REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 6/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona Republike Srbije (u daljnjem tekstu: KZRS) odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2022. broj Kv II 412/2022 (Kir 304/2022), u sjednici održanoj 28. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Žalba izručenika S. K. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod točkom 1. izreke, temeljem čl. 54. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", br. 178/04 - u daljnjem tekstu: ZOMP-a), odobreno je izručenje stranca S. K. R. S. radi izvršavanja kazne zatvora od šest mjeseci izrečene presudom O. suda u Š. broj K 798/17 od 24. kolovoza 2018. zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 4. KZRS.
2. Pod točkom 2. izreke, odlučeno je da se stranac ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo izručenje nije odobreno, ne može se ograničiti njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud.
3. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svom branitelju E. Z., odvjetniku iz Z., bez uvodno istaknutih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11., st. 2. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine "jer su povrijeđene odredbe iz čl. 54. st. 1.,
I Kž 6/2022
st. 2. i st. 3. jer je pristanak i odricanje iz st. 1. čl. 54. unijet u zapisnik od 18.02.2022. bez nazočnosti branitelja".
4. Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je u roku vraćen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji žalbe, pobijano rješenje je u svemu jasno i razumljivo te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a nije zamijećena niti proturiječnost između razloga rješenja i sadržaja isprava priloženih u spisu zbog kojih se to rješenje ne bi moglo ispitati. Zbog toga, ova u žalbi paušalno istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nije ostvarena.
7. Žalitelj ukazuje na pogrešnu primjenu čl. 54. st. 2. ZOMP-a jer da je izjava izručenika o pristanku na pojednostavljeno izručenje dana bez nazočnosti branitelja, iako je obrana, "sukladno čl. 66. st. 2. toč. 3. ZKP/08", po zakonu obavezna. Stoga se tvrdi da pristanak stranca na pojednostavljeno izručenje nije pravovaljan "jer mu ne predleži dragovoljnost i potpuna informiranost", a pobijano rješenje da se temelji na nezakonitom dokazu u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.
7.1. Nasuprot tome, izjava stranca S. K. kojom pristaje na pojednostavljeno izručenje Republici Srbiji u svemu je zakonita i valjana te time, sukladno čl. 54. st. 3. ZOMP-a, neopoziva.
7.2. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je izručeniku prilikom uhićenja 18. veljače 2022. uručena pouka o njegovim pravima te se on pisano odrekao prava na branitelja. Tijekom ispitivanja pred sucem istrage na ročištu od 18. veljače 2022. također je upozoren na sva prava obrane te se ponovno odrekao prava na branitelja. Nakon što mu je predočen sadržaj međunarodne potrage I. B., izjavio je da razumije razloge izručenja, poznato mu je da protiv njega egzistira pravomoćna presuda O. suda u Š. pa nakon što je upoznat s pretpostavkama za izručenje, izjavio je pristanak na predaju državi moliteljici po pojednostavljenom postupku, pri čemu se nije odrekao prava iz čl. 40. st. 2. ZOMP-a.
7.3. Navedeno dokazuje da je izručenik postupao dragovoljno i u potpunosti svjestan posljedica.
7.4. Suprotno tvrdnji žalbe, nazočnost branitelja na ročištu pred sucem istrage nije bila po zakonu obavezna. Sukladno čl. 66. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koji se ovdje, u smislu čl. 81. ZOMP-a supsidijarno primjenjuje, izručenik mora imati branitelja od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor što ovdje, u trenutku davanja pristanka na pojednostavljeno izručenje, nije bio slučaj. Naime, rješenje o određivanju pritvora radi izručenja doneseno je nakon ispitivanja izručenika, kako je vidljivo iz sadržaja obrazloženja tog rješenja. Zbog toga mu je pravilno tek nakon donošenja rješenja određen branitelj po službenoj dužnosti,
I Kž 6/2022
odvjetnik D. K., koji se aktivno uključio u obranu podnošenjem žalbe protiv tog rješenja.
7.5. Slijedom navedenih razloga, ne radi se niti o nezakonitom dokazu, kako paušalno i pogrešno tvrdi žalitelj.
8. Nadalje, žalbom se ukazuje da je država moliteljica propustila dostaviti izvornik ili ovjereni prijepis pravomoćne presude temeljem koje se izručenje traži, što je suprotno odredbi čl. 43. st. 1. toč. 2. ZOMP-a.
8.1. Međutim, niti ovi navodi žalbe nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 23. st. 2. Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju, koji se ovdje, kao bilateralni međunarodni ugovor primjenjuje sukladno čl. 1. st. 1. ZOMP-a, u slučaju pojednostavljenog izručenja uopće nije potrebno podnošenje molbe za izručenje s dokumentacijom pa utvrđenje je li dokumentacija dostavljena u izvorniku ili preslici nije odlučno.
9. Konačno, žalbom se tvrdi da je branitelju izručenika bio uskraćen uvid u spis predmeta čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer je povreda prava obrane na razgledavanje, preslikavanje i snimanje spisa utjecala ili mogla utjecati na odluku prvostupanjskog suda.
9.1. Prije svega, ne radi se o istaknutoj bitnoj povredi iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, već, eventualno, o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer bi uskraćivanjem temeljnih prava obrane došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9.2. Međutim, postupak ekstradicije i međunarodne pravne pomoći ne predstavlja suđenje u klasičnom smislu riječi, već se dužnost suda zamoljene države svodi isključivo na preispitivanje zakonskih pretpostavki i eventualnih zapreka za izručenje sukladno odredbama ZOMP-a i odredbama bilateralnog sporazuma s državom moliteljicom. Stoga se i primjena čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - međunarodni ugovori br. 6/99 i 8/99 - u daljnjem tekstu: Konvencija) koja regulira pravo na pošteno suđenje preispituje u restriktivnom smislu tj. "uskrata prava mora biti flagrantna u mjeri da poništava ili dokida samu bit prava zajamčenog tim člankom Konvencije" (definirano u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ahorugeze protiv Švedske od 27. listopada 2011.). Jednako stajalište zauzeto je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 464/2013 od 23. veljače 2013.
9.3. U konkretnom slučaju, iako je branitelju izručenika, kako tvrdi, u konkretnom periodu postupka bio uskraćen uvid u spis predmeta zbog potrebe odlučivanja izvanraspravnog vijeća, činjenica je da je uvid u spis naknadno omogućen, kako jasno slijedi iz samog sadržaja žalbe ("zamolba se nalazi na listu 36… prilozi se nalaze na listu 37 do 57… dijelovi spisa nisu paginirani odnosno numerirani…).
I Kž 6/2022
9.4. Budući da je branitelju izručenika, barem u jednoj fazi postupka, omogućen uvid u spis predmeta te ga je on i izvršio, očito se ne radi o flagrantnoj uskrati prava koja bi dovela u pitanje pravičnost postupka izručenja u cjelini.
10. Kako time navodi žalbe izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
