REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl. br. 31 P-807/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. L. L., iz K., T. 32, zastupanog po

punomoćniku V. P., odvjetniku iz P., protiv tužene O. K.

L., K. 113, zastupane po punomoćnici S. Č.,

odvjetnici iz P., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.724,92 kn (četrdesetčetiritisućesedamstodvadesetčetirikuneidevedesetdvijelipe), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. svibnja 2021. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.520,00 kn (dvanaesttisućapetstodvadesetkuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. prosinca 2018. godine podnio tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 92.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2017. pa do isplate. U tužbi navodi da je upisan kao vlasnik k.č. 3108/2 upisane u z.k.ul. 1617 u k.o. Kaštelir, koja nekretnina da se nalazi unutar granica građevinskog područja. Temeljem Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste – B. (.(NC-D-11) od 22. veljače 2016.

godine izrađene po nalogu tuženice, a ovjerenog od strane Državne geodetske uprave Odjela za katastar nekretnina Poreč od 13. rujna 2017. godine, Odluke o nerazvrstanim cestama Općinskog vijeća tuženika od 20. studenog 2014. godine, Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o nerazvrstanim cestama od 21. ožujka 2017. godine, Potvrde općinskog načelnika tuženika od 30. ožujka 2017. godine, te Odredbi čl. 131. st. 1., 3., 5. i 6. i čl. 133. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje: ZOC), da je izvršen ispravak kulture površine i oblika k.č.br. 3108/2 - oranica i vinograd sa 2514 m2, na k.č.br. 3108/2 - B. – oranica sa 2359 m2. Temeljem navedenog Geodetskog elaborata površina predmetne nekretnine da je smanjena za 155 m2. K.č. 3108/2 k.o. Kaštelir, na istočnoj strani da je graničila s nekretninom k.č. 3111 k.o. Kaštelir koja je u naravi predstavljala put. U postupku evidentiranja i upisa nerazvrstane ceste NC-D-11 B. (K.) Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Poreč posl.br. Z-28782/2017

od 31. listopada 2017. godine da je poništena k.č.br. 3111 – put sa 191 m2, uslijed spajanja sa k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir. Na navedeni način istočni dio k.č.br. 3108/2 k.o. Kaštelir koji je u vlasništvu tužitelja da je prešao u vlasništvo tuženice uslijed poništenja k.č. 3111 k.o. Kaštelir i forimirana je k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir. Na taj način da je nekretnina tužitelja smanjena za 155 m2 za korist nekretnine tuženice k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir, bez isplaćene naknade tužitelju. Zbog navedenog tužitelj zahtjeva isplatu novčanog iznosa od 92.000,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ne osporava navod tužitelja da je temeljem Geodetskog elaborata, te ostalih navedenih isprava u tužbi proveden upis nerazvrstane ceste koja je označena kao k.č.br. 3610/2 k.o. Kaštelir. Tuženica ističe da ne postoje pretpostavke njegove odgovornosti za štetu, pa tako ni protupravnost štetne radnje. Prijedlogom za provedbu upisa nerazvrstane ceste tuženica da je postupala sukladno čl. 131. ZOC-a u kojem je navedeno kako su ceste koje se na dan stupanja na snagu tog zakona (srpanj 2011. godine) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste (a što predmetna nije) u smislu ovog zakona, postaju nerazvrstane ceste. Nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Prema st. 5. istog članka nerazvrstane ceste izgrađene do stupanja na snagu ZOC-a evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Navedena nerazvrstana cesta da je postala nerazvrstana donošenjem Zakona o cestama, a eventualno i ranije, te da je upis tuženice isključivo deklaratoran, a ne i konstitutivan. Zato postupanje tuženice da se ne može smatrati protupravnim i zato da se ne radi o odgovornosti za štetu. Tuženica da nije počinila štetnu radnju kojom bi tužitelju počinio štetu budući da je tuženica postupala sukladno ZOC-u. Nadalje, da ne postoji niti uzročna veza između tuženice i štetne radnje koju je tužitelj eventualno pretrpio. Konačno tuženica ističe prigovor zastare, jer da predmetna nekretnina već duži niz godina predstavlja nerazvrstanu cestu koja se kao takva koristi barem 8 godina, za prometovanje vozilima, dakle da je proteklo više od 5 godina od izvršene prenamjene. Tuženica, opreza radi, pobija i visinu tužbenog zahtjeva jer da tužitelj ničime nije dokazao opravdanost visine tužbenog zahtjeva, niti je priložio procjenu vrijednosti nekretnine, a konkretno da se radi o oranici koja predstavlja poljoprivredno zemljište.

3. U predmetu je dana 12. svibnja 2021. godine bila donijeta Presuda kojom je u točki I naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 44.724,92 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, pa do isplate, točkom II odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 47.275,08 kn, a točkom III izreke Presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.078,14 kn.

Na Presudu od 12. svibnja 2021. godine žalbu je podnio tuženik, povodom koje je nadležni županijski sud ukinuo Presudu u točki I i III i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.724,92 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, pa do isplate, a na ime naknade za oduzeto vlasništvo na nekretnini tužitelja k.č. 3108/2 k.o. Kaštelir, u ukupnoj površini od 155 m2.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (4, 8-9), u izvod iz katastarskog plana (5, 6), Rješenje (7), u skicu lica mjesta (50), u nalaz i mišljenje vještaka geometra (51), u orto foto s preklopljenim katastarskim podacima (52), fotografije (53), u dopunu nalaza i mišljenja vještaka geometra (66). Izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjernične struke gdje su saslušani svjedoci K. T., A. K., M. L. i I. L., provedeno je vještačenje

po vještaku građevinske struke. Saslušani su tužitelj i z.z. tuženice kao parnične stranke.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 3108/2 dolazi upisana u z.k.ul. 1617 k.o. Kaštelir kao oranica sa 2359 m2 u vlasništvu tužitelja. K.č. 3108/2 upisana u z.k.ul. 1617 k.o. Kaštelir bila je upisana kao oranica i vinograd s površinom od 2514 m2 u vlasništvu tužitelja.

8. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Poreč pod brojem Z-28782/2017 od 28. rujna 2017. godine proveden je upis promjene – ispravak kulture, površine i oblika k.č. 3108/2 - oranica i vinograd sa 2514 m2, na k.č. 3108/2 – Barede – oranica sa 2359 m2, a sve temeljem Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste – B. (.(NC-D-11) od 22. veljače 2016.

godine izrađene po nalogu tuženika, a ovjerenog od strane Državne geodetske uprave Odjela za katastar nekretnina Poreč od 13. rujna 2017. godine, Odlukom o nerazvrstanim cestama Općinskog vijeća tuženika od 20. studenog 2014. godine, Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o nerazvrstanim cestama od 21. ožujka 2017. godine, Potvrde općinskog načelnika tuženika od 30. ožujka 2017. godine, te Odredbi čl. 131. st. 1., 3., 5. i 6. i čl. 133. st. 1. ZOC-a.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (9) utvrđeno je da u z.k.ul. 1808 k.o. Kaštelir dolazi upisana k.č. 3610/2 kao nerazvrstana cesta NC-D-11 B. (K.) s površinom od 9467 m2 u vlasništvu tuženice, te je uknjižena stvarna služnost na k.č. 3610/2 uslijed spajanja k.č. 3110/4, 3111, 3286/2, 3291, 3295/2, 3296/3 k.o. Kaštelir sa k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir.

10. Uvidom u Uvjerenje Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč (19) od 29. siječnja 2019. godine utvrđeno je da se k.č. 3108/2 k.o. Kaštelir nalazi unutar granica građevinskog područja naselja Kaštelir.

11. Uvidom u Geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste ovjeren od Odjela za katastar nekretnina Poreč dana 13. rujna 2017. godine i Prijavni list od 24. ožujka 2017. godine (22-37) utvrđeno je da je elaborat izrađen na zahtjev tuženice prema ZOC-u, te da je istog izradio dipl. ing. geodezije M. L. ovlašteni inženjer geodezije. Iz navedenog Elaborata utvrđeno je, između ostalog, da je Elaborat sastavljen u svezi promjene na zemljištu za katastarske čestice, među kojima su i k.č. 3111, 3108/2 i 3610/2 sve k.o. Kaštelir. Naime, utvrđeno je da je izvršen ispravak kulture, površine i oblika k.č. 3108/2- oranica, vinograd sa 2514 m2, na k.č. 3108/2 – Barede, oranica sa 2359 m2. Nadalje, poništena je k.č. 3111 – put sa 191 m2, te je spojena sa k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir. Dakle, iz navedenog Geodetskog elaborata nesporno je utvrđeno da je prvotna k.č. 3108/2 k.o. Kaštelir smanjena za površinu od 155 m2, u korist k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir u vlasništvu tuženice.

12. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjernične struke utvrđeno je da k.č. 3610/2, k.o. Kaštelir, u spornom djelu predstavlja put nasipan šljunkom, te da u površini puta osim nasipanog djela koji je je na licu mjesta širine između 3 do 3,5 m, ulazi i tzv. travnata površina, iz razloga jer taj dio je namijenjen za buduću javnu rasvjetu, saobraćajne znakove, bankinu i ostale potrebe za sigurno korištenje puta. Dio sadašnjeg puta, prije parcelacijskog elaborata iz 2016. godine nosio je oznaku k.č.br. 3111 i istočni dio k.č. 3108/2. Parcelacijskim elaboratom poništena je k.č. 3111 i došlo je do proširenja puta na teret k.č. 3108/2 i to u cijeloj dužini navedenih parcela u smjeru sjever-jug. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak je iznio da se predmetni nasipani dio puta većom širinom proteže preko nekadašnje k.č. 3111, a preostala manja širina nasipanog djela da se proteže preko nekadašnjeg djela k.č. 3108/2 k.o. Kaštelir. Prema podacima u katastru k.č. 3111 imala je površinu od 191 m2 i bila je upisana kultura "put" i dimenzije cca 65 m x 3 m. U postupku parcelacije radi osnivanja nerazvrstane ceste od k.č. 3108/2 oduzeta je površina od 155 m2, te se ista pripojila nerazvrstanoj cesti k.č. 3610/2. U istom postupku parcelacije poništena je i k.č. 3111, te je njena površina također pripojena k.č. 3610/2. Nasipani dio puta unutar je k.č. 3610/2 širine cca od 3,00 do 3,5 m. Površina između istočne granice na k.č. 3108/2 i nasipanog dijela puta koji se proteže preko k.č. 3610/2 iznosi 155 m2. Dužina istočne granice nekretnine k.č. 3108/2 iznosi 60,82 m. Istočna granica k.č. 3610/2 ide po pročelju betonske žičane ograde (koja je vidljiva na fotografijama 1 i 2 na listu 53).

13. Između stranaka je nesporno da nije proveden postupak izvlaštenja radi uređenja nerazvrstane ceste.

14. Svjedok M. L. iskazao je da je na poziv O. K.-L.,

postupak evidentiranja nerazvrstane ceste Barede odnosno NCD11 obavljen u potpunosti u skladu s odredbama ZOC-a. Postupak je započeo objavom tuženice u javnom glasilu i taj oglas je sastavni dio elaborata. U zakazanom terminu kada je obavljeno obilježavanje i geodetsko mjerenje nikog od pozvanih vlasnika na terenu da nije bilo. Na izlaganju izrađenog elaborata također nikoga nije bilo od pozvanih stranaka. Elaborat je izrađen, ovjeren od katastra i proveden u gruntovnici. U postupku evidentiranja upravitelj nerazvrstane ceste da pokazuje na terenu tijelo istog. I tada da je bilo obilježeno kako je upravitelj i pokazao i sukladno tome je izrađen elaborat. Osim vidljive površine po kojoj se prolazi i provozi, a koja je u naravi nasipana, tijelo nerazvrstane ceste sadržava i površinu kojom upravitelj upravlja odnosno održava. Tijelo nerazvrstane ceste u naravi čini makadamski put, te travnata površina sa istočne i zapadne strane promjenjive širine. Stanje na licu mjesta od vremena izrade elaborata pa do dana očevida se nije promijenilo.

15. Svjedokinja I. L., majka tužitelja, iskazala je da put na mjestu na kojem je danas nasipani put da već 40 godina postoji put koji je prije predstavljao kavadanju (poljski put), a ta kavadanja je bila uska, a susjedi K. (A.) kada su počeli graditi kuću kupili su za širinu puta od 3m. Ti susjedi K. su otprilike prije 30 godina zatražili taj put od 3 m i sjeća se da su oni dolazili kod njezinog svekra, koji je tada bio vlasnik, da bi od njega otkupili dio kako bi se napravila širina od 3 m. Širina poljskog puta koja je bila, nije bila tako široko nasipana kao danas. Kao put nije se koristio travnati dio gledano prema k.č. 3108/2. Kada se je počela graditi dolje kuća za odmor prije otprilike 5, 6 godina ili više tada se počeo više koristiti i travnati dio prema k.č. 3108/2. Prije otprilike godinu dana zadnje je nasipano to što se sada vidi, možda i manje od godine dana. Sporni dio da su koristili samo oni odnosno tužitelj, npr. kada je trebao doći bliže sa autom, kosili su travu i održavali. Taj dio tuženica da nije održavala. Zadnjih godinu dana tuženica da održava i kosi travu, ali tuženica da nije imala potrebe to održavati jer su oni to održavali. Na spornom dijelu tj. gdje je tuženica nasipala i proširila put nekad je bio poljski put, ali manji, ne tolike širine kao danas. Posljednjih godinu dana ona zbog bolesti nije tako često u blizini predmeta spora. Prije toga da je dolazila često, jer je radila vrt na k.č. 3108/2. Nekad ranije do unatrag 2 godine i pol imala je i plastenik na toj parceli. Prije, dok nije bilo nasipanog puta promet nije bio tako čest kao danas, prolazila su djeca u školu i tim putem prolazili su samo oni i susjedi Knezoci, a sada uglavnom prolaze radnici sa kamionima, a drugi dolaze sa suprotne strane, jer je dole šire i ima više izgrađenih objekata. Kad želi nešto vidjeti na njihovoj parceli prođem tim putem.

16. Svjedokinja A. K. iskazala je da živi neposredno u blizini predmeta spora i njezina kuća je izgrađena na k.č. 3110/1. Prije izgradnje kuće otprilike na mjestu sadašnjeg spora postojao je put kojeg su zvali Štradun koji je bio u vlasništvu pok. K. G. koja im je bila prodala parcelu na kojoj su izgradili kuću, a kasnije da im je prodala i dio širine 3 m za put kako bi mogli dobiti građevinsku dozvolu i kako bi mogli imati pristupni put do parcele. Kuću da su započeli graditi otprilike 1985. godine. Taj put kojeg su bili kupili od G. morali su prepisati na O. P. tada i bilo im je rečeno da će put biti širine 3 m i da sa jedne i druge strane puta će svatko od vlasnika morati dati još 3 m sa svake strane. Njoj da je to tada bilo čudno da tako veliku širinu treba imati za put odnosno uz put. Kada su kupili to je tada bio kao poljski put i njime su se tada koristili ljudi jer su dolazili u trgovinu, dolje na kratko. Kuće koje su u susjedstvu npr. jedna izgrađena je u posljednjih godinu dana, a ostale prije 4 do 5 godina. Susjedi su prolazili putem pješice u trgovinu. Susjed T. na k.č. 3109 za izgradnju zida išao je malo unutar svoje parcele, a poljski put Štradun bio je otprilike na istom mjestu na kojem je sada nasipano, možda 15 do 20 cm prema travnatoj površini sa istočne strane, prema T.. Travnati dio sa desne strane prema parceli tužitelja sa zapadne strane nije se koristio kao put ali nekada su ljudi znali ostaviti auto, pa se tužitelj znao ljutiti. Kada su kupili od K. G. 3 m i prepisali O. tada P., O. im tada nije bila odmah nasipala put i kako je vrijeme prolazilo put su oni sami donekle održavali, ali kako su nastajale rupe od vode obratili su se O. K.-

L. prije 10-15 godina. Kada tuženica odnosno predstavnici tuženice prolaze mjestom oni pokose i sa jedne i sa druge strane pokose otprilike od 50 do 70 cm. Sada je napravljen i pristup susjednim kućama i sa druge strane prema Krančićima, a do sada tog pristupnog puta nisu imali, već su prolazili tim nasipanim putem. Sada svi, kako kome treba, prolaze ovim nasipanim putem kamionom i autima.

17. Svjedokinja K. T. je iskazala da saznanja o licu mjesta ima od 1994. godine kada je došla ovdje i njezina kuća je na k.č. 3109, k.o. K., K. br. 1. Put je tada bio blatnjav, nije bio nasipan kao danas. Oni, njezin muž i ona da su u produžetku puta imali vinograd, međutim tim putem da nisu išli u vinograd već da su išli direktno iz njihovog dvorišta. Ali drugi da su znali proći i pješice i traktorom. Autom da se nije toliko prolazilo. Kada su oni izgradili zid njihove okućnice na dijelu uz put ušli su sa izgradnjom zida na njihov dio kako bi put mogao biti širi odnosno ne zna zašto, ali sigurno je da su sa izgradnjom zida ušli više u njihovu parcelu, kako bi se lakše održavao put. Na upit kada je prvi put nasipano ovako kako je danas iskazala je da je to bilo kada je počela gradnja kuća koje su dolje u produžetku. Ne zna da li se kao put koristio i travnati dio sa desne strane prema nekretnini tužitelja. Travu sa obje strane puta pokosi Općina, a prije da je znao pokositi njezin muž. O. K.-L. da već puno godina unazad otprilike 6 godina kosi travu sa lijeve i desne strane puta.

18. Iz iskaza svjedoka proizlazi da put koji sada ima oznaku k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir, kao nerazvrstana cesta, da u širini od 3 do 3,5 m postoji, unazad više godina. Prema iskazu svjedokinje A. K. put postoji od 1985. godine kada je ona počela graditi kuću (kada je kupila za put širine 3 metra i prepisala na Općinu) i već tada da su joj rekli da će sa svake strane uzeti po 3 metra. Nadalje, A. K. iskazala je da su na spornom dijelu ljudi nekada znali ostaviti auto i da se zbog toga tužitelj ljutio. I prema iskazu svjedokinje I. L. proizlazi da put postoji i od ranije, da je ranije bio poljski put i da nije bio tako široko nasipan kao danas. Svjedok M. L. iskazivao je samo za razdoblje kada je od strane tuženice pozvan za izradu elaborata vezano za evidenitranje nerazvrstane ceste i od tada su njegova saznanja vezana za stanje lica mjesta. A i svjedokinja K. T. iskazivala je o postojanju nasipanog puta od vremena kada su se počele graditi kuće u produžetku gdje kuću ima i A. K., i tuženica da već puno godina unazad cca 6 godina kosi travu sa obje strane puta.

19. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka jer su iskazivali uvjerljivo, jasno, logično.

20. Tužitelj je iskazao da na fotografiji broj 2 na listu 53 pokazuje put koji je postojao širine od 3 m i prvi puta se nasipao šljunkom prije otprilike 8 godina, ali nije sasvim siguran. Prije nasipavanja bio je zemljani put. I prije nasipavanja zemljani put koristili su susjedi konkretno obitelj Knezoci u sastavu koje obitelji da je K. A.. Taj put se ranije koristio u poljoprivredne svrhe odnosno za odlazak na poljoprivredne parcele, sa traktorima se prolazilo. Konkretno sporni dio on je koristio kao kavadanju, budući da je orao svoju parcelu, pa ju je orao sve do puta odnosno ponavlja sporni dio koristi je kao kavadanju (a kavadanja je prema iskazu I. L., majke tužitelja, poljski put). Prije nego je nasipan šljunak tuženica tj. O. nije nikada koristila taj put. Krajem 2017. godine dobio je Rješenje i tada je prvi puta saznao da sporna površina više nije u sastavu njegove parcele. Osim njegove obitelji i obitelj Knezoci rijetko tko je koristio prijašnji put koji je bio širok 3 m, tu i tamo je netko prošao traktorom. Obitelj K. je prijašnji put uredila za pristup do svoje kuće negdje sredinom odnosno krajem 80-tih godina, ali širine 3 m. Nije im prigovarao, oni su put uredili u širini 3 m. Ta širina od 3 m nije obuhvaćala kolnu površinu. Kada je dobio Rješenje da mu je dio nekretnine oduzet odnosno pripojen putu on se nije obraćao tuženici za isplatu oduzetog dijela. Da je o tome bio obaviješten ranije možda bi bio uspostavio kontakt sa tuženicom. Kada je obitelj Knezoci nasipala put nasipali su šljunkom, ali opetovano ističe širine 3m, a ne na dio za kojeg potražuje isplatu.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da sporni dio nisu koristile druge osobe, pa tako ni tuženica, već isključivo samo on i to kao kavadanju.

22. Z.z. tuženika je iskazao da O. K.-L. postoji od 1997.

godine kada je zakonom osnovana. Na terenu tj. na licu mjesta te 1997. godine od kada obnaša funkciju načelnika općine postojao je put, a i ranije je postojao. Put je ustanovljen za potrebe izdavanja građevinske dozvole obitelji Knezoci. Općina K. L. je pristupila evidentiranju svoje imovine pa je između ostalog sukladno ZOC-u izvršila upis nerazvrstanih cesta temeljem zakona. Konkretno, početkom 2016. započela je izrada geodetskog elaborata temeljem ZOC-a, kojim geodetskim elaboratom je evidentirana trasa nerazvrstane ceste i sve je provedeno sukladno zakonskoj proceduri. Geodetski elaborat je uredno dostavljen i evidentiran i u katastru i u gruntovnici, te je nerazvrstana cesta dobila i svoju zasebnu katastarsku česticu. Dakle, put koji je ustanovljen za dobivanje građevinske dozvole obitelji K. protezao se od zida obitelji T.. Trasa sadašnje nerazvrstane ceste da se kreće sukladno ZOC-u temeljem kojeg je i sastavljen Geodetski elaborat. Pristup izradi Geodetskog elaborata izvršio se sukladno zakonskoj proceduri, javno je objavljena izrada Geodetskog elaborata. 23.1.2016. godine je tuženica odnosno nadležno tijelo O., jedinstveni odjel, izdalo obavijest i objavljeno u Glasu Istre kojom se pozivaju sve zainteresirane osobe odnosno vlasnici koji graniče svojim parcelama sa predmetnim putem da se jave Općini jer da će se vršiti utvrđivanje međa, odnosno da će se obilježiti granice zemljišta na kojem su izgrađene nerazvrstane ceste. Intenzivnija gradnja kuća koje se nalaze u produžetku predmetnog puta započela je prije 15-tak godina. Vlasnici tih kuća plaćaju odnosno obvezni su plaćati komunalni doprinos i drugo Općini. Po Zakonu o komunalnom doprinosu Općina nije dužna osigurati tim vlasnicima izgradnju puta. Obveza postoji po Zakonu o građenju. Zakonom o komunalnom gospodarstvu da je predviđeno da se prihodima koji se ostvaruju od komunalnih doprinosa refundira vlasnicima kome je oduzeto zemljište. Dalje je iskazao da postupak izvlaštenja nije proveden jer da je Općina sukladno ZOC-u provela evidenciju i postupak evidentiranja već postojeće nerazvrstane ceste u kojem slučaju ne postoji obveza obeštećenja i provođenje postupka obeštećenja budući da je predmetni put, nerazvrstana cesta postojao od ranije. Nerazvrstana cesta da ima površinu od 1110 m, tako da svi vlasnici u naselju imaju mogućnost pristupa do svojih kuća, pa tako i vlasnici kuća u produžetku spornog puta imaju mogućnost pristupa i preko kolnog puta, to znači da mogu do svojih kuća pristupiti i drugim putem.

23. Iz iskaza z.z. tuženice proizlazi da je tuženica u svemu postupala po zakonskim pravilima i da nerazvrstana cesta prema novo formiranoj k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir je u naravi isto što je ranije predstavljalo put.

24. Nesporno je utvrđeno da ranije postojeći put, koji se koristio najmanje 40 godina, prema iskazu majke tužitelja, odnosno od kraja 1980-tih godina prema iskazu tužitelja, odnosno nasipana površina koja se koristila kao put nije bila iste širine kako je to sada nakon što je formirana k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir.

25. Odluka o nerazvrstanim cestama Općinskog vijeća tuženika donijeta je 20. studenog 2014. godine, a Odluka o izmjenama i dopunama odluke o nerazvrstanim cestama dana 21. ožujka 2017. godine.

26. Pravni status nerazvrstane ceste propisan je ZOC-om, te prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 6. i čl. 98. st. 1. to su ceste koje se koriste za promet vozilima koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane ceste kao javne ceste u smislu toga Zakona.

Pojam odnosno tijelo nerazvrstane ceste podrazumijeva i u naravi čini, osim samog vidljivog utabanog puta, makadamskog puta i površinu, u konkretnom slučaju i travnatu površinu sa istočne i zapadne strane puta, a koji dio je sastavni dio tog puta i namijenjen upravo za upotrebu tog puta i to za javnu rasvjetu, saobraćajne znakove, bankine i ostale potrebe za sigurno korištenje puta. Dakle, nerazvrstana cesta ne čini samo ono što je vidljivo u nasipanom dijelu, već sve ono što mora biti sastavni dio nerazvrstane cesta za sigurno prometovanje u koje se uključuje i rubni dijelovi nerazvrstane ceste za postavljanje potrebnih odvoda za slijevanje vode sa ceste, za postavljanje potrebnih oznaka i sve ostalo potrebno u funkciji nerazvrstanih cesta za sigurno prometovanje.

27. Kako je već navedeno nije sporno da u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja. Međutim, upis vlasništva tuženika na k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir proveden je u skladu sa odredbama čl. 101. i čl. 131. do 133. ZOC-a iz 2011. godine. I prije stupanja na snagu tog Zakona k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir bila je u statusu ceste, a stupanjem na snagu ZOC-a je samo i formalno upisana kao vlasništvo tuženika. Vlasnička "pretvorba" dijela tužiteljeve nekretnine iz privatno pravnog u javno pravni režim se desila onog trenutka kada je de facto ta nekretnina postala u naravi cesta, a taj se trenutak desio prije više od 40 godina kada je de facto predmetna nerazvrstana cesta postala u naravi cesta tj. kada su izgrađene kuće do kojih je pristup upravo putem današnje nerazvrstane ceste na k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir. Nesporno je da je dio nekretnine tužitelja koji je pripao k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir u naravi predstavljao utabani put, a dio travnati put, međutim kako je već naprijed navedeno pod pojmom odnosno tijelom nerazvrstane ceste ne ulazi samo vidljivi utabani put već i travnatu površinu sa strane puta, sa obje strane puta, a koji dio je namijenjen za potrebe nerazvrstane ceste i za sigurno prometovanje. Iz iskaza svjedoka i stranaka nesporno je utvrđeno da se nekretnina koja predstavlja nerazvrstanu cestu k.č. 3610/2 k.o. Kaštelir i prije izrade geodetskog elaborata sukladno ZOC-u radi upisa nerazvrstane ceste u zemljišne knjige kao vlasništvo tuženika koristila kao nerazvrstana cesta tj. za promet vozilima i da je svatko mogao slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim zakonom. Zato sud smatra da Zakon o cestama, sam po sebi, nema utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava već da odredbe tog Zakona imaju cilj normiranje pravno tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnine koje su u naravi ceste, kako bi se uskladilo faktično i zemljišnoknjižno stanje.

28. Odredbom čl. 101. ZOC-a propisano je da nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (st. 1.) i da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevine sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (st. 2.).

29. Osim, naprijed navedenih odredbi treba imati u vidu i odredbe navedenog Zakona koje reguliraju i upis nerazvrstanih cesta u zemljišnu knjigu, a to su odredbe čl. 131. do čl. 133. ZOC-a, od kojih treba posebno ukazati na onu iz čl. 131. Tom je odredbom propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.) i da nerazvrstane ceste iz st. 1. ovog članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (st. 3.).

30. U konkretnoj pravnoj stvari nije sporno da je upravo temeljem navedene odredbe sporni dio predmetne nekretnine 2017. godine upisan u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstana cesta i kao vlasništvo tuženice.

31. Prema prihvaćenoj i ustaljenoj praksi iskazanoj u nizu odluka Vrhovnog suda RH (Rev-2433/2018, Rev-3831/1999, Revt-298/2015 potvrđenoj i od strane Ustavnog suda RH (U-III-5723/2016) odlučan je moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste, odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika. Prema provedenim dokazima sud je mišljenja da je predmetna nerazvrstana cesta stekla status nerazvrstane ceste kada se počela koristiti za slobodan promet vozila većeg broja i raznih korisnika, a to je još prije 40 godina, odnosno da je donošenjem ZOC-a stekla pravni status nerazvrstane ceste, a nerazvrstanu cestu ne predstavlja samo utabanu površinu već i površinu sa istočne i zapadne strane namijenjena za sigurno korištenje puta (saobraćajne znakove, javnu rasvjetu i dr.).

32. Člankom 105. ZOC-a razrađen je postupak izvlaštenja radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta, na način da se pored ostalog određuje da se u tom postupku primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako zakonom nije drukčije propisano.

33. Članak 107. ZOC-a razrađuje upravljanje nerazvrstanim cestama i određuje da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalne djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako zakonom nije propisano drukčije.

34. Stavkom 4. i 5. članka 105. ZOC-a propisano je da prijedlog za izvlaštenje nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstane ceste podnosi jedinica lokalne samouprave u ime i za račun jedinice lokalne samouprave pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. toga zakona i da vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

35. Članak 106. ZOC-a u st. 2. propisuje da se rješenje o stupanju u posjed donosi od strane jedinice lokalne samouprave odnosno pravne osobe iz st. 1. toga članka ako je rješenje o izvlaštenju izvršeno, te ako je uz zahtjev za donošenje tog rješenja priložen dokaz da prijašnjem vlasniku je isplaćena naknada sukladno zakonu kojim se propisuje ovlaštenje, da je navedena naknada stavljena na raspolaganje ili da je odbio primiti navedenu naknadu. Stavcima 3. i 4. propisano je da rješenje o stupanju u posjed donosi Ured državne uprave u županiji nadležno za imovinsko pravne poslove u roku od 15 dana, od dana donošenja zahtjeva, za njegovo donošenje i da žalbu protiv rješenja iz st. 3. toga članka određeno njegovo izvršenje.

36. Navedene odredbe ZOC-a propisuju da je jedinica lokalne samouprave kao pravna osoba koja upravlja nerazvrstanom cestom, prije početka građenja ceste bila obvezna provesti postupak izvlaštenja i isplatiti vlasniku zemljišta naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje i da je tek nakon provedenog postupka jedinica lokalne samouprave imala mogućnost stupanja u posjed nekretnine samo temeljem rješenja Ureda državne uprave u županiji za imovinsko pravne poslove.

37. Tuženik na navedenoj nerazvrstanoj cesti nije ni gradio, ni rekonstruirao, već je sukladno ZOC-u proveo upis postojeće nerazvrstane ceste u zemljišne knjige tj. u stvarno formalno pravno i faktično stanje.

38. Sud prihvaća tužiteljevu tvrdnju da mu nikada nije isplaćena naknada za dio oduzete nekretnine koja je postala nerazvrstana cesta, koja je sada upisana u vlasništvu tuženika i koja predstavlja javno dobro u općoj upotrebi. Međutim, u konkretnom slučaju, s obzirom da je predmetna nerazvrstana cesta postala i u naravi cesta već više od 40 godina, pravno je nastupila zastara, ali obveza kao moralna obveza tuženika nije prestala. Zato se ukazuje tuženiku na postojanje moralne obveze. Ali tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade za oduzeti dio nekretnine u ovom slučaju sud ne može prihvatiti.

39. U ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da je k.č. 3610/2, k.o. Kaštelir (u kojoj je dio ranije k.č. 3108/2, tj. tužiteljeve nekretnine), u naravi nerazvrstana cesta, da je predmetna nekretnina u skladu sa Odlukom o nerazvrstanim cestama O. K.-L. evidentirana kao nerazvrstana cesta,

da ona postoji već više desetaka godina, da je djelom nasipana makadamom, a sa strane travnatom površinom koju koriste svi koji žele i koji pristupaju do svojih zgrada. A riječ je o javnom dobru - nerazvrstanoj cesti.

40. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata naknade vrijednosti 155 m2 na nekretnini koja je ranije imala oznaku k.č. 3108/2 i koja je bila u vlasništvu tužitelja, a koja je tužitelju oduzeta, bez provođenja postupka izvlaštenja odnosno bez da mu je isplaćena naknada.

41. Zakonom o cestama iz srpnja 2011. godine prvi je put jasno određen pravni status nerazvrstane ceste i time za sve nerazvrstane ceste omogućen je upis u zemljišne knjige na isti način. Za sve zatečene nerazvrstane ceste i za ceste koje su na dan stupanja na snagu Zakona o cestama postale nerazvrstane ceste prema čl. 131. st. 1. propisano je da se u zemljišne knjige trebaju upisati po postupcima iz čl. 131. do 133. ZOC-a.

42. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa nema pravo na naknadu parničnog troška, te je odbijen sa zahtjevom za naknadu istih.

Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku, pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 25. ožujka 2019., 30. travnja 2019., 07. rujna 2020., 29. ožujka 2021. i 28. ožujka 2022. godine, te za sastav podnesaka od 24. svibnja 2019. i 12. siječnja 2021. i za sastav žalbe, za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV, te sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 1.270,00 kn, a što ukupno iznosi 12.520,00 kn.

Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015), te tarifnom broju 3. t. 1. Tarife sudskih pristojbi.

43. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 28. travnja 2022. godine.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.