Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-172/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek– Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj K-8/2022-67 od 12. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog G. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi G. T. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II rješenja navedeno je da istražni zatvor o tome rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne duže od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08., a pod točkom III mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 14. rujna 2021. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi G. T. po branitelju, odvjetniku F. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, podredno isto preinači na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od zakonom predviđenih mjera opreza.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnost njegove zamjene mjerama opreza te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Tako je prvostupanjski sud opravdano zaključio da osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prema kojem su optuženiku dijagnosticirane psihičke smetnje na razini više psihijatrijskih poremećaja, i to trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, postokomocijski sindrom, patološko kockanje i psihoza time da su smetnje patološkog kockanja dominantne, analogne ovisnosti o kocki zbog čega je optuženiku izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kockanju. Uzme li se pritom u obzir i da je optuženik sam naveo da je prije počinjenja predmetnog kaznenog djela kockao, a nakon što je mu je ponestalo novca, da je žrtvu napao nožem kako bi došao do novca, patološko kockanje očito poticajno djeluje na njegovo protupravno ponašanje zbog čega je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7. Dosadašnja neosuđivanost optuženika samo je jedna od okolnosti, ne nužno i odlučna, koja se uzima u obzir prilikom donošenja odluke o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora, a po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza kako to predlaže optuženik.

8. Nadalje, nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti jer je po ocjeni drugostupanjskog suda, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, izrečene kazne te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

8.1. Prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik ne konkretizira, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti slijedom čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.