REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Poslovni broj: 4 Us I-208/2022-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. A. B. P. iz V., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica N. B., službena osoba, radi proširivanja vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu kao pripadnika pričuvnog sastava policije, 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-14 od 23. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj: 511-15- 05/2-100/1192/2021. od 1. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-14 od 23. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj: 511-15-05/2-100/1192/2021. od 1. lipnja 2021.

2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za proširivanje vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu kao pripadniku pričuvnog sastava policije Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, na razdoblje od 20. lipnja 1991. do 20. rujna 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je dostavio dokaze da je u pričuvni sastav policije pristupio 20. lipnja 1991. te osporava istinitost iskaza svjedoka A. G. Navodi da mu je nadređeni bio I. Š. od kojega je zadužio opremu, odoru i automatsku pušku, ali da taj svjedok nije saslušan. Nadalje, navodi da niti zapovjednik M. B. nije saslušan kao svjedok, ali da je u međuvremenu preminuo te da osobna saznanja o predmetnim činjenicama imaju i Z. E., Ž. Ž. i I. P. koje predlaže saslušati u ovom sporu. Navodi da tuženik ne obrazlaže činjenicu postojanja službene legitimacije pripadnika rezervne policije na ime tužitelja od 20. lipnja 1991. s potpisom ovlaštene osobe I. Š. i službenim pečatom Ministarstva unutarnjih poslova, niti činjenicu da je zadužio opremu, odoru i oružje. Navodi da kao svjedok nije saslušan niti I. B. koji je razdužio preuzeto oružje i opremu od tužitelja te predlaže i njegovo saslušanje, kao i svjedoka I. P. i G. B. koji su s tužiteljem pristupili pričuvnom sastavu policije. Osporava tvrdnju tuženika da je predmetna iskaznica izdavana iz razloga legalizacije posjedovanja oružja te tvrdi da je osporavanim rješenjima pogrešno interpretirano materijalno pravo i diskriminira se tužitelj u odnosu na ostale sudionike rata. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), potrebno da su ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta, odnosno da je tužitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova i da je u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili da je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom. Navodi da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje te da je uvidom u relevantnu dokumentaciju i izjavu svjedoka A. G., tadašnjeg zapovjednika pričuvnog sastava policije utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik tog sastava Policijske uprave vukovarsko-srijemske u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 20. rujna 1991. te nije u tom svojstvu sudjelovao u oružanom otporu agresoru ili djelovao u izravnoj svezi s oružani otporom agresoru pa da nisu ispunjena oba kumulativna uvjeta propisana ZOHBDR-om. Poziva se na obrazloženje osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 20. travnja 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima za saslušanjem svjedoka, a opunomoćenica tuženika pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spise upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 2. rujna 2019. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno za proširivanje razdoblja sudjelovanja u ratu, u pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko- srijemskoj za razdoblje od 20. lipnja 1991. pa do naknadno određenog datuma 21. rujna 1991. Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je 20. lipnja 1991. primljen u pričuvni sastav MZ L., da je zadužio odoru i automatsku pušku prema izdatnici br. 492., te da je zapovjednik za jedno razdoblje bio A. G., a kasnije M. B.

8. Nadalje, iz spisa kao nesporno proizlazi da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 21. rujna 1991. do 31. listopada 1991.

9. U provedenom upravnom postupku, konkretno uvidima u službene evidencije utvrđeno je da tužitelj u zatraženom razdoblju nije na popisima pričuvnog sastava policije Policijske uprave vukovarsko-srijemske, niti postoje bilo kakvi drugi dokazi da je isti bio pripadnik te postrojbe. Navedeno ne proizlazi niti iz drugih službenih evidencija u koje je izvršen uvid, evidencije pričuvnog sastava policije, obračunskih lista za isplatu naknade pripadnicima pričuvnog sastava policije, evidencije rasporeda službe, evidencije uručenih mobilizacijskih poziva za pričuvni sastav i slično.

10. Nadalje, u provedenom postupku je tužitelj saslušan (zapisnik broj: 511- 15-10/2-57/5-20. od 12. siječnja 2021.) te je izjavio da su mu zapovjednici bili A. G. i M. B., da u to vrijeme nije bio u radnom odnosu niti je primao plaću. Imao je zaduženu automatsku pušku Kalašnjikov koju je zadužio 21. lipnja 1991. kod skladištara u Policijskoj upravi. Nalazio se uglavnom na području MZ L., a čuvao je i trgovinu u ulici … Uglavnom je vršio ophodnje po L. i bio na punktovima. Izjavio je i da nema prijedloge za saslušanje bio kojih drugih svjedoka.

11. U postupku je kao svjedok saslušan i zapovjednik A. G., što je razvidno iz zapisnika broj: 511-15-10/2-57/5-21. od 13. siječnja 2021. U bitnome je izjavio da je tužitelja doveo policajac B. u rujnu te ga je pitao može li biti u pričuvnom sastavu policije za L. Porazgovarao je s njim kao zapovjednik, ukazao im na pravila igre i situaciju i tužitelj je pristao. Nakon devet dana ga više nije vidio niti se isti javio. U konačnom izvješću nije bio na popisu jer ga nije mogao navesti, a to izvješće je predao I. Š. i B. G.

12. Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga);

13. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Prema stavku 4. tog članka je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

15. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16.

Dakle, prethodno citirane odredbe kao nužnu pretpostavku za priznavanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju i izdavanje potvrde o istome zahtijevaju da pripadnost tužitelja bude zavedena u nekoj od službenih evidencija, a u konkretnom slučaju taj uvjet nije ispunjen. Odnosno, tužitelj se niti u jednoj evidenciji ne vodi, niti postoji bilo kakav materijalni dokaz o njegovom sudjelovanju u pričuvnom sastavu policije u traženom razdoblju, osim navođenje devet dana u rujnu 1991., za koje je potvrdio njegov zapovjednik.

U vezi pozivanja tužitelja na službenu iskaznicu pripadnika pričuvne policije (reg.broj: …), za isto je dano obrazloženje da su policijske uprave izdavale te službene iskaznice jedino iz razloga legalizacije posjedovanja oružja, a ne kao dokaz pripadnosti policiji. To stoga što je početkom Domovinskog rata jedino Ministarstvo unutarnjih poslova smjelo raspolagati oružjem.

17. Dakle, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je da kumulativno budu ispunjeni svi uvjeti predviđeni odredbama članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, a s obzirom da ih tužitelj ne ispunjava, jer u provedenom postupku nije dokazano da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave vukovarsko – srijemske, niti poslovi ophodnje i čuvanja objekata se mogu svrstati pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, pa nije bilo zakonske mogućnosti usvojiti njegov zahtjev.

18. S obzirom na sve izneseno, te s obzirom na činjenicu da tužitelj nije niti u upravnom postupku predlagao saslušanje svjedoka, Sud nije smatrao svrsishodnim izvoditi te dokazne prijedloge u ovom sporu, pa je iste odbio kao nepotrebne. 19. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 28. travnja 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).