REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 5 Pn-777/2019-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz , OIB: …, zastupan po punomoćniku R. B., odvjetniku, protiv tuženika N. N. C. d.o.o. iz , OIB: …, zastupan po punomoćniku I. S. G., odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. ožujka 2022., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, glavnog urednika tuženika i punomoćnika tuženika, 28. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženik N. N. C. d.o.o. iz dužan je platiti tužitelju M. B. iz iznos od 40.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. 10. 2018. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II Tužitelj je dužan nadoknaditi parnične troškove tuženiku u iznosu od 7.625,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. listopada 2018. godine tiskovina tuženika tjednik N. broj: … na stranici 18. i 19. objavio članak nepoznatog autora pod naslovom "DVA PAJDAŠA na putu od bliskosti do razlaza u manje od desetljeća", te s istaknutim nadnaslovom "I B. I K. tijekom 2011. već su imali repove sumnjiva obavještajnog ponašanja i indicije o zloupotrebama privilegiranih informacija, a kad su preuzeli H. šaputalo se da stranku vode policijskim metodama", a sve uz objavljenu veliku fotografiju tužitelja na naslovnici uz istaknuti naslov "ZAMJENE TEZA Kako se posvađani K. i B. obmanama pokušavaju predstaviti kao žrtve sustava kojim manipulira P". Tužitelj smatra da je autor navedenog teksta apsolutno ničim argumentirano oklevetao tužitelja, a na način da se u tekstu spornog članka navodi da "… svoj put iz špijunskog miljea prema vrhu policije ponovno je pronašao i B.", te "obojica su već tada iza sebe imali repove sumnjivog obavještajnog ponašanja, a svakako su nosili i svoj dio odgovornosti za to što su se P. egzekutori mjesecima nesmetano šetali po Z., pripremajući stravičan atentat u srcu Z.", te se nadalje na str. 19. istoga članka navodi da je "B. slovio kao njegov glavni čovjek na terenu, komu su pripisivali korištenje specifičnih policijskih metoda u terenskom radu", te se nadalje ističe u spornom članku da se "B. čak pripisivalo da je on mogao biti povezan s curenjem ključnih dokumenata koje je N. objavio uoči K. političke detronizacije", pa smatra da se tekstom spornog članka provlače senzacionalističke neistine. Tužitelj smatra da su navedeni navodi iz spornog teksta koji nisu istiniti u odnosu na tužitelja kod istoga proizveli teške duševne boli iz razloga jer je na grub i ponižavajući način oklevetan radi navodnog svog pronalaženja puta prema vrhu policije iz špijunskog miljea, te navodi da tužitelj nikada nije bio špijun, te iz razlog jer tužitelj nema iza sebe repove sumnjivog obavještajnog ponašajnja, te svakako ne snosi nikakvu odgovornost što su se navodno atentatori na gospodina P. "mjesecima nesmetano šetali Z." pripremajući atentat. Navodi da se tužitelj tijekom svoga rada u Ministarstvu nije služio nikakvim specifičnim policijskim metodama, već je isti radio striktno sukladno pravilima službe, te naročito nije povezan s curenjem dokumenata objavljenih uoči "K. političke detronizacije". Smatra da nakana tuženika u predmetnom tekstu nije bilo argumentirano istraživačko novinarstvo niti iznošenje vrijednosnog suda u dobroj vjeri, te navodi da autor uopće nije provjerio točnost i istinitost navedenoga već se radilo, a što je vidljivo i iz stila pisanja, jedino i isključivo o tome da se tužitelj povrijedi i ponizi. Tužitelj se 19. listopada 2018. sukladno Zakonu o medijima obratio tuženiku, s pozivom da objavi ispravak u svezi s objavljivanjem predmetnog teksta od 2. listopada 2018., a koji je ispravak tuženik otklonio objaviti u svojoj tiskovini N. Tužitelj smatra da su mediji dužni čuvati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a svaka osoba ima pravo na zaštitu svih ovih vrednota. Smatra da je tuženik u ovom slučaju grubo povrijedio ove odredbe i time nanio tužitelju tešku moralnu nepravdu i veliku štetu jer je povrijedio tužitelju njihovo pravo na privatnost, pravo na duševno zdravlje, pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime čime je izazvao neosnovani javni prijezir i omalovažavanje tužitelja. Navodi da je zbog predmetnog teksta u kojemu je tužitelj bezobzirno, javno, imenom i prezimenom osramoćen tužitelj imao velike neugodnosti u svom svakodnevnom životu i radu. Navodi da je tužitelj trpio, a trpi i danas velike i intenzivne duševne boli. Smatra da je povrijeđeno njegovo dostojanstvo, ime, ugled i čast, a trpi i psihički strah zbog ozbiljne zabrinutosti zbog javnog poniženja. Stoga tužitelj potražuje od tužitelja isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to za duševne boli iznos od 40.000,00 kuna. Predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da tužitelju plati navedeni iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2018. pa do isplate, te da naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je nesporno da je predmetni tekst objavljen u tiskovnom izdanju tjednika "N." broj …, od 2. listopada 2018. na stranicama 18.-19., da su ispunjeni procesno-pravni uvjeti, odnosno rokovi za podnošenje predmetne tužbe, da je tuženik nakladnik tjednika "N." i da je tužitelj podnio zahtjev za ispravak objavljenih informacija naveden i priložen u tužbi. Navodi da je netočno da je sporni tekst zaseban članak, kao i da je pisan od nepoznatog autora. Naime, predmetni tekst samo je dio članka objavljenog pod naslovom "M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o policijskim istragama", na stranicama 12.-19., autora i glavnog urednika B. J. Osim navedenog na naslovnoj strani predmetnog broja tjednika "N." jedna od istaknutih najava članaka u spomenutom broju tjednika pod naslovom "ZAMJENA TEZE Kako se posvađani K. i B. obmanama pokušavaju predstaviti kao žrtve sustava kojim manipulira P.", odnosi se na članak naslova "KAKO SE POSVAĐANI B. i K. pokušavaju obraniti zamjenama teza" autorice O. G. H. Stoga smatra da je tužitelj ovdje očito pomiješao tekstove i članke, a ovo moguće zato što uopće ne trpi duševne boli, koje nije dokazao. Tužitelj je moguće ovako postupio zbog više tekstova o njemu objavljenih u istom broju tjednika "N." radi kojih je podnio više tužbi te time stvara troškove ili u konkretnom slučaju radi namjere kasnijeg podnošenja dviju odvojenih tužbi i na taj način pokušaja utuženja što je moguće većeg iznosa. Ističe prigovor dvostruke litispedencije s obzirom da je tužitelj mogao znati da je predmetni utuženi tekst dio članka objavljenog pod naslovom "M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o policijskim istragama", a vezano uz koji tekst se već vodi postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-3136/18. Također napominje da je u navedenom broju … tjednika "N." objavljeno više tekstova o tužitelju te je isti za svaki tekst zasebno uputio neuredni zahtjev za ispravak navodno netočno objavljenih informacija, a koji nije niti u skladu s odredbama Zakona o medijima, pa je stoga glavni urednik i zakonski zastupnik tuženika odbio iste zahtjeve temeljem čl. 42. st. 4. i drugih odredbi Zakona o medijima. Ističe da je tužitelj opće poznata osoba gotovo svakodnevno prisutna u medijima i eksponirani član H.-a. Osporava osnovanost i visinu štete koju je pretrpio tužitelj, te se poziva na slobodu medija i zajamčenu slobodu izražavanja, te na odluke Europskog suda za ljudska prava. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjeva tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku naslovnice tjednika "N." od 2. listopada 2018. (list 5), presliku spornog članka od 2. listopada 2018. (list 6, 7), zahtjev za ispravak objavljene informacije od 19. listopada 2018. upućen tuženiku kao nakladniku uz potvrdu primitka i povratnicu (list 8-10), zahtjev za ispravak objavljene informacije od 19. listopada 2018. upućen glavnom uredniku uz potvrdu primitka i povratnicu (list 11-13), obavijest tuženika punomoćniku tužitelja od 29. listopada 2018. (list 24-25), preslike iz tjednika "N." od 2. listopada 2018. (list 26- 37), očitovanje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2019. (list 38), presliku F. stranice tužitelja (list 39), preslike tjednika "N." od 16. listopada 2018. (list 40-43), preslike iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3136/18 (list 55-74), presliku odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019. (list 91-106), te je saslušao tužitelja i glavnog urednika tuženika kao stranke u postupku.
4. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Prema odredbi čl. 21. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13 dalje u tekstu: ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim Zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 istog članka dokazuje tuženik.
6. Prema odredbi čl. 22. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
7. Prema odredbi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.
8. Članak 7. stavak 1. ZM-a daje pravo svakoj osobi na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Međutim, zajamčena je i sloboda mišljenja i sloboda medija (čl.3. ZM i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske), te sloboda izražavanja. Sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, pluralizam i raznovrsnost medija, te njihovu otvorenost za različita mišljenja, uvjerenja i sadržaje, te autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja. Pravo na slobodu izražavanja od strane novinara i medija mora se omogućiti čak i kada te informacije nisu ugodne, korisne i neškodljive. Slobodu izražavanja jamči i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN –MU: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija), koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997. Člankom 10. st. 1 Konvencije propisana je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da kako ostvarenje tih sloboda obuhvaća i dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima i ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi zaštite ugleda ili prava drugih.
9. No sloboda medija nije neograničena jer izvješćivanje odnosno napisi koji su izvan potrebe javnosti da zna` mogu zadirati u zaštićeno područje ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva i time povrijediti prava i interese fizičkih i pravnih osoba. Pri tome je temeljno pravno načelo da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo ili sloboda.
10. Uvidom u tužiteljev zahtjev za ispravak objavljene informacije od 19. listopada 2018. upućen tuženiku kao nakladniku uz potvrdu primitka i povratnicu (list 8-10) i zahtjev za ispravak objavljene informacije od 19. listopada 2018. upućen glavnom uredniku uz potvrdu primitka i povratnicu (list 11-13) utvrđeno je da se tužitelj obratio i glavnom uredniku tuženika i tuženiku kao nakladniku sa zahtjevom za ispravak informacije objavljene u spornom članku od 2. listopada 2018., pa je isti u cijelosti postupio u skladu sa člankom 22. ZM-a, odnosno ispunjene su procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka.
11. Točno je da je tuženik odgovorio tužitelju i naveo više razloga zbog kojih zaprimljeni ispravak neće objaviti što je utvrđeno uvidom u obavijest tuženika punomoćniku tužitelja od 29. listopada 2018. (list 24-25). Međutim, stav je ovog suda je zahtjev koji je uputio tužitelj u potpunosti zadovoljava uvjeti koje je tužitelj morao zadovoljiti da bi stekao prava na tužbu za naknadu nematerijalne štete, a kako to propisuje čl. 22 st. 2 Zakona o medijima (NN 59/04 - u daljnjem tekstu ZM). Naime, u tužiteljevom zahtjevu naznačen je članak tj. dio članka u odnosu na koji se traži objava ispravka s argumentima zašto se traži objava ispravka. Analiza tuženika tj. njegova ocjena zahtjeva tužitelja nije niti odlučna za utvrđenje suda da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 22. st. 2 ZM-a za podnošenje ove tužbe. Zbog navedenoga je odbijen i tuženikov prigovor dvostruke litispendencije, kao u rješenju suda od 15. ožujka 2022., jer u konkretnoj situaciji nije bitno da li se radi o jednom članku pod naslovom "M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o policijskim istragama" ili o dva članka, već je bitno da tužitelj navodi dijelove teksta koji su za njega uvredljivi i za koje smatra da su mu nanijeli duševne boli, a koji dijelovi teksta su različiti od onih utuženih u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-3136/18, a što je utvrđeno uvidom u presliku iz navedenog spisa, odnosno tužbe iz istoga (list 55-74).
12. Uvidom u članke naslova "B. je tražio da lažiram sigurnosne provjere, a SOA-u je premrežio svojim ljudima", "M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o policijskim istragama", "Kandidatkinju za šeficu HNK u O. "gura" M. B." i "Kako se posvađani B. i K. pokušavaju obraniti zamjenama teza"objavljene u tjedniku N. dana 2. listopada 2018. (list 26-38 spisa) sud je utvrdio da su u istom broju tjednika N. (br. 1067 od 2. listopada 2018.) u kojem je objavljen i ovdje prijeporni članak, odnosno dio članka, objavljena još tri članka o tužitelju.
13. Uvidom u presliku spornog članka, odnosno dijela članka objavljenog u tjedniku "N." od 2. listopada 2018. sa fotografijom tužitelja i T. K. (list 6-7), te analizom dijelova članaka koje je tužitelj u tužbi označio kao škodljive za njega, sud nalazi da su svi dijelovi članka koje je tužitelj u tužbi označio kao škodljive i uvredljive za njega - tvrdnje o tužitelju (a ne npr. vrijednosni sudovi ili mišljenje autora), a koje tvrdnje, ukoliko nisu istinite, su zaista objektivno podobne biti škodljive. Naime, sve ove sporne tvrdnje o tužitelju dovode tužitelja i njegovo djelovanje u kontekst koji prosječan čitatelj percipira kao nezakonit, nemoralan i negativan, tj. u kontekst osobe koja je špijun, sumnjivo se ponaša u obavljanju posla i sklon je odavanju službenih dokumenata.
14. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku naveo je da je za predmetni utuženi članak iz tjednika "N." od 2. listopada 2018. saznao iz press C. u Hrvatskom saboru gdje je u momentu objave članka radio. Press C. znači da u Hrvatskom saboru dobivamo presjek napisa u svim hrvatskim medijima koji imaju veze s ljudima koji imaju veze u Saboru, pa je to dobivao i on. Kada je pročitao navedeni članak koji ima veze s njim ispalo je da je on nekakva špijunčina te da se koristio nečasnim radnjama kada je radio za policiju, te da je maltene suodgovoran za ubojstvo I. P. Što se tiče ubojstva I. P. navodi da za isto nije znao, niti je to bilo u djelokrugu njegovog rada, niti je mogao biti odgovoran za to. Ističe da se u navedenom članku navodi i da je sudjelovao u curenju informacija vezano za detronizaciju T. K., što također nije istina. Također ga se u navedenom članku u više navrata neistinito i zločesto stavlja u kontekst osobe koja radi nečasne radnje, a najgore je to da ga se stavlja u kontekst da je odgovoran za P. ubojstvo. Navodi da mu je to nanijelo duševne boli na način da je bio uznemiren, te je morao objašnjavati kolegama na poslu i kolegama u stranci, a radi se o H.-u, te u obitelji, sve vezano za navedeni članak i da su to neistine, a svi su ga propitivali o tome da li je to istina i da li je sudjelovao u tome i što se dogodilo. Vezano za tekst koji je objavljen u istom broju "N." od 2. listopada 2018. pod naslovom „M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o političkim istragama“, a koji je utužio u drugom postupku, a postupak se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u jednom i u drugom tekstu ga se stavlja u kontekst krim miljea. Međutim u ovom tekstu ga je posebno pogodilo da bi on sudjelovao u nečasnim radnjama, te ga je ovaj tekst posebno pogodio u odnosu na drugi tekst koji je utužio u drugom postupku vezano za kontekst ubojstva I. P. On nije znao za to, te kada se dogodilo ubojstvo I. P. radio je u Sigurnosno obavještajnoj agenciji koja nema veze s djelokrugom rada vezano za ubojstvo I. P., što je glavni urednik "N." B. J. jako dobro znao. Na pitanje da li se u utuženom članku pod naslovom „Dva pajdaša na putu od bliskosti do razlaza u manje od dva desetljeća“ spominje kontekst ubojstva I. P. tužitelj navodi da je siguran da se spominje. Navodi da u kontekstu uznemirenosti nije posjetio liječnika ili kakvog psihologa već je samo uzimao tablete za smirenje koje je uzimao samoinicijativno i nije mu ih prepisao liječnik. Na pitanje da li se ta njegova uznemirenost na bilo koji način odražavala na njegov posao i da li možda nije mogao obavljati posao tužitelj navodi da je redovno obavljao svoj posao. U vrijeme ubojstva I. P. 23. listopada 2008. u SOI je bio pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i unutarnji nadzor. O konkretnim poslovima ne može govoriti s obzirom da se radi o službenoj tajni, međutim nije se bavio operativnim radom u vezi prikupljanja podataka vezano za organizirani kriminal. Također ističe da ga se u navedenom članku stavlja u kontekst osobe koja je suodgovorna za ubojstvo I. P. odnosno da je svojim nečinjenjem doveo do ubojstva istoga, a što nikako nije slučaj. Kada je pročitao navedeni članak doživio je bol u duši, a i svaki puta kada ga netko pita za navedeni članak. Također navodi da ga često prijatelji znaju pitati kakvu je on vezu imao s organizacijom i ubojstvom I. P.
15. Glavni urednik tuženika B. J. prilikom saslušanja naveo je da je predmetni članak koji je utužen u ovom postupku u "N." od 2. listopada 2018. pisao on ili njegova kolegica O. G. H., ali je sigurno navedeni tekst on pregledao, revidirao i odobrio njegovu objavu. Navodi da se u tekstu radilo o sintezi svega što su kolegica G. H. i on raspolagali godinama i pratili profesionalni i privatni put tužitelja. U navedenom tekstu je napisana geneza puta tužitelja i T. K., s time da je tekst napisan decentno i oprezno, te nema niti jednog pravnog aspekta niti jedne utužive tvrdnje. Jedina konstatacija toga tipa je šetanja atentatora prilikom ubojstva I. P. Također smatra da kada tužitelj tvrdi da vodstvo SOA-e nema nikakvu suodgovornost za atentat na I. P. je licemjerno i bezobrazno. Također i teza da se SOA ne bavi organiziranim kriminalom znači da je tužitelj zalutao u taj posao i to je bezobrazluk prve kategorije. Što se tiče ostalog dijela teksta nema utuživog slova naročito nečega što bi tužitelju moglo prouzročiti duševne boli. Ističe da se u tekstu ne može naći da se tužitelja naziva špijunčinom i to je netočno i to nije ovaj tekst. Također ističe da je tužitelj utužio "N." već u nizu postupaka, pa tužitelj paušalno navodi za što trpi duševne boli, a u svojem današnjem iskazu spominje jedan drugi tekst, a ne ono što je objavljeno u utuženom tekstu u ovom postupku. Ističe da je ovaj tekst cjelina s tekstom s pod naslovom „M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o političkim istragama“, te je navedeni tekst tako i opremljen i postavljen. Da se radi o drugom tekstu ovaj članak bi bio potpisan, a u "N." nema niti jednog nepotpisanog teksta, možda su samo nepotpisane inicijalne vijesti na početku tjednika koje su kraće. Navodi da se ovdje ništa neće naći što korespondira sa naslovom teksta odnosno u iskazu tužitelja se to ne može naći, pa se tužitelj referira na duševne boli i papagajski ponavlja što je već ponavljao u nizu drugih postupaka. Navodi da nakon ubojstva I. P. je upravo SOA sudjelovala u donošenju odluke da mu se dodjeli cjelodnevna zaštita tijekom četiri godine koju on uopće nije tražio, te je išao jednom mjesečno na povjerljive razgovore s tadašnjim ravnateljem SOA-e J. B., a razgovori su bili upravo o djelovanju organiziranog kriminala i to naročito onog koji rezultira stravičnim atentatom kakav je bio na I. P., a koji nije okarakteriziran kao terorizam za razliku od nekih recentnih napada, pa toliko on može reći o radu SOA-e. Ističe da je to ista služba u kojoj je radio i tužitelj. Prije pisanja navedenoga teksta nije zvao tužitelja i ističe da su to opće poznate stvari. Navodi da se ovdje radi o opisu političkog puta tužitelja, a kada su se pisali neki drugi tekstovi gdje se pisalo o nekim drugim stvarima redovito su istoga zvali, a tužitelj je u pravilu odbijao odgovoriti na sva konkretna pitanja. Više se ne sjeća da li je objavljen zatraženi ispravak konkretnog teksta. Ističe da je isti sastavljen po Zakonu o medijima vjerojatno bi bio objavljen. Na pitanje što znači kontekst „špijunski milje“ navodi da to znači tužiteljev konkretni posao u SOA-i, jer što su oni drugo nego špijuni. Kada mu je gospodin B. govorio o propustima u radu SOA-e govorili su generalno o propustima koji su doveli do ubojstva I. P., a isti je s njime govorio kao s osobom koja je životno ugrožena i ništa od toga nije bilo objavljeno u medijima, a također nije objavljeno u medijima da bi on bio pod policijskom zaštitom četiri godine, te se od njega o tome ništa nije moglo čuti. Navodi da je i gospodin B. špijun i da je to u kolokvijalnom žargonu. Ističe da ako ste šef obavještajne agencije onda ste špijun u svakom Božjem pogledu. Navodi da on nije spominjao vrh SOA-e u svojem iskazu, već je to sam tužitelj naveo u onom dijelu svojeg iskaza gdje isti tvrdi da nema nikakve veze s ubojstvom P. Ističe da navedeni članak ustvari počinje naslovom „M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o političkim istragama“, te je na početku toga članka napisano da je tekst napisao on B. J., te cijeli navedeni članak ima par stranica, te se isto pokazuje sucu i punomoćnicima. Isti tekst ima različite okvire u cijelom članku, a podnaslov koji se utužuje u ovoj tužbi „I B. i K. tijekom 2011. već su imali repova sumnjiva obavještajnog ponašanja i indicije o zloupotrebama privilegiranih informacija, a kad su preuzeli H. šaputalo se da stranku vode policijskim metodama“ je sastavni dio tog članka kao i dio pod naslovom „Dva pajdaša na putu od bliskosti do razlaza u manje od desetljeća“. Na zapisniku o saslušanju je utvrđeno da se članak kako to pokazuje glavni urednik sucu i punomoćnicima nalazi u preslici u spisu od lista 60 do lista 66, s time da nedostaje stranica pod naslovom „Dva pajdaša na putu od bliskosti do razlaza u manje od desetljeća“, a kasnijim pregledom spisa je utvrđeno da se navedeni članak pod naslovom „M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o političkim istragama“ s drugim podnaslovima, te dijelovima koji nose naslov odnosno podnaslov „I B. i K. tijekom 2011. već su imali repova sumnjiva obavještajnog ponašanja i indicije o zloupotrebama privilegiranih informacija, a kad su preuzeli H. šaputalo se da stranku vode policijskim metodama“ i „Dva pajdaša na putu od bliskosti do razlaza u manje od desetljeća" nalaze u preslici od lista 30-33 spisa. Sve što je navodio u tekstu su informacije koje je dobio od izvora koji su iz neposredne blizine tužitelja i T. K., te on nije imao razloga sumnjati u relevantnost i istinitost navedenih tvrdnji.
16. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj političar koji je u vrijeme objave spornog članka bio saborski zastupnik, te istaknuti član H... S obzirom na svoje političko djelovanje i dužnosti koje je obavljao, poznat je široj javnosti i kao javna osoba prisutan je u javnom prostoru. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da je tužitelj 2008. godine, u vrijeme ubojstva I. P. bio u SOI pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i unutarnji nadzor.
17. Ovdje valja reći i da se naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno, i to onda kada je ta povreda izuzetno teška i kada su realne manifestacije kod oštećenoga tako očite da se jasno iskazuju kao povreda časti i ugleda posljedično izazvana objavljenom informacijom.
18. Naime, prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Na tužitelju je teret dokaza postojanja pretpostavki za odgovornost za štetu.
19. Iz iskaza tužitelja, sud utvrđuje da je tužitelj naveo da mu je objava ovog članka nanijela štetu ugledu i časti, da ga je uznemirila kao i članove njegove obitelji i prijatelje, da je pio tablete za smirenje, koje mu nije prepisao liječnik, te nije išao liječniku zbog navedene uznemirenosti i normalno je obavljao svoje poslove. Temeljem ovog dijela iskaza sud zaključuje da uznemirenost tužitelja objavom ovog članka nije bila takvog intenziteta i trajanja da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1100. ZOO koji bi opravdavali dosudu pravične novčane naknade. Pri tome, odredba čl. 1100. st. 1. ZOO-a upućuje na zaključak da povreda prava osobnosti ne daje uvijek oštećeniku pravo na pravičnu naknadu obzirom je isto uvjetovano težinom povrede i okolnostima slučaja. Naime, kraj opće poznate činjenice da je o tužitelju u razdoblju prije i poslije objave ovog članka objavljen niz članaka, pa tako i u navedenom broju 1067 tjednika "N." od 2. listopada 2018., kako je već navedeno, to se ukazuje nelogičnim da su opisane tegobe tužitelja – uznemirenost, upiti obitelji i prijatelja uzrokovani baš objavom ovog članka. Tužitelj također nije dokazao da je eventualna povreda prava osobnosti povezana baš s ovim člankom, odnosno da bi poteškoće tužitelja bile u uzročno posljedičnoj vezi sa ovom člankom. Dakle, same tegobe tužitelja u vidu uznemirenosti i upita obitelji i prijatelja samo po sebi ne upućuje na izrazite i intenzivne duševne boli kod tužitelja, već prije na određeni negativni čuvstveni doživljaj zbog informacijom uzrokovanih upita. U konkretnom slučaju nije dokazano da bi težina povrede i okolnosti slučaja opravdavala i dosudu pravične novčane naknade a posebno nije dokazana visina zatražene naknade štete. Iz iskaza tužitelja ne može se zaključiti o kakvoj se težini povrede osobnosti radilo a što je i bilo osnovno utvrditi za dosudu odštete, obzirom ne proizlazi zaključak o duševnim bolovima posebno o trajanju bolova i njihovom intenzitetu, kada i navodi da je bilo i drugih natpisa, koji nisu vezani za ovaj isti natpis iz utuženog članka. Naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti cijeni se u okviru okolnosti slučaja i težine duševnih boli i nije naknada u punom smislu već mogući način umanjenja nastalih posljedica koje prema svojoj jačini, trajanju i prilikama sredine jasno manifestiraju povredu, čiji nastanak od strane tužitelja nije dokazan. Time cijeneći i cilj kojim služi naknada ali i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom to je mišljenje suda da sporni članak nije stvorio mišljenje o tužitelju koji bi mu prouzročilo duševne boli i povrijedio ugled časti i dostojanstvo.
20. Stoga se iz izvedenih dokaza ne može izvesti zaključak da je tužitelj dokazao uzročno posljedičnu vezu za nastanak eventualne štete, a niti da je pretrpio povredu prava osobnosti takve težine i intenziteta da bi bilo opravdano dosuđivanje naknade u smislu članka 1100. ZOO. Slijedom svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.
21. Temeljem čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/90, dalje u tekstu: ZPP) tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 7.625,00 kuna.
22. Trošak tuženika se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 12. ožujka 2020., te pristup na ročišta od 9. travnja 2019., 20. siječnja 2020. i 15. ožujka 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1 Tarife, te sastav podnesaka od 23. siječnja 2020., 7. prosinca 2020., 19. travnja 2021., 13. rujna 2021. i 13. prosinca 2021., te pristup na ročište od 29. rujna 2020. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 650 bodova, uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 6.500,00 kuna uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife u iznosu od 1.625,00 kuna ukupno 7.625,00 kuna.
23. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem članka 29. ZOO-a, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
U Sesvetama 28. travnja 2022.
S U D A C
Andrea Herendić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležan županijski sud, pismeno u 3 primjerka.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
