REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 8. P-297/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., Z., OIB:... zastupan po D. V., odvjetnici iz O. d. H. & p. d.o.o. iz Z., protiv tužene Lj. D. iz Z., OIB:..., zastupana po D. G., odvjetniku iz Z., radi isplate, 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj IZ-1578/95 od 19. lipnja 1995. i to u dijelu u kojem je tuženici naložen platež iznosa od 44.342,18 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 28. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 13.431,50 kn sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužitelja, F. Grada Z. podnio je protiv ovdje tužene i B. L. 08. lipnja 1995. Općinskom sudu u Zagrebu, prijedlog za izvršenje radi naplate iznosa od 44.342,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga za izvršenje do isplate i radi isplate iznosa od 11.156,18 kn na ime obračunatih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga potražujući i trošak postupka u iznosu od 465,00 kn. Ovrhovoditelj svoj prijedlog temelji na vjerodostojnim ispravama, izvadcima iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine (preslike prileže na listu 7 spisa).

2. Dana 19. lipnja 1995. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o izvršenju posl. br. Iz-1578/95.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Iz-1578/95 od 12. prosinca 2011. obustavljen je izvršni postupak koji se vodio pod posl. br. Iz-1578/95 te su ukinute sve provedene radnje. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 01. srpnja 2014. posl. br. GžOvr-2964/14, a postupajući po žalbi ovdje tužitelja ukinuto je predmetno rješenje te je predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Iz-1578/95 od 12. listopada 2015. odbačen je prigovor ovršenice L. B. protiv rješenja o izvršenju podnesen 11. rujna 1995. kao nepravovremen.

5. Podneskom (prigovor i žalba) od 19. prosinca 2016. tuženica je navela kako je tek po primitku rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 01. srpnja 2014. posl. br. GžOvr- 2964/14 saznala da se protiv nje vodi ovršni postupak i stoga predlaže da joj se dostavi rješenje o ovrsi kako bi na isto mogla podnijeti žalbu. Navela je kako je uvidom u ovršni predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno da je prijedlog za izvršenje podnesen sudu 1995. te da se po istom nije postupalo 21 godinu.

6. Na rješenje o izvršenju posl. br. Iz-1578/95 od 19. lipnja 1995., koje je tuženica zaprimila 14. travnja 2017. tuženica je uložila prigovor 20. travnja 2017. osporavajući ga u cijelosti. Osporila je postojanje poslovnog odnosa temeljem ugovora o zakupu s tužiteljem te je istaknula prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, presuđene stvari te prigovor zastare navodeći da joj je predmetno rješenje od 19. lipnja 1995. prvi puta dostavljeno tek u travnju 2017. ( protek od 22 godine) i tvrdeći da taj dug ne postoji, ali da nakon toliko vremena na odluku ne može adekvatno reagirati.

7. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe čl. 55. a Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine" br 53/91i 91/92; dalje: ZIP) rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Iz-1578/95 od 05. prosinca 2017. stavljeno je izvan snage rješenje o izvršenju toga suda na temelju vjerodostojne isprave od 19. lipnja 1995., posl. br. Iz-1578/95 u odnosu na tuženicu u dijelu u kojem je određeno izvršenje i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Iz-1578/95 od 09. veljače 2018. razdvojen je postupak u odnosu na II ovršenicu Lj. D.

9. Presudom ovoga suda posl. br. P-837/2019 od 21. kolovoza 2019., ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj IZ- 1578/95 od 19. lipnja 1995. i to u dijelu u kojem je tuženoj naložen platež iznosa od 44.342,18 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama.

10. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4656/2019 od 25. studenog 2020. ukinuta je presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 837/2019-19 od 21. kolovoza 2019. te je predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da je određeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem

11. U daljnjem tijeku postupka glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvedeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 3603/2018, P-5066/2004., P-10616/02, Ps-1385/03, u vjerodostojnu ispravu na listu 7 spisa, u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 17. lipnja 1988., Službeni glasnik Grada Z., proveden je dokaz saslušanjem tužene kao stranke u postupku te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje L. B. i proveden je dokaz uvidom u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 14. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćanje zakupnine za razdoblje od .... do ..... godine za poslovni prostor u Z.

15. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je pravni prednik tužitelja, odnosno Skupština Općine C. kao zakupodavac sklopila 01. prosinca 1988. s tuženicom kao zakupoprimcem Ugovor o zakupu poslovne prostorije na adresi u Z., površine 45 m2. Visina zakupnine za predmetni poslovni prostor utvrđena je sukladno odredbama Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Z. br. ...) te Zaključka o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Z." br. ... i ...), odnosno ista je određena prema kriterijima kvadrature korisne površine poslovnog prostora (45m2), zoni u kojoj se nalazi poslovni prostor (II.), djelatnosti koja se obavlja te položaju poslovnog prostora u Zgradi koji su izraženi u bodovima utvrđenim tablicom za utvrđivanje visine zakupnine kao sastavnim dijelom Zaključka

16. U odnosu na istaknuti prigovor aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog parničnog postupka navodi se kako je odredbom čl. 386. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV) propisan prestanak pravnog prednika tužitelja F. Grada Z., u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu predmetnog zakona dok je čl. 394. ZV-a propisano da s 1. siječnjem 1997. prestaje važiti Zakon o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu (NN 53/90, 76/93). Uredbom o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu (NN 64/97) uređen je način raspodjele nekretnine fondova u stambenom gospodarstvu tako da su jedinice lokalne samouprave na području kojih je fond upravljao stambenim zgradama danom prestanka fonda preuzimaju njegove nekretnine koje se nalaze na njihovom području i preuzimaju prava i obveze u vezi s tim nekretninama. Temeljem Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Z. (Službeni glasnik Grada Z. br. ...) prestao je postojati F. Grada Z. te je sve oslove preuzeo ured, odnosno Grad Z. ovdje tužitelj.

17. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi i iz odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Nar. nov. 90/92., 94/93., 117/93.) kojom je propisano je da će općine, gradovi i županije utemeljene zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina iz čega proizlazi da je tužitelj slijednik ranije Općine C., čl. 33. Zakona o Gradu Z. (Nar. nov. 90/92., 76/93., 69/95., 14/97., 36/98.) u vezi s čl. 5. i 13. Zakona o naknadi te čl. 166. ZV-a.

18. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 65 – 67 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka i B. L. 01. prosinca 1988. dok je u čl. IV. navedenog Ugovora određeno je da se isti zaključuje na određeno vrijeme do 30. lipnja 1998. U čl. I. tog ugovora zakupodavac daje a zakupac prima u zakup poslovni prostor u Z., na temelju zaključka Komisije kojim raspolaže Skupština općine C., sa 41. sjednice održane 22. studenog 1988. godine. Također je navedeno da se poslovna prostorija sastoji od 5 prostorija a poslovni prostori su raspoređeni u zonu B prema odluci o rasporedu poslovnog prostora u zone na području općine C. u ukupnoj površini od 44,61 m2, a koju će zakupnici koristiti za ugostiteljsku djelatnost tipa SNACK BAR. U čl. 4. ugovora je određeno da se isti zaključuje na određeno vrijeme do 30. lipnja 1998., a čl. 5 zakupci su se obvezali plaćati iznos mjesečne zakupnine unaprijed najkasnije do desetog u mjesecu u iznosu od tadašnjih 219.065 din. Čl. 7 ugovora stranke su ugovorile da zakup teče od 1. siječnja 1989., a člankom 8 ugovora zakupac je potvrdio da je poslovnu prostoriju primio u stanju u kojem se ona može upotrebljavati za djelatnost određenu ugovorom. Točkom 14 stranke su ugovorile da nakon prestanka ugovora su zakupci dužni zakupodavcu zapisnički predati poslovnu prostoriju i uređaje u stanju u kojem su i primili odnosno s odobrenim prepravcima. Na navedenom Ugovoru o zakupu navedeno je "storno ugovor, B. L.-D. Lj. od ...."

19. Iz rješenja Grada Z. ureda, Odjel, Klasa: ..., URBROJ:... od 5. prosinca 2005. godine utvrđeno je da je istim rješenjem poslovni prostor dan u vlasništvo ranijim vlasnicima, dok je kao obveznik naknade naveden Grad Z., a isto rješenje je postalo pravomoćno 2. veljače 2006.

20. Iz izvatka registra za ugostiteljski obrt H. proizlazi da je obrt imao sjedište u Z., te da je vlasnica istog bila L. B., a datum početka obavljanja obrta je bio ... te je tužena iz istog obrta istupila ....

21. Uvidom u priklopljen spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 1385/03 u kojem je ovdje tužitelj podnio tužbu protiv ovdje tuženice i L. B. radi predaje u posjed spornog prostora, utvrđeno je kako je tužitelj podneskom od 18. listopada 2005. povukao tužbu u odnosu na ovdje tuženu, navodeći da je nesporno utvrđeno kako ista ne koristi poslovni prostor. Tuženica nije bila vlasnica navedenog lokala a svoju djelatnost je L. B. obavljala u spornom poslovnom prostoru dok iz zapisnika ureda, Odjel, od 11. srpnja 2005. proizlazi da je isti sastavljen na mjestu uviđaja u K. od strane službene osobe Ureda, a bila je prisutna L. B. U zapisniku je navedeno da je korisnik L. B. te da prostor koristi temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog .... godine između Općine C. te B. L. i tužene te je konstatirano da je istekao .... godine te da nije produžen. L. B. je na zapisnik izjavila da od dana useljenja u prostor koristi ga sama dok se je tužena vodila kao kompanjon samo u ugovoru o zakupu prostora.

22. Iz iskaza L. B. u predmetu posl. br. P-5738/11 proizlazi da je tijekom 1988. godine stupila u poslovni odnos sa tuženom te zajedno s njom otvorila ugostiteljski objekt u K... koji prostor je bio u vlasništvu Grada Z. te su zajedno sklopile ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora. 1989. godine upisale su zajednički obrt ugostiteljskih djelatnosti pod nazivom H. i kafić je radio od 1989. do 2006. s time da tužena nije imala nikakvih prava niti obveza prema kafiću jer je to isključivo bila njezina djelatnost, a tužena je bila samo formalno upisana u ugostiteljskom obrtu jer je to bilo potrebno kako bi se izvršila prenamjena poslovne djelatnosti koja je do tada radila u predmetnom poslovnom prostoru kao knjigovežnica i fotokopiraona. Tužena je istupila iz zajedničkog obrta 2004. godine iako je bila samo formalno upisana. Između njih je postojao dogovor po kojem je ona preuzela sve obveze u svezi poslovnog prostora s time da svjedokinja ne osporava da ih nije uredno ispunjavala.

23. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da ugovor o ortakluku nije nikada realiziran te da je ona iz poslovnog prostora izašla 1989. te nije imala nikakve veze sa ugostiteljskom djelatnošću koje je obavljala L. B.

24. Činjenica da je tuženica potpisala ponudu za natječaj za zakup predmetnog poslovnog prostora samo po sebi ne znači da je ista bila u posjedu tog prostora, tužena nije sudjelovala ni financijski niti radom u zajedničkoj zanatskoj radnji, a što potvrđuje da tužena nije niti bila u posjedu i koristila navedeni prostor. L. B. i tuženica raskinule su svoj poslovni odnos te stvarna volja stranaka nije bila zajedničko obavljanje zajedničke djelatnosti nego je predstavljalo formalni ugovor koji su trebali pred nadležnim tijelima omogućiti strankama provedbu njihove prave volje tj. prijenosa zanatske radnje sa drugo tužene na prvo tuženu, stoga navedeni ugovor o ortakluku i obavljanju zajedničke zanatske djelatnosti je prividan u smislu odredbi čl. 66 st.1 tada važećeg ZOO-a jer se radi o prividnim ugovorima.

25. Iz čega proizlazi da tuženica u utuženo vrijeme nije bila u suposjedu navedenog prostora, odnosno da ista nikada nije ni stekla posjed već da je izvršavanje faktične vlasti nad istim bilo isključivo od strane L. B. Prema čl. 221a ZPP-a teret dokazivanje je na strani tužitelja, koji nije dokazao da je u spornom razdoblju tužena bila u posjedu poslovnog prostora a niti se to može zaključiti samo na temelju okolnosti da je bila navedena kao zakupoprimac iz ugovora.

28. Pri tom valja istaći da tužitelj nije niti dostavio u spis račune već samo vjerodostojnu ispravu temeljem koje je i određena ovrha. - izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine prema stanju na dan .... Navedene isprave predstavljaju vjerodostojne a ne javne isprave, pa u situaciji kada je tuženica osporila i osnov i visinu tražbine na tužitelju bio teret dokaza visine tražbine za vrijeme trajanja ugovornog odnosa time da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije vidljiv iznos mjesečne zakupnine koja se potražuje.

29. Također u konkretnom slučaju tužena je za svoju obvezu saznala primitkom rješenja o ovrsi, odnosno protekom roka od 22 godina od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno 24 godine od izdavanja računa te nije razumno očekivati da bi nakon 22 godine po dostavi rješenja o ovrsi tuženica imala mogućnost dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji. Oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja tuženoj jeste oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njezinog ustavnog prava na pravično suđenje. Sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 01. veljače 2018. ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna. Kako je tužena stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja jer joj je sudska odluka dostavljena tek nakon 22 godine, a iz razloga što u postupku nije nedvojbeno utvrđeno postojanje duga (tako i Županijski sud u Osijeku u predmetu Gž- 68/2019 od 26. veljače 2019. i Županijski sud u Karlovcu u predmetu Gž-782/2021 od 29. listopada 2021.) to sud smatra nelogičnim i nepravičnim tuženoj nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji tim više što nije sporno da je između istih stranaka bilo u tijeku više parničnih postupaka.

30. S obzirom na utvrđenje suda, sud nije navodio niti analizirao ostale prigovore stranaka iznesene tijekom trajanja ovog postupka.

. 31. Slijedom navedenog, sud je sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi te je tužbeni zahtjev odbio.

32. Kako tužitelj nije uspio u sporu to je istog valjalo i odbiti sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška, a temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa). Tuženici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku valjalo je priznati kao osnovan zatražen trošak zastupanja na ročištima 27. studenog 2018.,14. siječnja 2019., 04. srpnja 2019. i 16. ožujka 2022. u visini od po 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 20. svibnja 2019. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, odnosno sveukupno 600 bodova što prema važećoj vrijednosti boda te uvećano za iznos PDV 25% sukladno Tbr.42. Tarife sveukupno iznosi i čini trošak tužene od 7.500,00 kn. Tuženici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 07. ožujka 2018. obzirom na to da isto nije održano u ovom predmetu.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sesvetama, 28. travnja 2022.

Sudac

Iva Raos, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu

2. Tuženici po punomoćniku