REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Z., OIB …, koju

zastupa M. D., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar

S. M., Z., OIB … i umješača na

strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB

…, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 29. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. D., odvjetnika u Z., generalnog punomoćnika tuženika K. B. O., Su-3785/09 i generalnog punomoćnika umješača Lj. R. L., Su-725/15, dana 28.

travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar S. M., Z., OIB … dužan je platiti tužiteljici I. G. iz Z., OIB …,, iznos od 58.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom

tekućom od 2.10.2010. do plateža i to od 2.10.2010. do 31.7.2015.po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do plateža po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 20.327,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od presuđenja do plateža, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 20.327,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.10.2010. do plateža.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 2.3.2010. godine navodi da je radi problema sa sterilitetom bila pod višegodišnjom kontrolom ginekologa te joj je u KBC R. postavljena dijagnoza antifosfolipidnog sindroma. Kako prirodnim putem nije dolazilo

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

do začeća započet je postupak medicinski potpomognute trudnoće te je tužiteljica u rodilištu tuženika rodila carskim rezom dana 21.7.2009. Postoperativni tijek oporavka bio je uredan te je tužiteljica dana 26.7.2009. otpuštena kući. Dana 29.7.2009. tužiteljica se javila u hitnu službu zbog povišene temperature i otežanog disanja te je zaprimljena na Zavodu za hematologiju u razdoblju od 1.8. do 14.8.2009. kada je liječena radi embolije glavnog stabla i segmentalnih ogranaka desne plućne embolije. Još dva puta primljena je u Hitnu internističku ambulantu radi oticanja gležnjeva i problema prilikom mokrenja.

2. Tužiteljica je mišljenja da je došlo do nesavjesnog liječenja kod tuženika budući je kod tužiteljice u vrijeme trudnoće bilo indicirano davanje koagulacijske terapije time da je terapiju trebalo produžiti najmanje dva tjedna nakon izlaska iz rodilišta što nije učinjeno točnije tužiteljica je dobivala lijek samo pet dana po porodu. Radi pogrešne terapije kod tužiteljice došlo je do plućne embolije koja je uzročno posljedično vezana s prestankom konzumiranja medikamenata kao i potrebu za trajnom antikoagulantnom terapijom te svako dnevno uzimanje medikamenata odnosno neophodna je potreba bolničkog liječenja radi vađenja krvi i kontrole PV-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 22.9.2021. godine potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 27.000,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 12.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 19.900,00 kn ili ukupno 78.900,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.10.2010. do plateža, sve uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do plateža.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti. Predlaže miješanje C. o. d.d. u ovaj spor. Ističe da naša stručna društva nisu donijela jasne smjernice u pogledu tromboembolijske profilakse u trudnoći i babinju pa se u svakodnevnom radu tužena služi smjernicama koje su donijela referentna svjetska stručna društva. Ističe da se kod tužiteljice prije trudnoće nije mogla postaviti dijagnoza antifosfolipidnog sindroma jer je pored pozitivnog titra lupus antikoagulanta imala 2 neobjašnjiva spontana pobačaja pa prema tome nisu bili zadovoljeni dijagnostički kriteriji. Čak i kada bi u početku trudnoće bila postavljena dijagnoza antifosfolipidnog sindroma, ali očito bez jasnih kriterija temeljem nepostojanja tromboze u anamnezi preporuke govore o 7 dana terapije niskomolekularnim heparinom, a nipošto ne od 2 tjedna. Sukladno navedenom tužena je stajališta da se tužiteljica nije liječila nesavjesno, već upravo suprotno, u skladu s najnovijim svjetskim smjernicama. Ponovljeno ističe i dodatno elaborira tijekom postupka.

4. Sukladno prijedlogu tuženika o parnici je obaviještena C. o. d.d. kod koje je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti te je ista kao umješač na strani tuženika stupila u parnicu. Umješač se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu kao i svim navodima isticanim tijekom postupka.

5. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, podneske stranaka, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. V. G. i dr. K. S.

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

, dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka u svezi prigovora tužiteljice na pismeni nalaz i mišljenje, proveden je dokaz vještačenjem po vještacima dr. B. L., dokaz vještačenjem po vještaku dr. S. P. K.,

dopunsko pismeno očitovanje vještaka dr. B. L. i dr. S. P. K.,

izvršen je uvid u mišljenje predstojnika Klinike za ginekologiju dr. K. K. od 7.9.2020. godine, dopunsko usmeno očitovanje vještaka dr. B. L. i dr. S. P. K. te dopunsko usmeno očitovanje vještaka dr. B. L., dr.

S. P. K., dr. V. G. i dr. K. S. Sud nije

prihvatio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka dr. K. K., predstojnika

Klinike za ginekologiju koji je potpisao otpusno pismo tužiteljice budući utvrđenja iz otpusnog pisma među strankama nisu sporna dok su okolnosti liječenja tužiteljice i otpusta (okolnosti na koje se predlaže saslušanje svjedoka) vidljive iz medicinske dokumentacije čiji sadržaj nije sporan. Pored toga predmetni je svjedok iznio mišljenje vezano uz predmet spora pismenim putem (točnije očitovanje na nalaz i mišljenje vještak dr. L.), isto je od strane tuženika dostavljeno u spis te sud ne nalazi svrsishodnim saslušanje predloženog svjedoka za utvrđenje činjenica na okolnost liječenja i otpusta tužiteljice na koje se predlaže. Isto tako sud je odbio prijedlog tuženika i umješača za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem budući su provedenim vještačenjima i dopunskom pismenom te dopunskom usmenom očitovanju vještaka su utvrđene sve važne činjenice vezane za predmet spora kako u pogledu odgovornosti tuženika tako i osnova i visine tužbenog zahtjeva. Navedeno posebice temeljem zajedničkih očitovanja svih vještaka koji su vještačili u predmetu. Detaljna analiza provedenog vještačenja biti će obrazložena u nastavku obrazloženja presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog liječničke pogreške.

7. Među strankama nije sporno da je u Klinici za ženske bolesti i porode tuženika dana 21.7.2009. obavljen porod tužiteljice carskim rezom. Nije sporno da je tijekom trudnoće tužiteljica dobivala niskomolekularni heparin kojeg je prestala dobivati zadnjim danom boravka na klinici radi poroda točnije 26.7.2009. Nesporno je i to da je liječena zbog klinički, laboratorijski i angiografski dokazane pulmonalne embolije desne plućne arterije i upalnog procesa pluća gornjeg režnja po otpustu iz bolnice. Navedeno proizlazi i iz dostavljene medicinske dokumentacije te utvrđenja provedenog medicinskog vještačenja.

8. Sporno je među strankama da li je postupanje tuženika predmetne zgode bilo protivno pravilima struke kako to tvrdi tužiteljica budući je tuženik stajališta da se ne radi o liječničkoj pogrešci. Odgovornost tuženika u predmetnom slučaju prosuđuje se prema načelu krivnje u smislu odredbe čl. 1045 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. U konkretnom slučaju tuženik kao pružatelj zdravstvene usluge odgovara za liječniku pogrešku prema načelu presumirane krivnje te mora dokazati da je u svemu postupio na način propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje liječnika koji su sudjelovali u liječenju tužiteljice. Naime kako štetnik odgovara po načelu presumirane krivnje oštećenik mora dokazati štetnu radnju, uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete time da se krivnja pretpostavlja i teret dokaza o nepostojanju krivnje je na štetniku koji mora dokazati da nije kriv za nastanak štetnog događaja i nastanak štete. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja imajući u vidu nastup štetnog događaja i štete te datum podnošenja tužbe imajući u vidu trogodišnji zastarni rok.

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

9. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je uvjerenja da liječnici tuženika nisu postupili onako kako je trebalo u datim okolnostima, a koje postupanje je uzročno posljedično vezano s nastankom plućne embolije i štete tužiteljici, tuženika nalazi odgovornim, a tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane suda detaljno opisala događanja nakon poroda carskim rezom obavljenog kod tuženika dana 21.7.2009. godine. Navela je da je dana 26.7.2009. otpuštena kući da bi dana 29.7. osjetila otežano disanje, poplavili su joj nokti na rukama te se javila visoka temperatura koju nije mogla skinuti, što je bio razlog javljanja na ginekološki odjel tuženika i to hitni prijem. Rečeno joj je da mora hitno ostati u bolnici točnije hospitalizirana je nakon dobivenih rezultata nalaza. Opisala je tijek događanja i liječenja nakon hospitalizacije. Navela je i to da joj je početno trudnoću vodila privatna ginekološka ordinacija Poliklinika V. time da je u travnju mjesecu 2009. završila kod tuženika a isto tako i dva mjeseca prije poroda. napomenula je da je iz medicinske dokumentacije Poliklinike V. bilo jasno vidljivo da je na terapiji fragminom što je i usmeno rekla prilikom liječenja i dolaska u bolnicu. Istaknula je da joj je postupkom tuženika pričinjena nematerijalna šteta i to u vidu straha i brige, a isto tako što mora trajno uzimati terapiju. Stanje plućne embolije do koje je došlo utječe na njezinu svakodnevnu životnu i radnu sposobnost na način da mora kontinuirano uzimati lijekove, paziti na prehranu, odlaziti na redovite kontrole vađenja krvi i kontrole PV-a. Ukazala je i na potrebu tuđe pomoći i njege. Posebice je istaknula i to da je liječnik koji je izvršio njezin otpust iz bolnice nakon poroda uopće nije bio prisutan u liječenju niti kroz medicinsku dokumentaciju. Navode iskaza tužiteljice vezano uz kronologiju događanja liječenja potvrđuje izvršen uvid u dostavljenu medicinsku dokumentaciju dok navode tužiteljice vezano uz postupanje tuženika i nastanak štete sud cijeni i prihvaća u kontekstu utvrđenja i rezultata provedenog medicinskog vještačenja.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. V. G. i dr. K. S.

provedenog sa zadatkom utvrđenja da li su liječnici u liječenju i obradi tužiteljice tijekom poroda, nakon poroda i otpusta na kućnu njegu nakon toga postupali kako je trebalo i primjenjivali potrebnu pažnju koju zahtijevaju pravila struke i običaji, navedeno imajući u vidu indicirano davanje koagulacijske terapije već tijekom trudnoće te očitovanja o ispravnosti provedenih medicinskih postupaka od strane liječnika, očitovanja da li je činjenica što tužiteljici prilikom otpusta iz bolnice nije ordinirana koagulacijska terapija predstavlja propust u medicinskom postupanju i da li je isto bilo uzrokom plućne embolije i kasnijeg potrebitog liječenja tužiteljice, zaključno proizlazi i to iz mišljenja V. G. da činjenica što pacijentici koagulacijska terapija nije ordinirana prilikom otpusta iz bolnice ne predstavlja propust, već je plućna embolija vjerojatna posljedica i komplikacija hiperkoagulacijskog procesa u antifosfolipidnom sindromu unatoč primjene odgovarajuće, preventivne antikoagulacijske terapije, koja s druge strane, sama za sebe također može predstavljati medicinski rizik (krvarenje u predstojećem kirurškom zahvatu i sl.). Isto tako vještak dr. K. S. zaključno navodi da je trombolitički proces započeo već ranije tijekom trudnoće usprkos preventivnoj antikoagulacijskoj terapiji. Na incident tj. plućnu emboliju nije bilo moguće utjecati jer nije bilo klinički nikakve sumnje da je u tijeku proces stvaranja tromba uz ordiniranu preventivnu antikoagulacijsku terapiju te stoga zaključuje da nije učinjen propust kada je tužiteljica otpuštena peti postoperativni dan u kućnu njegu te da nije učinjen

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

bitan propust što nije nastavljena preventivna antikoagulacijska terapija kod kuće jer je proces tromboze započeo već ranije, a ne nakon otpuštanja tužiteljice u kućnu njegu. Stoga u radu liječnika ne nalazi pogreške koje bi imale utjecaj na tijek bolesti tužiteljice.

12. S obzirom na istaknute prigovore tužiteljice na pismeni nalaz i mišljenje proveden je dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka. dr. G. i dr. S. U svojem dopunskom usmenom očitovanju (ročište 22.10.2012., list 130- 133 spisa, ročište 11.6.2012., list 93-95 spisa) vještaci su dodatno pojasnili svoja utvrđenja iz pismenog nalaza i mišljenja te u cijelosti ostali kod istog.

13. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku hematologu imajući u vidu dijagnozu tužiteljice antifosfolipidnog sindroma te izraženo mišljenje vještaka dr. S. iz dopunskog usmenog očitovanja gdje ostavlja otvorenim pitanje da li je trebalo eventualno nastaviti terapiju preparatima salicilne kiseline i koliko bi ta terapija imala utjecaj odnosno ukoliko bi ona spriječila navedenu incidentnu situaciju što bi bilo u domeni specijaliste hematologa koji bi trebao sa svoje strane stručno objasniti eventualni tijek cijele te situacije te dozvoljava da je u domeni hematologije njegovo mišljenje nepotpuno jer to nije njegova uža specijalnost budući se istim ne bavi. Ordiniranje produljenog heparina u domeni je hematološke struke. Neovisno činjenice što su točne tvrdnje tuženika da je tužiteljica za vrijeme boravka kod tuženika liječena isključivo po specijalistima ginekolozima, po mišljenju ovog suda za sagledavanje cijelog tijeka liječenja posebice uvažavajući činjenicu da vještak dr. S. upućuje na hematologa kao užu specijalnost, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku hematologu dr. B. L.

sa zadatkom utvrđenja da li je nastanak plućne embolije kod tužiteljice nakon otpusta iz bolnice poslije poroda rezultat pogrešno ordinirane terapije kod tužiteljice prilikom otpusta iz bolnice nakon poroda dakle rezultat postupanja liječnika i propusta u liječenju ili je rezultat komplikacija u liječenju. Iz nalaza i mišljenja istog zaključno proizlazi da je tužiteljica tijekom trudnoće primala profilaksu niskomolekularnim heparinom i antiagregacijsku terapiju aqspirin protektom zbog antifosfolipidnog sindroma. Neposredno nakon proda carskim rezom tužiteljica je primala niskomolekularni heparin još pet dana. Nastanak plućne embolije i tromboza zdjeličnih vena je posljedica ranog prekida primjene niskomolekularnog heparina koji se trebao primjenjivati najmanje 6 tjedana od poroda. Antikoagulan profilaksa ne znači apsolutno zaštitu, ali značajno umanjuje mogućnost pojave tromboze i plućne embolije. Kvaliteta života tužiteljice je umanjena sa znanjem da antikoagulantnu profilaksu prema današnjim smjernicama treba primati doživotno. Vezano uz prigovore stranaka na pismeni nalaz i mišljenje vještaka te decidirani odgovor na zadatak suda da li je provedenim liječenjem tužiteljice došlo do greške ili komplikacija u liječenju proveden je dokaz dopunskim pismenim očitovanjem vještaka dr. B. L. koji je u svojem dopunskom mišljenju (list 265-267 spisa) dodatno i detaljno pojasnio svoja utvrđenja iz pismenog nalaza, odgovorio na pitanja i prigovore tuženika te zaključno naveo da je tužiteljica tijekom trudnoće primala tromboprofilaksu niskomolekularnim heparinom i antikoagulacijskim lijekovima zbog antifosfolipidnog sindroma, da je nakon poroda carskim rezom niskomolekularni heparin primala još 5 dana, da je nakon prekida niskomolekularnog heparina unutar 5 do 6 dana dokazana tromboza zdjeličnih vena i plućna embolija kao komplikacija antifosfolipidnog sindroma te smatra da se radi o grešci, a ne komplikaciji u liječenju. Prekid primjene antikoagulativne terapije doveo je do plućne embolije zbog tromboze

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

zdjeličnih vena što je komplikacija antifosfolipidnog sindroma. U dopunskom usmenom očitovanju (list 295 spisa) odgovorio je na postavljena pitanja tuženika i umješača ne nalazeći razloge korekcije nalaza. Nalazu i mišljenju vještaka dr. B. L., dopunskom pismenom i dopunskom usmenom očitovanju ovaj sud kao

stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru.

14. Radi utvrđenja da li je kod tužiteljice došlo do fizičkih bolova, straha, smanjenja životne i radne aktivnosti kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku internisti dr. S. P. K. Kako se nalazi vještak dr. S. i dr. G. i nalaz dr. L. vezano

uz postupanje u liječenju tužiteljice primjenom niskomolekularnog heparina i nastanka plućne embolije te s tim u svezi propusta u liječenju tužiteljice međusobno razlikuju proveden je dokaz zajedničkim dopunskim usmenom očitovanjem vještaka. U svojem dopunskom zajedničkom usmenom očitovanju (ročište 29.3.2022.) dr. K. S. naveo je da je nalaz bazirao na osobnom iskustvu i praksi iz onog vremena koja se provodila u takvim situacijama u njegovoj matičnoj kući tj. Klinici S. D. te ne nalazi pogreške u radu liječnika. Ne osporava da pitanja hematološke obrade spadaju u domenu hematologa. Vještak dr. V. G.

iznoseći kronologiju događanja vezano uz liječenje tužiteljice je mišljenja da u situaciji kakva je od tužiteljice (pitanje trudnoće, komplikacija trudnoće, antifosfolipidnog sindroma i sistemskog lupusa, carski rez), što je rijetka situacija trebalo produžiti antikoagulativnu terapiju. Vjeruje da bi nastavak antikoagulativne terapije smanjio vjerojatnost kasnijih kliničkih manifestacija. U konkretnom slučaju bilo bi bitno cijeniti mišljenje hematologa time da ne poznaje hematologa koji je rješavao problematiku poroda. Zaključno smatra da je u konkretnom slučaju antikoagulativnu terapiju trebalo nastaviti 6 do 10 tjedana po otpustu te je suglasan s mišljenjem vještaka dr. L.. Vještak hematolog dr. L. i vještak internist dr. G. suglasni su da unatoč u to vrijeme nepostojanja smjernica, budući je tužiteljica bila bolesnica sa visokim rizikom za tromboembolijsku bolest profilaksa bi se trebala provoditi minimum 6 tjedana. Navedeno je i mišljenje liječnika vještaka interniste dr. S. P. K. Imajući u vidu ovakva suglasna utvrđenja vještaka vezano uz

navedeno dr. G., dr. P. K. i dr. L. sud ne može prihvatiti

mišljenje dr. S. o primjenjivosti općeg protokola za tužiteljicu budući je tužiteljica nesporno bila rizična osoba te se kako je naglasio dr. S. postupanje na jednak način sa pacijenticama koje imaju fosfolipidni sindrom i sa zdravim pacijenticama kad rode carskim rezom, a imajući u vidu specifičnost konkretnog slučaja ne upućuje na medicinski ispravan postupak već krivu kliničku procjenu i propust liječnika, to iz razloga što je neordiniranje antikoagulativne terapije dovelo do nastanka predmetnog štetnog događaja točnije plućne embolije točnije komplikacije su prešle granicu uobičajenog rizika. Sud ne nalazi doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja budući se u svemu ponašala po uputama liječnika. Zajedničkim dopunskim očitovanjem vještaka otklonjeni su prigovori tuženika i umješača i sumnje u pravilnost datog mišljenja dr. L. i dr. P. K., utvrđena pogreška tuženika u liječenju, pojašnjeno kako je u konkretnom slučaju trebalo pravilno postupiti i u čemu je tužena konkretno pogriješila u odnosu na pravila struke. Cijeneći naprijed izloženo ovaj sud zaključno utvrđuje dokazanim da se tužiteljica tijekom trudnoće primala tromboprofilaksu niskomolekularnim heparinom i antiagregacijskim lijekovima zbog antifosfolipidnog sindroma, da je nakon poroda carskim rezom niskomolekularni heparin primala još 5 dana te da je nakon prekida niskomolekularnog heparina unutar 5 do 6 dana dokazana tromboza zdjeličnih vena i plućna embolija kao komplikacija antifosfolipidnog sindroma te da se radi o grešci, a

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

ne o komplikaciji u liječenju. Da se radi o grešci u liječenju potvrđuje činjenica da je prekid primjene antikoagulantne terapije doveo do plućne embolije zbog tromboze zdjeličnih vena što je komplikacija antifosfolipidnog sindroma. Iz mišljenja vještaka dr. L. vidljivo je da se radilo o graničnim kriterijima za dijagnozu antifosfolipidnog sindroma upućuje se na dva temeljna klinička pokazatelja a to su primjena profilakse antiagregacijskim lijekovima i niskomolekularnim heparinom što je profilaksa za antifosfolipidni sindrom. To znači da su liječnici koji su skrbili o tužiteljici postavili dijagnozu antifosfolipidnog sindroma i svega 6 do 7 dana nakon otpusta i prekida primjene niskomolekularnog heparina bez antikoagulantne profilakse razvila se po život opasna komplikacija, tromboza desne ilijakalne vanjske vene i embolija desne plućne arterije što su tipične komplikacije antifosfolipidnog sindroma te stoga nema sumnje da se radilo o antifosfolipidnom sindromu. U odnosu na navode tuženika da je vještak hematolog koristio reference koje se ne mogu primijeniti na konkretni slučaj nesporno je da se štetni događaj desio 2009. godine te da u to vrijeme nisu postojale striktne smjernice o dužini trajanja profilakse nakon poroda carskim rezom međutim carski rez u kombinaciji s antifosfolipidnim sindromom predstavlja vrlo velik rizik za nastanak tromboembolije što je zahtijevalo primjenu tromboprofilakse nakon poroda puno duže od 5 dana (vještak dr. L. se poziva na stručnu literaturu koja upućuje na navedeno i datira iz vremena prije predmetnog slučaja, a ne iz vremena nakon predmetnog slučaja). Nesporno je da o trajanju tromboprofilakse nema čvrstih dokaza i u to vrijeme jasnih smjernica međutim spoznaja visokog rizika za tromboembolijsku bolest tijekom i nakon trudnoće u osobe s antifosfolipidnim sindromom koja je podvrgnuta carskom rezu predstavlja izrazito veliki rizik za tromboembolijsku bolest te u takvim slučajevima dobra klinička praksa nalaže puno dužu primjenu tromboprofilakse. Razlog primjene tromboprofilakse nakon poroda nije bilo mirovanje, već carski rez u osobe s antifosfolipidnim sindromom. Tromboza i embolija je klinički dokazana oko 6 dana nakon prekida antikoagulantne terapije te takav klinički tijek jasno ukazuje na povezanost nastanka tromboze i embolije pluća zbog antifosfolipidnog sindroma i prekida antikoagulantne profilakse.

15. Specifikacija tužbenog zahtjeva u konačnici kako ga je tužiteljica postavila podneskom od 22.9.2021. ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, već usklađenje sukladno nalazu vještaka i Orijentacijskim kriterijima koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH odnosno 15. lipnja 2020. Postupajući na navedeni način tužiteljica je tužbeni zahtjev uskladila sa relevantnim materijalnim pravom. U konkretnom slučaju uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja i sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima predstavlja specifikaciju tužbenog zahtjeva sukladno važećem materijalnom pravu te u tom smislu neosnovan i prigovor zastare. Isto tako povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu kako to potražuje tužiteljica. To imajući u vidu odredbu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

16. Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. S. P. K. te dopunskog pismenog i usmenog očitovanja utvrđeno je tako da je

tužiteljica dobila trombozu zdjeličnih vena zbog nedovoljne antitrombotičke zaštite, a kao posljedicu iste plućnu emboliju. Vještak je mišljenja da je došlo do smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice od 5% zato što tužiteljica mora biti na doživotnoj profilaktičkoj antitrombotičkoj profilaksi nakon štetnog događaja (embolija pluća), a koja terapija smanjuje mogućnost recidiva tromboembolijskih incidenata na razini

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

mikro/marko arterijsko venske cirkulacije. Moguće komplikacije, nuspojave u vidu krvarenja kod hiperdoziranja lijeka su moguće pa je upravo zato nužna trajna kontrola parametara koagulacije. Imajući u vidu odredbu čl. 19 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a ovaj sud smatra da je tužiteljici po spomenutom kriteriju primjerena novčana naknada u iznosu od 6.000,00 kn koji iznos je tužiteljici i dosuđen dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.000,00 kn tužiteljica odbijena.

17. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica trpila primarni strah koji je bio kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni umjereni strah do jaki oscilirajući trajao je 5 dana, umjereni oscilirajući sveukupno 10 dana do otpusta iz bolnice, slabiji oscilirajući sveukupno 3 mjeseca te kasni povremeni strah slabog intenziteta još 3 mjeseca. Imajući u vidu odredbu čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a ovaj sud smatra da je tužiteljici za strah primjerena novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn koji iznos je tužiteljici i dosuđen dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 kn tužiteljica odbijena.

18. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica trpila bolove srednjeg intenziteta 5 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali daljnjih 5 mjeseci. Imajući u vidu odredbu čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a ovaj sud smatra da je tužiteljici za bolove primjerena novčana naknada u iznosu od 17.000,00 kn koji iznos je tužiteljici i dosuđen dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.000,00 kn tužiteljica odbijena.

19. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno 5 mjeseci, potom 2 sata dnevno još 3 mjeseca. Na ročištu održanom dana 29.3.2022. stranke su učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Sud po slobodnoj ocjeni a vodeći računa o cijenama takove vrste usluga na tržištu radne snage smatra primjerenim iznos od 20,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege. Imajući uvidu navedeno te obim i trajanje tuđe pomoći i njege utvrđen po vještaku tužiteljici je dosuđen iznos od 15.600,00 kn dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.300,00 kn tužiteljica odbijena (4 sata x 5 mjeseci = 150 dana x 4 sata = 600 sati x 20,00 kn = 12.000,00 kn + 2 sata x 3 mjeseca = 90 dana x 2 sata = 180 sati x 20,00 kn = 3.600,00 kn ili ukupno 15.600,00 kn). Tužiteljici je tako ukupno dosuđen iznos od 58.600,00 kn dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 20.300,00 kn sa pripadajućom kamatom tužiteljica odbijena. Odluka o kamatama temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude, vezano uz tijek imajući u vidu odredbu čl. 1103 ZOO-a tekuća od 2.10.2010. godine vodeći računa o činjenici da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (tužba podnesena 2.3.2010., a tužiteljica kamatu potražuje od 2.10.2010.).

20. Odluka o trosku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP- a. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i 2, Tbr. 9 toč. 1 i 2 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 1.000,00 kn, podnesak 20.5.2010. 1.000,00 kn, podnesak 28.10.2010. 500,00 kn, ročište 17.2.2011. 500,00 kn, podnesak 15.3.2012. 1.000,00 kn, ročište 11.6.2012. 1.000,00 kn, ročište 12.7.2012. 500,00 kn, ročište 22.10.2012. 1.000,00 kn, podnesak 11.10.2017. 1.000,00 kn, podnesak 16.11.2017. 1.000,00 kn, ročište

Posl.broj 70 Pn-1151/20-78

12.12.2017. 1.000,00 kn, ročište 15.2.2018. 1.000,00 kn, ročište 10.4.2018. 1.000,00 kn, podnesak 5.6.2018. 1.000,00 kn, podnesak 4.3.2019. 1.000,00 kn, podnesak 26.5.2020. 1.000,00 kn, ročište 18.6.2020. 1.000,00 kn, podnesak 21.9.2020. 500,00 kn, podnesak 22.9.2021. 1.000,00 kn, ročište 23.9.2021. 1.000,00 kn, ročište 2.12.2021. 1.000,00 kn, ročište 27.1.2022. 1.000,00 kn, ročište 4.3.2022. 1.000,00 kn, ročište 11.3.2022. 1.000,00 kn te ročište 29.3.2022. 1.000,00 kn ili ukupno 23.000,00 kn te 25% PDV-a 7.250,00 kn ili ukupno 30.250,00 kn. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 74% dok je tuženik uspio u sporu sa 26% te je tako ukupan uspjeh tužiteljice 48%. Imajući u vidu navedeni omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 48% tužiteljici je valjalo dosuditi trošak u iznosu od 14.520,00 kn. Tužitelji je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 5.807,00 kn, a koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužiteljici ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 20.327,00 kn. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudskih pristojbi budući je rješenjem suda oslobođena plateža istih. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Sudac

Vesna Horvat, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu u pet primjerka.

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku 3. umješaču

Rj.

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik Pn, spis iznijeti statistički dovršenim

- kal. 30 dana