Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac, Split
Poslovni broj: Pr-5089/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz K. G., O.: …,
koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika
H. Z. Z. Z., O.: …, sa sjedištem u
Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 23.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. P., odvjetnika u S., i Ž. M., diplomiranog pravnika zaposlenog kod tuženika, dne 28.travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik HZZ, O.:
…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici J.
M. (O.: …) ukupan iznos od 5.544,67 kuna, zajedno s
zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:
- 564,69 kn od 04.03.2016. godine pa do isplate, - 564,69 kn od 05.04.2016. godine pa do isplate, - 545,75 kn od 05.05.2016. godine pa do isplate, - 529,56 kn od 04.06.2016. godine pa do isplate, - 564,69 kn od 06.07.2016. godine pa do isplate, - 564,69 kn od 03.08.2016. godine pa do isplate, - 564,69 kn od 03.09.2016. godine pa do isplate, - 564,69 kn od 05.10.2016. godine pa do isplate, - 524,13 kn od 04.11.2016. godine pa do isplate, - 480,03 kn od 08.12.2016. godine pa do isplate,
- 25,78 kn od 06.01.2017. godine pa do isplate, -
51,28 kn od 03.02.2017. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 5.544,67 kuna.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos dosuđenog troška teče od dana objave prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu 15.ožujka 2021. navodi kako je zaposlena kod tuženika kao viši stručni savjetnik za zapošljavanje te je ista bila zaposlena na tom radnom mjestu kod tuženika i u periodu od veljače 2016. g. do siječnja 2017. g., a što sve među strankama ne bi trebalo biti sporno.Tuženik je tužiteljici u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i naknade, slijedom čega joj je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imala pravo.Naime, primanja radnika u javnim službama pa tako i tužiteljice, da se sastoje od: osnovne plaće i dodataka na tu plaću, te drugih naknada i primanja (naknada plaće za vrijeme bolovanja i sl.) . Zbog pogreške pri obračunu, tužiteljici da su posljedično manje isplaćeni i svi dodaci jer se isti obračunavaju u postotku u odnosu na osnovnu plaću.Sve to imalo je za posljedicu i manju isplatu naknada plaće (npr. za bolovanja i godišnje odmore) s obzirom na to da je prosjek zadnje tri plaće prema kojem se svaka naknada plaće obračunava, iz prethodno opisanih razloga bio pogrešan. Dakle, tužiteljica ovom tužbom potražuje cjelokupnu razliku nastalu na temelju prethodno navedenog. Tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice jer nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6 % za period od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine. Naime, da nije sporno kako je tuženik javna služba, sukladno odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i sindikati u javnim službama da sklopili 23. studenog 2006. godine „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009.g. Međutim, zbog ekonomske krize, 13. svibnja 2009. strane kolektivnog ugovora zaključile su „Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica za plaće privremeno zadržana na manjem iznosu (iz 2008. g. - 5.108,84 kn) - dok je povećanje iste za 6% za 2009. g., (dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn), sporazumno odgođeno do rasta BDP-a od 2%, sukladno odredbi članka III Dodatka Sporazuma, odnosno dok: „službeni pokazatelji DZS R. H. ne ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. S obzirom na to da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. g. iznosila upravo 2% (1,2% i 2,8%= 2% prosječno), tuženik je od tada morao obračunavati plaću tužitelju uzevši u obzir osnovicu koja je uvećana 6 %, odnosno osnovicu u iznosu od minimalno 5.415,37 kn, a ne od 5.108,84 kn kako je činio i to počevši od prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. godine. Tužiteljica također da ima pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH, a sve sukladno odredbama izmjena i dopuna predmetnog Dodatka Djelatnici zaposleni u HZZ sukladno članku 94. Zakona o radu koji je razrađen odredbama TKU-a
za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. godine i 2017. godine i njihovih dodataka te odredbama Kolektivnih ugovora iz 2013. godine i 2018. godine te njihovih dodataka su imali/imaju pravo na razne dodatke na plaću. S obzirom na to da je tuženik u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovicu plaće, pa time i osnovnu plaću, a dodaci odnosno uvećanja se računaju u odnosu na osnovnu plaću,
jasno je kako su onda uzročno-posljedično pogrešno obračunati i dodaci na osnovnu plaću u utuženom periodu. Isto vrijedi i za naknade plaće koje su tužiteljici isplaćivane za vrijeme godišnjih odmora, bolovanja i sl. u utuženom periodu, što će se moći specificirati tek po dostavi nalaza sudskog vještaka.Tužiteljica je za potrebe ovog postupka samostalno i aproksimativno izračunala razliku plaće tako što je istu obračunala sukladno podacima koji su joj poznati u trenutku sastavljanja tužbe trenutku, međutim ne može konačno specificirati tužbeni zahtjev već će to moći tek dostavom nalaza sudskog vještaka koji će točno izračunati bruto plaću koju je tužiteljica primala u odnosu na onu koju je trebala primati, a u kojoj će uz osnovnu plaću biti obračunati i dodaci na istu, kao i naknade plaće, pa će iste specificirati po zaprimanju nalaza sudskog vještaka, tako da trenutno postavlja tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 5.572.34 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate
Na ročištu održanom 23.ožujka 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 5.544,67 kuna na ime razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki specificirani pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, i to za razdoblje od veljače 2016. do zaključno sa siječnjem 2017.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako je temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o
osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao
poslodavac i S. javnih službi. Navodi kako je HZZ
javna ustanova u vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56.
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' NN 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka
44. i 45. Statuta HZZ ( NN 86/03). Da bi
HZZ mogao sredstva isplatiti ona moraju biti osigurana u
Državnom proračunu za tu namjenu. Tuženik ne spori da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnica tuženika i još su uvijek jeste, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i visinu
postavljenog tužbenog zahtjeva. Opreza radi tuženik ističe da je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao S. državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani sindikata zastupa radnike
HZZ te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik
predlaže donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.
3. Sud je izveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade za tužiteljicu za utuženo razdoblje, preslike Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike
Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., preslike Arbitražne odluke od 7.11.2011. priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi
prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene
DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene
DZS-a od 4. prosinca 2015., izračun razlike za isplatu bruto plaće koji je priložio tuženik te ostale isprave priložene spisu.
4. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl. III..Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god
.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva.
7. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva.
8. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, za navesti je kako je isti neosnovan budući da je tuženik poslodavac tužiteljice s kojom je zaključio ugovor o radu, pa je isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, zakonu o radu te ostalim mjerodavnim zakonskim propisima. Stoga činjenica da se sredstva za plaću osiguravaju iz državnog proračuna ne utječu na pasivnu legitimaciju tuženika kao poslodavca. S obzirom da je tuženik javna služba to je temeljem odredbe čl. 3 Zakona o plaćama u javnim službama jedino Vlada R. H. ovlaštena za sklapanje kolektivnih ugovora sa sindikatima javnih službi, a obveza je tuženika poštivati odredbe Kolektivnog ugovora o visini plaće.
9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju koji sukladno odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ) predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
10. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
11. U postupku je utvrđeno da su Vlada RH i S. javnih službi i to
S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama
H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi
H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
12. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,
13. Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao te da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama , a kako je i to prethodno opisano,
14. Dana 27.studenog 2015. DZS je objavio Priopćenje
za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%,a u trećem tromjesečju 2015. 2,8%. Iz navedenog slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.
15. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama/ dalje u tekstu: Izmjene Dodatka ) predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011 radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011 . Odredbe Izmjena Dodataka bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI Izmjena Dodatka ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19).
16. Nije osnovan prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2019., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer da na strani sindikata nije navedene akte potpisao S. državnih službenika i namještenika koji na strani sindikata zastupa radnike HZZ. Naime navedeni Sporazumi kao i dodaci
i izmjene sklopljeni su od strane Vlade RH i reprezentativnih sindikata javnih službi . Iz Odluke VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena Dodatka.
17. Dakle, tuženik je tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
18. Pregledom obračunskih platnih lista za tužiteljicu u utuženom periodu od utvrđeno je da je tuženik tužiteljici plaću obračunavao i isplaćivao primjenom osnovice iz 2008.godine od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2016. primjenom osnovice od 5.211,02 kuna jer je Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.
19. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju. Kako između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev prema izračunu razlike za isplatu plaće koji je priložio tuženik, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.544,67 kuna prihvatiti u cijelosti. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2.
Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 5.544,67 kuna. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.
20. Tužiteljica u ovom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, pa joj sukladno odredbi članka 154. st.5., u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarifi i za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 23. ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, ukupno 2.250,00 kuna plus 562,50 kuna s osnova PDV od 25 %, sveukupno 2.812,50 kuna. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 28. travnja 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 28.travnja 2022.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
DNA:
- pun. tužiteljice , tuženiku, u spis
