Broj: Ppž-6163/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.J., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), odlučujući o žalbi okr. D.J., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2021., broj: 62. Pp –J-2087/2019, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. D.J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2021., broj: 62. Pp J-2087/2019, okr. D.J. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavnju izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okr. D.J. u cijelosti je oslobođen obveze na naknadu istih.
2. Protiv te presude, okr. D.J. pravodobno je po branitelju Nenadu Škare odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu xx pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da se pobijana presuda temelji na subjektivnom dojmu raspravnog suca te da se dokazna materija sastoji samo od iskaza okrivljenika i oštećene, odnosno iskaza okrivljenika koji tvrdi da nešto nije rekao i oštećene koja tvrdi da je rekao pa odluka nije zasnovana na činjenicama koje je sud utvrdio već na subjektivnom dojmu te da iskaz oštećene nije ničim potvrđen. Osim toga, ističe da je pogrešno prvostupanjski sud kao odlučnu činjenicu za osuđujuću presudu uzeo to što okrivljenik nije pristao na suočenje sa oštećenom na zahtjev suda, a to iz razloga jer činjenica što okrivljenik nije pristao na suočenje nije dokaz. Ističe da je pristao i odgovarao na pitanja oštećene pa da nije dozvolio da ga se omalovažava na način da ga se po treći put propituje da li je rekao dvije rečenice u telefonskom razgovoru za koji razgovor nema nikakvih dokaza, a što je i nekoliko puta osporio.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje oštećene T.P.M., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja te jasno o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
5.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku o njegovoj krivnji utemeljio na činjenici da nije pristao na provođenje suočenja kao dokaza, a obzirom da takva činjenica nije dokaz. Naime, u pravu je okrivljenik kada ističe da činjenica da nije pristao nije dokaz, međutim u situacija u kojoj on izričito poriče počinjenje prekršaja nasuprot iskazu oštećenice koja ga tereti u odlučnim činjenicama, radnja provođenja suočenja je jedina dokazna radnja kojom je moguće otkloniti kontradiktornosti u iskazu okrivljenika i iskazu svjedokinje oštećene. U tom pravcu, ističe se da je upravo smisao provođenja suočenja, kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedokinje u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu i pri kojoj radnji se, osim sadržaja iskaza, ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela), a što je bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Iz tih razloga, a imajući u vidu i razloge okrivljenika zbog kojih nije pristao na suočenje, odnosno odsutnost objektivnih i razumnih razloga, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u takvoj situaciji, iskaz svjedokinje oštećene cijenio vjerodostojnijim nasuprot obrani okrivljenika.
5.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o kazni koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.
6.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 3 do najviše 90 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne, pa je izrečena novčana kazna i više nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (''Narodne novine'' 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
