REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Ppž-1772/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.L., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljene M.L. podnijetoj po braniteljici S.B., odvjetnici iz S., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 14. prosinca 2021., broj: 71. Pp J-1472/2019, na sjednici vijeća 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalbe okrivljene M.L. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenica M.L. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena M.L. proglašena je krivom i kažnjena zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna, a u izrečenu kaznu okrivljenici je uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, pa joj je preostalo za platiti iznos od 4.500,00 kuna. Istom presudom okrivljenica je, temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna.

2. Nadalje, okrivljenici je uz primjenu članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara žrtvi nasilja suprugu T.L., te zabrane uznemiravanja ili uhođenja navedene žrtve nasilja u trajanju od 20 mjeseci.

3. Protiv te presude okrivljenica je putem braniteljice pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, te zbog odluke o sankcijama i trošku. Žaliteljica navodi, u bitnom, da je odluka nepravilna i neobrazložena, a izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi, te je tijekom postupka povrijeđeno njezino pravo obrane. Ističe da nije dokazano da bi ona ponovila nasilje, te detaljno analizira iskaz oštećenika - supruga T.L.i ostalih ispitanih svjedoka, ukazujući da je na raspravi suprug iskazivao bitno drugačije od nje i to potpuno neistinito, te da nevjerodostojnost njegova iskaza proizlazi i iz svjedočenja S.P. koja je iskazala da nije ništa čula niti vidjela osim da ju je žaliteljica molila mobitel da zove policiju. Roditelji T.L.su pristrani i nevjerodostojni svjedoci, pa tako A.L. navodi da je susjed H. drugi dan došao pitati što se zbivalo i zašto je dolazila policija, da bi potom svjedok H. iskazao da je čuo galamu i čak se počeo prisjećati što je žaliteljica govorila. Ističe da niti jedan svjedok nije bio evidentiran prilikom policijske intervencije što je vidljivo i iz optužnog prijedloga, te se očito radi o konstrukciji, zbog čega je i predložila saslušanje policijskih službenika koji su je uhitili na okolnost tko je sve bio prisutan. Sud je svojom odlukom prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer ne postoje nikakvi dokazi da je prekršaj počinila, povrijeđeno joj je pravo obrane jer su odbijeni dokazni prijedlozi, te prihvaćena svjedočenja pristranih svjedoka, pa je zanemarujući cijelu kronologiju događaja došlo do povrede načela kontradiktornosti i prava na jednakost oružja obrane i prava na pravično suđenje. Na pogrešno utvrđeno činjenično stanje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ona iz ove odluke ne može sagledati svoju odgovornost, zbog čega predlaže da se pobijana presuda ukine iz razloga navedenih u žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upiru žalitelji. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenice, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

Iz spisa je vidljivo da je okrivljenica upoznata s optužnim prijedlogom, da joj je omogućeno da angažira branitelja i da su njoj i braniteljici pozivi uredno dostavljeni, kao i da joj je omogućeno da iznese svoju obranu nakon što su joj upućena sva zakonska upozorenja. Također joj je omogućeno da postavlja pitanja svjedocima i stavlja primjedbe na njihove iskaze, nakon čega su provedena i suočenja okrivljenice s oštećenikom i svjedokom H.. Isto tako, u obrazloženju pobijane presude je detaljno reproduciran iskaz svake ispitane osobe, te je evidentno okrivljenici bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

Nadalje, ovlašteni tužitelj je na temelju provedenih izvida podnio optužni prijedlog, nalazeći da postoji osnovana sumnja da je prekršaj počinjen. Nedostatak prijedloga tužitelja o dokazima ne sprečava sud da utvrdi kojim dokaznim sredstvima se mogu utvrditi odlučne činjenice i da izvede te dokaze radi svestranog razjašnjenja stanja stvari, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Uzimajući u obzir da se događaj odigrao na način da je okrivljenica s ceste ispred oštećenikove kuće vikala vrijeđajući ga, bilo je logično da se ispitaju i susjedi upravo na okolnost jesu li čuli vikanje.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žaliteljice, pa nije smatrao potrebnim provesti i druge dokaze, u obrazloženju presude je dao ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenica, kao i provedenih dokaza, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da su se ostvarila zakonska obilježja prekršaja. Također je dao razloge zbog kojih nije provodio dokaz ispitivanjem svjedoka policijskih službenika (navodeći da se radi o osobama koje su naknadno pristupile po pozivu na mjesto događaja i da nemaju neposrednih saznanja o prekršaju), ocjenjujući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri i nesporno utvrđeno.

7. Nadalje, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenice i iskaza svjedoka – T.L. ( oštećenik - suprug žaliteljice), A. I . M.L. (oštećenikovi roditelji), te I.H. i S.P. (susjedi oštećenika), provedenih suočenja, te čitanja dokumentacije u spisu. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica nužnih za postojanje psihičkog nasilja, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenice.

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni. Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon detaljne analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je žaliteljica predmetne zgode bila na mjestu događaja, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

Svjedok I.H. (susjed oštećenika) je iskazivao na temelju osobnih saznanja, njegov iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim, a istinitost njegova iskaza nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretio žaliteljicu - zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenim“ i dogovorenim lažnim iskazima sa svrhom neistinitog terećenja žaliteljice. Također, činjenica da svjedokinja S.P. navodi da nije ništa vidjela niti čula, nije dovoljan razlog za zaključak da se događaj uopće nije odigrao, a uzimajući u obzir jasne i detaljne iskaze ostalih svjedoka.

8. Po ocjeni ovog Suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenice za ponovljeno psihičko nasilje, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

U ovom slučaju je psihičko nasilje izvršeno verbalnim upućivanjem uvredljivih ili ponižavajućih riječi žrtvi, te se svakako radi o ponašanju koje vrijeđa dostojanstvo i uznemiruje i žrtvu i njegove ukućane. Uvažavajući cjelokupni kontekst i činjenicu da su odnosi između supružnika znatno poremećeni, takvo postupanje predstavlja neprihvatljivo ponašanje i psihičko nasilje, a ne čin zrele komunikacije i odgovornog partnerskog i roditeljskog ponašanja.

10. Razmotrivši povodom žalbi odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 15 dana do najviše 90 dana, te je prvostupanjski sud izrekao blažu kaznu-novčanu kaznu u gotovo minimalnom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

12. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna izrečena žaliteljici nije previsoka. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žaliteljice i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

13. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteljica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

14. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o primijeni gore navedene zaštitne mjere zabrane približavanja uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, ovaj Sud nalazi da je ista opravdano izrečena i da je od strane prvostupanjskog suda zadovoljavajuće obrazložena, te će se njezinom primjenom, po mišljenju ovog Suda, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na okrivljenicu u činjenju novih prekršaja.

Prvostupanjski sud je istu izrekao radi sprječavanja okrivljenice da čini nove prekršaje i da se zaštiti žrtva nasilja u obitelji. Imajući u vidu teško poremećene odnose između supružnika, ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, nalazeći da su izneseni razlozi, zbog kojih je izrečena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani, te držeći da će se izricanjem navedene zaštitne mjere u kombinaciji s novčanom kaznom efikasno zaštititi žrtva nasilja , ali i djeca koju je nužno zaštititi od izloženosti negativnim učincima poremećenih obiteljskih odnosa.

Sve okolnosti koje je okrivljenica navela u svojoj žalbi, nisu takve prirode da bi utjecale na odluku prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere. Naime, člankom 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je jasno propisano da je svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, pa su sve druge okolnosti na strani okrivljenice pravno irelevantne i nisu od bitnog utjecaja na izricanje navedene zaštitne mjere, jer je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja, zaštiti obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji, pri čemu cilj zaštite članova obitelji preteži nad pojedinačnim interesom okrivljenika, čime je ostvarena mjera prevencije razvidna legitimnom cilju.

15. Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim joj troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žaliteljicu na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu od 800,00 kuna su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

16. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žaliteljica je oslobođena obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

17. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenicu, oštećenika, braniteljicu, punomoćnika oštećenika i tužitelja.