Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. M.iz S., P.K. … …, OIB: …, zastupane po opunomoćeniku M. K.,

odvjetniku u S., Z. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene 20. travnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalnog opunomoćenika tuženika D. Ž., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, objavljene 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02- 01-20-4 od 30. ožujka 2020.

III. Tužiteljici (osiguranici) V. M. (OIB: …) se dijagnoze

šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 (poremećaj prilagodbe) i F41.2 (Sy. anxiodepressivum) priznaju posljedicama priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020., te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 11.375,00 (slovima: jedanaesttisućatristosedamdesetpet) kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020. odbijena je žalba V. M., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I- 502- 03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-01-20-4 od 30. ožujka 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

F43.2 (poremećaj prilagodbe) i F41.2 (Sy. anxiodepressivum“) nisu priznate posljedicom ozljede na radu od 19. siječnja 2020., te joj u svezi navedenih dijagnoza nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te ističe kako je vještačenje u upravnom postupku učinjeno suprotno pravilima struke. Navodi kako je tuženik pogrešno tumačio dijagnozu iz 2014. pod šifrom F41.2, kada je ona u jednom navratu imala povišeni krvni tlak, te ubrzane otkucaje srca, iz kojeg razloga joj je izabrana liječnica obiteljske medicine propisala lijek „Helex“, a što kako je upisano pod dg. F41.2. Predlaže provesti vještačenje po vještaku medicinske struke, te da sud u svojstvu svjedoka sasluša izabranu liječnicu obiteljske medicine tužiteljice, kao i da izvede dokaz njezinim saslušanjem. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020. kao i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-01-20-4 od 30. ožujka 2020.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je suprotno navodima tužiteljice pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje, uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Ističe kako je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 137/13 i 98/19), odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20 i 39/20, dalje Pravilnik), te odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP). Također, ističe kako su se Liječnička povjerenstva Zavoda u odnosu na provedbu stručno-medicinskih vještačenja u potpunosti pridržavala odredbi Pravilnika o ovlastima obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18). Zaključno se poziva na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. travnja 2020., te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U sporu su održana raspravna ročišta 16. studenog 2020., 4. ožujka 2022. i 20. travnja 2022., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

6. Na raspravi održanoj 16. studenog 2020. sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada, kojem dokazu se nije protivio generalni opunomoćenik tuženika, a na okolnosti utvrđenja mogu li se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2 priznati kao posljedice priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020., a koja je priznata pod evidencijskim brojem OR …, za dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.0.

7. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, te zastupanja na raspravi od 16. studenog 2020., 4. ožujka 2022. i 20. travnja 2022., sve po 250 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, te iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova vještačenja.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, u sudsko- medicinski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M. M. D., spec. med. rada od 4. studenog 2021., dopunu istog od 10. ožujka 2022., pri čemu je imenovana sudska vještakinja i saslušana na raspravi pred ovim sudom 20. travnja 2022.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Predmet ovog spora je u skladu sa odredbom članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je mogu li se tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, priznati kao posljedice priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020.

11. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

12. Odredbom članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4, atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

14. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

16. Prema odredbi članka 53. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

17. Iz spisa tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 25. veljače 2020., kojim je zatraženo priznavanje posljedica ozljede na radu od 19. siječnja 2020. Uz zahtjev, tužiteljica je priložila i uputnicu izabrane liječnice obiteljske medicine, iz koje proizlazi kako traži priznavanje dijagnoza šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, kao posljedica priznate ozljede na radu.

18. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, sukladno odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, koje je u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/I-502-03/20-04/17, Urbroj: 338-17-45-20-1 od 6. ožujka 2020. u ocjeni istaknulo kako se dijagnoze prema MKB: F43.2 i F41.2 ne priznaju posljedicom ozljede na radu vezano za događaj od 19. siječnja 2020. (na radnom mjestu doživjela oružanu pljačku) s obzirom da se u pojavnosti istih ne mogu isključiti drugi uzročni čimbenici, uključujući osobnu prirođenu ili stečenu predispoziciju (tužiteljica kako je već liječena pod dg. F41.2 u 8/2014, prema zdravstvenom kartonu) pa se iste ne mogu dovesti u izravnu uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem. Stoga, dijagnoze F43.2 i F41.2 nisu priznate posljedicom priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020.

19. Tijekom žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnome, utemeljeno i osporeno rješenje tuženika, koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-10-04-20-02 od 29. travnja 2020., u mišljenju u bitnom utvrđuje kako je uvidom u priloženu dokumentaciju razvidno kako se radi o osiguranoj osobi koja je imala oružanu pljačku na radnom mjestu 19. siječnja 2020., te joj je kao ozljeda na radu priznata Akutna reakcija na stres F43.0. Tužiteljica kako je upućena psihijatru, te se navode tri nalaza psihijatra: od 30. siječnja 2020. (dg. F43.2 i F41.2), od 21. veljače 2020. (dg. F43.2 i F41.2) i 27. ožujka 2020. (dg. F43.2 i F41.3, te F32.1). U zdravstvenom kartonu 21. kolovoza 2014. je evidentirana dijagnoza F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj. Nadalje, Liječničko povjerenstvo definira predmetne dijagnoze, te ističe kako su dg. F41.2 Sy anxiodepressivum i F43.2 Poremećaj prilagodbe emocionalni poremećaji na čiju pojavnost utječe individualna vulnerabilnost i predispozicija te različiti čimbenici i ne mogu se vezati uz jedan isključivi uzrok. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice kako je razvidno da je ona u kolovozu 2014. liječena pod dg. F41.2, a propisivana joj je i terapija, što predstavlja predispoziciju za razvoj bolesti. Kod tužiteljice nije učinjena potrebna dijagnostička psihologijska obrada koja je potrebna za utvrđivanje dijagnoza F43.2 i F41.2. Stoga se daje mišljenje kako se zatražene dijagnoze F41.2 i F43.2 ne mogu izravno uzročno posljedično vezati za predmetni događaj od 19. siječnja 2020., kao posljedične dijagnoze priznate ozljede na radu. U ocjeni Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrđuje kako se navedene dijagnoze ne mogu izravno uzročno posljedično vezati za predmetni događaj od 19. siječnja 2020. kao posljedične dijagnoze već priznate ozljede na radu, jer je razvoj navedenih emocionalnih poremećaja uvjetovan postojanjem individualne vulnerabilnosti, predispozicijom (tužiteljica je 2014. liječena po dg. F41.2) te nizom vanjskih faktora i nisu vezani za jedan traumatski događaj, a kod tužiteljice nije učinjena ni psihologijska evaluacija koja je potrebna za utvrđivanje dijagnoza F43.2 i F41.2.

20. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužiteljice, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

21. U upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada mr.sc. M. M.-D., dr.med.,

spec. medicine rada, a na okolnosti mogu li se dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2 priznati kao posljedica već priznate ozljede na radu (priznate pod evidencijskim brojem …., priznata dijagnoza F43.0), a vezano za događaj od 19. siječnja 2020.

22. U nalazu i mišljenju od 4. studenog 2021. imenovana vještakinja utvrđuje kako akutna reakcija na stres sa dijagnozom šifre prema MKB-10: F43.0 je akutna psihička reakcija tužiteljice na prijetnju hladnim oružjem na radnom mjestu tužiteljice, koju je liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznalo ozljedom na radu, sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Poremećaj prilagodbe, sa dijagnozom šifre po MKB-10: F43.2, koja uključuje i simptome mješovito anksioznodepresivne reakcije sa dijagnozom šifre po MKB-10: F 41.2 prema ordinirajućem psihijatru od 20. siječnja 2020., je bolest u uzročno posljedičnoj svezi s događajem od 19. siječnja 2020. i udovoljava članku 53. Pravilnika za priznavanje bolesti u svezi s priznatom ozljedom na radu. Nadalje, ističe kako je nalaz i mišljenje dala temeljem uvida u psihijatrijsku medicinsku dokumentaciju i to nalaze dr. A. D. iz KBC S. od 21. siječnja 2020., od 21. veljače 2020. i od 27.

ožujka 2020., te uvidom u e-ispis iz zdravstvenog kartona tužiteljice iz ordinacije obiteljske liječnice, prijavu o ozljedi na radu, te u nalaz, mišljenju i ocjenu liječničkih povjerenstva, a poznavajući principe utvrđivanja i priznavanja ozljeda na radu, čije vještačenje je u ovlasti specijaliste medicine rada, sukladno odredbama Pravilnika i Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12 i 49/13 i 116/15). Pregled tužiteljice kako nije bio potreban, jer je njen psihički status i dijagnoze opisao specijalist psihijatar u čijoj je to ovlasti prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. U obrazloženju mišljenja imenovana vještakinja ističe kako je tužiteljica na radnom mjestu prodavačice iza pulta za kasom doživjela oružanu pljačku i prijetnju pljačkaša hladnim oružjem (nožem) dana 19. siječnja 2020. pa je poradi psihičkog šoka zatražila liječničku pomoć na Hitnoj pomoći u Splitu, kada joj je postavljena dijagnoza šifre F43.0 prema podatcima iz Prijave ozljede na radu od 19. siječnja 2020., a koja dijagnoza je priznata ozljedom na radu temeljem nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva tuženika. Tužiteljica kako je nakon dva dana, poradi psihičkih tegoba, zatražila psihijatrijski pregled koji je obavljen 21. siječnja 2020., kojim je psihijatar opisao psihičke simptome vezane za događaj od 19. siječnja 2020., utvrdio radnu disfunkcionalnost i postavio dijagnozu poremećaja prilagodbe sa dijagnozom šifre F43.2 i anxiodepresivni reaktivni sindrom sa dijagnozom šifre F41.2. Na kontrolnom pregledu 21. veljače 2020. psihijatar ponovno opisuje simptome vezane za isti događaj i potvrđuje iste dijagnoze, a sve kao očekivani i mogući rezultat osjećaja životne ugroze koju je tužiteljica osjetila pri oružanoj pljački uz prijetnju nožem. Liječnica obiteljske medicine, sukladno Pravilniku, zatražila je, potpuno utemeljeno, utvrđivanje i priznavanje i te dvije bolesti (F43.2 i F41.2) posljedicom već priznate ozljede na radu, međutim, liječničko povjerenstvo područnog ureda u Splitu i Direkcije, nisu tužiteljici priznale te bolesti posljedicama već priznate akutne stresne reakcije (F43.0). U zdravstvenom kartonu tužiteljice kako nema podataka o psihijatrijskim pregledima i psihijatrijskom liječenju bilo kakve psihijatrijske bolesti, osim zabilješke liječnice obiteljske medicine od 19. kolovoza 2014. da tužiteljica ima suspektne srčane tegobe, međutim, laboratorijskom obradom i EKG srca je utvrđeno kako se ne radi o srčanoj bolesti, slijedom čega je izabrana liječnica poradi povremenog lupanja srca ordinirala anksiolitik i upisala 21. kolovoza 2014. paušalnu dijagnozu F41.2, za čije je postavljanje pak ovlašten psihijatar. Navedenu činjenicu kako su liječnička povjerenstva tuženika potpuno neutemeljeno opisala kao predispoziciju tužiteljice za tu bolest, jer nema podataka u zdravstvenom kartonu da je bilo kada imala psihičke tegobe iz kruga tih bolesti. Liječnička povjerenstva kako ističu da nije učinjena psihologijska obrada, koja da bi bila potrebna za utvrđivanje dijagnoza F43.2 i F41.2, iako u opisu dijagnostičkog postupka kod utvrđivanja tih bolesti nije navedena potreba psihologijske obrade (prema "Ocjena radne sposobnosti u zdravstvenom i mirovinskom osiguranju" urednice: Mesić, Turčić, Musajbegović, Med.naklada, Zagreb 2016 str. 145). Dijagnoza poremećaja prilagodbe sa miješanim simptomima anksiodepresivne reakcije (F43.2) se postavlja iscrpnom anamnezom i heteroanamnezom u psihijatrijskom pregledu, a što je kod tužiteljice obavljeno. Za dijagnozu šifre F43.2 liječnička povjerenstva tuženika u obrazloženju da ne navode je li je "ista posljedica stresnog životnoj događaja koji pogađa pojedinca…" ("Ocjena radne sposobnosti….Str. 144-145). Na istoj stranici kako je dijagnoza šifre F43.2 opisana kao mješovita anksiozno depresivna reakcija koja označava pojavu anksioznih i depresivnih simptoma, ali na manjoj razini nego kod anksioznodepresivnog poremećaja (F41.2) i drugog mješovitog anksioznog poremećaja dijagnoze šifre F41.3, koju dijagnozu je postavio psihijatar u kontrolnom pregledu tužiteljice od 27. ožujka 2020., a trajanje iste ne prelazi 6 mjeseci, a što je i očekivano obzirom na jačinu psihičkog stresa kod tužiteljice. Napominje kako tuženik pri utvrđivanju i priznavanju bolesti koje su posljedica već priznate ozljede na radu nije koristio specijaliste medicine rada i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Odjel medicine rada, a što je mogao u skladu s odredbama članka 49. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 55. stavak 2. Pravilnika. Zaključno, imenovana sudska vještakinja ističe kako zdravorazumskim zaključivanjem i dugogodišnjim iskustvom utvrđuje da je kod tužiteljice postojalo oštećenje psihičkog zdravlja, izraženo drugom dijagnozom (F43.2) koja uključuje simptome dijagnoze F41.2, nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu, za koje je postojala medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo psihičko oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja, pa je treba priznati posljedicom događaja od 19. siječnja 2020.

23. Navedeni sudsko-medicinski nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici i tuženiku, na koji se tužiteljica nije očitovala, dok je tuženik podneskom od 30. studenog 2021. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. listopada 2021. u kojem se u bitnom navodi kako je kod tužiteljice dg. F43.2. utvrđena nalazom psihijatra već 2. dan (20. siječnja 2020.) nakon predmetnog događaja, dok dg. F43.0 nije dijagnosticirana u nalazu psihijatra. Uzimajući u obzir na navedeno kako mogu utvrditi isključivo kako dg. F43.1 Poremećaj prilagodbe u ovom slučaju (umjesto dg. Akutne reakcije na stres) predstavlja inicijalni odgovor tužiteljice na stres, te da se ista u kontekstu ozljede na radu može smatrati isključivom dijagnozom ozljede na radu (dopunska dijagnoza), a ne posljedice, budući da se posljedica ozljede na radu ne dijagnosticira 2. dana nakon predmetnog događaja. Dg. F41.2 kako je etiološko i klinički zaseban poremećaj, te navode kako se poremećaj prilagodbe s kliničkom slikom anksioznosti i depresivnosti (na koju se referira vještakinja) prema MKB nomenklaturi šifrira dodatnom znamenkom, odnosno peteroznakovno kao F43.23.

24. U dopuni nalaza i mišljenja, koja je kod ovog suda zaprimljena 10. ožujka 2022., imenovana sudska vještakinja u odnosu na prigovore tuženika navodi da se tuženik upušta u teoretsku raspravu o definicijama psihijatrijskih dijagnoza koje je psihijatar postavio tužiteljici, tijekom tri pregleda, koja je tužiteljica zatražila nakon predmetnog štetnog događaja na radu, međutim, ističe kako je navedeno u ovlasti vještaka psihijatra, koji je ovlašten postavljati psihijatrijske dijagnoze, i liječiti psihijatrijske bolesti, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Nadalje, napominje kako je u ovlasti vještaka specijaliste medicine rada uzročno posljedično povezati napad hladnim oružjem na radnom mjestu tužiteljice i posljedično oštećenje psihičkog zdravlja nastalo neposredno nakon napada 19. siječnja 2020., koje je trajalo do 27. ožujka 2020., a koje je utvrdio psihijatar postavljajući dijagnoze F43.2 i F41.2, povezujući ih uzročno posljedično s događajem od 19. siječnja 2020., a od kojih tužiteljica nikad nije ranije bolovala. Poziva se na navode liječničkog povjerenstva Direkcije kako bi dijagnoza F43.2 u ovom slučaju predstavljala inicijalni odgovor tužiteljice na stres, te da se ista u kontekstu ozljede na radu može smatrati isključivom dijagnozom ozljede na radu (dopunska dijagnoza), a ne posljedicom, unatoč tome što navedenu dijagnozu liječnička povjerenstva Područnog ureda u Splitu i Direkcije u Zagrebu, nisu priznala ni dopunskom dijagnozom, ni posljedicom već priznate akutne stresne reakcije (F43.0), ozljede na radu. Zaključno je ponovila kako psihijatrijske dijagnoze 43.2 i F41.2, postavljene tužiteljici od strane psihijatra, a nakon postavljene dijagnoze F43.0 na Hitnoj pomoći, koju je tuženik priznao ozljedom na radu, predstavljaju posljedične vrste oštećenja psihičkog zdravlja tužiteljice koje je utvrdio psihijatar i koja su u direktnoj uzročno posljedičnoj svezi sa predmetnim napadom hladnim oružjem na radnom mjestu, sukladno članku 53. Pravilnika. Ujedno je predložila, ukoliko sud ima nejasnoća oko njezinog odgovora na očitovanje tuženika, za raspravu s tuženikom o vrstama dijagnoza i njihovim definicijama pozvati vještaka psihijatra.

25. Dopuna nalaza i mišljenja dostavljena je tužiteljici i tuženiku, na koji se tužiteljica nije očitovala, dok je tuženik podneskom od 28. ožujka 2022. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 21. ožujka 2022. u kojem se u bitnom navodi kako je zadatak vještakinje bio utvrditi uzročno-posljedičnu povezanost priznate ozljede na radu i eventualne posljedice duševnog zdravlja, a ne izloženosti hladnom oružju i oštećenja duševnog zdravlja. Nadalje, navodi kako sve tvrdnje i zaključci Liječničkog povjerenstva II Direkcije vezano uz psihijatrijske poremećaje tužiteljice koji su evidentirani u medicinskoj dokumentaciji, su donesene evaluacijom prikazanog kliničkog tijeka, a u skladu s kliničkim opisima i dijagnostičkim smjernicama Klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja - 10. Revizija. Dakle, ističe kako se ne radi o pukom teoretiziranju o definicijama psihijatrijskih dijagnoza. Nadalje, navodi da se, ukoliko se simptomi mješovitog anksiozno-depresivnog poremećaja pojave u vezi sa stresnim životnim događanjima, tada poremećaj kategorizira kao F43.2/Poremećaj prilagodbe, a dijagnoza F43.2 i F41.2 kako se ne mogu istovremeno upotrebljavati za kategoriziranje istog poremećaja duševnog zdravlja. Zaključno ističe kako ostaje pri ranije utvrđenoj ocijeni.

26. Imenovana sudska vještakinja je na istaknute prigovore tuženika saslušana i na raspravi pred ovim sudim 20. travnja 2022., koja je istaknula kako, a nakon što se upoznala sa očitovanjem Liječničkog povjerenstva II. tuženika od 21. ožujka 2022., u potpunosti ostaje kod dopunskog nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2022., u kojem kako je, kao i u pisanom nalazu i mišljenju od 25. listopada 2021., obrazložila i zaključila svoje mišljenje i nalaz temeljem članka 53. Pravilnika, uz nadopunu da je ono utemeljeno i na čanku 49. i 55. Pravilnika i članku 66. i 67. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. U pogledu očitovanja tuženika, odnosno Liječničkog povjerenstva Direkcije iz ožujka 2022. je istaknula kako:

- poznavanje klasifikacije mentalnih poremećaja nije samo u domeni psihijatra ali raspravljanje o klasifikaciji istih je u ovlasti psihijatra, jer o tome imaju specijalna znanja;

- postavljanje dijagnoze poremećaja duševnog zdravlja je u isključivoj ovlasti psihijatra sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine;

- u ovlasti specijaliste medicine rada nije postavljanje dijagnoze duševnog poremećaja, ali je vještačenje uzročno posljedične veze između priznate psihijatarske dijagnoze kao ozljede na radu, i dijagnoza koje postavljaju specijalisti relevantnih grana medicine, u konkretnom slučaju psihijatra, kao posljedica već priznate ozljede na radu. Dakle, samo postavljanje dijagnoza kako nije njezin zadatak, već utvrđivanje uzročno posljedične veze između već postavljenih dijagnoza;

- je postupak priznavanja ozljede na radu i posljedica priznate ozljede na radu i dopunske dijagnoze, osim liječničkog povjerenstva tuženika, i u ovlasti specijaliste medicine rada i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u kojem se vještače rezultati med. dijagnostike u dokumentaciji sa vidljivom dinamikom bolesti za koju je poznato da je oštećenje psihičkog zdravlja moguće ili očekivano. Klinička simptomatologija priznate psihijatrijske dijagnoze ozljedom na radu i bolesti za koje tužiteljica zatražila priznavanje posljedica posljedicom priznate ozljede na radu je jako slična, bez sigurnih i bitnih razlika za meritum ovog događaja, pa nema niti medicinske logike, niti utemeljenja ne priznati ih (jednu ili drugu, odnosno obje) dijagnozama u svezi predmetnog štetnog događaja, obzirom da ne postoji utvrđena lista psihijatrijskih dijagnoza koje se mogu ili ne mogu priznati posljedicama ozljede na radu ili dopunskom psihijatrijskom dijagnozom (jedne ili više);

- u obrazloženju Liječničko povjerenstvo tuženika kod nepriznavanja psihijatrijskih dijagnoza F43.2 i F41.2 posljedicama priznate ozljede na radu i u očitovanjima na njezin pisani dopunski nalaz i mišljenje daje tri različita mišljenja koja se nalaze u ovom sudskom sporu, pa je nejasno koji je pravi razlog ne priznavanja dijagnoze F43.2 posljedicom priznate ozljede na radu i čime je utemeljen. Tvrdnja tuženika da su svi zaključci liječničkog povjerenstva tuženika (iako su svi različiti) u skladu sa kliničkim opisima i dijagnostičkim smjernicama klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja - 10. revizija je paušalna s obzirom da je za klinički sliku, dijagnostički postupak, postavljanje dijagnoza i terapiju u predmetnom slučaju ovlašten psihijatar.

Zaključno, imenovana vještakinja je istaknula kako je uzročno posljedičnu vezu između priznate psihijatrijske dijagnoze ozljedom na radu i druge dvije psihijatrijske dijagnoze utvrdilo Liječničko povjerenstvo tuženika u prvom očitovanju, navodeći kako je dijagnoza F43.2 inicijalni odgovor na stres, te se može smatrati "isključivom dijagnozom ozljede na radu", a u drugom očitovanju da su dijagnoze F43.2 i F41.2. "isti poremećaj duševnog zdravlja" pa se sukladno članku 49,. 53. i 55. stavak 2. Pravilnika dijagnoza F43.2 može priznati dopunskom dijagnozom u ovom predmetnom slučaju. Stoga, prema mišljenju sudske vještakinje nema zapreke da se ista i prizna posljedicom već priznate ozljede na radu, a koja je u ovom konkretnom slučaju i priznata pod dijagnozom F 43.0.

27. Zamjenica opunomoćenika tužitelja i generalni opunomoćenik tuženika nisu imale primjedbi na usmeno očitovanje (nalaz i mišljenje) imenovane sudske vještakinje.

28. U pogledu ocjene mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F41.2 i F43.2 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti posljedica priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020., ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju mr.sc. M. M.-D., dr.med. spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, neovisni vještak odgovarajuće specijalnosti, te je nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom. Također, imenovana sudska vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja, te na raspravi pred ovim sudom 20. travnja 2022. iznijela argumentirane razloge zbog kojih se bolesti tužiteljice dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.2 i F41.2, mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s već priznatom ozljedom na radu, odnosno s događajem od 19. siječnja 2020.

29. Stoga, te imajući u vidu kako sud u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisne i nepristrane sudske vještakinje za medicinu rada, koja je za svoje mišljenje dala detaljno obrazloženje, potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrdio kako su dijagnoze šifre prema MKB- 10 klasifikaciji F43.2 i F41.2 nastale kao direktne posljedice ozljede na radu od 19. siječnja 2020. Također, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud nije provodio daljnje dokaze u sporu.

30. Slijedom sveg navedenog, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02- 01/20-4 od 30. ožujka 2020., međutim bez vraćanja predmeta na ponovni postupka, već je sam riješio ovu upravnu stvar na način da je tužiteljici priznao dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, posljedicama ozljede na radu od 11. siječnja 2020., kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama. Stoga je presuđeno kao pod točkama I. do III. izreke ove presude.

31. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužiteljici priznat kao opravdani trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 16. studenoga 2020. i 20. travnja 2022., sve po 250 bodova, ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 9.375,00 kuna. Ujedno tužiteljici je zbog uspjeha u ovom sporu priznata zahtijevana naknada za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, budući da je isto bilo odgođeno, upravo radi pribave dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje, a s kojom radnjom je opunomoćenik tužiteljice bio suglasan. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

U Splitu, 28. travnja 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. V. M. iz S., P. K. … …, zastupana po opunomoćeniku

M. K., odvjetniku u S., Z. …

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.