REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 117 Povrv-2752/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. & Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika G. V. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici I. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & G., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1028/2020 od 17. veljače 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 357,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 188,33 kn od dana 15. travnja 2019. do isplate

- na iznos od 228,39 kn od dana 15. svibnja 2019. do isplate,

i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1028/2020 od 17. veljače 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 17,44 kn na ime zateznih kamata, obračunatih na pojedinačne iznose od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 6. veljače 2020. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, potom se platni nalog ukida u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2020. i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 430,00 kn sa pripadajućom kamatom.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 730,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3- postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik B. M. je dana 17. veljače 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1028/2020 kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju, tražbinu u iznosu od 357,34 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa pa sve do isplate, uz isplatu iznosa od 17,44 kn na ime zateznih kamata obračunatih na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 6. veljače 2020., a nadalje sve do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem je osporio osnov i visinu utuženog potraživanja te ističe kako se predmetno potraživanje odnosi na račune za razdoblje od 18. siječnja do 19. veljače 2019. te 19. veljače do 1. travnja 2019. kao i da su isti sačinjeni korištenjem suvlasničkih udjela u zgradi odnosno po kvadraturi stana što smatra da je u suprotnosti sa Općim i tehničkim uvjetima poslovanja. Nadalje navodi kako je očitanje vodomjera u zgradi do 18. veljače 2019. vršio P. K. s kojim je predmetnog datuma raskinut ugovor, a da je nakon toga tužitelj nepravilno obračunavao podatke koristeći se podacima koje je imao iz prethodnog razdoblja i to prema broju osoba. Također, tuženik ukazuje kako je i u spornom utuženom razdoblju plaćao nesporni dio (fiksni dio) te da je na predmetne račune u preostalom dijelu uložio prigovor kod tuženika. Predmetno potraživanje tužitelja osporava u cijelosti te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev

tužitelja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj 103 Povrv-2752/20-2 od 27. kolovoza 2020. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16 i 73/17, dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, dopis tužitelja od 24. siječnja 2019., dopis Plinoservisa K. od 11. veljače 2019., dopis tužitelja od 15. veljače 2019., Ugovor sa lista 14-15 spisa, Anex sa lista 16-17 uz prilog na listu 18-20 spisa, ispis utuženih računa sa lista 27-34 spisa, knjigovodstveno stanje obveznika sa lista 35-37 spisa, uvid u kupca i izvadak iz matičnih evidencija tužitelja sa lista 38-39 spisa, korespondenciju tužitelja i tuženika (e-mail i dopisi) te je proveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranke.

5. Tužitelj podneskom od 28. rujna 2020. osporava navode tuženika te navodi kako je tužitelj u veljači 2019. zaprimio obavijest od Plinoservis K. d.o.o., koji je vršio očitanja internih brojila sukladno Ugovoru o očitanju internih brojila i obračunu potrošnje vode sklopljenog sa suvlasnicima stambene zgrade S. 5, Z., o raskidu Ugovora s danom 1. veljačom 2019. pa obzirom da je Plinoservis K. d.o.o. prestao vršiti očitanja internih brojila i činjenice da suvlasnici zgrade na predmetnoj adresi nisu obavijestili tužitelja o novoj pravnoj osobi koja bi vršila očitanja, tužitelj je nakon zaprimljene obavijesti račune ispostavljao na način da je preraspodijelio ukupnu potrošnju vode sukladno udjelu površine stana u odnosu na ukupnu kvadraturu zgrade. Ujedno, tužitelj navodi da je u slučaju da suvlasnici zgrade ne sklope novi Ugovor, pozvao suvlasnike predmetne zgrade da dostave broj članova kućanstva za svaki stan kako bi mogao ispostavljati račune sukladno članku 32. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Slijedom svega navedenog, predlaže održati na snazi u cijelosti predmetni platni nalog uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 29. rujna 2021. navodeći u bitnom kako smatra da je tužitelj nepravilno obračunavao predmetno potraživanje, da je pisao prigovor na utužene račune za koje smatra da ih tužitelj nije izdavao u skladu sa Općim i tehničkim uvjetima, slijedom čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.

8. Među strankama u ovom postupku je sporna osnova te visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i ispis utuženog računa utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u Z., S.5.

10. Isto tako sud je utvrdio kako je tužitelj vodio tuženika u svojim evidencijama, u utuženom razdoblju, pod sistemskim brojem obveznika … i sistemskim brojem objekta … na adresi u Z., S. 5, te da utuženi računi također glase na tuženika sa navedenom adresom s naznakom šifre kupca …na predmetnoj adresi.

11. Nadalje, uvidom u priložene račune sa lista 27-34 spisa, a temeljem kojeg je i pokrenut predmetni postupak obzirom su u izvatku iz ovjerovljenih knjiga naznačeni upravo predmetni računi za utuženo razdoblje od 18. siječnja do 19. veljače 2019. te od 19. veljače do 1. travnja 2019. (računi broj … i…), sud je utvrdio kako je račun broj … izdan dana 25. ožujka 2019. sa dospijećem plaćanja dana 15. travnja 2019., kao i da je isti izdan za razdoblje od 18. siječnja do 19. veljače 2019. te da

se odnosi na potrošnju od ukupno 11,08 m3 u iznosu od 188,33 kn. Nadalje, sud je

utvrdio kako je račun broj … izdan dana 25. travnja 2019. sa dospijećem plaćanja dana 15. svibnja 2019., kao i da je isti izdan za razdoblje od 19. veljače do 1. travnja 2019. te da se odnosi na potrošnju od ukupno 13,70 m3 u iznosu od 228,39 kn. 12. Nadalje, sud je izvršio i uvid u e-mail tuženika koji je tuženik 11. travnja 2019. uputio odjelu tužitelja za reklamacije i prigovore te potom prigovor od 14. svibnja 2019. Sud je izvršio uvid i u pisani prigovor tuženika upućen Povjerenstvu tužitelja dana 29. siječnja 2020. obzirom tuženik nije prihvatio odgovor tužitelja na gore navedene prigovore.

13. Nadalje, iz obrazloženja Povjerenstva od 20. siječnja 2020. proizlazi kako prigovor tuženika smatra neopravdanom reklamacijom u bitnome navodeći kako se u utuženom razdoblju obračun potrošnje vode vršio prema procjeni tužitelja, a sukladno podacima dostupnim iz prethodnog razdoblja dok je očitanja vodomjera vršio Plinoservis Kuzman. Također Povjerenstvo tužitelja navodi kako je od suvlasnika zatražen podatak o broju članova kućanstva za razdoblje dok nije sklopljen novi Ugovor sa pravnom osobom zaduženom za navedena očitanja pa kako nisu na vrijeme zaprimili traženu dokumentaciju, to su time za utuženo razdoblje ispostavili račune prema suvlasničkim udjelima. Nadalje, Povjerenstvo je predmetnom odlukom/dopisom obavijestilo tuženika i o podatku da je predstavnik stanara u ime suvlasnika stambene zgrade na adresi u Z., S. 5 potpisao Anex međuvlasničkog ugovora i Ugovora o očitanju vodomjera i obračunu utrošene vode sa tvrtkom E. E. d.o.o. koja je prema navodima tužitelja trebala sa očitanjima početi sa danom 1. travnja 2019.

14. Sud je proveo i dokaz saslušanjem tuženika te je tako tuženik u svom iskazu naveo kako je podnio prigovor na izdane utužene račune putem e-maila i to u više navrata, da se također obratio i povjerenstvu za zaštitu potrošača te napominje kako niti od jednih niti od drugih nije dobio konkretan odgovor. Iskazuje kako je predmetna usluga u utuženom razdoblju uredno pružena te da nije bilo prekida u isporuci vode kao i da je upoznat sa Općim uvjetima poslovanja tužitelja te navodi kako od tužitelja nije dobio objašnjenje sa kojim je zadovoljan, a vezano za njihovo postupanje po Općim uvjetima u predmetnom slučaju. Također iskazuje kako nije osobno prijavio broj osoba u svom kućanstvu, jer smatra da je navedeno trebao učiniti predstavnik suvlasnika.

15. Sud je u bitnom dijelu prihvatio iskaz tuženika jer je isti iskazivao životno, kao i u suglasju sa priležećom dokumentacijom.

16. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) čl. 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. i Odluke o davanju ovlaštenja poslovni broj ZGH-6-1-11-163/1 od 2. veljače 2011. korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.

17. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

18. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Zagreba broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.

19. Nadalje, sud ističe kako tuženik niti ne spori da je vlasnik predmetne nekretnine niti isti spori da se predmetna usluga na toj adresi pruža i da se ista pružala u utuženom razdoblju, već isti spori način obračuna potrošnje u razdoblju od 18. siječnja 2019. do 1. travnja 2019. obzirom je u tom razdoblju došlo do raskida ugovora sa ovlaštenikom za raspodjelu vode koji je vršio očitanja vodomjera Plinoservis Kuzman.

20. Sud ovdje ističe kako je tuženik osporio predmetno potraživanje obzirom smatra da je obračun potrošnje u spornom utuženom razdoblju vršena po mišljenju tuženika na nepravilan način, a koji prigovor sud nalazi neosnovanim.

21. Naime, prema st. 3. citiranog članka mjerila iz stavka 2. ovoga članka su vodomjeri, mjerni uređaji za mjerenje potrošnje tehnološke vode, te mjerači protoka. Sukladno čl. 83. Uvjeta mjerna oprema treba biti smještena na vidljivo mjesto s mogućnošću izravnoga pristupa ovlaštene osobe Isporučitelja, na način da omogućuje očitavanje svih brojčanih, odnosno mjernih vrijednosti.

22. Nadalje, članak 84. Uvjeta propisuje kako korisnik usluge može zatražiti kontrolni pregled mjerne opreme ukoliko postoji sumnja da se isporučena usluga ne registrira pravilno pa ako se kontrolnim pregledom utvrdi da je mjerilo imalo veća odstupanja nego što je to prema važećim propisima dopušteno, Isporučitelj snosi troškove pregleda ili zamjene mjerila. Ukoliko se kontrolnim pregledom utvrdi da je mjerilo ispravno, troškove pregleda ili zamjene snosi korisnik usluge.

23. Sukladno čl. 32. st. 1. Uvjeta propisano je kako u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000., čiji suvlasnici žele raspodjelu vode na temelju ugrađenih internih vodomjera, suvlasnici su dužni sklopiti međuvlasnički ugovor, kojeg trebaju odobriti vlasnici s najmanje 51% udjela u vlasništvu zgrade. Međuvlasničkim ugovorom uređuju se odnosi vezani iz raspodjelu potrošene vode na temelju očitanja internih vodomjera ugrađenih u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na: određivanje pravne osobe koja će izvršiti ugradbu vodomjera u zasebne cjeline i u ovjernom razdoblju vršiti održavanje vodomjera i opreme za očitanje, ukoliko je ista ugrađena, imenovanje ovlaštenika za raspodjelu vode, način raspodjele vode za zasebne jedinice koje neće imati ugrađene vodomjere, te način raspodjele zajedničke potrošnje, gubitaka i većih evidentiranih kvarova na zajedničkoj instalaciji (prema suvlasničkom udjelu, potrošnji, broju članova domaćinstva i sl.), a ovlaštenik može biti pravna osoba koja je ugradila vodomjere, kao i druga pravna ili fizička osoba (upravitelj zgrade, predstavnik suvlasnika)

24. Stavak 5. istog članka propisuje da ovlaštenik za raspodjelu vode očitava glavni i ugrađene interne vodomjere, vrši raspodjelu vode i isporučitelju u elektronskom obliku dostavlja podatke za obračun potrošnje svih zasebnih cjelina potrošača vode u zgradi, bez obzira imaju li ugrađene interne vodomjere ili ne. Jedna zgrada može imati samo jednog ovlaštenika za raspodjelu vode i isporučitelj neće priznavati individualne dojave o potrošnji vode korisnika usluge.

25. Temeljem čl. 90. st. 1. Uvjeta propisano je da isporučena voda za svaki stan u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. obračunava se na način da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na pojedine korisnike usluge prema broju prijavljenih osoba kod svakoga korisnika usluge.

26. Odredbom čl. 95. st. 1. Uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan je omogućiti Isporučitelju da utvrdi točnu količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to isporučitelj zatraži. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da ako korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene te je sukladno stavku 3. istog članka isporučitelj ovlašten postupati na način propisan stavkom 2. ovoga članka za sve vrijeme dok mu ne bude omogućeno utvrditi količinu pružene usluge.

27. Također, za istaknuti je kako je stavkom 4. čl. 95. Uvjeta propisano da će se u slučaju obračuna potrošnje vodne usluge temeljem procjene sukladno stavku 2. ovoga članka, obračun uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom sljedećeg očitanja vodomjera.

28. Nadalje, čl. 86. st. 1. i 2. Uvjeta propisuje da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje te da Isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

29. Sukladno čl. 88. Uvjeta korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga Isporučitelja.

30. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.

31. Iz priložene dokumentacije kao i iz iskaza tuženika proizlazi kako je u utuženom razdoblju došlo do raskida ugovora sa ovlaštenikom za raspodjelu vode koji je vršio i

očitanja vodomjera, da je predstavnik stanara u ime suvlasnika stambene zgrade na adresi u Z., S. 5 potpisao Anex međuvlasničkog ugovora i Ugovora o očitanju vodomjera i obračunu utrošene vode sa tvrtkom E. E. d.o.o. koja je prema navodima tužitelja trebala sa očitanjima početi sa danom 1. travnja 2019., a što tuženik nije sporio tijekom postupka, da u utuženom razdoblju tužitelju nisu dostavljeni podaci o broju članova kućanstava kako bi mogao postupiti sukladno čl. 90 st. 1. Uvjeta slijedom čega je isti potrošnju u utuženom razdoblju obračunao sukladno čl. 95. st. 2. i 3. Uvjeta, čime sud smatra kako je predmetna potrošnja u utuženom razdoblju 18. siječnja do 1. travnja 2019. pravilno obračunata i da su na temelju takvog obračuna sastavljeni I izdani utuženi računi.

32. U odnosu na dokumentaciju priloženu u spisu na listu 27-34 spisa, sud ističe kako je tužitelj dostavio u spis utužene račune za predmetno utuženo razdoblje (18. siječnja do 19. veljače 2019. te od 19. veljače do 1. travnja 2019.) uz navode kako je tuženik za utužene račune podmirio fiksni dio cijene odnosno kako je od ukupnog potraživanja za predmetno razdoblje u iznosu od 416,72 kn isti podmirio iznos od 56,38 kn slijedom čega je nepodmiren ostao iznos od 357,34 kn, a koji iznos tužitelj i potražuje ovim postupkom. Za istaknuti je kako tuženik nije sporio da je predmetne račune uredno primio, a isto tako i da je tuženik prigovorio predmetnim računima kao i da je dobio odgovor na iste na što je dalje prigovarao, slijedom čega je o navedenom prigovoru odlučilo Povjerenstvo, a sa kojim odgovorom/odlukom tuženik nije bio zadovoljan. Za istaknuti je kako sud smatra da je tuženik u tom slučaju mogao i sam izvršiti očitanje vodomjera ili zatražiti od predstavnika suvlasnika da učini navedeno ili je mogao tužitelju dostaviti podatke o broju članova kućanstva ukoliko nije želio da se, u razdoblju do sklapanja novog Ugovora sa novim ovlaštenikom za raspodjelu vode, potrošnja vode obračunava prema procjeni tužitelja, no kako je i sam istaknuo on je brigu o navedenom prepustio predstavniku stanara smatrajući da ta obveza stoji na njegovoj strani, a ne na strani tuženika. Budući da je uobičajeno da podatke o suvlasnicima u zgradi doista i dostavljaju predstavnici stanara, tada je za očekivati da bi tuženik na istome inzistirao kod predstavnika stanara, no iz navoda tuženika niti iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik na taj način i postupio. Slijedom navedenog, kako je u utuženom razdoblju od 18. siječnja do 1. travnja 2019. došlo do raskida ugovora sa ovlaštenikom za raspodjelu vode koji je vršio i očitanja vodomjera, a što je za posljedicu imalo i prestanak očitanja vodomjera i dostave predmetnih podataka tužitelju radi obračuna potrošnje i ispostave računa, a budući tužitelj nije imao potrebne podatke da bi u spornom razdoblju do sklapanja novog ugovora sa novim ovlaštenikom vršio obračun potrošnje po broju članova kućanstva to je isti pravilno sukladno čl. 95. st. 2. i 3. Uvjeta predmetnu potrošnju i obračunavao te slijedom navedenog i izdao utužene račune za razdoblje od 18. siječnja do 1. travnja 2019.

33. Visinu predmetnog potraživanja sud je utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i priloženi prijepis utuženih računa sa lista 27-34 spisa, dok se predmetni obračun mjesečne potrošnje vršio prema procjeni tužitelja, a kako je to prethodno navedeno, pa kako je tužitelj uzeo u obzir uplate koje je vršio tuženik za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 59,38 kn to je isti ostao kod potraživanja u iznosu od 357,34 kn za koje je sud prema gore navedenom utvrdio kako predmetni iznosi odgovaraju zatraženim iznosima kako je to navedeno u toč. I. izreke.

34. Slijedom navedenog je utvrđeno da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode, te je temeljem odredbe čl. 205. st. 2. Zakona o vodama i čl. 3. st. 14. Uvjeta obvezan na plaćanje iste.

35. Predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

36. Sukladno citiranoj odredbi čl. 219. ZPP-a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podnio dokaz da je utuženo potraživanje podmirio u cijelosti, kao niti da je isto podmireno o dospijeću svakog pojedinog računa. Slijedom navedenog sud smatra da je sukladno odredbi čl. 9. i 65. ZOO-a tuženik dužan podmiriti preostali nepodmireni iznos od 357,34 kn.

37. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata.

38. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 357,34 kn, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a te kako tužitelj predmetne kamate potražuje upravo od dospijeća predmetnih računa, a koje datume je sud utvrdio uvidom u priložene račune sa lista 27-34 spisa i izvod iz poslovnih knjiga (račun za razdoblje od 18. siječnja do 19. veljače 2019. dospijeva 15. travnja 2019., te račun za razdoblje od 19. veljače do 1. travnja 2019. dospijeva 15. svibnja 2019.), to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, to je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.

39. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te se od 1. kolovoza 2015. temelji na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.).

40. Slijedom navedenog, valjalo je predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održati na snazi za glavnicu u iznosu od 357,34 kn i pripadajuće kamate kao u toč. I. izreke, a sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

41. Nadalje, sud ističe kako je ukinuo platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u odnosu na zakonske zatezne kamate obračunate od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do 6. veljače 2020., u iznosu od 17,44 kn, budući sukladno priležećoj dokumentaciji, izvatku iz poslovnih knjiga sa lista 3 spisa, sud nije u mogućnosti utvrditi visinu predmetne zakonske zatezne kamate jer nije vidljivo koliko iznosi zakonska zatezna kamata na svaki pojedini utuženi račun niti stopa po kojoj je tužitelj tu kamatu izračunao, a nije vidljivo niti razdoblje tijeka kamata, slijedom čega je valjalo odlučiti sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

42. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za predvidivi ovršni trošak u iznosu od 430,00 kn, prema specifikaciji navedenoj u ovršnom prijedlogu (koji se sada smatra tužbom) budući da taj predvidivi ovršni trošak nije niti nastao obzirom je tuženik uložio prigovor na predmetno rješenje o ovrsi tako da isto nije postalo pravomoćno i ovršno.

43. Također je, u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i za nastali ovršni trošak u iznosu od 160,00 kn s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

44. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, dalje Tarifa), te priloženom troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 357,34 kn, pa je tako tužitelju priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn prema članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 151/05) kao i trošak izrade ovršnog prijedloga u iznosu od 70,00 kn.

45. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u visini 100,00 kn sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 730,00 kn na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.

46. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a.

47. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na materijalni trošak kao i trošak dostave, budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2022.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu - 100,00 kn

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 28. travnja 2022. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja