REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 64 Povrv-1684/21-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji pojedincu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. d.o.o., P., OIB: …, koga zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u O., protiv tuženice B. Š. Z. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica R. N., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. M., odvjetnice i punomoćnice tuženice, dana 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan pod točkom I rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. V. iz Z., posl. br. Ovrv-… od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 328,85 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 78,65 kn od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 86,79 kn od 21. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 84,08 kn od 21. ožujka 2020. do isplate te

- na iznos od 79,33 kn od 1. svibnja 2020. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj B. Š. Z. naknaditi tužitelju Č. P. d.o.o. troškove postupka u iznosu od 800,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 26. lipnja 2020. javnom bilježniku J. V. iz Z. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate potraživanja koje ima prema tuženici u iznosu od 328,85 kuna sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 375,76 kuna (nastali troškovi) i 619,13 kuna (predvidivi troškovi).

2. Javni bilježnik J. V. iz Z. donijela je 19. listopada 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-… kojim je prihvatila u cijelosti takav prijedlog za ovrhu, kao i zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka.

3. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, navodeći kako osporava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz razloga što se radi o potraživanju za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2020. u kojim mjesecima tužitelj nije obračunao cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u tom razdoblju te nije uzeo u obzir kriterij, količine otpada, odnosno mase predanog otpada ili volumena spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, što je bio dužan na temelju odredbe čl. 30. st. 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13 i 73/17). Navodi da se u zgradi na predmetnoj adresi na kojoj se nalazi predmetni apartman nalazi ukupno pet stanova te se zaduženi volumen spremnika odnosi na svih pet stanova, koji bi se trebao dijeliti na pet jedinica. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da je uslugu izvršio baš u toj količini i kada, a time nije dokazao da je tuženica dužna utuženi iznos podmiriti. Navodi da je tužitelju poznato da tuženica na toj adresi posjeduje apartman za odmor i da ga sa svojom obitelji koristi samo povremeno i to isključivo preko ljetnih mjeseci u trajanju od mjesec i pol do dva mjeseca godišnje, a u zadnje tri godine, zbog bolesti u obitelji, koristila ga je tek u dva navrata po desetak dana te da za period za koji koristi apartman uredno podmiruje svoje obveze za razdoblje od lipnja do rujna svake godine, dok tužitelj ispostavlja račune za odvoz otpada kroz cijelu godinu i ne vodi evidenciju o količini odvezenog otpada u odnosu na ovdje tuženicu. Navodi i da je izjavu da neće koristiti uslugu odvoza otpada u razdoblju nakon 1. rujna do početka ljeta 2020. dala tužitelju. S obzirom na sve navedeno, predlaže ukinuti predmetni platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-1684/21 od 15. travnja 2021. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… koje je donio javni bilježnik J. V. iz Z. dana 19. listopada 2020. i to u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, dok je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Pripremnim podneskom od 22. svibnja 2021. tužitelj navodi da je iz odgovora na tužbu vidljivo da tuženica ne spori kako je vlasnica objekta u P. za koje mjerno mjesto se odnosi predmetna tražbina, a da je isto vidljivo i iz z.k. izvatka iz kojeg proizlazi da je vlasnica apartmana površine 73,40 m2, parking mjesta površine 12,5 m2 i vrta površine 134,5 m2. Navodi da se potraživanje odnosi na dugovanje po računima za mjesece prosinac 2019., siječanj 2020., veljaču 2020. i ožujak 2020. Navodi i da je nesporna činjenica da je tuženica korisnica zajedničkog spremnika te da je svaki od pet korisnika zadužen za razmjerni dio volumena zajedničkog spremnika. Navodi da je na svim računima iskazano vrijeme, odnosno pregled odvoza, a isto je vidljivo i iz Pregleda odvoza za razdoblje od 1.12.2019. do 1.5.2020. koje tužitelj prilaže. Navodi da, iako tuženica koristi uslugu u ljetnim mjesecima, tijekom cijele godine dužna je plaćati cijenu minimalne javne usluge i to neovisno o količini preuzetog otpada, kakav stav je zauzeo i Ustavni sud RH u odluci broj U-II-2492/17 od 23. ožujka 2021. Navodi kako cijena usluge odvoza komunalnog otpada nije samo otpad koji se odveze, već cijena sadržana u računu pokriva i druge izdatke koji su nužni da bi se usluga od strane tužitelja mogla nesmetano pružati tijekom cijele godine, što je i zakonska obveza davatelja usluge. Stoga postoji minimalna cijena javne usluge koja u sebi sadrži obračun koji se mora plaćati neovisno o tome ima li korisnik usluge otpada ili nema te nakon toga slijedi varijabilni dio na tu osnovnu cijenu koji iznos se plaća ovisno o količini predanog otpada. Navodi da se na predmetnoj nekretnini nalazi zajednički spremnik za četiri stana koji se trajno koriste te je zadužena posuda sa zapremninom od 240 litara, dok je tužena 23. kolovoza 2019. dostavila novu izjavu u kojoj je smanjila broj osoba koje koriste nekretninu te je u odnosu na njih određen volumen u odnosu na 60 litara. Člankom 14. st. 8. toč. 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine” broj 50/17), propisano je da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge. Varijabilni dio ovisi o količini otpada, no cijenu minimalne javne usluge plaća svatko za sebe po osnovi vlasništva nekretnine. Dakle, varijabilni dio se može dijeliti, no fiksni dio se ne može dijeliti. Iz Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada P., koji je u primjeni od 1. kolovoza 2018., a koje obuhvaća sporno razdoblje, razvidno je kako se cijena minimalne javne usluge obračunava po formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne javne usluge) = VS (volumen spremnika) x K (koeficijent određen površinom nekretnine) x JC (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,7 kn/l). S obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno cjeniku, iznosi 1,60, a obuhvaća nekretnine od 71-100 m2 površine. Stoga za tuženicu UCMJU=60 (volumen) x 1,60 (koeficijent) x 0,7 (jedinična cijena po litri). Ukupan iznos stoga daje 67,20 kn, a na koji iznos se, sukladno Cjeniku, obračunava PDV od 13%), što sve skupa iznosi 75,94 kn, koliko je i iskazano u analitičkoj kartici za svaki mjesec. Za svaki mjesec cijena minimalne javne usluge za tuženicu iznosi 75,94 kn uvećano za količinu preuzetog otpada (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,5 kn/l). Predlaže stoga održati na snazi predmetni platni nalog, uz naknadu troškova ovoga postupka tužitelju.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Financijsku karticu (list 14 spisa), Evidenciju odvoza otpada (list 32 spisa), popis objekata sa zajedničkom posudom (list 33 spisa), račune (list 34 – 42 spisa), Izjavu o načinu korištenja (list 44 – 47 spisa), zk izvadak (list 48 – 49 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P. (list 87 – 125 spisa) te Cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području Grada P. (list 126 – 131 spisa).

7. Nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, za saslušanjem preostalih vlasnika u zgradi u kojoj se nalazi apartman tuženice te za saslušanjem svjedoka G. P., s obzirom da ti dokazi nisu relevantni za rješenje ovoga spora. Naime, u ovome postupku nije sporno da tuženica koristi apartman u P. tijekom ljetnih mjeseci te da u preostalom dijelu godine tamo ne boravi. Sporno je postoji li njezina obveza na plaćanje fiksnog dijela naknade tužitelju i bez obzira na činjenicu nekorištenja apartmana u utuženom razdoblju, a to predstavlja pravno pitanje zbog kojega nije potrebno saslušavati navedene predložene svjedoke.

8. Nije prihvaćen niti dokazni prijedlog tuženice za njezinim saslušanjem kao stranke u postupku, s obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u kojemu je tuženica u skladu s odredbom čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) bila dužna najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska od 22. svibnja 2021. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a istom odredbom propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele kasnije sud neće uzeti u obzir.

9. Ocjenom izvedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u smislu čl. 8 ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Sporno je pitanje u ovome postupku je li tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 328,85 kn na ime naknade za javnu uslugu gospodarenja otpada za razdoblje od prosinca 2019. do ožujka 2020. vezano uz nekretninu u P.

10. Uvidom u Izvod otvorenih stavki utvrđeno je da je za tuženicu evidentirano dugovanje prema tužitelju u iznosu od 86,79 kn za siječanj 2020., u iznosu od 84,08 kn za veljaču 2020. i u iznosu od 79,33 kn za ožujak 2020., dok iz računa koji prileže spisu proizlazi da je za prosinac 2019. tuženica zadužena za cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 67,20 kn i za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada iznos od 2,40 kn, što iznosi 69,60 kn, a uvećano za PDV 78,65 kn; za siječanj 2020. za istu cijenu obvezne minimalne javne usluge te 9,60 kn za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, što ukupno uz PDV iznosi 86,79 kn; za veljaču 2020. istu cijenu obvezne minimalne javne usluge te 7,20 kn za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, što ukupno uz PDV iznosi 84,08 kn te za ožujak 2020. istu cijenu obvezne minimalne javne usluge i 3,00 kn za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, što ukupno uz PDV iznosi 79,33 kn.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine u P., koja se sastoji od trosobnog stana površine 73,40 m2, pripadajućeg parking mjesta i pripadajućeg vrta površine 135,5 m2.

12. Uvidom u izjavu o načinu korištenja javne usluge utvrđeno je da je tuženica navela u toj izjavi da koristi zajednički spremnik volumena 60 litara te da je njen udio 1/5, a u toj izjavi navela je da se apartman koristi jedan mjesec godišnje.

13. Odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, dok je st. 4. istog Zakona propisano da je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona, a to su troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge i vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

14. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-2492/17 od 23. ožujka 2021. pod točkom 25. točka 3. i 25. točka 4. zauzet je stav da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela te da je prvi dio obračuna fiksni i da se njime osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, dok je drugi dio obračuna varijabilni, njime se osigurava načelo onečišćivač plaća i taj dio ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge. Naime, u istoj odluci zauzet je stav da je cijenu obvezne minimalne usluge potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi uopće mogao funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada.

15. Budući da u ovome postupku nije sporno da je tuženica vlasnica predmetnog apartmana u P. te da je evidentirana kao sezonski korisnik u evidencijama tužitelja, na temelju vlastite Izjave dostavljene tužitelju, to je na temelju odredbe čl. 30. st. 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom dužna koristiti javnu uslugu tužitelja i za to mu plaćati naknadu koja se, uz plaćanje usluge odvoza otpada, sastoji i od minimalne naknade za održivo gospodarenje otpadom, neovisno o količini predanog otpada.

16. Visinu naknade tužitelj je obrazložio i obračunao u skladu s Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada P., koji je na snazi u utuženom razdoblju, a koji prileži spisu, navodeći kako se cijena minimalne javne usluge obračunava po formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne

javne usluge) = VS (volumen spremnika) x K (koeficijent određen površinom nekretnine) x JC (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,7 kn/l), kao i da, s obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno cjeniku, iznosi 1,60, a obuhvaća nekretnine od 71-100 m2 površine te da stoga za tuženicu UCMJU=60 (volumen) x 1,60 (koeficijent) x 0,7 (jedinična cijena po litri), da ukupan iznos daje 67,20 kn, a na koji iznos se, sukladno Cjeniku, obračunava PDV od 13%), što sve skupa iznosi 75,94 kn te da svaki mjesec cijena minimalne javne usluge za tuženicu iznosi 75,94 kn uvećano za količinu preuzetog otpada (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,5 kn/l). Navedeni obračun tužitelja tuženica ničim nije osporila, osim što opetovano navodi kako se apartman koristi samo tijekom ljetnih mjeseci.

17. Što se tiče varijabilnog dijela koji je nadodan na cijenu minimalne javne usluge, iz Izjave tuženice je vidljivo da ona s ostalim vlasnicima apartmana u istoj kući koristi zajednički spremnik te da se količina otpada dijeli na svakog vlasnika u skladu s njegovim dijelom, neovisno o tome tko je taj otpad ubacio u spremnik. Naime, s obzirom da se radi o zajedničkom spremniku, neživotno je i nelogično da bi tužitelj mogao pratiti tko je od vlasnika apartmana u istoj zgradi, a koji su svi korisnici zajedničkog spremnika, bacao otpad i u kojoj količini, a isto postupanje propisano je i člankom 14. st. 8. toč. 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine” broj 50/17), kojom je propisano da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge. Naime, iz same Izjave tuženice vidljivo je da je navela kako je njezin udio u zajedničkom spremniku 1/5, dok je iz navoda tužitelja, koje tuženica ne spori, vidljivo da je jedan od vlasnika apartmana prijavio trajno nekorištenje nekretnine.

18. Iz svega navedenoga proizlazi da prigovor tuženice kojim ona upire na okolnost da apartman u P. koristi samo tijekom ljetnih mjeseci, ne dovodi do gašenja njezine obveze da sudjeluje u obvezi podmirenja troškova javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom, što zbog činjenice da je dužna plaćati minimalni fiksni dio javne usluge, a što zbog činjenice da je jedna od korisnika zajedničkog spremnika sa ostalim vlasnicima apartmana u istoj zgradi te je, u skladu s udjelom u tome spremniku, dužna snositi svoj dio obveze plaćanja naknade.

19. Posljedično, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. V. iz Z., posl. br. Ovrv-… od 19. listopada 2020. održan je na snazi, a istim je tuženici naložena isplata tužitelju iznosa od 328,85 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. istog Zakona te je valjalo odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.

20. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu troškova postupka i to na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Troškovi postupka odmjereni su jedinstveno za cijeli postupak i sastoje se u jednokratnoj nagradi za zastupanje u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost i pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn iznosi 725,00 kn te uz trošak javnobilježničke nagrade (koja iznosi 75,00 kuna) čini iznos od 800,00 kuna, kako je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA.

I. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu – 100,00 kn

II. Tuženici po punomoćniku