REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-1114/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.N., zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog I.N. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od dana 24. veljače 2020., broj: 10. PpJ-3707/18, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.N. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni I.N. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni I.N. proglašen je krivim zbog počinjenja djela prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 80,64 €.

2. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava, te zbog odluke o kazni i trošku. Žalitelj ističe u bitnom, da je odluka nepravilna i nezakonita jer iz izreke nije vidljiv dan počinjenja prekršaja. Također osporava navode optužnog prijedloga i ostaje pri svojoj pisanoj obrani u kojoj je naveo da djelo nije počinio. Ukazuje da je negirao počinjenje prekršaja, te je trebalo biti provedeno suočenje sa A.M. protiv kojeg se vodi prekršajnio postupak pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je vezan uz ovaj postupak koji se vodi protiv njega. U tom drugom optužnom prijedlogu je naveden dan počinjenja prekršaja početkom lipnja 2018., dok je u optužnom prijedlogu protiv žalitelja navedeno sredinom svibnja 2018., pa je stoga trebalo utvrditi točan datum ako je prekršaj uopće počinjen. M. ga je napao početkom lipnja, te sud nije mogao prihvatiti njegov iskaz i na njemu temeljiti presudu, već je trebalo provesti suočenje između njih. Dodaje da je kazna previsoka, jer je student koji živi na skrbi roditelja, a do sada nije prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz navedenog Zakona, pa predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i njega oslobodi optužbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji. Naime, okrivljenik nije pristupio na ročište na koje je bio uredno pozvan, već je dostavio pisanu obranu, koju je sud pročitao, nakon čega je sud zakazao još četiri rasprave, od kojih je okrivljenik za tri rasprave uredno primio pozive, no na iste nije pristupio. Kao svjedok je tijekom postupka ispitan A.M., pročitana je dokumentaciju u spisu (potvrda Odjela za prekršajne evidencije), te je dokazni postupak dovršen na glavnoj raspravi održanoj 24. veljače 2018. (na koju uredno pozvani okrivljenik također nije pristupio), na kojoj raspravi je i donesena i objavljena prvostupanjska presuda .

Obranu okrivljenika i provedene dokaze prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Analizom i dovođenjem u međusobnu vezu provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da je žalitelj narušavao mir i sigurnost građana na način opisan u izreci pobijane presude, a prema mišljenju ovog Suda, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žalitelj proglašen krivim.

7. U odnosu na dokazni prijedlog istaknut u žalbi, da je potrebno provesti suočenje između njega i svjedoka, ističe se da tijekom postupka niti okrivljenik niti ovlašteni tužitelj nisu predložili izvođenje navedenog dokaza, a okrivljenik niti nije iskoristio mogućnost da pristupi na ročišta i neposredno nazoči provođenju dokaza te postavi pitanja svjedoku. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljenika, pa nije smatrao potrebnim provoditi i druge dokaze, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja prekršaja. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu ispitanog svjedoka, a da nije našao za potrebnim provoditi suočenje, ne dovodi do nezakonitosti presude, a pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

8. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, a slijedom navedenog, navodi koji proizlaze iz žalbe - da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava -, su također neosnovani.

Što se tiče pitanja vremena počinjenja, u optužnom prijedlogu je navedeno da je prekršaj izvršen u prvoj polovici mjeseca svibnja 2018. u Splitu. Time je vrijeme počinjenja dovoljno određeno, pri čemu ovaj Sud ističe da vrijeme počinjenja prekršaja u pravilu (pa tako i kod ovog prekršaja) ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja i nije bitan element kod navedenog djela u smislu da bi o vremenu počinjenja ovisila primjena neke od odredbi prekršajnog zakonodavstva koja se odnosi na obveznu primjenu blažeg zakona, odredaba o zastari i sl.

Dodatno se ističe da u postupku uopće i nije bilo sporno da bi se događaj u vezi paljenja trave benzinom dogodio, samo što ga sudionici različito opisuju, pa tako okrivljenik navodi da je namjeravao pomoću benzina zapaliti veliku travu i korov kod zgrade, ali da mu je M. uzeo kanticu i prolio benzin ispred ulaznih vrata stana vičući i prijeteći mu pritom, dok svjedok A.M. navodi da je okrivljenik palio travu kod stambene zgrade, a da je on reagirao da spriječi daljnje paljenje samo ga upozorivši. U svakom slučaju, sud je nedvojbeno utvrdio da se predmetni događaj doista i odigrao, pa je prvostupanjski sud opravdano okrivljenika proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

9. Razmotrivši povodom žalbe odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenom I.N. za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću sankciju, primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200,00 DEM-a (u protuvrijednosti domaće valute) ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste.

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, cijeneći pritom i činjenicu da okrivljenik nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, izrečena kazna nije previsoka, a u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih je izrečena takva kazna.

Ovaj Sud drži da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom, niti je našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja.

10. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu od 300,00 kuna su određeni u gotovo minimalnom iznosu sukladno trajanju i složenosti postupka, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

12. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.