P. 53/2021-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2, 52000 Pazin
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J., iz B., S. D. 52, OIB: zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika 1. I. J., iz B., S. D. 52/1, OIB: i 2. R. J., iz B., S. D. 52/1, OIB:, zastupanih po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R., radi smetanja posjeda nakon zaključene glavne javne rasprave, dana 14. ožujka 2022. godine, u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 28. travnja 2022. godine
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su tuženici I. J., OIB: i R. J., OIB: smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnina na k.č. 1/1 i 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. koji je na skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020. godine, a koja predstavlja sastavni dio ovog rješenja, označen crvenom bojom i to na način da su na travnatu i zemljanu površinu na sjeverozapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili tanjuraču i traktorsku prikolicu, na zapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili balirku i drljaču, a na južnom dijelu nekretnine k.č. 1/1 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili traktorski viličar, pa se nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone postavljenu, traktorsku prikolicu, balirku, drljaču i traktorski viličar s dijela predmetnih nekretnina koji je na skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020. godine označen crvenom bojom, u roku od 8 dana, te im se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.331,68 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Predmet ove posjedovne parnice predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnina na k.č. 1/1 i k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. koji je na skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020., označen crvenom bojom I to na način da su na travnatu i zemljanu površinu na sjeverozapadnom dijelu k.č. ½ iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili tanjuraču i traktorsku prikolicu, na zapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili balirku i drljaču, a na južnom dijelu nekretnine k.č. 1/1 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili traktorski viličar, te da se naloži tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone postavljenu tanjuraču, traktorsku prikolicu, balirku, drljaču i traktorski viličar s dijela predmetnih nekretnina koji je na skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020. godine označen crvenom bojom, u roku od 8 dana, kao i da im se zabrani svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja.
2. U tužbi se navodi da je tužitelj posljednji, samostalni, mirni posjednik cijele nekretnine na k.č. 1/1 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. i dijela nekretnine na k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S., sve kako je je na priloženoj skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020. godine označeno crvenom bojom. Nekretnine označene na priloženoj skici crvenom bojom, koje tužitelj smatra svojim vlasništvom i drži u samostalnom, mirnom posjedu predstavljaju u naravi okućnicu tužitelja. Tuženici unazad 40 godina nikada nisu bili u posjedu ili suposjedu predmetnog označenog dijela nekretnina, niti su taj dio nekretnina koristili za odlaganje svojih stvari, već su to činili isključivo tužitelj i njegovi članovi obitelji. Tuženici su dana 28. srpnja 2021., u vrijeme dok su tužitelj i članovi njegove obitelji bili odsutni iz kuće, na travnatu i zemljanu površinu na sjeverozapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili tanjuraču i traktorsku prikolicu, na zapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili balirku i drljaču, a na južnom dijelu nekretnine k.č. 1/1 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili traktorski viličar, čime su tužitelja samovlasno smetali u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnina. Između tužitelja i prvotuženika pred ovim je sudom u tijeku parnični postupak, koji se vodi pod posl. br. P-2573/19, u kojem I. J. tužbom od M. J. potražuje prestanak uznemiravanja njegovih navodnih vlasničkih prava na dijelu predmetnih nekretnina označenom u skici crvenom bojom, a M. J. protutužbom potražuje utvrđenje njegova prava vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina označenom crvenom bojom, odnosno eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevima utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju na temelju kojeg je I. J. u zemljišnim knjigama upisao svoje navodno pravo vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina označenom crvenom bojom. Budući da tuženici nikada nisu bili u posjedu spornog dijela nekretnina, M. J. smatra da je opisano smetanje posjeda izvršeno isključivo s ciljem ostvarivanja povoljnije pravne pozicije u sporu koji se vodi pod posl. br. P-2573/19 kroz pokušaj oduzimanja posjeda M. J. ili stvaranje privida suposjeda na spornom dijelu predmetnih nekretnina. Slijedom navedenog, tužitelj podnosi ovu tužbu kojom traži posjedovnu zaštitu te predlaže da sud donese rješenje kao u izreci.
3. Tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovaraju nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja, tj. tuženi drže da tužitelj nije mogao podizati posjedovnu tužbu iz razloga kako slijedi. Prvotuženik I. J. vlasnik je i posjednik predmetnih nekretnina, koje je stekao 2012.g., od oca tužitelja I prvotuženika. Otac tužitelja i prvotuženika darovao je prvotuženiku prijepor i uveo prvotuženika u posjed istih. Tužitelj je bio upoznat s naprijed navedenim (darovni ugovor, ulazak u posjed i prijenos vlasništva). Rečeno slijedi iz činjenice da je otac stranaka sačinio dva ugovora o darovanju, oba istoga dana (27. ožujka 2012.g.) kojim ugovorima je jedne nekretnine darovao ovdje tužitelju, a druge nekretnine je darovao ovdje prvotuženiku. Oba darovanja otac stranaka učinio je u prisutnosti I jednog i drugog sina. Iz rečenog slijedi da otac stranaka za života nije izvršio samo darovanje prema sinovima, već je otac stranaka učinio i diobu između svojih sinova. Namjera pok. A. J. bila je da se izbjegne upravo ovakva situacija između braće (svađa i sudski sporovi oko vlasništva zemljišta). Potonje rečeno potvrđuje činjenica da je nakon smrti J. A. (pok. oca tužitelja i prvotuženika) proveden ostavinski postupak kod Općinskog suda u Pazinu, po javnom bilježniku M. I. iz B., pod posl. br. O-242/14 u kojem postupku su učestvovali svi zakonski nasljednici pok. J. A. i to: ovdje tužitelj, ovdje prvotuženik, R. I. i R. D.. U vrijeme ostavinskog postupka, navedeni darovni ugovori bili su provedeni kroz zemljišne knjige pa niti prijepor, niti nekretnine koje su darovane ovdje tužitelju, nisu činile ostavinsku masu. Tužitelj i ostali zakonski nasljednici na navedenu činjenicu (da su darovni ugovori provedeni kroz zemljišne knjige) nisu imali prigovora, niti su isticali zahtjeve u svezi s darovanjima (uračunavanje dara, nužni dio ili sl.). O nasljeđivanju je doneseno rješenje o nasljeđivanju, na koje tužitelj nije izjavljivao pravni lijek. Iz navedenog je razvidno da su netočni navodi tužitelja, kojima tužitelj ističe da je u posjedu prijepora posljednjih 40 godina. Zbog postupanja ovdje tužitelja tijekom 2019.g. i to nakon naprijed pobrojanih činjenica (darovni ugovor, ulazak u posjed prvotuženika, prijenosa vlasništva i provedenog ostavinskog postupka iza pok. A. J.), prvotuženik je podnio protiv ovdje tužitelja vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja (actio negatoria) i to na nekretninama koje su predmet ovoga postupka. Riječ je o postupku koji se kod Općinskog suda u Pazinu vodi pod posl.br. P-2573/2019. Zbog velike sličnosti između tužbe actio negatoria i tužbe zbog smetanja posjeda, vlasnik ima mogućnost izbora između navedenih tužbi. U konkretnom slučaju (P-2573/2019) prvotuženik podnio je actio negatoriu, između ostalog, jer mu posjed nije bio oduzet već uznemiravan. I ova činjenica govori da tužitelj nije bio u posjedu prijepora, već je u posjedu prijepora bio prvotuženik koji je ujedno i vlasnik prijepora. Rečenom tužbom prvotuženik zatražio je da uznemiravanje prestane. Za donošenje odluke u takvoj parnici odlučno je utvrđenje da tuženome ne pripada pravo koje si svojata. Uz sve navedeno ističe se da je na tužbu radi prestanka uznemiravanja ovlašten samo vlasnik i posjednik nekretnina na kojima je uznemiravanje učinjeno. U predmetu P-2573/2019 ovdje tužitelj nikada nije osporavao aktivnu legitimaciju ovdje tuženika. Tužitelj u vrijeme podnošenja ove tužbe nije zakonit, istinit niti pošten posjednik (uopće nije posjednik), iz sljedećih razloga: 1.) još za života pok. oca tužitelja i prvotuženika, tužitelj je znao da mu posjed prijepora ne pripada, zbog čega nije stavljao prigovor na ostavinsku masu iza pok. oca u ostavinskom postupku i nije osporavao rješenje o nasljeđivanju. 2.) poštenim posjednikom se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba. Od trenutka kada je ovdje tužitelju uručena tužba P-2573/2019, tužitelj više nije mogao biti pošteni posjednik, neovisno o tome da li je do tada bio pošteni posjednik ili ne (VSRH, Rev 1158/10, od 31. kolovoza 2011.g.) Uz sve navedeno tuženici ističe se da je prvotuženik I. J. vlasnik kuće u B.,
S. D. 52/1 (B.). Isti je poljoprivrednik, a prijepor je u naravi okućnica kuće S. D. 52/1, (B.). Zbog rečenog, nemoguće je, neživotno i nelogično da se vlasnik kuće na selu, koji je poljoprivrednik i seljak ne koristi svakodnevno svojom okućnicom, u naravi livada – pašnjak - prolaz i to kako za svakodnevne potrebe tako I za potrebe poljoprivrede i gospodarenja. Donošenjem odluke o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti tko je vlasnik i posjednik prijepora i tko nema pravo koje si svojata. Slijedom rečenoga presuda u predmetu P-2573/2019 direktno se reflektira na pitanje da li ovdje tužitelj ima aktivnu legitimaciju za traženje posjedovne zaštite. Imajući u vidu da je tužba actio negatoria osim rokova, gotovo identična sa tužbom za smetanje posjeda, ističe se da ovom tužbom posjedovne zaštite tužitelj pokušava voditi postupak o tome tko ima jače pravo na posjed, a što u posjedovnoj parnici nije dozvoljeno. U parnici zbog smetanja posjeda jedino se raspravlja o posljednjem mirnom posjedu. Tužitelj nikada nije bio posjednik prijepora a što slijedi iz sljedećeg: ovdje tužitelj pasivno je legitimiran u P-2573/2019, ovdje tužitelj nije bio niti jeste zakonit, istinit i savjestan posjednik, ovdje tužitelja nitko nikada nije uveo u posjed, na nekretnini postoji vlast drugoga (prvotuženika). Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe niti u odnosu na prvotuženika niti u odnosu na drugotuženika, a to stoga jer tužitelj nije posljednji mirni posjednik prijepora niti mu takvo ovlaštenje proizlazi iz kojeg drugog pravnog osnova. Radi svega navedenog tuženi predlažu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Pravo za zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 dalje ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredba čl. 22. st. 2. ZV propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana otkada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja, odnosno oduzimanja) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3 ZV). Valja navesti kako sudsku posjedovnu zaštitu radi smetanja posjeda karakterizira sumarnost postupka, koja se odnosi se na jednostavnost i ograničenost samog predmeta raspravljanja kao i hitnost posjedovne zaštite, budući da se ista može zatražiti i biti od strane suda pružena samo u zakonom predviđenim kratkim prekluzivnim rokovima, čijim protekom se konkretna posjedovna zaštita više ne može ostvariti, budući da se nakon toga pravo na nju gasi.
5. Dakle, tužitelj je u ovome postupku bio dužan dokazati da je upravo on posljednji mirni posjednik dijela nekretnine k.č. br. 1/2 kao i nekretnine k.č. br. 1/1, obje upisane u zk. ul. 163 k.o. S. S., sve kako je to označeno crvenom bojom na skici mjerničnog vještaka N. G. iz prosinca 2020. (str. 7 spisa), a s obzirom da nije sporno da su poljoprivredni priključci koji se navode u tužbi vlasništvo prvotuženika, osim traktorskog viličara (traktorske vile) koje su vlasništvo drugotuženika, te da je navedene priključke i prikolicu na naprijed navedene nekretnine postavio prvotuženik.
6. Radi utvrđenja sporne činjenice provedeni su dokazi uvidom u zk izvadak (str. 5 i 23 spisa), uvid u izvod iz katastarskog plana (str. 6 spisa), skica mjerničnog vještaka N. G. iz prosinca 2020. te fotografije lice mjesta (str. 7-14 spisa), nalaz identifikacije N. G. na očevidu 14. ožujka 2022., saslušani su svjedoci S. K., M. K., G. J., L. K., S. J., D. J., A. P. te tužitelj i tuženik.
7. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
8. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične struke N. G. utvrđeno je da se u tužbi nabrojani i na licu mjesta po tužitelju pokazani priključci: balirka (prikazana na fotografiji 1., str. 8 spisa), traktorske grablje (prikazane na fotografiji 2., str. 10 spisa), traktorska freza - drljača (fotografija 3., str. 11 spisa), prikolica (fotografija 4., str. 14 spisa), nalaze na dijelu nekretnine k.č. 1/2, osim traktorskog viličara (traktorske vile, fotografija broj 4.) koji se nalazi na k.č. 1/1 k.o. S. S. s time da se svi navedene priključci nalaze na dijelu koji je prikazan crvenom bojom na skici mjerničnog vještaka N. G. od prosinca 2020. koja se nalazi u spisu na str. 7.
9. Na sporne okolnosti posjeda predmetnih nekretnina saslušani su na licu mjesta svjedoci D. J., S. K., M. K., L. K., A. P. , G. J., S. J. te tužitelj i tuženici.
9.1. Iz iskaza svjedoka S. K., M. K., L. K. I G. J. nedvojbeno je utvrđeno da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č. 1/1 te dijelanekretnine k.č. br. 1/2 k.o. S. S. koji je na skici geometra N. G. od prosinca 2020. (str. 7 spisa) označen crvenom bojom, da je isključivo tužitelj najmanje posljednjih pet godina te nekretnine koristio za odlaganje svojih stvari; bloketa, željeza, građevinskog materijala, miješalice, pijeska, drva, limenih panela, da su tužitelj te njegovi supruga i sin kosili predmetne nekretnine, do im radi toga tuženici nisu prigovarali te da tuženici do postavljanje prikolice i priključaka 28. srpnja 2021. predmetne nekretnine nisu koristili. Iskaze navedenih svjedoka sud je prihvatio u cijelosti budući su o činjenicama koje su im poznate kazivali uvjerljivo, dosljedno, nepristrano te na temelju neposrednih saznanja s obzirom da su S. K. i L. K. susjedi stranaka tako da je S. K. nastanjena 100-tinjak metara od predmetnih nekretnina, a L. K. stanuje u kući koja je 50-ak metara udaljena od istih te su stoga imali priliku vidjeti tko i na koji način koristi predmetne nekretnine. Tako je svjedok S. K. kazivala je da je južni dio nekretnine k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. na kojim su zatečeni priključci koristi tužitelj oduvijek, da si je na te nekretnine odlagao razne stvari još kad je gradio kuću 1980-ih, a da je suprugu tužitelja vidjela da trimerom i ručnom kosom kosi na predmetnim nekretninama. Željezo koje je zatečeno na tim nekretninama, prikolice, i drvene grede su na istom mjestu duže vrijeme, već 20-ak godina još od kad je tužitelj gradio kuću. Svjedok L. K. pored južnog dijela nekretnine k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. uglavnom prolazi cestom kroz selo te je tužiteljeva sina vidio da kosi dok tuženike nije vidio kositi na tom dijelu. Kamene erte, drvene grede, željezni limovi, drvo za ogrjev, metalne košare koje postoje na toj nekretnini (k.č. 1/1, dio istih vidi se na fotografijama str. 9, 10, 11, 12, 13 spisa) su tužiteljeve stvari od kojih su neke primjerice metalni limovi na istom mjestu i duže od 25 godina. Vezano za posjed sjeverozapadnog dijela k.č. 1/2 k.o. S. S. svjedoci S. K. i L. K. nemaju saznanja jer je predmetni
dio nekretnine k.č. 1/2 k.o. S. S. radi konfiguracije terena niži u odnosu južni dio k.č. 1/2 te se ne vidi iz ceste. Međutim, o posjedu sjeverozapadnog dijela nekretnine k.č. 1/2 k.o. S. S. kazivao je svjedok M. K., šogor tužitelja koji kod tužitelja dolazi često, nekad i dva – tri puta tjedno i koji osim tužitelja i članova njegove obitelji nije nikoga vidio da kosi, da održava ili da na bilo koji način koristi k.č. 1/1 ili predmetni dio k.č. 1/2 k.o. S. S., te da tužitelj koristi i uvijek nešto radi na sjeverozapadnom dijelu k.č. 1/2 k.o S. S. koji se nalazi ispred garaže tužitelja. I G. J., supruga tužitelja kazivala je da su južni dio k.č. 1/2 kao i k.č. 1/1
k.o. S. S. održavali isključivo tužitelj i članovi njegove obitelji, da su osim priključaka koje je postavio tuženik i koji su zatečeni na očevidu sve ostale stvari koje se nalaze na tim nekretninama (južni dio k.č. 1/2 i k.č. 1/1) tužiteljeve te da su neke od njih postavljene još od 1995. Jednako tako i dio ispred garaže (sjeverozapadni dio k.č. 1/2 k.o. S. S.) koji je konfiguracijom terena niži u odnosu na plato koji se nalazi na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. koristio je isključivo tužitelj i članovi njegove obitelji, da je na tom dijelu ispred garaže postavio betonske blokete i željezni materijal još 1995., da je to zemljište tužitelj izravnao još 1994. – 1995. da bi se moglo prolaziti te je na mjestu na kojem je prilikom očevida zatečena prikolica ranije bila čista površina za prolaz. Taj dio nekretnine uz garažu (sjeverozapadni dio k.č.1/2) tuženici nisu nikada koristili ali nakon što su na plato na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. dovezli razne priključke, počeli su na donjem dijelu ispred garaže (sjeverozapadni dio k.č. 1/2k.o. S. S.) odlagati koji priključak ili parkirati prikolicu koje su uklanjali kad im je zatrebalo, a potom ponovno dovezli na isto mjesto, pa su tako traktorsku prikolicu na taj dio nekretnine ispred garaže ponovno dovezli i dan prije očevida tuženik i njegov sin, ovdje drugotuženik.
9.2. Iako je svjedok G. J. kao supruga tužitelja zainteresirana za ishod ovog postupka sud je njezin iskaz prihvatio u cijelosti budući da je ista kazivala dosljedno i uvjerljivo te je njezin iskaz u bitnome suglasan sa iskazima svjedoka S. K., L. K. i M. K. čije je iskaze sud pozitivno
vrijednosno cijenio. I iskaz tužitelja u bitnome je suglasan sa iskazima naprijed navedenih svjedoka te je prihvaćen u cijelosti. Naime, tužitelj je kazivao kako su priključci koji su zatečeni prilikom očevida dovezeni 28. srpnja 2021. dok su on i supruga bili u Rijeci, da su inače prije toga on i članovi njegove obitelji predmetne dijelove nekretnine k.č. 1/1 i 1/2 održavali na način da su čistili, kosili i po potrebi na te nekretnine odlagali razne stvari pa su tako kamene erte, drvene grede, miješalice (na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1) od kolovoza 2019. kada je izvodio građevinske radove na kući, a preostale stvari - metalni limovi, bloketi i drugi materijal koji se nalazi na tom zemljištu su na tom zemljištu od 1995. – 1996., a nakon što je dio tog zemljišta (na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1) izravnao koristeći materijal od rušenja kuće. Na nižem, sjeverozapadnom dijelu nekretnine k.č. 1/2 k.o. S. S. ispred garaže također su tužitelj i članovi njegove obitelji kosili te su na jednom dijelu držali građevinski materijal, blokete i željezo još od 1995. ili 1996., a u isto vrijeme je on uredio i poravnao dio terena uz garažu na kojem je danas prikolica tuženika. Tuženici i članovi njegove obitelji na tom dijelu nisu kosili niti na bilo koji način održavali ili koristili. Prikolica koja je zatečena prilikom očevida na sjeverozapadnom dijelu k.č.
1/2 k.o. S. S. bila je postavljena i u vrijeme podnošenja tužbe kao i tanjurača, ali su tuženik i njegova obitelj nakon nekog vremena kad su im zatrebali uklonili prikolicu i tanjuraču sa tog dijela nekretnine te ih nije bilo sve do pred očevid kada su prvotuženik i drugotuženik dovezli prikolicu.
9.3. Da upravo tužitelj unazad tri godine kosi i koristi predmetne nekretnine proizlazi i iz iskaza S. J., supruge prvotuženika koja je kazivala je da je njezin suprug dovezao priključke koji su zatečeni prilikom očevida te da je prije toga prvotuženik kosio predmetne nekretnine, s time da je zadnji put kosio prije par godina sa kosilicom, a kasnije da su počeli kositi tužitelj i njegova obitelj možda prije tri godine unazad nakon čega tuženici nisu kosili jer je bilo pokošeno. Svjedokinja je nadalje iskazala da su sve ostale stvari osim popisanih priključaka od tužitelja, da je te stvari tužitelj dovezao nakon što je među strankama počeo spor oko vlasništva (tužba iz 2019. zaprimljena pod brojem P 2573/2019), a da je prije toga bilo odloženo nešto sitno kao lim i cigle. Na dijelu k.č. ½ k.o. S. S. ispred garaže/radione tužitelja da su tuženici koristili i da po potrebi na tom mjestu parkiraju, a da su na toj parceli tužiteljevi bloketi i nekakvo željezo još od vremena kada je tužitelj radio kuću.
9.4. Iskaz D. J., sina prvotuženika koji je kazivao da su dijelovi nekretnine na kojima je nalaze priključci oduvijek u posjedu prvotuženika i njegove obitelji te da je tuženik te nekretnine održavao, kosio i čistio sud nije prihvatio uvjerljivim jer je njegov iskaz u tom dijelu oprečan iskazu svjedoka S. K. i
L. K. koji žive u neposrednom susjedstvu i koji tuženika i članove njegove obitelji nisu nikada vidjeli da kosi na tzv.platou, odnosno na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S.. Svjedok D. J. je međutim potvrdio da su kamenje i drvene grede te cijeli niz pokretnina koji su zatečeni na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. tužiteljeve stvari, te da su odložene na tim nekretninama unazad 2- 3 godine, pa i prije prve tužbe (koja se vodi radi uznemiravanja od 2019.), dok su na sjeverozapadnom dijelu k.č. 1/2 k.o. S. S., osim prikolice koja je vlasništvo prvotuženika, sve ostale stvari (željezne cijevi i dr.) tužiteljeve i postavljene su unazad 3 do 4 godine.
9.5. Drugotuženik R. J. kazivao je da je tužitelj limove, drvene grede,
kamene grede i druge stvari koje se nalaze na predmetnim nekretninama postavio tek nakon što je započela parnica za vlasništvo (2019.) dok je betonske blokete i željezo na dijelu nekretnine ispred garaže (sjeverozapadnji dio k.č. 1/2) tužitelj postavio prije 5-6 godina te da su na južnom dijelu k.č. 1/2 k.o. S. S. zasađena drva za koja ne zna tko ih je zasadio ali je potvrdio da ih nije zasadio nitko iz njegove obitelji. Prvotuženik I. J. kazivao je kako je zadnje na platou (južni dio k.č.
1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S.) kosio prije 5 godina. Trava na tom mjestu duže vremena nije rasla jer su bili auti, traktori, kamioni, zbog radova koji su se odvijali na kući tužitelja a koji su trajali skoro godinu dana. Nakon što su ti radovi završili on je postavio priključke, a sve ostale stvari koje su na toj parceli su tužiteljeve, pa tako i lim i cigle koje su na parceli (k.č. 1/1) možda više od 25 godina, dok je ostale stvari tužitelj postavio nakon početka parnice (2019.). U odnosu na dio nekretnine ispred garaže (sjeverozapadni dio k.č. 1/2 k.o. S. S.) kazivao je da je taj dio izravnao tužitelj kada je radio kuću, a da na tom dijelu tuženik parkira prikolicu zadnjih 10 godina s time da kad je potrebno prikolicu makne, posluži se njome, a kada mu ne treba ponovno je tu parkira. Drveće i voćke koje su na dijelu prijepora (južni dio k.č. 1/2 k.o. S. S.) zasadili su tužitelj i tužiteljeva supruga.
9.6. Premda tuženici tvrde da su oni koristili i održavali predmetne nekretnine i prije nego su postavljeni priključci nabrojani u tužbi iz iskaza samih tuženika te svjedoka S. J. i D. J. proizlazi da je upravo tužitelj bio
posljednji mirni posjednik nekretnine k.č. br. 1/1 i predmetnog dijela k.č. 1/2 k.o. S. S. jer je predmetne nekretnine kosio, čistio te na istim držao i odlagao svoje stvari (građevinski materijal, miješalicu, limove, drva i dr.), da je tužitelj na južnom dijelu k.č. 1/2 k.o. S. S. prema svojoj kući zasadio drveće i voćke, a da mu tuženici nisu prigovorili zbog posjeda i korištenja predmetnih nekretnina sve do 28. srpnja 2021. kada su na iste dovezli i parkirali poljoprivredne priključke. Konačno sam je prvotuženik prilikom saslušanja potvrdio kako zadnjih 5 godina nije kosio na platou (južnom dijelu k.č. ½ i k.č.1/1 k.o. S. S.) jer da na tom zemljištu trava nije niti rasla zbog auta, traktora i kamiona koji su tu bili parkirani zbog radova koji su se odvijali na kući tužitelja, što također govori u prilog tome da tuženici nisu bili u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina. U odnosu na sjeverozapadni k.č. 1/2 k.o. S. S. koja u naravi predstavlja dio ispred garaže odnosno radione u vlasništvu tužitelja sud cijeni utvrđenom činjenicu da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu i navedenog dijela te nekretnine s obzirom da se preko te parcele dolazi do garaže i radione tužitelja te su velika garažna vrata tužitelja okrenuta upravo prema toj nekretnini dok kuća tuženika koja se nalazi pored k.č. 1/2 nema vrata prema parceli k.č. 1/2 k.o. S. S. već s druge strane što također govori u prilog tome da je tu nekretninu odnosno dio iste onako kako je označeno na skici mjernika N. G. (str.7 spisa) koristio tužitelj kao svoje dvorište na kojem je spremao i odlagao svoje stvari te dio nekretnine koristio za komunikaciju iz garaže odnosno prema garaži radi čega neuvjerljivim i životno nelogičnim proizlazi iskaz tuženika u dijelu da su na tom mjestu već godinama po potrebi držali svoju prikolicu.
9.7. Iskaz svjedoka A. P., šogora prvotuženika sud nije prihvatio cijeneći ga subjektivnim i nevjerodostojnim. Naime, svjedok je kazivao da je na južnom dijelu k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. (na platou) kosio prvotuženik sa velikom kosilicom te da ga je zadnji put vidio prije 2 do 3 godine. Njegov je iskaz u tom dijelu oprečan iskazima svjedoka S. K. i L. K. koji tuženika i članove
njegove obitelji nikada nisu vidjeli da kosi na tom dijelu već isključivo članove obitelji tužitelja, ali i iskazu samog prvotuženika koji je iskazivao kako zadnjih pet godina na tom dijelu nije kosio.
10. Temeljem izvedenih dokaza i njihove ocjene sud cijeni utvrđenom činjenicu da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu k.č. 1/1 i dijela k.č. 1/2 k.o. S. S. koji su prikazani na skici mjerničnog vještaka N. G. od prosinca 2020. i prije 2019. odnosno prije početka postupka radi prestanka uznemiravanja, da je na tim nekretninama kosio, odlagao svoje stvari, zasadio drveće i voćke te ih koristio za parkiranje auta, kamiona i traktora za vrijeme izvođenja građevinskih radova na svojoj kući tijekom 2019. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je opisano smetanje posjeda postavljanjem poljoprivrednih priključaka poduzeto po prvotuženiku kao vlasniku priključaka traktorske prikolice, balirke, drljače, dok je traktorski viličar vlasništvo drugotuženika kako to proizlazi iz iskaza samih tuženika, a koji se nije usprotivio postavljanju traktorskog viličara na k.č. 1/1 k.o. S. S. a niti se od toga ogradio. Konačno drugotuženik je zajedno sa prvotuženikom traktorsku prikolicu koja je 28. srpnja 2021. bila parkirana na dio k.č.
1/2 ispred garažnih vrata tužitelja, a nakon toga i pomaknuta sa tog mjesta ponovno dan prije očevida u ovome postupku 13. ožujka 2022. parkirao na isto mjesto. Glede datuma izvršenog smetanja sud je uvjerljivim i vjerodostojnim prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka G. J. da je smetanje izvršeno 28. srpnja 2021., a ne 25.
srpnja 2021. kako to prigovaraju tuženici. To iz razloga što je kuća tužitelja tik uz k.č. 1/2 k.o. S. S. te da su na toj nekretnini bili postavljeni priključci i prikolica u nedjelju 25. srpnja 2021., to tužitelju ne bi moglo ostati nepoznato. Da su priključi postavljeni 28. srpnja 2021. proizlazi i iz iskaza L. K. koji je u to vrijeme izvodio radove na svojoj zgradi iz koje se vidi plato na k.č. 1/2 i k.č. 1/1 k.o. S. S. i koji je iskazao kako je odjednom na toj nekretnini vidio da su parkirani priključci te da je to bilo utorak ili srijeda, dan u tjednu 27. ili 28. srpanj. Konačno, tuženici do zaključenja prethodnog postupka nisu osporili navod iz tužbe da je smetanje počinjeno upravo 28. srpnja 2021. pa stoga takve prigovore ne mogu s uspjehom isticati niti kasnije u postupku. Stoga, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari predana sudu 27. kolovoza 2021., znači da je pravovremena jer je predana sudu u roku propisanom čl. 21.st.3. ZV-a.
11. Slijedom navedenog kako je tužitelj dokazao svoj posljednji mirni posjed a čime je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i vođenje ovog postupka te je dokazao činjenicu smetanja izvršenu po tuženicima, to je kao osnovan prihvaćen njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnina na k.č. 1/1 i 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. koji je na skici lica mjesta sudskog vještaka N. G. ing. geod. od prosinca 2020. godine,
označen crvenom bojom i to na način da su na travnatu i zemljanu površinu na sjeverozapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili tanjuraču i traktorsku prikolicu, na zapadnom dijelu k.č. 1/2 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili balirku i drljaču, a na južnom dijelu nekretnine k.č. 1/1 iz zk. ul. 163 u k.o. S. S. postavili traktorski viličar, te je slijedom naloženo tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone postavljenu traktorsku prikolicu, balirku, drljaču i traktorski viličar s dijela predmetnih nekretnina te im se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja.
12. Budući je tanjurača (str. 14 spisa) uklonjena za vrijeme trajanja postupka to tuženicima nije naloženo ukloniti istu kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, budući da su tuženici tom zahtjevu nakon podnošenja tužbe već udovoljili.
13. Zaključno valja navesti kako je sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a u ovoj parnici raspravljanje bilo ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. U ovoj parnici nije se raspravljalo o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga, činjenica da je prvotuženik upisan kao vlasnik nekretnine k.č. 1/1 i 1/2 obje k.o. S. S. nije relevantna i nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari u kojoj se prije svega utvrđuje posljednji faktički mirni posjed koji kao takav uživa posjedovnu zaštitu. Iz tog razloga sud nije posebno cijenio rješenje Općinskog suda u Pazinu Z 408/12 od 21. veljače 2013. (str. 24-26 spisa), rješenje Z 409/12 od 11. ožujka 2013. (str. 27-28 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. Antona Jermaniša O 242/14 -8, UPP-OS-66/14 od 1. listopada 2014. (str. 29-30 spisa) jer uvidom u iste nisu utvrđene relevantne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu.
14. Obje su stranke zatražile naknadu parničnog troška.
15. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti to je na temelju čl. 154. st.1 ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška valjalo odbiti te tuženike obvezati da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 4.331,68 kuna.
16. Priznati iznos uključuje jednokratnu nagradu za zastupanje po punomoćniku od 200 bodova za prvostupanjski postupak, odnosno 2.000,00 kuna temeljem Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), uvećano za PDV 25% u iznosu od 500,00 kuna (na osnovicu od 2.000,00), trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje 400,00 kuna te trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 372,80 kuna i mjerničnog vještačenja u iznosu od 1.058,88 kuna.
17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Pazinu, 28. travnja 2022.
S u d a c :
Biljana Pamić, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi pismeno, u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i stranke, putem ovoga suda.
DNA:
1. tužitelju p.p.
2. tuženicima p.p.
