Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 28 Povrv-278/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, na prijedlog više sudske savjetnice Ane Lazić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ……., zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika T. R., OIB: ……., iz M., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 15. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. T., odvjetnice iz O. d. P. i dr. d.o.o. iz V., te objave presude 29. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., broj Ovrv-1036/2021 od 15. srpnja 2021., u cijelosti, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju H. E. d.o.o. da tuženiku T. R. naknadi troškove postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. lipnja 2021. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 1.929,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju navedenog prijedloga javna bilježnica L. M. iz V. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1036/2021 od 15. srpnja 2021., koje rješenje je povodom pravovremenog stavljanja prigovora ovršenika ovaj sud stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-278/2021-2 od 7. listopada 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prigovoru tuženik navodi da u cijelosti osporava rješenje o ovrsi (prijedlog za ovrhu) te predlaže da se isto ukine i to zato što je 4. ožujka 2020. podnio tužitelju (H. E. d.o.o. S.) ponovljeni prigovor u kojem traži isključenje struje na nekretnini pod O. 2, S., s obzirom na to da je na istoj izvršena provala, a protiv provalnika je podnesena kaznena prijava te da je pokrenut parnični postupak zbog smetanja posjeda što dokazuje dostavom prigovora, kaznene prijave od 2. kolovoza 2019. i tužbe od 3. prosinca 2018. Ističe u prigovoru da tužitelj ničime nije dokazao da dug tuženika postoji jer da financijska kartica nije javna isprava u smislu čl. 230 Zakona o parničnom postupku te ista ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine s osnova pružene usluge. Također, predlaže da sud naloži tužitelju izjašnjenje o tome kada je i čime izvršeno očitanje brojila.
3. Tužitelj je u podnesku od 15. listopada 2021., očitujući se na navode prigovora u kojemu je tuženik naveo da je podnio tužitelju zahtjev za obustavom električne energije, istaknuo da obustava isporuke električne energije nije u njegovoj nadležnosti već u nadležnosti H. O. d.o.o. sukladno čl. 102. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Naveo je da su utuženi računi dostavljani na adresu tuženika koji je znao da je obveza prema tužitelju mjesečna te da na poleđini svakog računa stoji tarifna stavka i potrošak iste, a da je tuženik, ukoliko je smatrao da nije u obvezi plaćanja električne energije za predmetnu nekretninu ili da nije u obvezi platiti iznos naznačen na računima o tom morao obavijestiti tužitelja te je imao pravo na pisani prigovor za ispostavljene račune prema Zakonu o zaštiti potrošača, a da nije dostavio nikakav dokaz da je prigovorio utuženim računima. Tužitelj je uz podnesak dostavio račune za koje tereti tuženika. Naveo je da je tužitelj dokazao svoje potraživanje te da vjerodostojna isprava sadržava sve što je potrebno u smislu odredbi članka 31. Ovršnog zakona. Naveo je da je tužitelj tuženiku isporučio električnu energiju koju mu tuženik nije platio te da protiv tuženika vodi još dva postupka zbog neplaćene isporučene električne energije kod ovog suda pod brojevima Povrv-8/2021 i Povrv-24/2021 u kojima je donesena prvostupanjska presuda u korist tužitelja.
4. Na pripremnom ročištu održanom 15. ožujka 2022. tuženik je naveo kako je račun na kojemu tužitelj temelji svoje potraživanje falsifikat te je najavio tužitelju poduzimanje kaznenog progona jer tužitelj još od studenog 2018. nije napravio očitanje električnog brojila, te da smatra da tužitelj izmišlja podatke o isporučenoj električnoj energiji s obzirom na to da od navedenog razdoblja nitko ne živi u nekretnini za koju tužitelj potražuje svoju uslugu isporuke električne energije. Naveo je da je prije 30 dana zaprimio poziv tužitelja iz 2021. kojim ga tužitelj traži da omogući pristup tužitelju nekretnini radi očitanja brojila, a da je u istoj kuverti dostavljena i obavijest o planiranoj obustavi isporuke električne energije s datumom od 3. siječnja 2022., a zahtjev za obustavom isporuke da se nalazi već u spisu. S obzirom na to da smatra da električna energija nije utrošena niti je brojilo očitano, od tužitelja je zatražio da se izjasni o tome kada je tužitelj očitao brojilo tuženika. Također, tuženik je dodao kako ove činjenice i dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije jer je ovu obavijest i poziv primio tek prije 30 dana. Napomenuo je da je još 2018. zahtijevao iskopčavanje dovoda električne energije i raskid ugovora prema kojima se obvezao na plaćanje akontacija, ali da tom zahtjevu još uvijek nije udovoljeno. Smatra da nije dužan platiti uslugu koju nije koristio, odnosno uslugu koja nije niti pružena.
5. Iako je tužitelj prigovarao tome da se uzmu u obzir dokazi koje je tuženik dostavio na pripremnom ročištu jer je prekludiran rokom od 15 dana od primitka podneska tužitelja da se na isti očituje, sud je uzeo u obzir dokaze koje je predao tuženik na pripremnom ročištu te je uvažio njegove navode kako iste bez svoje krivnje nije mogao dostaviti i iznijeti ranije, sukladno članku 461 a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP) jer ih je zaprimio poštom nakon isteka roka za očitovanje na navode iz podneska tužitelja, no iste sud nije našao značajnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari o čemu će biti riječi kasnije u obrazloženju.
6. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvod iz poslovnih knjiga od 1. lipnja 2021. (list 6 spisa), tužbu i prijedlog za donošenje privremene mjere podnesene Općinskom sudu u Splitu tužitelja V. O. protiv tužene S. U. B. (listovi 10 do12 spisa), kaznenu prijavu radi kaznenog djela iz čl. 291. Kaznenog zakona od 2. kolovoza 2019. (list 13 spisa), prigovor tuženika upućen tužitelju od 4. ožujka 2020. (list 14 spisa), račun za razdoblje od 1. travnja 2020. do 1. listopada 2020. prema obračunu za navedeno razdoblje (listovi 25 i 26 spisa), račun za razdoblje od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021. prema obračunu za isto razdoblje (listovi 31 i 32 spisa), računi za električnu energiju za mjesečne novčane obveze od listopada 2020. do ožujka 2021. (listovi od 27 do 29 spisa) te račune za električnu energiju za mjesečne novčane obveze od travnja 2021. do rujna 2021. (listovi od 33 do 35 spisa), obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije od 3. siječnja 2022. i obavijest o očitanju brojila, a izvršen je i uvid u spise ovoga suda broj Povrv-8/2021 i Povrv-24/2021 kroz sustav e-spisa.
7. Temeljem članka 8. ZPP-a, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.
8. Predmet spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na dospjelu i neplaćenu tražbinu s osnova računa za isporučenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 1.929,86 kn i to za mjesečne novčane obveze od studenog 2020. do travnja 2021. zajedno sa zateznom kamatom.
9. U ovom predmetu nije sporno da su stranke u ugovornom odnosu i to tuženik kao krajnji kupac, a tužitelj kao pružatelj javne usluge opskrbe električne energije, a nije sporno ni da se računi odnose na obračunsko mjerno mjesto koje se nalazi na adresi S., p. O., čiji je korisnik i krajnji kupac tuženik. Nespornim se tijekom postupka pokazalo, s obzirom na to da tužitelj te navode tuženika nije izričito osporavao, da je tuženik tužitelju dostavio prigovor 4. ožujka 2020. u kojemu traži da se isključi struja na predmetnoj nekretnini jer je na istoj došlo do provale, te da je tuženik tužitelju i već i ranije dostavio zahtjev za isključenjem struje na navedenoj nekretnini, kao i to da u predmetnoj nekretnini nitko ne živi, a nije sporno niti da nije izvršeno očitanje brojila prije nego je tuženiku dostavljen obračun potraživanja.
10. Sporno je da li je tuženik valjano prigovorio dostavljenim računima, te da li je dužan podmiriti utužene račune, odnosno da li su isti obračunati za stvarno utrošenu električnu energiju.
11. Odredbom članka 3. točke 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) propisano je kako se pod energijom smatra električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, kao i energija iz obnovljivih izvora, dok je točkom 12. istog članka tog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/15, dalje: Opći uvjeti) korisnik mreže je pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže , a člankom 3. stavkom 1. Općih uvjeta propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.
11.1. Odredbom članka 4. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da vlasnik ili nositelj nekog drugog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže, dok je odredbom članka 10. stavka 1. Općih uvjeta propisano da se prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.
11.2. Sukladno članku 48 stavku 2. i članku 49. stavku 1. Općih uvjeta za očitanje, prikupljanje i obrađivanje mjernih podataka, te za točnost očitanih mjernih podataka zadužen je i odgovoran operator sustava. Sukladno članku 54. stavku 1. i članku 60. Općih uvjeta operator sustava dužan je svakih šest mjeseci očitati mjerne podatke krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, na temelju čega određuje polugodišnju potrošnju električne energije krajnjeg kupca. Prema članku 63. Općih uvjeta operator sustava će procijeniti potrošnju električne energije krajnjeg kupca, između ostalog, u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila. Prema članku 56. stavku 5. Općih uvjeta u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila (zbog nemogućnosti pristupa brojilu, nedostavljanja podataka o očitanju od strane korisnika mreže, ili nedostavljanje termina operatoru sustava od strane korisnika mreže za očitanje brojila) operator sustava procjenjuje potrošnju krajnjeg kupca, a sukladno stavku 6. istog članka Općih uvjeta ako operatoru sustava nije omogućeno očitanje stanje brojila u dva uzastopna redovna očitanja, operator sustava će o svom trošku ugraditi korisniku mreže brojilo s daljinskim očitanjem ili premjestiti obračunsko mjerno mjesto korisnika mreže na lokaciju dostupnu operatoru sustava.
11.3. Prema članku 66. stavku 1. Općih uvjeta za krajnjeg kupca s polugodišnjim razdobljem predviđena potrošnja u obračunskom razdoblju određuje se na temelju potrošnje u odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju. Na zahtjev kupca operator sustava dužan je izmijeniti predviđenu polugodišnju potrošnju te je o tome dužan bez odgađanja obavijestiti opskrbljivača krajnjeg kupca, a zahtjev za promjenu predviđene polugodišnje potrošnje podnosi se operatoru sustava. Nadalje, prema čl. 67. st. 1. Općih uvjeta, na temelju predviđene mjesečne potrošnje određuje se iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca, a sukladno stavku 3. istog članka na temelju iznosa mjesečnih novčanih obveza iz st. 1. opskrbljivač ispostavlja krajnjem kupcu mjesečnu novčanu obvezu krajnjeg kupca.
11.4. Prema članku 68. stavak 1. Općih uvjeta krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem opskrbljivač radi polugodišnji obračun potrošnje električne energije po isteku tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja na temelju očitanja stanja brojila u skladu s člankom 58. ovih Općih uvjeta ili na temelju procijenjene potrošnje u slučajevima iz članka 63. ovih Općih uvjeta, a prema stavku 3. istog članka na temelju polugodišnjeg obračuna iz stavka 1. opskrbljivač ispostavlja krajnjem kupcu jedinstveni račun za korištenje prijenosne i/ili distribucijske mreže i za opskrbu električnom energijom.
11.5. Sukladno članku 72. Općih uvjeta operator sustava i/ili opskrbljivač može krajnjem kupcu koji nije platio novčanu obvezu u roku dospijeća ispostaviti opomenu u pisanom obliku. Prema članku 95. stavku 1. Općih uvjeta na zahtjev opskrbljivača može se provesti privremena obustava isporuke električne energije ako krajnji kupac, između ostalog, ni nakon opomene iz čl. 72. Općih uvjeta nije podmirio dospjele novčane obveze opskrbljivaču.
12. Iako u ovom postupku nije sporno da su stranke u ugovornom odnosu tijekom postupka ni jedna od stranaka nije decidirano navela o kojem se točno međusobnom ugovornom odnosu radi, a što sud smatra važnim radi utvrđivanja međusobnih prava i obveza stranaka. Budući da je tužitelj u podnesku od 15. listopada 2021. naveo da je za odlučivanje o zahtjevu za isključenjem električne energije nadležan H. O. d.o.o., te da se utuženi iznos odnosi na trošak isporučene energije, primjenjujući ranije citirane odredbe Općih uvjeta proizlazi da je u konkretnom pravnom odnosu tužitelj opskrbljivač, a tuženik krajnji korisnik, odnosno da je između istih na snazi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca te da je tuženik sa H. O. d.o.o. sklopio ugovor o korištenju mreže. Nadalje, sukladno citiranim Općim uvjetima H. O. d.o.o. (operator sustava) na temelju podataka o mjerenju potrošnje električne energije, do kojih se ovisno o okolnostima dolazi na temelju očitanja brojila ili prema procijenjenoj potrošnji, izrađuje polugodišnji obračun na temelju kojeg tužitelj (opskrbljivač) ispostavlja krajnjem kupcu jedinstveni račun za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
13. Iz predmeta ovog suda broj Povrv-8/2021 proizlazi da je presudom ovog suda broj Povrv-8/2021-9 od 8. lipnja 2021. održan djelomično na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. O.-1600/2020 u dijelu u kojem je T. R., ovdje tuženiku naloženo H. E. d.o.o., ovdje tužitelju, isplatiti iznos od 562,84 kn s osnove naknade za obračunsko mjerno mjesto za pojedine mjesece i to za period od studenog 2019. do listopada 2020. Iz utuženih računa koji su bili predmet tog postupka proizlazi kako je račun za listopad 2019. broj 2301012541-191020-1 izrađen po obračunu potrošnje prema očitanju mjernih podataka, a koji su iznosili potrošak 0,00, dok su ostali računi (za studeni, prosinac 2019., te siječanj – rujan 2020.) izrađeni po obračunu potrošnje prema procjeni koja je također iznosila potrošak 0,00.
14. Iz predmeta koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Povrv-24/2021 proizlazi da je presudom ovog suda broj Povrv-24/2021-7 od 17. lipnja 2021., koja je postala pravomoćna, održan djelomično na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. u dijelu u kojem je T. R., ovdje tuženiku naloženo H. E. d.o.o., ovdje tužitelju isplatiti iznos od 829,55 kn na ime naknade za obračunsko mjerno mjesto za pojedine mjesece i to za period od lipnja 2019. do studenog 2020. Iz utuženih računa koji su bili predmet tog postupka proizlazi kako su obračuni potrošnje na temelju kojih su računi izdani izrađeni na temelju procjene koja je iznosila potrošak 0,00 (račun za razdoblje od 30. rujna 2018. – 1. travnja 2019., račun za razdoblje od 1. travnja 2019. – 1. listopada 2019., račun za razdoblje od 1. listopada 2019. – 1. travnja 2020.).
15. Iz Obavijesti od 3. siječnja 2022. proizlazi da je H. O. d.o.o. tuženika obavijestio o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na adresi S., O., na zahtjev opskrbljivača H. E. d.o.o. sukladno čl. 94. st. 2. Općih uvjeta ("Narodne novine" broj 104/20). Iz iste međutim nije vidljivo kada je opskrbljivač zatražio privremenu obustavu električne energije za navedenu adresu stoga sud istu ne nalazi relevantnom za odlučivanje u ovom parničnom postupku.
16. Iz dopisa H. O. d.o.o. koji je dostavio tuženik na pripremnom ročištu, proizlazi da se tuženik obavještava da će se od 15. ožujka 2021. do 29. ožujka 2021. na adresi S., O. vršiti očitanje brojila zbog redovnog obračuna te da budući da tuženik ne stanuje na navedenoj adresi da omogući pristup brojilu ili da sam očita stanje te ispunjeni obrazac dostavi. Navedeni dopis sud nije našao relevantnim za dokazivanje bilo koje odlučne činjenice u ovom postupku već s obzirom na to da iz iste nije vidljivo kada je odaslana tuženiku, a i s obzirom na to da je istu uputio operator sustava koji je sukladno ranije citiranim Općim uvjetima dužan vršiti redovno očitanje brojila te se zaključuje da se radi o tipskom standardnom obrascu koji se upućuje korisnicima mreže.
17. Tužitelj je, međutim, imao saznanje o tome da je tuženik zatražio obustavu isporuke električne energije, budući da isto tužitelj nije osporavao tijekom postupka, te je znao da tuženik nije plaćao račune i za prethodne periode pri čemu se i sam pozvao na to da su već za ranije periode vođeni parnični postupci radi naplate računa s osnova isporuke električne energije, odnosno naknade za obračunsko mjerno mjesto. Valja reći da je u navedenim postupcima tuženik isticao identične navode u tim parničnim postupcima (da je došlo do provale na nekretnini, da se nitko u istoj ne nalazi te da nema potrošnje električne energije i da traži obustavu isporuke iste). Pritom, niti je tužitelj tuženiku na dostavljeni dopis u kojemu traži obustavu isporuke električne energije odgovorio na način da za isto nije nadležan (već je to isticao tek u parničnim postupcima), niti je isto proslijedio nadležnom H. O. d.d. umjesto utuženja, a nije ni sukladno članku 72. Općih uvjeta tuženiku izdao opomenu zbog neplaćanja računa, odnosno sukladno čl. 95 stavku 2. Općih uvjeta, vodeći se ovim saznanjima – da je tuženik zahtijevao obustavu isporuke, da je došlo do provale na nekretnini, te da se ne plaćaju ispostavljeni računi – nije zahtijevao obustavu isporuke električne energije, već je nastavio dostavljati račune za, kako navodi, isporučenu električnu energiju. Uvidom u račune na kojima se temelji potraživanje tužitelja proizlazi da su isti (za period od 1.10.2020. do 1.4.2021.) izdani na ime mjesečnih novčanih obveza i to prema obračunu potrošnje za šest mjeseci na temelju procjene za navedeno razdoblje prema tarifnom modelu Kućanstvo Bijeli, a koji račun obuhvaća cijenu električne energije više dnevne tarifne stavke i niže dnevne tarifne stavke, naknadu za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu, naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i obračun PDV-a, što mjesečno iznosi 320,04 kn za mjesece listopad, studeni, prosinac 2020., siječanj, veljača i ožujak 2021., te iznos od 329,66 kn za travanj 2021., a tužitelj je priložio i obračun za naredni period od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021. (za koji ne potražuje naplatu u ovom postupku) iz kojeg proizlazi da je i za taj period prema procjeni izdao račune za mjesečne novčane obveze. Iz navedenog, kao i iz činjenice da su svi računi osim jednog glasili na iste novčane iznose, zaključuje se da su isti isporučivani na ime akontacija mjesečnih novčanih obveza, i to sukladno ranije citiranom članku 63. Općih uvjeta tužitelja prema procijenjenoj potrošnji, a ne na osnovu stvarno potrošene i isporučene električne energije, no istovremeno je nejasno na temelju koje prethodne potrošnje je ova procjena izvršena. Naime, kako je ranije navedeno, iz predmeta koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Povrv-8/2021 vidljivo je da je jedino račun za listopad 2019. izrađen prema obračunu na temelju očitanja brojila koje je iznosilo 0,00, dok su svi ostali utuženi računi u tom predmetu kao i u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod brojem Povrv-24/2021 ispostavljeni prema obračunu izrađenom na temelju procijenjene potrošnje koja je iznosila 0,00.
18. Budući da se u ovom postupku radi o potraživanju mjesečnih novčanih obveza koje obuhvaćaju naredni period koji slijedi iza perioda utuženih u citiranim predmetima, sud je našao relevantnim usporediti na koji je način tužitelj vršio obračune potrošnje kako u ovom konkretnom predmetu tako i u ranije spomenutim. S obzirom na to da se tužitelj nije izjasnio na koji način je vršen obračun potraživanja, a iz utuženih računa iz ovog predmeta (listopad 2020. – ožujak 2021.),koji su izdani na temelju obračuna potrošnje iz prethodnog obračunskog razdoblja prema računu broj 2203052473-200920-1 za razdoblje od 1. travnja 2020. – 1. listopada 2020., a i iz računa 2203052473-210320-8 za naredno razdoblje od 1. listopada 2020. – 1. travnja 2021. proizlazi da je isto obračunato na temelju procjene, jednako kao što su ispostavljeni i računi za prethodni period iz spisa Povrv-24/2021 i to:
- račun 2203052121-190320-3 za razdoblje 30. rujna 2018. – 1. travnja 2019.
- račun 2203052121-190920-1 za razdoblje 1. travnja 2019. – 1. listopada 2019.
- račun 2203052121-200320-6 za razdoblje 1. listopada 2019. – 1. travnja 2020. dakle, prema obračunu na temelju procjene mjernih podataka. Iz spisa Povrv-8/2021 koji se vodio za neplaćene račune iz razdoblja listopad 2019. – rujan 2020., proizlazi da su isti izraženi prema obračunu izrađenom prema procjeni potrošnje koja je iznosila 0,00, dok iz računa ispostavljenog za rujan 2019. proizlazi da je isti ispostavljen prema obračunu izrađenom po očitanju brojila koje je iznosilo potrošak - 0,00, stoga zaista nije jasno na koji način je operator sustava procijenio potrošnju tuženika, a tužitelj ispostavio račune za utužene iznose. Pri tom se ističe da iz ranije citiranih odredaba Općih uvjeta (čl. 54. st. 1., čl. 60., čl. 63., te čl. 56. st. 6.) proizlazi kako je dužnost operatora sustava očitati mjerne podatke svakih 6 mjeseci, a u suprotnom se vrši procjena potrošnje. Međutim, ako nije omogućeno očitanje u dva uzastopna redovna očitanja, operator sustava je dužan o svom trošku ugraditi korisniku mreže brojilo s daljinskim očitanjem ili premjestiti obračunsko mjerno mjesto korisnika mreže na lokaciju dostupnu operatoru sustava iz čega proizlazi zaključak da se procjena potrošnje ne može vršiti nakon što dva uzastopna redovna očitanja ostanu bezuspješna. Iz ranije vođenih postupaka i činjenica utvrđenih uvidom u te spise (Povrv-8/2021 i Povrv-24/2021) proizlazi da je operator sustava procijenio potrošnju u dva uzastopna razdoblja od 6 mjeseci, nakon čega je valjalo izvršiti očitanje potrošnje ili ugraditi korisniku mreže brojilo s daljinskim očitanjem ili premjestiti obračunsko mjerno mjesto korisnika mreže na lokaciju dostupnu operatoru sustava u skladu s čl. 56. st. 5. Općih uvjeta. No ovdje se utuženo potraživanje temelji na računima koje je tužitelj izdao prema obračunu napravljenom prema podacima operatora sustava sačinjenih na temelju procjene potrošnje za sljedećih 6 mjeseci, što je suprotno citiranim odredbama Općih uvjeta.
19. Na poleđini utuženih računa, odnosno obračuna za razdoblje od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021. (kao i na poleđini obračuna za razdoblje od 1. travnja 2020. do 1. listopada 2020., koje tužitelj nije obuhvatio tužbom) navedeno je da se reklamacije i pisani prigovori mogu dostaviti poštom na adresu H. E. d.o.o., R. B., S.. Iako tuženik nije dokazao da je pismeno prigovorio dostavljenim računima, tuženik je naveo da je tužitelju dostavio pisani prigovor u kojem se poziva i na ranije stavljene prigovore i zahtjeve za isključenjem struje na nekretnini p. O., S., te u kojoj navodi da je podnesena i kaznena prijava koju također prilaže, a iz prigovora proizlazi da je isti podnesen na adresu H. E. d.o.o., R. B., S.. Ove navode tužitelj nije osporio, a prema stavu suda, ovakav prigovor mogao se razmatrati kao prigovor na dostavljene račune iako se u istom to izričito ne navodi, s obzirom na to da je tuženik zahtijevao isključenje struje.
20. Prema tome, tužitelj je apsolutno zanemario sva saznanja koja je imao od tuženika glede nekretnine uz koju se veže potrošnja električne energije, te nije sukladno članku 95. stavku 2. Općih uvjeta zahtijevao privremenu obustavu isporuke električne energije iako tuženik duži period nije plaćao račune te je i sam tuženik tražio obustavu isporuke električne energije, nego je nastavio izdavati račune za mjesečne novčane obveze na ime akontacija obračunatih na temelju podataka operatora sustava koji nije u propisanim razdobljima sukladno članku 54. st.1. i čl. 60. Općih uvjeta vršio očitanja mjernih podataka, odnosno koji nije sukladno članku 56. st. 6. Općih uvjeta zbog nemogućnosti očitanja brojila u dva uzastopna redovna očitanja ugradio korisniku mreže brojilo s daljinskim očitanjem ili premjestio obračunsko mjerno mjesto korisnika mreže na lokaciju dostupnu operatoru sustava, dakle račune koji nisu izrađeni u skladu s člankom 69., odnosno na temelju podataka koji nisu prikupljeni u skladu s člankom 60. i člankom 63. Općih uvjeta. Sud ocjenjuje da je tužitelj takvim držanjem postupio kao nesavjesna strana ugovornog odnosa suprotno načelu savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) te članka 5. ZOO koji nalaže da su sudionici obveznog odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima budući da tuženika po njegovom zahtjevu za obustavom isporuke električne energije nije obavijestio o svojoj nenadležnosti za rješavanje tog zahtjeva te ga nije uputio na nadležnog operatora sustava.
21. Također, prema stavu ovoga suda tužitelj ničime nije dokazao da je pružio uslugu čiju naplatu traži ovom tužbom s obzirom na nesporne činjenice da u predmetnoj nekretnini nitko nije živio u predmetnom razdoblju zbog čega je tuženik i zatražio obustavu isporuke električne energije, a niti je tužitelj dokazao visinu utužene tražbine budući da operator sustava nije postupio sukladno članku 54. stavku 1. i članku 60., te članku 56. st. 6. Općih uvjeta. Naime, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
22. S obzirom na sve navedeno, sud je ocijenio tužbeni zahtjev radi isplate po osnovi ovdje predmetnih računa neosnovanim. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i ukinuti platni nalog u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.
23. O troškovima postupka riješeno je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu. Tuženiku je stoga priznat zatraženi trošak u iznosu od 100,00 kn koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, sukladno tar. br. 1 t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19), u svezi čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
U Varaždinu, 29. travnja 2022.
Sutkinja
Dubravka Kraljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćnici J. Š., odvjetnici iz S.
2. Tuženik T. R., M.