Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-9/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd- 1/2021. od 22. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. O. te odvjetnice L. V. kao zamjene za odvjetnika D. Z.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi D. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 48. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavak 2., člankom 26. te člankom 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci.

2. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. optuženom D. O. opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-140/2019-13 od 19. studenog 2019. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11. te se po članku 58. stavak 3. KZ/11. izrečena kazna (a u stvari kazna zatvora) po toj presudi u trajanju od sedam (7) mjeseci i kazna (a u stvari kazna zatvora) po ovoj presudi u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci uzimaju kao već utvrđene te je optuženom D. O. primjenom članka 53. u vezi članka 51. stavak 2. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine.

3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2020. pa nadalje.

4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), oštećenica je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. O. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08. te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a dužan je nadoknaditi troškove nužnih izdataka oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice o čemu će se donijeti posebno rješenje na temelju odredbe članka 148. stavak 4. ZKP/08.

6. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženom D. O. vraćaju se: jedne traper hlače tamnosive boje, marke "FSBN" veličine 29/30, jedna majica kratkih rukava, maslinastozelene boje, s natpisom "NYC Denim Original", marke "RED WAY", veličine M, oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Međimurske, PP Čakovec broj 511-21-05-1112/20 od 15. kolovoza 2020., serijskog broja ...

7. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. S. O., majci oštećene žrtve, OIB:…, s prebivalištem u K., vraćaju se: dječje hlače plave boje, s djelomično potrganom etiketom ,natpisa "CA", dječja majica dugih rukava, bež boje, marke "LITTLE KIDS", veličine 128, oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Međimurske, PP Čakovec broj 511-21-05-111/20 od 15. kolovoza 2020., serijskog broja...

8. Optuženi D. O. vraćene predmete može putem osobe koju za to ovlasti preuzeti kod Policijske uprave Međimurske, PP Čakovec, u roku od jednog (1) mjeseca od pravomoćnosti presude.

9. S. O., majka oštećene žrtve, vraćene predmete može osobno ili putem osobe koju za to ovlasti preuzeti kod Policijske uprave Međimurske, PP Čakovec, u roku od jednog (1) mjeseca od pravomoćnosti presude.

10. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi D. O.

11. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže se optuženiku za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11., a na temelju članka 166. stavak 2. te članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 34. stavak 2. i članka 26. KZ/11. u granicama ublažavanja izrekne kazna zatvora u duljem trajanju te da se uzevši tako utvrđenu strožu kaznu i utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci optuženiku na temelju članka 53. stavak 1. u vezi s člankom 51. stavak 2. KZ/11. izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

12. Optuženi D. O. podnio je žalbu po branitelju D. Z., odvjetniku u Č. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi drugom sucu na odlučivanje.

13. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik te predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika.

14. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se optuženikova žalba u cijelosti odbije kao neosnovana.

15. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

16. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i optuženi D. O., kao i njegov branitelj D. Z., odvjetnik u Č. te je u javnom dijelu sjednice nazočio optuženi D. O. kao i odvjetnica L. V. kao zamjena za odvjetnika D. Z., a sjednica je održana u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika.

17. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

18. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik u žalbi navodi da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i isprava navodeći da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak u odnosu na radnje optuženika, vještački nalaz i mišljenje dr.med. M. V. G. koji je sačinjen protivno pravilima struke, te to obrazlaže, čime sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

19. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08.

20. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sudsko-medicinsko vještačenje dr.med. M. V. G. sačinjeno protivno pravilima struke, zbog čega je na zahtjev obrane sud odredio dodatno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke dr. N. H., a prethodno po vještaku toksikologu, koji je izračunao moguću alkoholiziranost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela te je prvostupanjski sud trebao različite nalaze i mišljenja vještaka usklađivati. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod točkom 7.3. do 7.7. obrazložio zašto je nakon vještačenja ubrojivosti optuženika po sudskom vještaku spec. psihijatru dr. M. V. G., zatraženo vještačenje psihijatrijskim pregledom optuženika po drugom sudskom vještaku dr. N. H., jer je ovaj drugi vještak, za razliku od prvog, kao podlogu za svoj nalaz i mišljenje imao nalaz vještaka toksikologa. Upravo iz tog razloga, kao i podatka da su stranke nalaz i mišljenje vještaka dr. H. prihvatile i nisu na istog imale primjedbe, upućuje na to da nije bilo potrebe za usklađivanjem mišljenja dvaju vještaka psihijatara. Stoga u tom pravcu nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se upire u žalbi.

21. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni povreda kaznenog zakona na koju se upire u žalbi kada se navodi da je u pogledu pravne kvalifikacije sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se radi o počinjenju kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11., jer da iz svih provedenih dokaza ne slijedi da je namjera optuženika bila nasilno spolno općenje s nećakinjom i to u istoj prostoriji gdje su se nalazile još tri osobe koje su spavale, te da je optuženik praktično sam dobrovoljno odustao od daljnjeg pokušaja eventualnog kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. KZ/11. pa da je sud stoga pogrešno primijenio kazneni zakon.

22. Ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod točkom 9. obrazložio da je optuženik bio svjestan da postupa prema djetetu i to kao ujak žrtve, srodnik u pobočnoj lozi trećeg stupnja, član obitelji, te je kao takav u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11. bliska osoba, svjestan da spram žrtve primjenjuje silu, ostvario zakonska obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 166. stavak 2. KZ/11. Sve to proizlazi iz iskaza žrtve, koja je okolnosno, detaljno i uvjerljivo iskazivala o događaju, a što potvrđuje i iskaz ispitanih svjedoka S. O. i G. I., koje iskaze je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojne, te dao jasne razloge za to, kao i na temelju materijalne dokumentacije u spisu, posebno nalaza pedijatrije bolnice, što je sve navedeno i obrazloženo pod točkama 4., 4.1., 4.2., 4.3., 4.4., 5.2. i 5.3. pobijane presude. Osim toga nisu ostvarene ni okolnosti predviđene po članku 35. stavak 1. ZKP/08. jer je žrtva uspjela probuditi mlađeg brata, koji je spavao na istom krevetu i koji je pitao optuženika što radi, nakon čega je tek optuženik pobjegao, što ukazuje na njegovo nastojanje da pobjegne kako ne bi bio uhvaćen i zatečen u izvršenju kaznenog djela.

23. Suprotno žalbenim navodima za istaknuti je da u konkretnom slučaju nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se upire u žalbi. Naime, navod koji se ističe u žalbi, da je optuženik bio u dobrim odnosima sa svojom sestrom i njenom obitelji te da je znao i ranije čuvati djecu kao i žrtvu, ne otklanja sumnju u počinjenje kaznenog djela. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je optuženik bio u teškom pijanom stanju te da je zbog toga bio bitno smanjeno ubrojiv pa da bi upravo u takvom stanju nelogično i neživotno bilo da bi isti u prostoriji gdje se nalazilo više osoba pokušao izvršiti kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. jer upravo alkoholiziranost počinitelja ohrabruje i umanjuje kontrolu ponašanja. Naime, za istaknuti je da je u pogledu optuženikove alkoholiziranosti provedeno toksikološko vještačenje, a slijedom toga i psihijatrijsko vještačenje optuženika te se ispravno prvostupanjski sud u obrazloženju pod točkom 8. pozvao na odredbe članka 2. i 3. stavak 2. ZKP/08. na način da je dvojbu oko utvrđenja postojanja bitno smanjene ubrojivosti riješio na način koji je povoljniji za optuženika, slijedom čega je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u teškom pijanom stanju te kao takav bitno smanjeno ubrojiv, a u konkretnom slučaju ne može se govoriti o tome da je do toga došlo samo skrivljeno u smislu članka 25. KZ/11. Prvostupanjski sud je za to dao jasne i valjane razloge opisane pod točkom 7.7. i 8. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Upravo iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim proizlazi da je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 166. stavak 2. KZ/11. jer je uporabio silu i ponašanjem prema žrtvi pokazao svoju želju za izvršenjem spolne obljube, a ne kazneno djelo bludnih radnji u pokušaju. U pogledu provedenih sudsko- medicinskih vještačenja i potrebe usuglašavanja istih, za istaknuti je da je prvostupanjski sud dao jasne i uvjerljive razloge u obrazloženju pobijane presude pod točkom 7.5., 7.6., 7.7., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 24. Optuženik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud više morao cijeniti utvrđene olakotne okolnosti, te uzeti u obzir da nije bilo otegotnih okolnosti, pa da optuženiku treba izreći blažu kaznu. Zbog odluke o kazni žali se i državni odvjetnik navodeći da ispravno utvrđene olakotne okolnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju sudsko ublažavanje kazne. Također navodi da je za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11. prilikom izbora mjere ublažavanja treba uzeti u obzir i svrhu kažnjavanja po članku 41. KZ/11. te da izrečenom ublaženom kaznom zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci nije dovoljno izražena društvena osuda za optuženikovo protupravno postupanje stoga uzevši u obzir sve utvrđene okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela i optuženikovog života, nije poslana dovoljno snažna specijalno-preventivna i generalno-preventivna poruka te je i optuženikovu raniju kazneno-pravnu osuđivanost trebalo cijeniti otegotnom, jer je isti bio svjestan da mu teče vrijeme provjeravanja iz ranije presude.

25. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni navodeći ispravno utvrđene okolnosti pokajničkog odnosa optuženika iskazanog žaljenja, oprosta od strane žrtve i njezine majke te ne nastupanja težih posljedica za žrtvu nisu naročito olakotne okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. koje bi opravdavale i sudsko ublažavanje kazne već da bi se samo radilo o olakotnim okolnostima. U odnosu na kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. i 1. te članka 34. KZ/11. državni odvjetnik smatra da zbog toga nije poslana dovoljno snažna specijalno-preventivna i generalno-preventivna poruka.

25.1. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud prihvaća utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. jer su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ublažavanje kazne, a kao što je ispravno obrazložio i prvostupanjski sud pod točkom 10. obrazloženja pobijane presude jer se radi o pokušaju, a ne o dovršenom kaznenom djelu te je slijedom navedenog ispravno primijenjena odredba članka 48. stavak 1. KZ/11. te odredba članka 34. stavak 2. KZ/11. koja navodi da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti. Osim toga prvostupanjski sud je ispravno kao osnovu za blaže kažnjavanje uzeo okolnost utvrđene bitno smanjene ubrojivosti optuženika, a kako na to upućuje odredba članka 26. KZ/11. Osim toga optuženiku je ispravno cijenjen pokajnički odnos, iskazano žaljenje zbog predmetnog događaja, okolnosti da su majka žrtve i sama žrtva, optuženiku oprostile njegovo postupanje, pripisujući ga njegovoj alkoholiziranosti jer se inače u odnosu na žrtvu ponašao dobro, kao pravi ujak, za žrtvu nisu nastupile teže posljedice, što su sve okolnosti koje i po mišljenju ovog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske opravdavaju ublažavanje kazne, slijedom čega je optuženiku i izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Upravo izrečenom kaznom postići će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

26. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik osuđivana osoba, ali za kazneno djelo imovinske prirode, pa mu to nije cijenjeno kao otegotna okolnost. Nadalje je iz spisa Općinskog suda u Čakovcu broj K-140/19. utvrđeno da postoji pravomoćna presuda od 28. prosinca 2019. i optuženi D. O. je tom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, te je optuženik ovo kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinio za vrijeme trajanja roka kušnje. S obzirom na izneseno, a po članku 58. stavak 1. KZ/11., obligatorno je prvostupanjski sud opozvao ranije navedenu uvjetnu osudu. Stoga je kao utvrđena uzeta kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci te kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a primjenom članka 53. stavak 1. u vezi s člankom 51. stavak 2. KZ/11. izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora cijenjene su i ranije utvrđene olakotne okolnosti na koje se pozvao i Općinski sud u Čakovcu, a to su priznanje počinjenog kaznenog djela, kajanje, dotadašnja neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti taj sud nije našao. Stoga nije u pravu ni optuženik kada u svojoj žalbi navodi da je sud više morao uzeti u obzir i cijeniti utvrđene olakotne okolnosti i u ovom kaznenom postupku te uzeti u obzir činjenicu da nije bilo utvrđenih otegotnih okolnosti, jer je prvostupanjski sud sve ispravno vrednovao.

27. Drugostupanjski sud postupajući po članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrdio da bi bile počinjene povrede kaznenog postupka kao ni povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve izneseno donesena je odluka kao i u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.