Poslovni broj: I Kž-Us-26/2024-4

Poslovni broj: I Kž-Us-26/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljene M. Š. i okrivljenog B. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. listopada 2023., broj Kov-Us-1/2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljene M. Š. i okrivljenog B. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 86. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljene M. Š., okrivljenog B. P. i okrivljenog B. Z. za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza navedenih pod rednim brojem 140., 111. i 41. popisa dokaza na kojima se optužnica temelji i to: zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. o vještačenju rukopisa B. P. na univerzalnom nalogu za plaćanje u rubrikama "platitelj", "primatelj" i "opis plaćanja" od 26. listopada 2022. (listovi 2753 A-2767), zapisnika o ispitivanju svjedoka T. R. od 11. rujna 2022. (listovi 2428-2437), te zapisnika o ispitivanju svjedoka A. P. od 9. rujna 2022. (listovi 300-306).

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljena M. Š. i okrivljeni B. P.

2.1. Okrivljena M. Š. u žalbi podnesenoj po branitelju, odvjetniku K. Š., ne navodi žalbene osnove, a predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati kao osnovan njezin prijedlog za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka T. R. i A. P.

2.2. Niti okrivljeni B. P. u žalbi podnesenoj po branitelju, odvjetniku I. D., ne navodi žalbene osnove, no predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se prihvati prijedlog za izdvajanje, a podredno da se ono ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje iz osnova iz kojih se pobija žalbom te sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede koje ispituje po službenoj dužnosti.

6. Zaključak prvostupanjskog suda o zakonitosti osporenih dokaza je pravilan i utemeljen na zakonu.

7. Protivno žalbenim tvrdnjama oba žalitelja, zapisnici o ispitivanju svjedoka koje je proveo državni odvjetnik tijekom istrage, bez pozivanja obrane, nisu nezakoniti dokazi prema odredbama ZKP/08., a niti to ispitivanje krši pravo obrane na pravično suđenje.

7.1. Naime, slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u članku 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja.

7.2. Nema govora o tome niti da bi provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka u odsutnosti obrane u prethodnom postupku predstavljalo povredu prava žalitelja na obranu. Sukladno članku 38. ZKP/08., provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage povjereno je državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, ZKP/08. ne poznaje tzv. "ravnopravnost oružja" između stranaka, jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba članka 29. stavka 2. podstavka 6. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01. - ispravak, 76/10. i 5/14.), ni odredba članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.), niti je povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe. Aktualna postupovna kaznenopravna regulativa, naime, propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo "ravnopravnosti oružja" između stranaka, pa će u tom stadiju, bude li optužnica potvrđena, obrani morati biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku. Povrh toga, prema odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08., osuđujuća presuda ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekonfontiranom iskazu svjedoka.

7.3. Pri tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske su u nizu odluka zauzeli pravno stajalište o zakonitosti ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku u odsutnosti obrane (vidi npr. VSRH I Kž-61/2017., I Kž-Us-66/2017., Kž-515/2017. I Kž-Us-77/18 i dr., VKSRH I Kž-EPPOO-1/2023. i dr.), pa ovdje nema govora o proizvoljnosti niti nejednakom postupanju tijela kaznenog postupka na koje u žalbi neosnovano upire žaliteljica M. Š.

7.4. Naposljetku, zadaća optužnog vijeća je razmotriti zakonitost, a ne i vjerodostojnost pojedinog dokaza. Zato je potpuno promašen napad žalitelja na vjerodostojnost svjedoka T. R. i A. P.

8. Žalitelj B. P. osporava i pravilnost odluke o zakonitosti vještačenja provedenog po Centru, potkrjepljujući to odnosom Centra i tužitelja općenito te činjenicom da je predmet vještačenja bio rukopis poznate osobe.

8.1. Međutim, žalitelj ni ovdje nije u pravu. Nema dvojbe da je Centar sastavni dio Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. No, prema praksi Europskog suda za ljudska prava sama činjenica da je vještak djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova sama za sebe ne znači da neće postupati nepristrano (vidi, Poletan i Azirovik protiv bivše jugoslavenske republike Makedonije, 2016.).

8.2. Nadalje, Centar nije ni u kakvom odnosu sa Upravom kriminalističke policije koja je podnijela kaznenu prijavu ni državnim odvjetništvom, pa da bi se moglo govoriti o eventualnom sukobu interesa na koje smjera žalitelj. Pritom je za naglasiti da odredba članka 311. stavka 1. ZKP/08. određuje da se za vještaka ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, te osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, a prema stavku 2. istog članka, razlog za izuzeće vještaka postoji i u vezi s osobom koja je zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca, što sve u konkretnom slučaju nije ostvareno, niti se u podnesenoj žalbi ukazuje na postojanje takvog konkretnog razloga za izuzeće vještaka.

9. Prema tome, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Zato je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 12. ožujka 2024.