmetnog ugovora o kreditu nije uopće komunicirao direktno sa tuženikom odnosno sa službenicima tuženika, već je kredit sklopljen preko Auto salona R. u S. gdje mu je rečeno da željeni automobil može kupiti putem kredita tuženika. U auto salonu je dobio informaciju koja je dokumentacija potrebna za dobivanje kredita, tamo je traženu dokumentaciju dostavio, vlasnica auto salona ga je obavijestila da mu je banka odobrila kredit te ga pozvala pozvan u auto salon radi potpisivanja ugovora o kreditu . Dakle, u konkretnom slučaju tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije niti vidio tužitelja, a kamoli s njime pregovarao o bilo kojoj ugovornoj odredbi i upozorio ga na parametre i kriterije koji mogu dovesti do promjene redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, a takvo postupanje tuženika, kao trgovca, odnosno kao jače ugovorne strane, u odnosu na tužitelja kao potrošača, odnosno slabiju ugovornu stranu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4 ZOO-a. Tuženik je sam pripremio ugovor o kreditu, poslao ga na potpis tužitelju preko auto salona i nije mu bilo bitno čak niti vidjeti tužitelja, a kamoli ga upozoriti na razloge i kriterije koji mogu dovesti do promjene odnosno povećanja kamatne stope, a niti je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik pružio tužitelju jasno objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope. Također stav je suda da na temelju samo ugovornih odredbi i odredbi općih uvjeta tuženika u kojima se spominju brojni i nepovezani kriteriji koji mogu dovesti do promjene redovne kamatne stope, tužitelj kao prosječni potrošač, bez ekonomske naobrazbe, a koji je po zanimanju kuhar (što proizlazi iz njegovih osobnih podataka koje je dao ovome sudu prilikom davanja svog iskaza na ročištu za glavnu raspravu održanom 15.1.2019. godine) nije mogao razumjeti niti shvatiti na koji način i po kojim uvjetima i kriterijima će se redovna kamatna stopa mijenjati.

28. Dakle, neovisno o tome što prethodno navedena pravomoćna presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nema u smislu čl. 502c ZPP-a izravnu primjenu u ovom postupku jer se u predmetnom ugovoru o kreditu ne radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, ovaj sud na temelju provedenih i prethodno analiziranih dokaza smatra da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- tužitelja, kao korisnika kredita, koristeći u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja kreditne obveze promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju jednostrane odluke tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, kriterije i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene (redovne) kamate. Navedeno je svakako imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, utemeljenoj na tuženikovom jednostranom povećanju kamatnih stopa.

29. Isto tako, vezano uz navode tuženika da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena predmetnim ugovorom o kreditu, sud ističe kako je doista u čl. 9. predmetnog ugovora o kreditu navedeno da se na sve što nije regulirano ovim ugovorom, primjenjuju opći akti kreditora, kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora.

30. Tako je čl. VI. tuženikovih Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom iz ožujka 2005. godine ( dalje Opći uvjeti) određeno da visinu kamatnih stopa tuženik određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, time da su način obračuna, pripis, visina, uvjeti i rokovi isplate i naplate kamate, valutiranje poslovnih promjena i računanje broja dana utvrđeni Pravilnikom o obračunu kamate i Odlukom o kamatnim stopama banke. Također je navedeno da banka obavještava klijenta o promjenama kamatnih stopa te da će se smatrati da je klijent obaviješten danom kada je obavijest o promjeni istaknuta u poslovnicama banke ili objavljena u sredstvima javnog informiranja.

31. U tuženikovom Pravilniku o obračunu kamata i naknada iz studenog 2007. godine (dalje: Pravilnik iz 2007. godine) u poglavlju II. navedene su proporcionalna i konformna metoda, kao metode koje tuženik koristi pri obračunu kamata te su dane formule za obračun kamata po tim metodama, dok su u poglavlju III. definirane kamatne stope među kojima je i promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke banke za koju je navedeno da se ugovara za razdoblje ugovora, ali da je nadležno tijelo banke može izmijeniti za vrijeme trajanja ugovora bez suglasnosti klijenta (ovdje tužitelja). U poglavlju V. tuženikovog Pravilnika iz listopada 2007. godine navedeno je kako se obračunava ugovorena kamata u fazi početka i fazi otplate kredita, dok su u poglavlju XI. tuženikovog Pravilnika iz listopada 2007. godine navedene definicije referentnih kamatnih stopa.

32. U tuženikovom Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji je u primjeni od 01.01.2011. godine (dalje: Pravilnik iz 2011. godine) u poglavlju 2. navedene su proporcionalna i konformna metoda, kao metode koje tuženik koristi pri obračunu kamata te su dane formule za obračun kamata po tim metodama, dok su u poglavlju 3. definirane kamatne stope među kojima je i promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke banke za koju je navedeno da se ugovara za razdoblje ugovora, ali da je nadležno tijelo banke može izmijeniti za vrijeme trajanja ugovora bez suglasnosti klijenta (ovdje tužitelja) zbog promjene tržišnih parametara. U poglavlju 5. tuženikovog Pravilnika iz 2011. godine navedeno je kako se obračunava ugovorena kamata u fazi početka i fazi otplate kredita, dok su u poglavlju 12. tuženikovog Pravilnika iz 2011. godine navedene definicije referentnih kamatnih stopa.

33. Iz tuženikovih Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite koji su u primjeni od 01.01.2011. godine proizlazi da je kamatna stopa izražena u postotku te da se formira kao zbroj bazne kamatne stope i ukupne marže. Bazna kamatna stopa ovisi o kretanjima na tržištu, a sastoji se od zbroja najviše 3 promjenjiva čimbenika, a to su: tržišna kamatna stopa, premija rizika tržišta i cijena regulacije. Među vrstama kamatnih stopa navodi se, između ostalih, portfeljno promjenjiva kamatna stopa te je određeno da se portfeljno promjenjiva kamatna stopa mijenja na temelju Odluke banke (tuženika), da se usklađivanje ugovorenih kamatnih stopa s tržišno indeksiranom kamatnom stopom vrši na razini portfelja, a ne pojedinačnog ugovora o kreditu i to ako se ostvari promjena bazne kamatne stope u odnosu na prethodno obračunsko razdoblje. Promjenu portfeljne kamatne stope banka (tuženik) objavljuje klijentima na svojoj web stranici 15 dana prije početka primjene, a korisnicima kredita se dostavlja informacija s novim obračunom otplatne rate.

34. Sud smatra kako brojni i nepovezani kriteriji navedeni u prethodno citiranim općim aktima tuženika, također nisu bili razumljivi i shvatljivi za tužitelja kao potrošača bez ikakve ekonomske naobrazbe te da isti na temelju tih općih akata nije mogao razumjeti na koji način će se mijenjati početno ugovorena redovna kamatna stopa.

35. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da na temelju ugovorne odredbe prema kojoj se ugovorna (redovna) kamata mijenja, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te bez nedostatka jasno definiranih parametara i kriterija koji utječu na promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope od 6,55% godišnje u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju.

36. Osim toga, prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema članku 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

37. Slijedom svih prethodno obrazloženih razloga, ovaj sud smatra da je odredba čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem se promjena redovne kamatna stope čini ovisnom o jednostranoj odluci tuženika tj. u skladu Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nerazumljiva tužitelju kao potrošaču, te isto tako nepoštena ugovorna odredba u smislu čl. 96. i 97. ZZP/07, što ju u tom dijelu čini ništetnom, sukladno čl.102.st.1 ZZP/07.

38. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ništetnosti ne cijelog ugovora, već samo odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određen način (pravno nevaljan i nedopušten) mijenjanja stope ugovorene kamate jednostranom odlukom tuženika, što znači da ugovor u preostalom dijelu, pa i u onom u kojem je određena stopa ugovorne kamate od 6,55% godišnje ostaje na snazi pa se u tom dijelu i primjenjuje, sukladno čl. 324. ZOO-a, pri čemu sud ističe da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio, niti dokazivao da je takva odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

39. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je presudio kao u točki I izreke te utvrdio da je ništetna odredba čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost početno ugovorene redovne kamatne stope od 6,55% u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika).

40. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 12.10.2020. godine proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima zbog tuženikovog jednostranog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,55% godišnje, u utuženom razdoblju iznosi 8.875,75 kn, time da su pojedini utuženi mjesečni iznosi preplate i datumi plaćanja istih vidljivi iz Tabele koja je sastavni dio nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

41. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 12.10.2020. godine, dok je tuženik naveo kako nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka u računskom smislu, ali ističe kako je vještačenje provedeno na način da je među strankama bila ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana.

42. Sud ističe kako je financijski vještak izradio svoj pisani nalaz i mišljenje savjesno, detaljno, u skladu sa pravilima financijske struke, sukladno zadatku suda te na temelju uvida u relevantnu dokumentaciju i to: predmetni ugovor o kreditu, otplatni plan po tom kreditu i prijepis knjigovodstvene kartice po predmetnom Ugovoru o kreditu na dan 30.10.2018. goidne, radi čega ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka, iz kojeg proizlazi preplata na strani tužitelja, zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, u iznosu od 8.875,75 kn. 43. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena odnosno ništava ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništavosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene stope od 6,55% godišnje iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih stopa povećanih jednostranom odlukom tuženika, kao kreditora.

44. Vezano uz istaknuti prigovor zastare, valja ukazati da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude tj. 29.4.2022. godine, jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa od 6,55% godišnje promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), pa 5- godišnji zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a nije protekao.

45. Dakle, preplaćeni iznos koji za utuženo razdoblje iznosi 8.875,75 kn (a utvrđen je provedenim financijskim vještačenjem koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio) predstavlja stečeno bez osnove jer je taj iznos tuženik stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe. Stoga tužitelju, na temelju čl. 1111. ZOO-a na ime stečenog bez osnove, ovaj sud dosuđuje zatraženi iznos od 8.875,75 kn, kao u točki II izreke.

46. Na svaki pojedini utuženi iznos, tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da se tuženik može smatrati nepoštenim stjecateljem obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj – nepoštenoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, koju odredbu je u ugovor unio sam tuženik, bez da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljem, kao korisnikom kreditne usluge, pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te je na temelju takvih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužitelja novčane iznose koji mu nisu pripadali.

47. Dakle, tužitelju na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 1115. ZOO-a sud dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos preplate od dana plaćanja tog iznosa do isplate. Pri tome sud ističe kako su svi pojedini utuženi mjesečni iznosi i točni datumi plaćanja (preplate) svakog pojedinog utuženog iznosa utvrđeni na temelju provedenog financijskog vještačenja (koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, kako je prethodno obrazloženo) te je svaki pojedinačni utuženi mjesečni iznos preplate, kao i razdoblje tijeka kamata na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos preplate, počev od dana plaćanja tog iznosa do isplate, točno utvrđeno u točki II izreke, i to stoga jer je upravo na dan plaćanja (a ne na dan dospijeća) došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

48. Tužitelj je u točki III izreke odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na pojedine utužene mjesečne iznose od dana dospijeća istih (posljednjeg dana u tekućem mjesecu, kako je tužitelj postavio konačno preciziranim tužbenim zahtjevom) do dana plaćanja istih utvrđenih u točki II izreke, osim za:

- iznose koji su plaćeni na dan dospijeća tako da se datum dospijeća podudara s datumom plaćanja, a radi se o iznosima: 43,75 kn koji je plaćen 31.8.2008. godine i 120,81 kn koji je plaćen 30.4.2009. godine,

- iznose koji su plaćeni prije dana dospijeća, a tužitelj za te iznose ne traži zateznu kamatu od dana p laćanja, nego od datuma dospijeća, a radi se o iznosima: 108,15 kn koji je plaćen 30.12.2014. godine i 108,15 kn koji je plaćen 19.1.2015. godine. Tijek kamata navedenih izuzetaka utvrđen je u točki II izreke.

49. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

50. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi.

51. Vrijednost predmeta spora je od podnošenja tužbe do 29.4.2015. godine 7.444,48 kn, od 30.4.2015. (kada je tužitelj podneskom postavio i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti) do 8.11.2020. godine VPS je 14.888,96 kn, koja vrijednost predmeta spora je u skladu s čl. 37. st. 1. ZPP-a, u kojoj je navedeno da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, da se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Obzirom na navedenu odredbu ZPP-a, ovaj sud smatra da je vrijednost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu identična vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva koji je iznosio 7.444,48 kn, što znači da je temeljem čl. 37. st. 1. ZPP-a, ukupna vrijednost predmeta spora do 8.11.2020. godine upravo 14.888,96 kn. Od 9.11.2020. godine pa nadalje VPS je 17.751,50 kn, a koja VPS je, također, u skladu s čl. 37. st. 1. ZPP-a, obzirom da je podneskom od 9.11.2020. godine tužitelj povisio kondemnatorni tužbeni zahtjev na iznos od 8.875,75 kn, a sud smatra da je vrijednost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu identična vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva tj. da ista iznosi, također, 8.875,75 kn, što u zbroju daje 17.751,50 kn. 52. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe - 75 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava podneska od 29.5.2015. godine - 100 bodova po Tbr. 8. točka 1, zastupanja na ročištu 13.5.2015. godine - 50 bodova po Tbr. 9. točka 2 te zastupanja na 2 ročišta – 15.1.2019. i 2.3.2022. godine - svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 425 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10,00 kn, dobiva se iznos od 4.250,00 kn. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) po Tbr. 42 u iznosu od 1.062,50 kn, tako da ukupni trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 5.312,50 kn.

53. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 6.5.2015. i 9.11.2021. godine jer spisu ne prileže podnesci tužitelja s navedenim datumima.

54. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu od 29.4.2022. godine u iznosu od 500,00 kn, koliko je tužitelj zatražio troškovnikom, što je u skladu sa čl. 164. st. 1. i čl. 2. st. 1. ZPP-a, iako bi mu prema vrijednosti predmeta spora pripadao i veći iznos sudske pristojbe. Trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn tužitelju nije priznat jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, a prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku podnošenja tužbe sudu, tako da ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da mu je nastao zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn.

55. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom za glavnicu dok nije uspio samo s dijelom zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu, radi čega nisu nastali posebni troškovi, to mu sud na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što s neophodnim troškom financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 7.812,50 kn, kao u točki IV izreke ove presude.

56. Tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2022. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Broj zapisa: eb30b-3a683

Kontrolni broj: 0bd4e-756bb-7266f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIOLETA VESELIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.