Poslovni broj: 90 P-490/20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz R. Nj., K. 48 a, B., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. & p. d.o.o. Z., protiv tuženice D. H. iz M. B., K. 94-C, OIB: …, zastupana po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne rasprave dana 14. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i osobno tuženice i punomoćnika tuženice, te objave 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 29. kolovoza 2013. g. između R. M. iz V. I., OIB: … kao primatelja uzdržavanja i tužene D. H. iz M. B., K. 94-C, OIB: … kao davatelja uzdržavanja a ovjeren istog dana po javnom bilježniku P. T. iz O., M. P. 65, pod poslovnim brojem Ou-73/13.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice D. H. iz M. B., K. 94-C, OIB: … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. 7851, upisane u zk. ul. broj 5607 k.o. Veli Iž.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove predmetnog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 29. kolovoza 2013. g. između R. M. iz V. I., OIB: … kao primatelja uzdržavanja i tužene D. H. iz M. B., K. 94-C, OIB: … kao davatelja uzdržavanja, a solemniziran istog dana po javnom bilježniku P. T. iz O., M. P. 65, pod poslovnim brojem Ou- 73/13.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice D. H. iz M. B., K. 94-C, OIB: … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. 7851, upisane u zk. ul. broj 5607 k.o. Veli Iž.

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica G. M. u tužbi podnesenoj 10. siječnja 2019. navodi da je tuženica kao davateljica uzdržavanja s pravnim prednikom, ocem tužiteljice, g. R. M., kao primateljem uzdržavanja, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 29. 8. 2013. g. solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika P. T. u O., M. P. 65, Ou- 73/13. Predmet navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju je nekretnina oznake: k. č. br. 7581 upisana u zk. ul. broj 5607 Veli Iž, zatim osobni automobil marke Citroen 6, broj šasije: …, registarskih oznaka …, tekući račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke, tekući račun otvoren kod OTP bank d.d. te tekući račun kod Bensberger bank Eg. U čl. II. predmetnog ugovora darovateljica uzdržavanja – tužena se obvezala doživotno pomagati primatelju, i to na način da se "zauzvrat obvezuje primatelja uzdržavanja do smrti uzdržavati tako da će mu pružiti sve za život potrebno prema svojim mogućnostima, njegovati ga u slučaju bolesti i osigurati mu adekvatnu liječničku njegu i lijekove te ga sahraniti prema mjesnim običajima i svojim mogućnostima te "Mi, stranke ovoga ugovora smo suglasne da primatelj uzdržavanja u vrijeme sastavljanja ovoga ugovora živi u kući davateljice uzdržavanja i da ćemo tako i nastaviti živjeti", zatim "stranke sporazumno utvrđuju da se davateljica uzdržavanja već izvjesno vrijeme brine o primatelju uzdržavanja, a što je i razlog zaključenja ovog ugovora. Međutim, tuženica i primatelj uzdržavanja pok. R. M. nisu živjeli skupa niti se tuženica brinula za primatelja uzdržavanja, osigurala mu potrebnu liječničku njegu niti ga je sahranila. Odnosno, nije ispunjen niti jedan navedeni uvjet iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kako bi tužena zauzvrat stekla sve gore navedene nekretnine, pokretnine te novac. R. M. je preminuo 21. travnja 2018. g. te činjenicu da tužena i pokojnik nisu živjeli skupa već da je isti živio u SR Nj., sve do trenutka svoje smrti, dok je tuženica živjela i živi u RH, tužiteljica potvrđuju da je ostavinski postupak iza istog proveden upravo u SR Nj., sukladno članku 4. Uredbe br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012., a koji članak glasi: "sudovi državne članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti." Pok. R. M. je iza svoje smrti ostavio oporuku, a koja oporuka je kod Općinskog suda Bergisch Gladbach otvorena dana 29. svibnja 2018. g. te se vodi pod posl. br. 6 IV 1287/14. Ostavitelj je svoju oporuku sačinio 28. listopada 2014 (nakon što je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom). Oporukom sačinjenom dana 28. listopada 2014. R. M. opozvao je sve ranije odluke o raspolaganju imovinom nakon njegove smrti te je kao svoje nasljednike odredio upravo tužitelje te njegovu djecu, ta svoje unuke V. V. M. te N. V. M. Unuci ostavitelja V. V. M. te N. V. M. su 1. listopada 2018. g. sačinili punomoć kojom isti opunomoćuju svoje roditelje, odnosno tužiteljicu i njezinog supruga, da ih kako u SR Nj. tako i u RH zastupaju u ostavinskom predmetu iza pok. R. M. Osim navedene oporuke kojom ostavitelj raspolaže svom svojom imovinom upravo u korist tužiteljice, njezinog muža te njihove djece, isti je dana 26. ožujka 2017. sačinio punomoć, kojom isti opunomoćuje svoju kćer, ovdje tužiteljicu G. M. da ga zastupa u svim predmetima kako za vrijeme njegova života tako i nakon njegove smrti, i to primjerice: predmetne zdravstvene skrbi, potrebitosti njege, boravišta i stanovanja, državne ustanove, pošte i telekomunikacije, zastupanje pred sudom, davanje punomoći trećima, odluku o skrbništvu i sl. S obzirom na sve dosad navedeno evidentno je kako se pok. R. M. nalazio u SR Nj. gdje je živio i radi, a čije državljanstvo također ima. Tužiteljima nije poznato u kakvom su odnosu uopće bili pok. R. i tuženica, niti im je poznat razlog zašto bi njihov otac, odnosno punac sačinio ovakav Ugovor o doživotnom uzdržavanju, osim da navedeno upućuje kako je bio obmanut te nije bio svjestan činjenice da potpisuje ovakav Ugovor kojim sve svoje nekretnine i pokretnine na teritoriju RH, poslije svoje smrti predaje u vlasništvo tuženice. Nadalje, u prilog navedenom idu i pisma koja ja tuženica slala pok. R. u Nj. Iz navedenih pisama se da iščitati kako je istome pisala dok je živio u Nj. Također mu je savjetovala da se vrati u H. i potraži Dom za starije i nemoćne u kojem bi imao 24 satnu njegu, što jasno upućuje da se ista nije brinula i skrbila o njemu, niti je to imala namjeru. Nadalje, pisala mu je i kako je boravila u kući na otoku I., u vlasništvu pokojnika te da je uređivala vrt i ostale slične stvari te je uredno obavještavala pokojnika o troškovima koji su za održavanje kuće bili potrebni. Iz navedenog se da zaključiti da je tuženica eventualno bila angažirana od strane pokojnika radi održavanja predmetne nekretnine na otoku I., a uzimajući u obzir dostavljene podatke o troškovima održavanja, evidentno je kako su isti dostavljeni radi naknade tuženoj. Nadalje, ostavitelj je očito imao namjeru i prodati predmetnu nekretninu, radi čega ga je tužena obavještavala o eventualnom tijeku prodaje te potencijalnim kupcima. Da je pok. R. M. uistinu imao namjeru tuženici ostaviti prethodno navedenu nekretninu na otoku I., ne bi s istom razgovarao njezinoj prodaji. Tužena je predmetnu nekretninu posjećivala u društvu gospodina I. B., koji je nepoznat tužiteljici, a sudeći po sadržaju pisma, nije bio poznat niti samom ostavitelju, odnosno primatelju uzdržavanja. Također, u pismu je navedeno da gospodin R. M. javi tuženoj kad namjerava doći na otok I., a kako bi se ona s prethodno navedenim gospodinom I. B. "organizirala", što bi značilo da je ista planirala napustiti predmetnu nekretninu u periodu kada bi gospodin R. M. boravio u njoj. Nadalje tužena je dana 7. studenog 2016. godine uputila zadnje pismo primatelju uzdržavanja u kojem jasno navodi da ne može doći kod primatelja uzdržavanja jer trenutno "I. živi kod mene, a njemu je bolest jako napredovala .... Ja sam pronašla u oglasniku Hrvatsku agenciju koja pronalazi žene, oni će se meni javiti kada nađu odgovarajuću osobu, a ja ću vas obavijestiti. Ja ću poslati poruku na vaš mobitel, a vi ako nećete moći sami naći poruku, nek vam je otvori njegovateljica kada dođe dati špricu. Tuženica i primatelj uzdržavanja da nisu bili u nekakvoj ljubavnoj vezi, izvanbračnoj zajednici ili ičem sličnome. Kada se uzme u obzir sve gore navedeno, nedvojbeno je kako se radi o ništavim odredbama ugovora jer tužena niti je uzdržavala niti pomagala pok. R., dapače pok. R. uzdržavanje od strane tužene uopće nije bilo niti potrebno. Isti je živio u Nj., pa je faktično uzdržavanje u smislu fizičke pomoći i njege teoretski nemoguće od strane tužene, a usto je imao i sasvim dostatnu mirovinu iz SR Nj. koja mu je omogućila da sam sebe uzdržava bez ikakvih problema. Kao dokaz navedenom tužiteljica je dostavila potvrdu o razdoblju njege gospodina R. M., izdanu od strane L. a. njega od dana 5. studenog 2018. godine. Potvrdom se potvrđuje da je navedena L. A. njega njegovala gospodina R. M. u vremenu od 23. srpnja 2015. do njegove smrti, odnosno do dana 21. travnja 2018. godine. Nadalje, da je gospodin R. M. u vremenu od 28. srpnja 2016. do 6. rujna 2016. godine bio na godišnjem odmoru te da mu u tom periodu nije bila potrebna usluga njege te da se u periodu od 30. 03. 2017. do 4. travnja 2017. godine do 4. svibnja 2017. nalazio u stacioniranom liječenju u V. P. bolnici. Pored već navedenih dokaza, g. R. M. je dana 17. veljače 2017. sklopio ugovor o radu s gđom. V. P., kao kućnom pomoćnicom na neodređeno vrijeme. Tužena je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenim s pok. R. M. uknjižila svoje pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. 7851 k.o. Veli Iž. Kako tužena nije izvršavala svoje ugovorne obveze, što proizlazi iz pisama koje je ista slala pok. R., te Oporuke i punomoći pok. R. dane kćeri, ovdje tužiteljici te se ostale dostavljene liječničke dokumentacije, ugovor o radu sklopljenog s kućenom pomoćnicom i dr., to su ispunjeni uvjeti da se ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrdi ništavim, a podredno raskine.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu od 22. veljače 2019. navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da su točni navodi iz tužbe da su tuženica i pok. R. M. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Osim ovih, tužba gotovo da i nema više točnih i istinitih navoda. Apsolutno su pogrešni i netočni navodi tužiteljice da nije ispunjen niti jedan od uvjeta iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno da se tuženica nije brinula o pok. R. M. R. M. je sa tuženicom početkom svibnja 2013. godine upoznao I. B., izvanbračni partner tuženice koji je u međuvremenu umro. Od svibnja 2013. godine tuženica i I. B. boravili su na otoku I. sa R. M. te mu pomagati kada je istome trebalo te ga i voziti automobilom kada je to trebalo. Tako su tuženica i I. B. automobilom vozili pok. R. M. za Lj. u BiH gdje je R. M. tada vodio sudski spor protiv obitelji G. R. M. se u periodu koji je prethodno naveden žalio tuženici i I. B. da tužiteljica koja je kćerka pok. R. M. ne želi komunicirati sa istim i da nikad nije htjela doći u H. da vidi gdje on živi, a za sina je rekao da sa njim već 19 godina nema nikakvu komunikaciju. R. M. je u početku htio da se I. B. brine o njemu budući je već bio u godinama i trebala mu je pomoć u određenim aspektima života, a i zdravstveno stanje mu se u tom periodu pogoršalo, međutim I. B. to nije htio. Tada su se pok. R. M. i tuženica dogovorili da će se o njemu brinuti tuženica. Nakon odlaska sa otoka I. R. M. je otišao živjeti kod tuženice u M. B. Odmah nakon što su došli u M. B. tuženica je odvela pok. R. M. u bolnicu u Z. na detaljne pretrage budući da mu se zdravstveno stanje pogoršalo. Nakon navedenih pretraga pok. R. M. je od liječnika dobio odgovarajuću terapiju, a dalje je bio na ambulantnom liječenju kod dr. A. S., obiteljske liječnice u M. B. U tom periodu pok. R. M. je živio u kući kod tuženice te se tuženica o istome uredno brinula. Sasvim je moguće da tužiteljica ove podatke nije znala budući da sa pok. R. M. tada uopće nije bila u kontaktu te nije niti mogla znati gdje se isti nalazi i tko se o njemu brine. U navedenom periodu pok. R. M. je s obzirom da se tuženica o istome brinula odlučno oporukom tuženici ostaviti imovina koja je kasnije postala predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, međutim nakon konzultacija pok. R. M. je predložio tuženici da bi umjesto oporuke bilo bolje sastaviti i zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Upravo zbog navedenog i u tom periodu između tuženice kao davateljice uzdržavanja i pok. R. M. kao primatelja uzdržavanja zaključen je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Iz opravka javnobilježničnog akta (Ugovora o doživotnom uzdržavanju) jasno je vidljivo da su stranke željele zaključiti predmetni ugovor, da su isti bili sposobni i ovlašteni za poduzimanje ovog posla, da je strankama ugovora javni bilježnik objasnio smisao i pravne posljedice posla te se javni bilježnik uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Isto tako zaključenju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju kao svjedoci su prisustvovali V. B. i I. B. Nakon zaključenja navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. R. M. je nastavio živjeti u kući tuženice gdje se ista brinula o njemu i to na način da mu je kuhala, držala ga u čistome i urednom, brinula se o njegovom zdravlju, izvodila ga u šetnju i slično. Nakon nekog vremena pok. R. M. je tuženici rekao da bi neko vrijeme volio otići u Nj. i to iz razloga što je isti inače prethodno živio tamo i da mu fali život u Nj. Tako su pok. R. M. i tuženica otišli u Nj. iako u predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije propisana obveza tuženice da živi odnosno da se o pok. R. M. skrbi u Nj. Tuženica je organizirala da nju i pok. R. M. u Nj. odveze G. L. te je isti to i učinio automobilom pok. R. M. Tuženica i pok. R. M. su u Nj. nastavili žvijeti u njegovoj kući te se tuženica, jednako kao i u H., nastavila brinuti o njemu tako što mu je kuhala, držala ga u čistome i urednom, brinula se o njegovom zdravlju, izvodila ga u šetnju i slično. Tuženica je tu upoznala i Š. H. te K. S., budući su iste porijeklom iz H., pa su se tako znale i kućno posjećivati te odlaziti u zajedničke šetnje, a isto tako K. S. je prije nego je tuženica počela skrbiti o pok. R. M. povremeno dolazila u njegovu kuću kako bi mu počistila. Nakon nekog vremena tuženica se morala vratiti u M. B., a sa pok. R. M. se dogovorila da će isti ostati u Nj., a da će o istome skrbiti i brinuti osobe koje su zajednički angažirali i tuženica i pok. R. M. Nakon povratka u M. B. tuženica je bila u redovnom kontaktu sa pok. R. M., Š. H. i K. S. kao i sa osobama koje su se brinule o pok. R. M. U tom periodu skrb za pok. R. M. bila je uredna i u cijelosti sukladna obvezama koje je tuženica preuzela predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju. U travnju 2014. godine pok. R. M. došao je u H. na otok I., gdje je isti imao kuću, te je tada tuženica cijelo vrijeme bila sa istim te se brinula o njemu. Nakon odlaska sa otoka I. tuženica i pok. R. M. ponovno su neko vrijeme boravili u M. B. kod tuženice, nakon čega je pok. R. M. otišao za Nj. sa tuženicom. Ističe da je pok. R. M. svake godine u H. iz Nj. dolazio u travnju te bi u H. boravio do listopada, kada bi se vraćao u Nj. Nakon nekog vremena tuženica se ponovno vratila u M. B. dok je pok. R. M. ostao u Nj. s tim da su se o istome nastavili brinuti osobe koje su zajednički angažirali i tuženica i pok. R. M. Nakon povratka u M. B. tuženica je i nadalje bila u redovnom kontaktu sa pok. R. M., Š. H. i K. S. kao i sa osobama koje su se brinule o pok. R. M. Jednako kao i u 2014. godine i u sljedećoj 2015. godini pok. R. M. je došao u svoju kuću na otoku I. te da je tada tuženica cijelo vrijeme bila sa istim te se brinula o njemu. Osim boravka na I., u tom periodu tuženica je vozila pok. R. M. u BiH. Isto tako kao i u 2014. i 2015. godine, tuženica i pok. R. M. su nakon odlaska sa otoka I. otišli kod tuženice u M. B., a nakon nekog vremena u Nj., a potom se tuženica sama vratila u H. dok je pok. R. M. ostao u Nj., naravno uz skrb i brigu osoba od povjerenja tuženice i pok. R. M. Također tuženica je i nadalje bila u redovnom kontaktu sa pok. R. M., Š. H. i K. S. kao i sa osobama koje su se brinula o pok. R. M. U 2016. godine tuženica je najprije otišla u Nj. kod pok. R. M., a nakon nekog vremena su zajedno došli u H. na otok I. Na otoku I. su zajedno proveli oko dva mjeseca, nakon čega je pok. R. M. sam avionom otputovao za Nj. dok se tuženica vratila u M. B. Sukladno zajedničkom dogovoru skrb i brigu oko pok. R. M. ponovno su preuzele osobe koje je angažirala tuženica, međutim u ovom periodu te osobe su se često mijenjale budući je pok. R. M. pokvario svoje ponašanje u tolikoj mjeri da je suživot sa istim bio na granici mogućeg. Tada je tuženica ponovno otišla u Nj. kod pok. R. M. te se osobno brinula za njega, ali su se isti ponovno dogovorili da će tuženica pronaći osobu koja će se brinuti za njega, dok je pok. R. M. prihvatio činjenicu da se loše ponašao te da će nadalje popraviti svoje ponašanje kako i nove osobe ne bi otišle od njega. Treba naglasiti da se tuženici uslijed ponašanja pok. R. M. pogoršalo zdravstveno stanje na način da nakon toga ima problema sa povišenim krvnim tlakom, trncima u rukama i sl. Tuženica je angažirala V. P. kako bi se ista brinula i skrbila o pok. R. M., što je ista prihvatila te je nakon toga uredno brinula i skrbila o pok. R. M. U travnju 2017. godine pok. R. se zdravstveno stanje pogoršalo pa je zbog toga isti hospitaliziran. U tom dijelu navodi tužiteljice iz tužbe su istiniti, međutim tuženica je u tom periodu kontaktirala V. P. kako bi saznala kako je pok. R. M. Nakon izlaska iz bolnice pok. R. M. više nije bio u stanju putovati u H. stoga je do svoje smrti boravio u Nj., međutim uz odgovarajuću skrb i brigu tuženice i V. P. Nakon smrti pok. R. M. je pokopan, međutim troškove oko ukopa odnosno sahrane nije imala tuženica niti itko drugi budući je pok. R. M. za svog života uplaćivao sredstava u pogrebno poduzeće. U odnosu na pisma koja je tuženica pisala pok. R. M. tužiteljica je ista pogrešno protumačila, i to isključivo radi postizanja ovrhe u ovom postupku. Što se tiče prodaje kuće na otoku I., prava je istina da su se pok. R. M. i tuženica dogovorili da navedenu kuću prodaju isključivo jer se radi o kući na otoku koji je slabo povezan sa kopnom i na kojem ne postoji odgovarajuća medicinska skrb, a da će za novce ostvarene od prodaje kupiti drugu kuću na kopnu negdje uz obalu, tada bi suglasno i izmijenili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u tom dijelu. Isto tako pogrešno tužiteljica navodi da bi tuženica u kući bila sa pok. I. B. i da je pitala pok. R. M. kada će doći na I. kako bi se ona mogla "organizirati" odnosno otići iz predmetne kuće, upravo suprotno tuženica je pod "organizirala" mislila kako bi sa pok. I. B. nekoliko dana prije dolaska pok. R. M. došla u predmetnu kuću, istu počistila te pripremila za boravak pok. R. M. Što se tiče troškova koje je tuženica imala za održavanje predmetne kuće na I. ističe se da je te troškove snosila isključivo tuženica, a da je ista obavještavala pok. R. M. isključivo informativno. Nije logično i životno da bi tuženica obavljala određene izmjene i popravke u kući (zamjena pokvarene pumpe za vodu sa novom, farbanje unutrašnjosti kuće i sl.), a da o tome ne bi obavijestila pok. R. M. koji je u tom trenutku bio vlasnik kuće. S obzirom na navedeno u ovom odgovoru na tužbu jasno je da je tuženica u periodu od zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno i prije toga pa sve do smrti pok. R. M. o istome brinula i skrbila odnosno uzdržavala ga u smislu odredaba predmetnog ugovora o doživotnog uzdržavanja pa su u tom dijelu navodi tužiteljice iz tužbe u cijelosti neosnovani i neistiniti. Isto tako bitno je za napomenuti da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio zaključen 29. kolovoza 2013. godine, a da je pok. R. M. umro 21. 04. 2018., te da u tom periodu koji je trajao više od četiri i pol godine pok. R. M., tužiteljica ili bilo koja treća osoba nikada nisu osporavali predmetni ugovor zbog neizvršavanja obveza od strane tuženice. Da su tužiteljičini navodi iz tužbe istiniti i osnovani zar ne bi pok. R. M. sam pokrenuo odgovarajući postupak radi utvrđenja da tuženica neuredno izvršava svoje ugovorne obveze.

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 55/2019 od 21.8.2019. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i eventualne tužbene zahtjeve. Protiv cit. presude tužitelj je izjavio žalbu, te je povodom izjavljene žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Gž-1981/19 od 4.3.2020. kojom presudom je djelomično odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena pobijana presuda u dijelu pod toč. I. izreke, a rješenjem se ukida pobijana presuda u dijelu pod toč. II., III. I IV. Izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na suđenje pred drugim sucem. U obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da s obzirom da se temeljem razloga prvostupanjske presude, a niti temeljem sadržaja spisa predmeta i pisane dokumentacije koja prileži spisu ne može sa sigurnošću zaključiti jesu li za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ostvarene propisane zakonske pretpostavke, odnosno da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju eventualno raskinut postignutim sporazumom ugovornih stranaka, te da je valjalo ukinuti presudu kako je to prethodno navedeno te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da će prvostupanjski sud otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba postupka, po potrebi dopuniti činjenično stanje i o zahtjevima tužiteljice pravilnom primjenom materijalog prava donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

4. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između D. H. i R. M. dana 29. kolovoza 2013., dalje Ugovor (list 7-8 spisa), smrtni list na ime R. M. sa danom smrti 21. travnja 2018. (list 10 spisa), rješenje javnog bilježnika S. G. od 22. listopada 2018. (list 12 spisa), dopis javnog bilježnika S. G. od 14. rujna 2018. (list 13 spisa), dopis Općinskog suda Bergisch Gladbach od 29. svibnja 2018. i prijevod dopisa (list 15-18 spisa), zapisnik i prijevod zapisnika Općinskog suda Bergisch Gladbach od 29. svibnja 2018. (list 21- 23 spisa), oporuku i ovjereni prijevod oporuke R. M. od dana 28. listopada 2014. (list 24-33 spisa), punomoć i prijevod punomoći od 1. listopada 2018. (list 34-35 spisa), punomoć i prijevod punomoći od 26. ožujka 2017. (list 36- 43), pisma D. H. upućena R. M. (list 44-58 spisa), potvrdu i prijevod potvrde L., A. njege od 5. studenog 2018. (list 59-60 spisa), Ugovor o radu i prijevod ugovora sklopljenog između R. M. i V. P. od 17. veljače 2017. (list 63-66 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za č.z. 7851 k.o. Veli Iž sa upisanim vlasništvom na ime D. H., za cijelo (list 67 spisa), nalaze i povijest bolesti Opće bolnice Zabok na ime R. M. od 2. kolovoza 2013. (list 78-84 spisa), fotografije R. M. i D. H. (list 85 spisa), avionske karte i prijevod na ime R. M. (list 114-129 spisa), potvrde i prijevodi potvrda "Tehničar" zdravstvenog osiguranja te vještačenja za potrebe njege (list 111, 136- 198 spisa), račun i prijevod računa na ime G. M. za troškove pogreba R. M. od 10. svibnja 2018. i trajektne karte te su saslušani svjedoci D. Ž., S. S., I. B., V. B., V. L., G. L., V. P., M. Ž. i G. V. C. te tužiteljica i tuženica.

5. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između D. H. i R. M. dana 29. kolovoza 2013. (list 7-8 spisa), t. II proizlazi da primatelj uzdržavanja poslije svoje smrti ostavlja davateljici uzdržavanja sve svoje nekretnine i pokretnine navedene u t. I, a da se davateljica uzdržavanja zauzvrat obvezuje primatelja uzdržavanja do smrti uzdržavati tako da će mu pružiti sve za život potrebno prema svojim mogućnostima, njegovati ga u slučaju bolesti i osigurati mu adekvatnu liječničku njegu i lijekove te ga sahraniti prema mjesnim običajima i svojim mogućnostima te da su stranke ovoga ugovora suglasne da primatelj uzdržavanja u vrijeme sastavljanja ovoga ugovora živi u kući davateljice uzdržavanja i da će tako i nastaviti živjeti, a u slučaju potrebe mijenjanja toga stanja da će se posebno dogovoriti. U t. III. je navedeno da stranke sporazumno utvrđuju da se davateljica uzdržavanja već izvjesno vrijeme brine o primatelju uzdržavanja, a što je i razlog zaključenja ugovora.

7. Iz iskaza svjedoka D. Ž. proizlazi da je dugo godina poznavao R. M. te mu on nije ništa posebno govorio o svojoj imovini i načinu na koji misli s njom raspolagati, znao je s njim nekoliko puta otići na piće, a zna da je D. H. uvijek bila oko njega i to posljednjih 15-ak godina i pomagala mu kada je odlazio na brod, skuhati kavu i ostalo sve po kući što je trebalo. R. i D. bi na I. bili ljeti po 4 mjeseca, i tada su živjeli u istoj kući. Mislim da je D. i kod njega bila u Nj., ali ne može točno reći gdje su živjeli kada nisu bili na I. R. da je skoro svaku godinu dolazio na I. i nikada se nije žalio na D. u bilo kojem pogledu. R. da je imao oko 90 godina kada je umro, te ne zna da li je R. gospođu D. plaćao ili zašto je ona bila s njim, a ne može reći da li su njih dvoje bili u vezi.

8. Iz iskaza svjedokinje S. S. proizlazi da je poznavala R. M. i D. H. i svaki puta kada bi on dolazio na I. da bi dolazio zajedno sa D. Njezina kuća na I. da gleda na kuću od R. koji nije bio sposoban sam dolaziti, pa je posljednjih 6 godina dolazio s D. koja je o njemu brinula, pretpostavlja da je on njoj za to plaćao neku naknadu. Nikada joj on nije pričao na koji način bi raspolagao sa svojom imovinom, a prema njezinom mišljenju se D. odlično brinula o R., svaki dan bi s njim otišla prošetati i popiti kavu, a to da su vidjeli svi mještani. Jedne prigode da jei po pozivu D. otišla malo šišati R. R. i D. da su obično na I. boravili ljeti oko 2-3 tjedna, a ne zna gdje su boravili zimi. Jako malo da je s R. komunicirala, a nikada da se nije žalio na odnose s D. Zbog toga što je D. vodila u šetnju R., i spremala mu i kuhala je zaključila da je on nju plaćao.

9. Iz iskaza svjedokinje I. B. proizlazi da je susjeda sa D. H. u M. B. te zna da je ona radila za R. M., odlazila je kod njega u Nj., a jedno vrijeme u kolovozu 2013. godine je on boravio kod nje u M. B., ali ne zna koliko dugo je bio kod nje. Gospođa D. s njim da nije bila u vezi, a ona nije pričala na koji način su dogovorili uvjete toga radnog odnosa. D. je brinula o njemu u različitim periodima tijekom godine, vodila ga kod liječnika i viđala sam ih je da šetaju skupa, a ne zna koliko često ga je vodila kod liječnika. Poznato joj je da su D. i R. zaključili neki ugovor i to zna da je u pitanju bila kuća na I. i ona da je bila svjedok sklapanja tog ugovora i to u 8. mj. 2013. te se ne sjeća koliko prije sklapanja toga ugovora se D. brinula o R. Svjedok da je bila kod javnog bilježnika, a i prije toga se susrela s R. i D., a s R. nije razgovarala o tome, odnosno o sadržaju samog ugovora. Prilikom potpisivanja ugovora nije primijetila da se R. buni ili da ne želi potpisati I poznato joj je da su D. i R. boravili na I. kao i da je D. kontaktirala s R. kada nisu bili zajedno te da je kod njega odlazila u Nj. Od 2013. godine D. je živjela u M. B., a i odlazila je u Nj. te je pretežit dio godine živjela u M. B., a poznato joj je ime I. B. i zna da je D. živjela s njim, i to prije sklapanja ovog ugovora D. je s I. bila u vezi, a živjeli su u izvanbračnoj zajednici bez djece, a poslije 2013. je I. živio s njom u M. B. I. B. da je umro pretprošle godine, a imao je oko 50 i nešto godina, a bio je bolestan i pred kraj njegovog života mu je bila potrebna pomoć D. H., a misli da je umro od raka.

10. Iz iskaza svjedoka V. B. proizlazi da je inače susjed sa D. H. i poznavao je R. M., zna da je on u jednom periodu od 2013. godine boravio kod nje oko mjesec dana, a misli da je tamo dolazio svake godine na neki kraći period, a to zna jer sam ga iz svoje kuće viđao kako boravi na terasi njezine kuće. S njim je znao razgovarati preko ograde i R. mu nije ništa pričao o svojoj imovini, ali mu je jedne prigode rekao da bi želio D. nešto darovati. R. da je bio gospodin, a misli da se D. o njemu sasvim normalno brinula i zna da je s njim i odlazila u Nj. te na I. Da je bio svjedok kod javnog bilježnika kada je D. sa R. sklopila ugovor, prilikom potpisivanja ugovora R. da se nije bunio, niti je negodovao. Nije bilo pravila koliko su boravili na I., a to je bilo svake godine, dok ne zna koliko su često bili odlasci u Nj. i zna da je D. s njim kontaktirala kada bi on otišao u Nj. Misli da je nakon 2013. R. svake godine dolazio u M. B., a on ga zadnji put u M. B. vidio 2016. ili 2017. godine. U B. je obično dolazio ljeti, a D. je u M. B. živjela s pok. I. B. u izvanbračnoj vezi, a on je umro prije neke 2-3 godine, a on je umro 57-58 godina i umro je od karcinoma. Za vrijeme njegove bolesti o njemu se brinula D. i on da je bolovao oko godinu dana.

11. Iz iskaza svjedokinje V. L., kćeri tuženice, proizlazi da inače u kući svoje majke ima salon te tu radi, zna da se majka brinula za R. od 2013. godine, da ga je njegovala. Nisam majku pitala na koji način su oni dogovorili plaćanje, majka je sa R. odlazila na I., međutim nisam sigurna da li je to bilo svake godine, a odlazila je kod njega i u Nj., i to nekoliko puta te je on u više navrata znao dolaziti kod njih u M. B. Upoznata je s time da je majka s njim sklopila ugovora temeljem kojeg bi joj pripala kuća, ali nema neka druga posebna saznanja o tome. Sa R. nije nikada pričala o tome kako bi raspolagao sa svojom imovinom. R. da joj se nikada nije žalio na odnos sa njezinom majkom, a suprug da je znao R. voziti u Nj. i u Z. Zna da je majka kontaktirala R. kada nisu bili na istoj lokaciji. Mislim da je majka kod R. znala biti u Nj. i više od mjesec dana. Ne znam koliko bi on bio u M. B., ali bi to bilo duže od mjesec dana, a na I. bi ostali otprilike mjesec dana. Veći dio godine je majka živjela sa R. na više lokacija, vodila ga je kod liječnika, telefonski kontaktirala sa R. u periodu kada nije bila skupa s njim. I. B. da je živio sa majkom u izvanbračnoj zajednici I umro je prije dvije godine u 4. mjesecu i o njemu da se ona brinula dok je majka bila u Nj.

12. Svjedok G. L. je naveo da zna da je njegova punica od 2013. skrbila o R. i da je on znao živjeti kod nje te da prije njega nije skrbila o niti jednoj staroj osobi, a koliko zna on ju za to nije ništa plaćao. I. je živio sa njegovom punicom, a on je bio vozač od R., te je tako došlo do kontakta između R. i D. Ne zna gdje je R. živio, a nakon što je upoznao njegovu punicu, živio je kod nje u M. B. i to od 2013. godine 3- 4 godine. Nisu cijelo vrijeme bili u M. B., već su zajedno povremeno odlazili u Nj. i na I. Ne zna da li je on plaćao za hranu koju je punica kuhala, on ih je vozio u Nj. i na I. i nije s D. pričao o tome zašto vodi brigu o R. Punica da mu je rekla da je s R. sklopila nekakav ugovor i valjda je ona nešto dobila, ne zna što, odnosno pričalo se da je dobila kuću na I. Ne zna kada je D. upoznala R., a s R. nije razgovarao o prirodi posla s D., a znao je reći da će nagraditi D. što se brine o njemu. R. mu se nikada nije žalio za odnos s D., na I. su znali ići godišnje 3 ili 4 puta, a tamo bi boravili po dva tjedna te je D. znala i avionom odlaziti u Nj. i tamo bi bila po dva mjeseca i uvijek je bila u kontaktu sa R. Posljednji put da je R. bio u M. B. 2017. godine, D. da je sigurno 8-9 mjeseci godišnje živjela s R. ili u M. B. ili u Nj. ili na I. Ne zna kako je i da li je R. plaćao što D. I. B. je u to vrijeme radio, ali su svi skupa boravili u kući. I. B. je živio s D. 5-6 godina u izvanbračnoj zajednici, a umro je 2017. godine. Pun. tužitelja nema daljnjih pitanja, a prigovara u dijelu koji je u suprotnosti s navodima tuženika.

13. Svjedokinja V. P. je navela da tuženicu ne poznaje, a R. je upoznala u Nj. negdje 15 mjeseci prije njegove smrti. Njega je upoznala u kući u Nj. jer je tamo došla raditi, i to je došla njemu pomoći, odnosno čistiti mu, prati i presvući ga i sve ono što je potrebno. Putem malih oglasa je pronašla oglas za pomoć u kući u Nj. te je nazvala broj na koji se javila D. koja je upitala da li je spremna u Nj. raditi i pomoći oko R. Otišla je u Nj. i 15 mjeseci živjela u Nj. sa R. u kući, u kuću je dolazio G., suprug od G. D. tih 15 mjeseci da nije nikada dolazila, a povremeno je zvala vidjeti kako je R. i to možda 1-2 puta mjesečno. U tih 15 mjeseci R. nije nikada odlazio u H. i R. joj je pričao da je on plaćao D. jer mu je pomagala u H., da je on s njom imao korektan odnos i da više nema ništa. Čula je od drugih priča za kuću na I., ali joj R. nije spominjao da bi D. dao kuću na I. R. je pričao da bi D. napravila sve što je tražio od nje, ali da je ona zaključila od njega da se on osjećao povrijeđenim od strane D. kod njega da je boravila u Nj. od siječnja ili veljače 2016. godine do njegove smrti. Sve što se tiče plaćanja da je odradio G., a nije pitala da li to plaća baš G. ili njegova supruga. G. i G. su brinuli o R. do smrti, vodili su ga kod doktora, zakazivali termine i oni su to sve radili, a ona da je samo čistila u kući, a D. da je znala telefonski pričati sa njom. U početku kada je došla u Nj. R. je znao telefonski razgovarati s D., zna da je D. jedne prigode trebala doći u Nj., ali da je zbog bolesti nevjenčanog supruga propustila doći u Nj. Gospođu D. da nije obavijestila o smrti R., odnosno nije smatrala da joj nešto govori, a ono što me udaljilo od dobrog odnosa sa D. je to što me na dan smrti svog nevjenčanog supruga I. nazvala i pitala da li R. ima namjeru doći u H. i to da je bilo ono što je udaljilo od nje, jer joj je to bilo „nenormalno“. Nakon što je R. umro, D. da je znala nazvati i pitati kako je R., a ona bi rekla da je R. dobro i nije joj htjela odgovarati i reći joj da je R. umro. Toliko da je bila ogorčena na to što je D. na dan smrti I. pitala da li će R. doći u H., da joj je bilo skroz normalno da kaže da je R. dobro, iako je umro. Ne sjeća se koliko puta joj je rekla da je R. dobro, a bio je umro, misli da je to bilo 2-3 puta. R. da joj je rekao da je D. premazana svim mastima i zbog toga da je ona imala takav odnos prema njoj.

14. Svjedokinja M. Ž. je navela da ima kuću na I. odmah preko puta kuće koja je bila od R. M. te je tamo upoznala gospođu D. H., a inače da prebiva u Z. te je na I. boravila obično ljeti u periodu od 1 do 1 i pol mjesec. Negdje u periodu od 2014 do 2016. godine je D. boravila na I. zajedno sa gospodinom R., godine poslije je D. bila sama s prijateljicom, a 2018. godine zna da je u tu kuću na I. dolazila G., kćer od R. te da u kuću nije mogla ući. Osobno je D. u upoznala negdje 2015. godine,i to u čudnim okolnostima, odnosno vrata od kuće u kojoj je boravila s R. su bila zaključana, ne zna da li je to namjerno ili slučajno zaključao, ali obzirom na njegovu narav, možda i namjerno, te su ona i suprug D. pomogli da uđe u kuću i to je pomoću stepenicu kroz prozor ušla u kuću. Sa R. nije razgovarala o D., oni su većinu vremena provodili u kući, ali zna da je D. bila njegova "teta čuvarica", te da joj je on za to davao plaću, a to zna iz razloga što joj je ona jedne prigode ispričala da je bio dogovor između njih dvoje da joj kada dođu na I. da pola plaće, a kada odlaze sa I. da drugu polovicu,međutim jedne godine, misli da je to bila 2015. godine, je D. otišla prije R. i on je ostao sam na I., a kako joj je rekla, to je bilo iz razloga što ju je on odbio platiti drugu polovicu plaće. R. i D. su na I. boravili tjednima, prije nego mjesecima. R. da nije dozvoljavao drugo mišljenje, a ona ga inače poznaje "sa ulice" te su se samo pozdravljali. Iz komunikacije s njime zna da, kada bi on nešto zaključio, to bi bilo tako i nikako drugačije, a prije 2018. G. da nije vidjela na I. R. da je imao 2 umjetna kuka i sporo je hodao, a vjerojatno je i slabo čuo, te je čula da glasno priča, a ne može reći da sam ga je čula da viče na D.

15. Svjedok G. V. C., suprug tužiteljice je naveo da je R. bio njegov punac, zna da je negdje od 2013. godine do 2016. godine uz njega znala biti i D. H. te je osobno vidio kako je u dva navrata u tom periodu bila kod njega u Nj. i zna da je on to njoj plaćao jer je uvijek plaćao i drugim osobama koje su bile uz njega, a kada bi vidio gospođu D., ona je ili sjedila s njima ili bi nešto bila u kuhinji. Zna da je R. sam kuhao, on mu je 3 puta tjedno donosio hranu, a R. je za D. rekao da ona brine o kući na I., jer da je gospodin koji je ranije bio u kući na I., umro. R. je do 2016. mogao sam živjeti i brinuti o sebi, ali mu je nakon 2016. godine trebala pomoć. Na kraju 2016. se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo i trebao je skrb. Poznato mu je da je R. nakon što je imao moždani udar, boravio u M. B. kod D., te mu je bilo otežano služiti se jednom rukom. Poznato mu je da je D. boravila s R. na I., da je imala ključeve od kuće, te da je jedne prigode čak s njim išla do B. Osobno je znao kupovati karte i za R. i za D. kada su se iz Nj. vraćali u H. R. je odlazio na I. 2 puta godišnje, te bi tamo ostao 3-4 tjedna, ali ne zna da li je svaki puta s njim na I. bila i D. R. je cijelu godinu živio u Nj., a on da se o njemu brinuo od 2004. godine kada mu je u Nj. tri puta tjedna nosio hranu i kosio vrt, vodio R. kod doktora i dogovarao s doktorom koje će lijekove piti. R. mu nikada nije spomenuo da bi s D. sklapao bilo kakav ugovor, a za kuću na I. mu je govorio da ju želi prodati, te je on čak za njega u Nj. stavljao oglase o prodaji. Kuću nije prodao iz razloga što nije pronašao kupca koji će mu platiti cijenu koju želi. Sa R. da je imao prisan i dobar odnos,međusobno su se poštivali, a R. da mu je jedne prigode rekao da bi volio da mu je sin. G. je također imala dobar odnos sa svojim ocem, i svaka dva mjeseca su odlazili kod njega u posjet sa djecom. Živjeli su u daljini oko 50 km, a od 2010. mu je R. davao za gorivo da bi dolazio kod njega. R. da je prvi puta 2011. doveo jednu gospođu iz H. koja se brinula o njemu, te se otprilike 5-6 takvih osoba o njemu brinulo od 2011. do njegove smrti. Od siječnja 2017. se o njemu brinula V. P., a V. je plaćao R., te je spominjao da je sklopio s njom neki ugovor u svezi plaće. 2013. godine da je izmjenom zakona dobio mogućnost da budem skrbnik od R., te će on zbog toga kada bude išao u mirovinu primiti dodatak zbog toga što je skrbio o R. Osobno da nije vidio da R. daje D. novce, ali je R. pričao njemu da ju plaća te je osobno vidio kako je R. plaćao nekim drugim osobama koje su boravile kod njega i brinule o njemu. Nikada nije vidio svađu između D. i R., D. bi obično šutjela kada bi on došao kod nje, a R. mu je jedne prigode rekao da je D. tvrdoglava. Krajem 2016. godine je primijetio da R. prema D. ima strahopoštovanje. Po njemu je R. je bio dobrog psihičkog stanja, međutim zna da je 2013. godine ukinuo neke pogodnosti oko zdravstvenog osiguranja, a kada su o tome razgovarali 2015. godine, R. se nije mogao sjetiti toga da je napravio te im je čak rekao zašto su mu to dopustili. Za avionske karte koje je kupovao za R. i D. bi mu R. kasnije dao novce.

16. Tužiteljica G. M. je navela da živi u Nj. gdje je živio njezin pok. otac R., te zna da su se kod njega uvijek izmjenjivale neke žene, a ne može točno reći od kada, te su tu bila razna imena tih osoba, a tek od 2016. godine je čula za ime D. H. Otac joj nikada nije spominjao da bi on s njom sklapao bilo kakav ugovor, a ona da je kod oca odlazila otprilike jednom u 2 mjeseca. Upoznata je s time da je D. odlazila s njezinim ocem na I., te da je boravio kod nje u M. B. Ona i suprug da su zaposleni, a da je njezin otac nakon moždanog udara treba brigu od 24 sata, što mu oni zbog radnog odnosa nisu mogli pružiti, pa da je stoga on koristio pomoć D. H. Pretpostavlja da je njezin otac D. plaćao jer ne zna zašto bi ona brinula o njemu u protivnom, a suprug joj je rekao i da mu je R. rekao da je R. financirao renoviranje kupatila od D. u M. B. Otac da je bio dobrog psihičkog zdravlja, te da je samo 2013. nakon što je imao moždani udar, primijetila kod njega nekakvu nesigurnost. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužiteljica odgovara da ne zna točno koliko je njezin otac bio u M. B. nakon moždanog udara, a misli da je bio negdje oko 3 tjedna. Dok se oporavio se vratio u Nj. Ona nikada da nije vidjela D. H. u kući njezinog oca, a kada se vratio u Nj. o njezinom ocu da se brinuo njezin suprug koji je kod njega odlazio 3 puta tjedno. Otac da je inače godišnje bio po 8 mjeseci u Nj. i 4 mjeseca u H., te je u H. odlazio 2 puta godišnje. Sigurna je da je njezin otac osobno plaćao sve osobe koje su o njemu brinuli, a da je D. bila samo osoba za kontakt s tim osobama. Njezin otac da je u Nj. napisao oporuku u listopadu 2014., a tom oporukom da je obuhvaćena i kuća na I. te da je svu svoju imovinu ostavio njoj (tužiteljici), njezinom mužu i djeci. Smatra da je njezin otac mislio da oporuka ima veću vrijednost od ugovora i da će oporuka poništiti sklopljeni ugovor. Misli da je njezin otac i zaboravio da je sklopio ugovor s D. Ne zna da li je njezin otac u H. kada je prema njezinom mišljenju imao moždani udar, proveo neko vrijeme u bolnici, te ona smatra da je on bio u M. B. kod D. nakon pretrpljenog moždanog udara. Ona da je sa svojim ocem imala sasvim normalan odnos. Otac da ih nije zvao 2013. godine iz H. i pričao o zdravstvenim problemima. Nakon problema sa zdravljem u 2012. njezin otac da se u potpunosti psihički oporavio.

17. U spis je dostavljena izjava B. M. M., koja u izjavi navodi da je za posao kućne pomoćnice i njegovateljice kod R. angažirao G. V. C. i da je kod njega odradila probni period, ali da je nije zaposlio, te da joj nije poznata osoba imenom D. H. i da se u tom vremenu kada je ona radila o njemu brinuo G. V. C.

18. Iz izjave V. P. koja je također dostavljena u spis proizlazi da je radila kao njegovateljica pokojnog R. u periodu od 12. veljače 2017. pa do njegove smrti 2018. Godine, te da joj je platio put do Nj. i da je uvijek slala preko Vibera gospodinu G. V. C. popis stvari koje je R. potrebno kupiti i koje bi on kupovao i donosio i da se on o njemu skrbio što uključuje odlaske liječniku, popravke kući i dr. i u hitnim slučajevima da bi ga ona pozivala. D. H. da se nije pojavljivala cijelo vrijeme dok je tamo radila i da je ista nekoliko puta kontaktirala putem mobitela. Ona da je zajedno sa gospodinom G. našla sebi zamjenu za njegovateljicu i dok je radila da je viđala da dolaze i djeca G. V. C. i tužiteljice kod njega.

19. Iz izjave N. H. proizlazi da je isti bio susjed pokojnom R. od 1. rujna 2007. godine i da je G. V. C. dolazio i pomagao mu, te da nikad nije čuo za D. H. pa tako ni da bi se ona o njemu brinula.

20. Iz izjave A. D'A. proizlazi da je pomagao G. V. C., a to da je suprug tužiteljice u vezi kućanskih poslova za sada pokojnog R. i da zna da je on odlazio često kod njega i u svemu mu pomagao, najmanje posljednjih pet godina i da prilikom posjeta R. nikad nije zatekao osobu imena D. H.

21. Iz izjave N. V. M., proizlazi da je on obiteljski posjećivao svog djeda R. u obiteljskoj kući, te da se zadnjih godinu dana za njega brinula V. P. a posljednjih devet godina i njegov otac G., te da je njegov djed njemu, njegovoj sestri, majci i ocu oporučno ostavio svu imovinu pa tako i na V. I. i da nikad nije čuo da bi djed ostavio nekretninu na I. D. H., a niti da je ikad vidio.

22. Iz izjave V. V. M., kćeri tužiteljice proizlazi da se zadnjih godinu dana o djedu brinula V. P., a posljednjih devet godina i njezin otac, te da je djed njoj, njezinom bratu, majci i ocu oporučno ostavio svu imovinu pa tako i na V. I. i da nikad nije čula da b i djed ostavio nekretninu na I. D. H., a niti da je ikad vidjela.

23. Tuženica D. H. je navela da je R. upoznala negdje u lipnju 2013. i to kada ga je njezin pok. izvanbračni drug I. B. dovezao u M. B., u njihovu kuću. Naime, I. da je bio vozač te je bio objavio oglas da pruža usluge prijevoza, a na koji oglas ga je nazvao R. i zamolio ga da ga odveze u B. Njih dva su tamo bili nekoliko dana, sprijateljili su se, te je I. nakon B. prema želji R. da vidi M. B., došao s njim u M. B. Nakon toga ih je R. pozvao da odu s njim na I. te su ona i I. otišli s njegovim autom i tamo ostali nekoliko dana. Na I. je R. počela boljeti ruka, a nakon što su se vratili u M. B. I. je s njim ostao u kontaktu, a kako se R. bio uplašio zbog tih bolova, a I. se nad njim sažalio jer je imao preko 90 godina i nisu znali kako mu pomoći, pozvali su ga da dođu u M. B. R. joj je rekao da ima sina s kojim ne razgovara 18 godina i kćer koja kod njega dođe samo za Božić po darove, te da ima i zeta s kojim je u dobrim odnosima i koji mu pomaže na način da mu dva puta tjedno dolazi i vozi ga gdje želi

– u trgovinu i gdje treba. R. je i na I. već pitao I. da ostane s njim živjeti, a da će mu ostaviti kuću na I., te je I. rekao da on to ne želi. Kada je R. došao kod njih u M. B., pitao je nju da sklopi s njim ugovor o doživotnom uzdržavanju. Obzirom da je znala njegovu obiteljsku situaciju, dogovorila se s R. da će brinuti o njemu po potrebi, a kako su naveli u ugovoru, te su krajem kolovoza pred svjedocima sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tada je R. ostao u M. B. 2 do 3 tjedna, bio je na pregledu kod liječnika, ali nije nikada bio hospitaliziran, a u bolnici kada je bio na pregledu mu nisu rekli da je imao moždani udar, niti ga je imao već je samo dobio infuziju. R. je bio jako prgave naravi, stalno je vikao i nije imao prijatelje, a kada je brinula o njemu, po 5 puta se dizala noću pomagati mu da ode na wc, te je tijekom godina više puta bila s njim u Nj. i na I. O R. je brinula od 2013. do prosinca 2016. kada je zadnji put bila u Nj., te je u tom periodu u Nj. bila otprilike 3 puta, a na I. 2-3 puta godišnje, te je na I. obično bila koliko i R., otprilike 1-1 i pol mjeseca. Jedne prigode 2015. je R. bio jako loše i nije mogla nigdje otići iz kuće, a da mu ne kaže, te je dok je gledao dnevnik izašla na uru vremena, on je vidio i zaključao je kuću pa nije mogla ući i tada joj je ranije saslušana svjedokinja M. Ž. pomogla da uđe u kuću. G. da je vidjela samo jednom u 2013. i to u Nj. kada je na poziv oca došla istog vidjeti i to tek jedan mjesec nakon što smo njih dvoje došli u Nj. U ljetu 2016. su se dogovorili da kako ona ne može živjeti u Nj. s njim, da će pronaći neku ženu koja će se brinuti o njemu dok je on u Nj. Pronašli su tu ženu koju je on plaćao. R. da je bio jako agresivan, a 2016. se bio malo smirio. Kod njega su u Nj. bile 3 osobe koje je ona poslala te je samo V. uspjela ostati s njim. Jako često je kontaktirala i sa V. i sa R. dok je bio u Nj., a i on je nju zvao iz Nj. Zadnji puta je s R. bila na I. 2016. godine. Da je R. bio od 6. do 10. mjeseca 2013. godine u H., ona da je u to vrijeme imala zdravstvenih problema sa tlakom jer je R. u to vrijeme bio jako agresivan i loš prema njoj. Od 2014. do smrti je R. bio u Nj. otprilike oko 9-10 mjesecu, a u H. je bio oko 2-3 mjeseca, te u Nj. nije bila 2014. i 2015. godine. Nikada nije bilo nešto što je R. tražio od nje, a da ona nije htjela učiniti. S njim je bila u poslovnom odnosu, brinula o njegovom zdravlju, masirala mu ruke i noge, tražio je pažnju i razgovor. R. nikada nije rekao da bi raskinuo ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju, a da je želja R. bila da prema dogovoru malo žive u Nj., malo na I. i malo u M. B. Osiguravala mu je svu adekvatnu liječničku njegu kada je bila s njim, on da nije bio bolestan, nego star čovjek. Nadalje iskazuje da ga nije sahranila jer nije znala da je umro, a V. koja ga je čuvala je 2 mjeseca tajila da je umro. Prije zaključenja ugovora da se o R. brinula oko mjesec dana, a on da je bio taj koji je htio sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je on to tražio od nje, a ona da je dobronamjerno htjela pomoći čovjeku.

24. U nastavku postupka punomoćnik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a punomoćnik tuženika kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, te je u nastavku postupka saslušana tuženica, dok tužiteljica nije saslušana jer zbog bolesti ista nije pristupila radi stranačkog saslušanja.

25. Tuženica je u svom iskazu navela da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dala ranije u ovom predmetu na ročištu 12. srpnja 2019. godine te dodala da je u spornom ugovoru pisalo da će R. i ona živjeti na otoku I., u M. B. i u Nj. samo ako bi ona željela doći u Nj. malo kod R., te nadalje iskazuje da je dolazila više puta iz poštovanja prema njemu u Nj. ali da nije bila obavezna da mora doći. Oni da su se dogovorili da će mu ona naći neku osobu koja će biti stalno s njim u Nj., a ona s njom u kontaktu i on da je plaćao tu osobu jer da je imao financijske mogućnosti da plaća i da je bio zadovoljan takvim rješenjem. Nadalje iskazuje da joj je R. zabranio da kaže njegovoj djeci da je zaključen predmetni ugovor. Ona da je od 2013. godine pa nadalje dolazila na I. sve do 2016. godine kada je R. bio zadnji put na I. i tada da je otišao za Nj., da su bili stalno u kontaktu i da je bila u kontaktu sa osobom koju je našla da ga pazi. Jedanput da je bilo došlo do konflikta između nje i R. u 2016. godini i da tada nije bila s njim na I., a da ne zna koja je to osoba bila s njim tada. On da nije bio u nikakvoj opasnosti tada na I. bez nje već da su bile u opasnosti više druge osobe koje su bile kraj njega i da je isti ubijao psihički te osobe. Ona da dok je boravila s njim u Nj. da je dobila povišen tlak. U Nj. osim one gospođe koju je ona našla za R. da je još dolazio i G., a to da je suprug od njegove kćerke i da mu je on za te dolaske plaćao, da su oni imali neki ugovor, a koji točno da ne zna. R. da iako joj je narušavao zdravstveno stanje i u jednom periodu da je htjela odustati od njega jer je bio nesnosan, eksplozivan, i da je bila otišla natrag u RH, a to da je bilo krajem 11og mjeseca 2013. godine i da je ostala doma do 2014. godine i to misli mjeseca svibnja kada je R. došao na I. i ona da se brinula o njemu. 2017. godine da je R. zvala u Nj., a kasnije da bi on gospođi V. rekao što joj treba reći i tako obrnuto, a ona da se sa V. redovno čula, skoro svaki dan pa tako i dok je R. bio u bolnici. Ona da je od 2013. godine do 2016. godine što se tiče uzdržavanja R. isto pružala podršku, da joj se mogao obraćati bilo kad i da je bio pokretan i da se mogao brinuti sam o sebi, da je tražio da dolazi u Nj. da bi bila došla, nadalje da je imala telefonski broj R. zeta, ali da ga nije kontaktirala jer da to nije bilo potrebno. R. da je umro 21. ožujka 2017., a da ga je zadnji put vidjela krajem 11og mjeseca 2016. godine. Kada bi bili na I. da su stalno odlazili u šetnju i da su se dogovorili da bi prodali tu kuću, da su istu pokušali prodati ali nisu uspjeli, ona da je dala oglas za prodaju, ali da nije bilo zainteresiranih i da je R. rekao da ako proda kuću na I. da se ništa ne mijenja što se tiče ugovora, da će kupiti drugu kuću i promijeniti ugovor da ima ista prava. R. da je uzimao dnevno jednu tabletu, međutim da se nije kod liječnika interesirala koje su to tablete.

26. Odredbom članka 583. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) st. 1. propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a st. 2. je propisano da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a st. 3. je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

27. U postupku je utvrđeno da je temeljem sadržaja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja sada pokojni R. M. izjavio da ostavlja tuženici poslije smrti sve svoje nekretnine opisane u toč. I., upisane u k.o. Veli Iž, zk. ul. 5607, čest. br. 7851 u naravi dvorište, uključujući namještaj i pokretnine u kući, kao i pokretnine navedene u toč 1. b ugovora time da se tuženica obvezala za uzvrat istog uzdržavati do smrti ''tako što će mu pružiti sve za život potrebno prema svojim mogućnostima, njegovati ga u slučaju bolesti i osigurati mu adekvatnu liječničku njegu i lijekove, te ga sahraniti prema mjesnim običajima i svojim mogućnostima''.

28. Tuženica u svom iskazu kada je saslušana kao stranka izričito je izjavila da se o pokojnom R. brinula u razdoblju od 2013. godine do prosinca 2016. godine kada je zadnji put bila u Nj. gdje je R. živio, a što je potvrdila i u stranačkom iskazu u nastavku postupka, te je iskazala da je s pokojnim R. u ljeto 2016 godine dogovorila da će ''pronaći ženu koja će o njemu brinuti'' jer da ona ne može boraviti u Nj. Također iz njezinog stranačkog iskaza proizlazi da je sada pokojni R. od 2014. godine boravio u Nj. godišnje 9-10 mjeseci, a u RH 2-3 mjeseca te da ona u Nj. nije odlazila 2014. i 2015. godine. Isto tako tuženica je u svojem iskazu navela da je želja pok. R. bila da prema dogovoru žive malo na I., malo u M. B., malo u Nj.

29. Obzirom da već iz iskaza same tuženice proizlazi da je zadnji put vidjela R. 2016. godine, te da je isti od 2013. do 2016. godine živio u Nj., a ona da je živjela u H., te kako je ista izjavila da se sa sada pokojnim R. u ljeto 2016. godine dogovorila da će pronaći ženu koja će o njemu brinuti, te kako je nesporno da je za njegovateljicu bila angažirana V. P. koja se brinula o R. u Nj. od 2016. godine pa do njegove smrti te da je R. tu osobu osobno financirao, te kako se o njemu u Nj. brinuo i njegov zet, suprug njegove kćerke, a što proizlazi iz gore navedenih dokaza provedenih tijekom postupka to ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je između R. i tuženice sporazumno raskinut sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

30. Naime po mišljenju ovog suda da takav sporazum o raskidu ugovora nije postignut između tuženice i sada pokojnog R. tuženica bi zasigurno sa R. otišla u Nj. i brinula se o R. kako je to bilo ugovoreno predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a ne bi ostala u H. i sada pokojni R. zasigurno ne bi angažirao druge osobe da se o njemu brinu, a posebice što je još i tu drugu osobu, njegovateljicu V. P. osobno financirao.

31. Stoga, kako su ispunjene zakonske pretpostavke iz gore cit. Zakona o obveznim odnosima to je alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje da je raskinut predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju valjalo usvojiti budući je tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva.

32. Obzirom na prethodno iznesene razloge, a budući sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost alternativnog tužbenog zahtjeva, to je tužbeni zahtjev tužiteljice kao u toč. I kojim tužiteljica traži da se raskine sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju valjalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

33. Obzirom na postignuti uspjeh stranaka u sporu sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Zadar, 28. travnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Glavan, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po OD S. & partneri d.o.o. Z.

2. Tuženici po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z.