Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžmp-5/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kmp-2/2020. od 7. rujna 2021. u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjene branitelja optuženika, odvjetnika D. D.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog M. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi M. G. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude te je na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom mlađem punoljetniku M. G. u kaznu zatvoru na koju je osuđen uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2019. do 14. listopada 2019.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog mlađeg punoljetnika M. G. oduzet je preklopni nož oštrice 19 centimetara, koji nož je od optuženika oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Sinj od 5. kolovoza 2019. pod brojem 01164085, a koji predmet će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), uništiti.

1.2. Na temelji članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. optuženik je dužan na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 138.718,00 kuna od čega iznos od 135.718,00 kuna predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 3.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. G. po branitelju iz O. L. – V. & P. d.o.o. u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom "…osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno osporenu presudu preinačiti, te u konačnici okrivljenom izreći blažu sankciju".

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika i predložio da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu optuženog M. G. odbije kao neosnovanu.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Javna sjednica vijeća je održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika koji su uredno izviješteni o sjednici vijeća, a u prisutnosti zamjene branitelja D. D., odvjetnika u Z..

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer je izreka presude proturječna razlozima presude i nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni posve su nejasni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i iskazima danim u postupku. Ovu bitnu povredu žalitelj vidi u tome da nema dovoljno ocjene dokaza izvedenih na raspravi iz čega bi se moglo zaključiti o relevantnim činjenicama. Žalitelj smatra da je sud bez dokaza uredio činjenični opis na način da je proglasio krivim optuženika da je u cilju da liši života oštećenog H. M., koji je bio redar u noćnom klubu P. preklopnim nožem duljine oštrice 10 centimetara, uboo u predio vrata nakon čega se oštećeni okrenuo i odgurnuo ga rukama govoreći mu "Ne nožem, ne nožem" ali je optuženik nastavio mahati nožem u pravcu oštećenog i potom ga uboo u predio prsnog koša govoreću mu: "Ovo je nož od kojeg ćeš umrijeti", a ispuštajući dio teksta da ga je uboo u predjelu uha.

7.1. Također žalitelj pod podnaslovom žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da je prvostupanjski sud izmijenio činjenično stanje i iz teksta ispustio dio o ubadanju u predjelu uha, no žalitelj priznaje da se radi o intervenciji u korist žalitelja. Time se ne ostvaruje bitna postupovna povreda, a nije počinjena ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, pri čemu zbog ispuštanja tog dijela činjenični opis pokušaja ubojstva nije postao nejasan.

7.2. Nije u pravu žalitelj da nema obrazloženja u odnosu na radnje kojima se ostvaruje bitno obilježje kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., a pozivajući se na zaključak vještaka patologa, no iz daljnjeg teksta je vidljivo da se taj dio navoda žalbe odnosi na osporavanje činjeničnog stanja na što će uslijediti odgovor kada se odgovara na tu žalbenu osnovu.

8. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud na stranicama 6 i 7 obrazložio da iz iskaza žrtve H. M. proizlazi da ga je optuženik nožem zahvatio po lijevom uhu i lijevom donjem dijelu lubanje pa se on uhvatio za uho i vrat gdje mu je potekla krv, a zatim ga je snažno uboo nožem u prsa te da je čuo optuženika kao govori "Ovo je nož od kojeg ćeš umrijeti". Takve navode, u dijelovima što su vidjeli, potvrđuju i svjedoci S. R., M. M. i M. L., a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, koji je utvrdio da je žrtva tom prigodom zadobila dvije ubodne rezne rane i to lijeve strane vrata i prsnog koša u području gornjeg dijela prsne kosti. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da nigdje ne proizlazi redoslijed kako je do ubadanje žrtve došlo, jer je to ustvari osporavanje pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u okviru te osnove.

9. Također nije u pravu žalitelj da nedostaje utvrđenje oblika krivnje optuženika jer je prvostupanjski sud vrlo jasno naveo da je optuženi postupao s namjerom da ubije drugog i to upravo s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog protupravnog ponašanja, želio je njegovo počinjenje, čime se u njegovom postupanju ostvaruje subjektivno obilježje kaznenog djela ubojstva u pokušaju članak 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. U ostalom dijelu prigovora žalitelja koji se odnose na prigovore činjenične naravi će se odgovoriti vezano za tu osnovu pobijanja. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno navodima žalitelja da je počinjen još jedan vid bitne postupovne povrede, iznio svoje zaključke u pogledu ostvarenog subjektivnog elementa tog kaznenog djela u odlomku 3. stranice 11. prvostupanjske presude. Ujedno redoslijed zadobivanja ozljede, a što je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio zapravo nije odlučan niti iz žalbe proizlazi zbog čega bi to bilo značajno za egzistenciju inkriminacije.

9.1. Druga dva vida bitne postupovne povrede (da izreka presude proturječi razlozima presude i da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku), koje u žalbi ističe optuženik,a iste ne konkretizira, nisu utvrđena ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a nisu utvrđene ni druge postupovne povrede odredaba kaznenog postupka.

10. Nadalje u žalbi ističe da se radi o povredi kaznenog zakona jer je prvostupanjski sud trebao zaključiti da se radi o nekom drugom kaznenom djelu, čime se ustvari se osporava utvrđeno činjenično stanje. Također se navodi da prvostupanjski sud nigdje nije naveo da je optuženik imao namjeru usmrćenja žrtve, a što je suprotno navedenim razlozima i obrazloženju na stranici 11. alineja 3., a to je da je optuženik postupao s izravnom namjerom, bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio njegovo počinjenje, a objašnjava se da je prije toga bilo sukoba između optuženika i žrtve, kada je optuženik bio izbačen iz kluba P. gdje je žrtva zaštitar. Naime, optuženik napada žrtvu H. M. u trenutku kada on stoji i razgovara s drugim osobama, a potom ga napada nožem i zadaje mu ubodne rane u predjelu vrata i prsišta.

11. Žalitelj navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je mjesec dana prije ovog događaja optuženik bio izbačen iz prostorija disko kluba na krajnje neprimjeren način, da je oštećeni fizički snažniji i jači od njega, jer je i profesionalni boksač te da sud nije dovoljno "apostrofirao" iskaze, B. Š., osobito S. R. i M. M., jer da su oni samo vidjeli da su se pogurali optuženik i žrtva ispred disko kluba, a zatim da je žrtva završila na podu. Međutim, suprotno ovakvim navodima, prvostupanjski sud je jasno utvrdio činjenično stanje i obrazložio da su analizirani iskazi svjedoka i to S. R. i M. M. koji su potvrdili da su razgovarali sa žrtvom H., a da ga je optuženik udario pristupajući žrtvi s leđa te da su se potom njih dvoje pogurali odnosno potukli, a da je optuženik završio na podu i zatim da je čuo žrtvu H. koji je vikao "Nemoj nož, nemoj nož", a nakon što je H. M. odbacio optuženog M. G., optuženik se podigao s poda, počeo mahati nožem prema žrtvi i tada je primijetio da žrtva krvari. Time svjedoci u potpunosti potvrđuju iskaz žrtve H. M. koji je govorio kako mu je pristupio optuženik te mu zadao jaki udarac, a potom, nakon što je gurnuo M. G., isti počeo mahati nožem i zaparao ga po lijevom uhu i lijevom donjem dijelu lubanje, a potom i snažno udario nožem u prsa. Prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer su i događaji koji su prethodili ispravno utvrđeni po prvostupanjskom sudu, a to je da je bio sukob između žrtve i optuženika jer je optuženik bio izbačen iz kluba u kojem je žrtva radila kao redar pa je optuženik imao razlog da se osveti žrtvi. U pogledu ranijih događaja koji su sadržani u činjeničnom opisu konkretnog kaznenog djela, valja naglasiti da isti ne predstavljaju konstitutivne elemente inkriminiranog kaznenog djela. No, neovisno o tome, njihovim utvrđenjem po prvostupanjskom sudu razjašnjen je i utvrđen motiv postupanja optuženika pri čemu je fizička inferiornost optuženika prema žrtvi irelevantna zbog utvrđene dinamike odvijanja događaja i upotrijebljenog sredstva ozljeđivanja. Time je činjenično stanje u potpunosti jasno utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

11.1. Također nije u pravu žalitelj kada osporava pobijanu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer su s izvjesnošću utvrđeni postupci optuženog koji dva puta ubada žrtvu i to u vrat i u prsni koš i verbalno potvrđuje svoju namjeru govoreći "Ovo je nož od kojeg ćeš umrijeti". Ujedno, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja trebao zaključiti da se radi o nekom drugom kaznenom djelu kao npr. teškoj tjelesnoj ozljedi, jer je vještak naveo da se radi o ubodnim ranama, a s obzirom na mjesto gdje su ozljede nastale te sredstvo s kojim je ta ozljeda nanesena, takvo ubadanje moglo je dovesti do teške ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom. Dakle, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je s obzirom na ubadanje žrtve u predio vrata gdje se nalazi skup krvnih žila kao i u predjelu prsnog koša moguće otvaranje prsišta i pluća te da može nastupiti smrtni ishod, a kako je i naveo vještak, pa stoga nije u pravu optuženik kada navodi da se ne radi o ponašanju optuženika koje se može okvalificirati kao kazneno djelo pokušaja ubojstva.

11.2. Neosnovano žalitelj ističe da: "… u pisanom vještvu sudskog vještaka patologa iz sudske medicine ne navodi se redoslijed rana, a vještak je na raspravi naveo da obzirom na ove ozljede nije moguće sa sigurnošću zaključiti koja bi ozljeda nastala prva, a koja druga. "jer prvostupanjski sud nije navodio koja je ozljeda nastala prije, a koja poslije jer je isto nebitno vezano za inkriminaciju. Naime, prvostupanjski sud nabraja ozljede i to je u skladu s nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještačenja. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao izreći blažu kaznenu sankciju s kojom se može postići svrha kažnjavanja jer da se radi o mlađem punoljetniku koji je do sada nekažnjavan, zaposlen, poduzeo radnje liječenja od ovisnosti, a u vrijeme počinjenja djela je bio bitno smanjeno ubrojiv, iako se u žalbi ističe da su te olakotne okolnosti i navedene u prvostupanjskoj presudi.

12.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud dostatno cijenio sve navedene olakotne okolnosti te izrekao u granicama zakonskog ublažavanja kazne, kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Ispravno je prvostupanjski sud smatrao da su te okolnosti, a poglavito s obzirom da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, dovoljne da se kazna zatvora ublaži, temeljem članka 49. stavak 1. točka 2. ZKP/08., i ti do minimuma kazne koja se za to djelo može izreći. Naime, za istog je utvrđeno da se radi o mlađem punoljetniku, na kojeg se ne primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mladež, vezano za izricanje kaznenopravne sankcije, a što ne predlaže niti obrana u svojoj žalbi.

12.2. Također nije u pravu žalitelj optuženik kada se žali zbog odluke o trošku, jer je prvostupanjski sud na strani 14. prvi pasus, obrazložio svaki trošak kaznenog postupka vezano za članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. o kojoj vrsti vještačenja se radilo te koji iznos nagrade za to vještačenje je postavljen iz čega nedvojbeno proizlazi trošak kaznenog postupka, a koje je optuženik M. G., kako je proglašen krivim dužan naknaditi, jer se radi o zaposlenoj osobi sa završenom srednjom stručnom spremom, neoženjenoj, bez djece, dakle osobi, koja ne uzdržava druge osobe pa je u mogućnosti naknaditi troškove kaznenog postupka.

13. Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.