Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-405/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. listopada 2021. broj K-3/2021-39, u sjednici održanoj 28. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, Z. G., odvjetnika iz B.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. G. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi D. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećena M. G. je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 75.000,00 kuna upućena u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. i paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo je optuženom D. G. da oštećenoj M. G. podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nužnih izdataka oštećenice i nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećene.

5. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

6. Žalbu (i dopunu žalbe) je podnio optuženi D. G. po branitelju Z. G., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sukladno članku 475. stavak 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikovog branitelja odvjetnika Z. G. koji je naveo da je optuženik suglasan da se sjednica održi u njegovoj odsutnosti.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

11. Uvodno treba istaknuti da je ranije u ovom predmetu bila donesena također osuđujuća presuda, koja je, prihvaćanjem žalbe optuženog D. G., ukinuta zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. veljače 2021. broj I Kž-290/2018-8.

12. U odnosu na žalbu optuženika, osim o odluci o kazni

12.1. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužnicu kada je izmijenio pravni opis kaznenog djela i u tekst dodao "bez njezinog pristanka" jer da je to ovlaštenje državnog odvjetnika, a ne suda.

12.2. Međutim, pobijanom presudom optuženik je oglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., tako što je u kupaonici obiteljske kuće supruzi M. G. kuhinjskim nožem izrezao majicu, potkošulju i grudnjak, skinuo joj hlače i gaće, natjerao da ode u spavaću sobu i legne na krevet i usprkos njenom protivljenju da s njim ima spolni odnos, u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona, vukući je za kosu i uz prijetnju da će je ubiti i zaklati, svoje spolovilo stavio u njena usta, a potom i u njen spolni organ i obavio spolni odnos.

12.3. S obzirom na ovakav izmijenjeni činjenični opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. jer dodavanjem u pravni opis djela teksta bez "njezinog pristanka", nije povrijedio odredbu članka 449. ZKP/08., budući da se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.

12.4. Neovisno o pravnoj oznaci djela naznačenoj u izmijenjenoj optužnici, prvostupanjski sud je dužan primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme učina kaznenog djela, a ako se izmijeni više puta, zakon koji je za optuženika najblaži. Prvostupanjski sud nije intervenirao u optužnicu izmijenjenu po državnom odvjetniku, ali kako sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Vodeći računa o primjeni blažeg zakona sukladno članku 3. stavak 2 i 3. KZ/11., prvostupanjski sud je kontinuitet pronašao u djelu koje je najblaže za optuženika, a to je kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.) kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u točki 16. pobijane presude. Stoga prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu i nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08.

13. Nadalje, optuženik nalazi povredu odredbe članka 450. stavak 5. ZKP/08., čime se zapravo žali na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud unatoč uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije proveo sve dokaze, ispitivanje svjedoka D. H., J. P., K. M. i B. T., a radi se o svjedocima koji imaju saznanja o činjenicama bitnim za donošenje odluke o ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice i optuženika, i zaključuje da je njihovim odbijanjem činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. Međutim, valja imati na umu, da sud nije dužan prihvatiti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koje ocijeni bitnima za utvrđivanje činjeničnog stanja. Pri tome, sud je dužan navesti razumne razloge zbog kojih se pojedini dokazni prijedlog odbija, a to je prvostupanjski sud opširno učinio u obrazloženju svoje presude pod točkom 4. i 10.8. S druge strane, prvostupanjski je sud po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio brojne druge dokazne prijedloge obrane pa, između ostalog, slijedeće: ispitao je svjedoke I. G., I. G., Š. G., V. G., L. P., V. C., M. C., M. T. i A. H., te proveo sudsko-medicinsko vještačenje. Također, po prijedlogu obrane pregledana je SMS komunikacija između optuženika, oštećenice i njihovog sina. Ocjenu svih navedenih dokaza sud je dao u pobijanoj presudi te su promašeni prigovori da prvostupanjski sud nije dao ocjenu dokaza već žalitelj očito nije zadovoljan ocjenom koju je dao prvostupanjski sud, čime zapravo osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

15. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi opširno analizira rezultate dokaznog postupka dajući vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene M. G. kojeg smatra nelogičnim i neistinitim kada se dovede u korelaciju s drugim, po žalitelju, važnim dokazima.

15.1. Iako optuženik u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz oštećene M. G., to po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostaje bez uspjeha. Naime, žalitelj svjestan da inkriminiranom događaju osim optuženika i oštećene nisu prisustvovale druge osobe, nastoji ukazati na niz proturječnosti u njenom iskazu, prije svega to se odnosi na tvrdnju oštećene o optuženikovoj patološkoj ljubomori na proslavi pričesti izazvanoj naručivanjem pjesama za oštećenicu od nepoznate osobe, iako svjedok A. H., harmonikaš tvrdi da naručivanja pjesama nije bilo, a psihijatrijski vještak da kod optuženika nisu utvrđene patološke crte ni tragovi duševne bolesti. Isto tako osporava se iskaz oštećene da je bila izložena fizičkom zlostavljanju, jer prema nalazu medicinskog vještaka napad kako ga opisuje oštećena trebao bi na njoj ostaviti vidljive ozljede, a osim toga drugo jutro nitko od svjedoka (I. G., I. G. i M. T.) ozljede nisu primijetili.

15.2. Suprotno tvrdnji žalbe, Visoki Kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, u noći 22./23. svibnja 2011., silovao svoju suprugu M. G..

15.3. Prije svega, oštećena M. G. uvjerljivo i detaljno tereti optuženika da ju je, bez njenog pristanka silovao u njihovoj kući u K. opisujući događaj koji je tome prethodio, a radilo se o vrijeđanju i fizičkom napadu u autu kojim su se optuženik i oštećenica vraćali kući sa slavlja pričesti njihova sina.

15.4. U tom kontekstu, iako se postavlja opravdano pitanje zbog čega bi oštećenica protekom više godina (djelo je prijavila 2017.) od događaja neistinito teretila optuženika za tako teško djelo, prvostupanjski sud vrlo pažljivo ocjenjuje njezin iskaz u kontekstu drugih dokaza te opravdano zaključuje da šutnja oštećenice ima svoje objašnjenje u osjećaju srama i strah od optuženika kako za sebe tako i za djecu, nadajući se da će se optuženik popraviti.

15.5. Nadalje, nije sporno ni da se oštećena nakon nekoliko dana povjerila sestri M. M. i zabranila joj da događaj prijavi i o tome ikome govori, kao i da je ova svjedokinja primijetila da je oštećena drugo jutro djelovala čudno, a svjedočila je i da je optuženik bio nasilan prema oštećenoj u vrijeme braka, da je događaj eskalirao 2017. godine, kada su je "djeca oštećene molila da ih spasi". Navedena svjedokinja, iako ima tek posredna saznanja o silovanju oštećene, u bitnom je njen iskaz suglasan s terećenjem oštećenice i potkrjepljuje njezinu vjerodostojnost. Stoga motiv za lažno terećenje koji obrana nudi, a sastoji se u osveti jer je optuženik zaprijetio razvodom braka krajnje je neuvjerljiva jer je upravo oštećena sa djecom napustila kuću u kojoj je živjela sa optuženikom, nakon jednog ekscesnog događaja koji je prijavio njen sin i potom zatražila razvod braka.

15.6. Suprotno tvrdnji žalbe da psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem kod optuženika nije utvrđena patološka ljubomora, ne znači da se događaj nije dogodio kako ga opisuje oštećena, jer je iz nalaza vještakinje prim. dr. sc. M. K. S. proizlazi da je procjena strukture ličnosti optuženika bila otežana jer se optuženik nastojao prikazati u poželjnom svjetlu kao osoba koja posjeduje samokontrolu i dobro se nosi sa životnim zahtjevima. Stoga je za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene da se čin silovanja dogodio na način kako ga opisuje, nebitno da li se radilo o stvarnom događaju zbog kojeg bi optuženik bio ljubomoran, dakle, da li su se doista naručivale pjesme za "gazdaricu". Po stavu ovog drugostupanjskog suda žalitelj daje pretjerani značaj činjenici optuženikove ljubomore izazvane naručivanjem pjesme za oštećenu te osnovano prvostupanjski sud ne vjeruje iskazivanju svjedoka I. H. s obzirom na prijateljstvo sa optuženikom iz djetinjstva i s kojim svira u istom bendu.

15.7. Iako žalitelj osporava nastanak ozljeda kod oštećene zbog izostanka njihove vidljivosti o čemu su svjedočili svjedoci koji su je vidjeli drugi dan i sjećaju se da je bila obučena u kratke hlače i majicu, osnovano sud ne poklanja vjeru svjedocima jer iskazuju u svrhu zaštite optuženika s kojim su u najbliskijim rodbinskim i prijateljskim vezama, a valja uzeti u obzir i vremenski odmak od događaja i svjedočenja u trajanju od šest godina. Isto tako s obzirom da se radi o traumatiziranom događaju, subjektivni je osjećaj oštećenice da su udarci bili jaki, što je potpuno razumljivo i s tim u vezi, odlučno je reći da je medicinski vještak dr. P. Š. naveo da ukoliko je bila upotrijebljena sila nižeg intenziteta tada nije nužno odnosno ne nastaju izvana vidljive ozljede.

15.8. Slijedom izloženog, uzimajući u obzir dosljedno, uvjerljivo te okolnosno terećenje oštećene M. G. te cijeneći iskaz posredne svjedokinje, njene sestre, kojoj se oštećenica povjerila, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da oštećenica, za razliku od optuženika, vjerodostojno iskazuje pa je takav njezin iskaz pouzdana osnova za donošenje osuđujuće presude i navodima žalbe nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenice.

16. Protivno stavu optuženika, izraženom u dopuni žalbe, da je u kaznenom predmetu protiv I. G., brata optuženika pravomoćno okončan postupak oslobađajućom presudom zbog kaznenog djela sprečavanja dokazivanja, a postupak je vođen po kaznenoj prijavi M. G., no, isto se ne može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vjerodostojnosti iskaza žrtve M. G.. Iz oslobađajuće presude Općinskog suda u Bjelovaru proizlazi da sin oštećenice i optuženika, K. G., u drugom postupku nije dokazano da bi bio nagovaran od brata optuženika, a te okolnosti nisu od značaja kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice u ovom postupku.

17. Prema izloženom, navodi optuženika nisu doveli u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i zbog povrede kaznenog zakona, koja žalbena osnova je navedena kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. U odnosu na odluku o kazni državnog odvjetnika i optuženika.

18.1. Nije u pravu optuženi D. G. kada pobija odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni smatrajući je prestrogom, a ni državni odvjetnik kada tu kaznu smatra preblagom.

18.2. Argumentirajući žalbu zbog odluke o kazni državni odvjetnik ističe da okolnosti od kojih ovisi odluka o kazni nisu pravilno vrednovane, da olakotne okolnosti koje je optuženiku vrednovao prvostupanjski sud, a odnose se na činjenicu da je otac dvoje djece od koje je jedno maloljetno, da je oštećena napustila zajedničko domaćinstvo, da je brak razveden, da za oštećenu nisu nastale teške i trajne posljedice, da je odselila u drugo mjesto nisu osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju blažu kaznu. Smatra da okolnost razvoda i preseljenja u drugo mjesto zbog ponašanja optuženika, valja cijeniti kao otegotno.

18.3. Razmatrajući iznijete žalbene prigovore državnog odvjetnika i optuženika koji posebno ne obrazlaže odluku o kazni samo je smatra prestrogom, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženom D. G. pravilno utvrdio i ispravno ocijenio olakotnim da je otac dvoje djece od koje je jedno maloljetno i o kojem je dužan skrbiti i da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv.

18.4. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik da olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud imaju značaj osobito olakotnih, jer sud nije ublažio zakonom propisanu kaznu, niti je olakotnim okolnostima u njihovoj ukupnosti dao značaj osobito olakotnih okolnosti. Naime, prvostupanjski sud je kontinuitet pronašao u djelu koje je najblaže za optuženika, a to je kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.), a za to djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, tako da kazna od jedne godine i šest mjeseci nije izrečena uz ublažavanje kazne.

18.5. Kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim je počinjeno 2011. pa stoga protek vremena treba vrednovati olakotnom okolnosti, dok razvod i preseljenja oštećene nemaju značaj olakotnih okolnosti, koji im daje prvostupanjski sud, jer su uvjetovani ponašanjem optuženika, a nedopustiv je stav suda da za loše i poremećene bračne odnose "ne može svu odgovornost snositi isključivo i jedino optuženi" jer se radi o potpuno paušalnoj i neargumentiranoj ocjeni prvostupanjskog suda. Podaci iz kaznene evidencije odnose se na razdoblje nakon počinjenja kaznenog djela za koje je ovom presudom optuženik proglašen krivim, pa se osude za ta kaznena djela ne mogu cijeniti kao njegova ranija osuđivanost, budući da se odnose na razdoblje nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, ali nesumnjivo ukazuju na ponašanje optuženika.

18.6. Stoga, strožom kaznom, koju predlaže državni odvjetnik odnosno blažom kaznom, kako to navodi optuženi D. G., imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana zakonom. Naime, prema stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci kao kaznu bliže donjoj granici kazne propisane za to djelo. Upravo ovako izrečena kazna, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja ukazuje se primjerena težini djela i društvenoj opasnosti optuženika kao počinitelja te se može opravdano očekivati da će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11. Slijedom navedenog neosnovana je žalba državnog odvjetnika i optuženog D. G. zbog odluke o kazni.

19. Optuženik ističe žalbenu osnovu odluke o troškovima, ali ne navodi zbog čega bi ta odluka trebala biti drugačija, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

20. Budući da navodi žalbe optuženog D. G. nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 28. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.