Poslovni broj: Usž-180/20-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja W. d.o.o., P₁., zastupano po opunomoćeniku D. M., odvjetniku u P₂., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe V. F. iz Z., radi zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-92/2019-7 od 2. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-92/2019-7 od 2. listopada 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-336-02/18-01/49, URBROJ: 526-09-01-01/8-18-2 od 20. prosinca 2018. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Citiranim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora tržišne inspekcije, Službe inspekcijskog nadzora u O., Ispostava P₂., KLASA: UP/I-336-02/16-01/03, URBROJ: 526-09-01-05-03/1-18-28 od 14. rujna 2018.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem naređeno je tužitelju da zainteresiranoj osobi, kao potrošaču, zbog materijalnog nedostatka na ugrađenim proizvodima građevne stolarije – dvokrilnim prozorima profila Natura i Compact termo izvrši povrat uplaćene maloprodajne cijene za kupljene proizvode u ukupnom iznosu od 25.722,00 kn te nadoknadi troškove upravnog postupka nastale vještačenjem proizvoda u iznosu od 3.125,00 kn, na način i pod uvjetima preciziranim navedenim rješenjem.

2. Tužitelj je protiv pobijane presude izjavio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga.

2.1. Citirajući odredbu članka 426. Zakona o obveznim odnosima, u bitnom smatra da prvostupanjsko tijelo polazi upravo od prava potrošača na raskid ugovora, odnosno da tržišna inspekcija polazi od toga da je raskid ugovora osnovano učinjen, međutim da potrošač istog nikad nije raskinuo. Smatra da toj tvrdnji nije protivna niti prvostupanjska presuda jer prvostupanjski sud na dva mjesta spominje izražavanje želja potrošača prema tijelu inspekcije, a ne prema tužitelju kao okarakteriziranom trgovcu iz konteksta prava zaštite potrošača, a iz čega se potvrđuje činjenična tvrdnja tužitelja da raskid potrošač nikada nije učinio prema tužitelju.

2.2. Smatra da činjenica što je potrošač na dan 16. svibnja 2017. dostavio tržišnoj inspekciji zahtjev za raskidom ugovora, odnosno izrazio želju za raskidom jest nepobitan dokaz da pravnorelevantna izjava potrošača kao jednog ugovornog partnera o raskidu ugovora nije učinjena, odnosno upućena dugom ugovornom partneru- tužitelju te da samim time ne postoji nikakav temelj za donošenje odluke koji bi polazio od činjenice učinjenog raskida ugovora.

2.3. Pojašnjava da tržišna inspekcija nije stranka obveznog odnosa koji je nastao između tužitelja i zainteresirane osobe te da je ona samo pravni zastupnik tužitelja i da se bilo kakvo očitovanje u vezi s pravima iz obveznog odnosa učinjeno prema tržišnoj inspekciji ne može smatrati očitovanjem učinjenim prema tužitelju.

2.4. Navodi da se prvostupanjski sud fokusirao samo na to da li postoji pravo, ali ne i da li je ono realizirano.

2.5. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti prvostupanjsku presudu, na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i dosude troškovi upravnog spora, odnosno ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje pri svemu iznesenom u odgovoru na tužbu. Ističe da je zainteresirana osoba i nakon druge reklamacije kupljenih proizvoda dugo čekala tužiteljevo otklanjanje nedostataka koji se javljaju u obliku "udaraca" i "pucketanja" na prozorima, međutim da je tužitelj te nedostatke osporavao navodeći kako poriče bilo kakvu odgovornost za navedeno "pucketanje", smatrajući da isti ispunjavanju sve propisane zahtjeve kvalitete.

3.1. Pojašnjava da tužitelj nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka 17. kolovoza 2016. pa sve do donošenja drugostupanjskog rješenja nije ni na koji način reagirao niti je činio išta iz čega bi bio razvidno da je spreman potrošaču omogućiti ostvarenje potrošačkih prava koja mu jamči zakonodavac temeljem utvrđenog materijalnog nedostataka.

3.2. Slijedom takvog postupanja, smatra da je pravilno postupio tuženik kada je zatražio od zainteresirane osobe da se izjasni o svom zahtjevu prema tužitelju sukladno odredbi članka 410. Zakona o obveznim odnosima, a na što je isti izjavio da traži raskid ugovora.

3.3. Iznosi da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za raskid ugovora, pogotovo uzevši u obzir da je nedostatak bio takav da se nije dao otkloniti popravkom samih proizvoda, a iz kojeg razloga predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da je uvidom u evidenciju vlastite elektroničke pošte vidljivo kako je na službenu stranicu tužitelja dana 26. veljače 2013. dostavio akt pod nazivom "Zahtjev za sniženje cijene ili raskid ugovora", a u kojem je naveo cijeli niz argumenata vezano uz poslovanje s tužiteljem.

4.1. Tvrdi da je iz navedenog Zahtjeva razvidno kako je jasno i nedvosmisleno izrazio želju za raskidom ugovora, a što ukazuje i na neistinitost navoda tužitelja budući mu se obratio i prije nego se u zaštiti svojih prava obratio tržišnoj inspekciji.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi, propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21 – dalje: ZUS).

7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je povodom predstavke zainteresirane osobe podnesene 30. srpnja 2014. prvostupanjskom tijelu, proveden kod tužitelja inspekcijski nadzor 23. prosinca 2014. Iz zapisnika sastavljenog tom prilikom proizlazi da je zainteresirana osoba, 23. studenoga 2012. kupila kod tužitelja proizvode – prozore profila Natura i Compact termo, u ukupnoj vrijednosti proizvoda 30.108,35 kn. Proizlazi nadalje da je zainteresirana osoba tužitelju 01. ožujka 2013. reklamirala proizvode radi materijalnog nedostatka koji se javlja u vidu „pucketanja“ na predmetnim proizvodima. Na temelju navedene reklamacije, zainteresiranoj osobi je 16. ožujka 2013. tužitelj izvršio izmjenu doprozornika te su izvedeni radovi bojenja krila prozora, a potom je na temelju izvansudske nagodbe u siječnju 2014. izvršeno plaćanje troškova nastalih radovima povodom reklamacije.

7.1. Izjašnjavajući se o navodima zainteresirane osobe sadržanima u predstavci upućenoj prvostupanjskom tijelu, tužitelj je otklonio bilo koju osnovu za reklamaciju, navodeći da su za predmetne proizvode izvršena sva potrebna ispitivanja propisanih svojstava kod ovlaštenih, akreditiranih ustanova te da isti ispunjavaju sve propisane zahtjeve kvalitete tako da navedeni nedostaci nisu vezani za materijalne nedostatke prozora.

7.2. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a obzirom da prvostupanjsko tijelo nije bilo u mogućnosti utvrditi radi li se o nedostacima koji su postojali na proizvodu u vrijeme prelaska rizika s prodavatelja na kupca te je li materijalni nedostatak posljedica uzroka koji je postojao u trenutku prijelaza rizika na kupca, temeljem odredbe članka 43. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14. i 110/15., dalje u tekstu: ZZP) proveden je očevid od strane ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, na adresi zainteresirane osobe te je o istom izrađen i pisani elaborat od 13. srpnja 2016. U istome su utvrđeni i opisani nedostaci na predmetnoj građevinskoj stolariji te je u bitnome navedeno da su isti nastali kao posljedica nepropisno izvedenog prijelaza između aluminijskog i drvenog dijela prozora te zbog skupljanja i širenja drveta uslijed gubitka vlage, odnosno povećanja vlage u drvenom dijelu konstrukcije i nemogućnosti aluminija da se skuplja i širi na isti način kao i drvo, iz kojeg razloga dolazi do nastanka zvukova.

7.3. O dostavljenom nalazu vještaka zainteresirana osoba se 21. kolovoza 2016. očitovala navodeći da nema značajnih prigovora ili primjedbi, dok se tužitelj, o konkretnom, nije očitovao već je 17. kolovoza 2016. dostavio dopis u kojem navodi da će mišljenje dostaviti nakon što dodatno ispita građevinsku stolariju na relevantnom institutu, a koje mišljenje do donošenja prvostupanjskog rješenja, nije dostavio. Stoga se na poseban poziv prvostupanjskog tijela, zainteresirana osoba 16. svibnja 2017. očitovala tražeći raskid ugovora s tužiteljem budući isti do tada nije ništa poduzeo po pitanju podnesene reklamacije.

8. Odredbom članaka 137. stavka 3. točke 5. ZZP-a propisano je da će tržišni inspektor rješenjem narediti trgovcu otklanjanje utvrđene nepravilnosti određujući rok u kojem se ta nepravilnost mora ukloniti ako tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da: u slučaju proizvoda s materijalnim nedostatkom nije prema izboru potrošača uklonio nedostatak na proizvodu, nije predao drugi proizvod bez nedostatka, nije snizio cijenu te nakon isteka naknadnog razumnog roka za ispunjenje, odnosno i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje u slučaju ako je nakon obavijesti o nedostacima izjavio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, nije na zahtjev potrošača vratio iznos plaćen za taj proizvod ili nije ispunio drugu obvezu koju je bio dužan ispuniti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke (članak 43. stavak 2.). Naime, odredbom članka 43. stavkom 2. ZZP-a određeno je da se u slučaju materijalnog nedostatka na proizvodu na odnose potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari.

9. U skladu s odredbom članka 410. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO) kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor, dok je odredbom članka 412. stavkom 2. ZOO-a propisano da kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

10. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđenje upravnih tijela da je na predmetnom proizvodu u trenutku prijelaza rizika na kupca nedvojbeno postojao materijalni nedostatak i da je tužitelj s tom činjenicom bio upoznat. Također, ne osporava niti činjenicu da nije poduzeo bilo kakvu radnju da bi potrošaču uklonio nedostatak na proizvodu, predao drugi proizvod bez nedostatka, snizio cijenu, niti vratio iznos plaćen za taj proizvod, a iz kojeg razloga je rješenjem tuženika potvrđena pravilnost stajališta prvostupanjskog tijela koje je temeljem, citirane odredbe, članka 137. stavka 3. točke 5. ZPP-a donijelo prethodno opisano inspekcijsko rješenje.

11. Naime, tužitelj svojim žalbenim navodima u bitnom upire na okolnost da time što formalna izjava za raskidom ugovora od strane zainteresirane osobe nije upućena izravno tužitelju već prvostupanskom tijelu, da predmetni ugovor nije ustvari niti raskinut.

12. Međutim, uzevši u obzir činjenicu da tužitelj gotovo više od 2 godine od trenutka kada je upoznat sa sadržajem mišljenja vještaka do donošenja prvostupanjskog rješenja nije dostavio svoje očitovanje na isto niti poduzeo ijednu radnju predviđenu prethodno citiranim člankom 410. ZOO-a, u svrhu ostvarenja potrošačkih prava zainteresirane osobe i ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda i upravnih tijela da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za raskid ugovora na način kako je definirano prvostupanjskim rješenjem, iako je isto doneseno nakon što je volja za raskidom ugovora iskazana prvostupanjskom tijelu, a ne tužitelju.

13. Naime, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju ovog Suda, inzistiranje na strogo formalnom tumačenju odredbe članaka 410. stavka 1. dovelo bi, u konkretnom predmetu do onemogućavanja ostvarenja prava zainteresirane osobe koja mu zakon jamči temeljem utvrđenog materijalnog nedostatka, a za čije ostvarenje su pretpostavke ispunjene i volja zainteresirane osobe da se vrati iznos plaćen za taj proizvod, nedvojbeno iskazana.

14. Također, u kontekstu žalbenih navoda, valja napomenuti da, tužitelj ne uzima u obzir činjenicu da se zainteresirana osoba e-mailom još 26. veljače 2013. obratila tužitelju, dakle prije obraćanja prvostupanjskom tijelu, sa zahtjevom za „sniženje cijene ili raskid ugovora“ kao posljedicom zbog nekorektnog i pasivnog ponašanja tužitelja nakon opetovanog ukazivanja na materijalne nedostatke. Stoga i prema ocjeni ovog Suda, upravo zbog odugovlačenja tužitelja, njegove neažurnosti i poricanja nedostataka, zainteresirana osoba, osim što mu se u nekoliko navrata obratila, u konkretnom predmetu, nije imala drugi izbor nego obratiti se prvostupanjskom tijelu, koje je provelo iscrpni postupak, u kojem je tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 29. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek