Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac, Split
Poslovni broj: Pr-5091/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz S., O.: …, koju
zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika
H. Z. Z. Z., O.: …, sa sjedištem u
Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 23.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. P., odvjetnika u S., i Ž. M., diplomiranog pravnika zaposlenog kod tuženika, dne 28.travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HZZ, Z., O.: … da ,u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici A. D. (O.: …) ukupan iznos od 6.423,86 kuna ,
zajedno s zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:
- 530,60 kn od 04.03.2016. godine pa do isplate, -
552,40 kn od 05.04.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 05.05.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 04.06.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 06.07.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 03.08.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 03.09.2016. godine pa do isplate, -
557,13 kn od 05.10.2016. godine pa do isplate, -
558,57 kn od 04.11.2016. godine pa do isplate, -
559,65 kn od 08.12.2016. godine pa do isplate, -
508,78 kn od 06.01.2017. godine pa do isplate, -
371,05 kn od 03.02.2017. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke
I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 199,80 kuna kn (preko iznosa od 6.423,86 do iznosa od 6.623,66 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3. veljače 2017. godine do isplate.
II. Nalaže se tuženiku HZZ, Z., O.: … da tužiteljici A. D. (O.: …) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 15.ožujka 2021.navodi kako je zaposlena kod tuženika kao viši stručni savjetnik za zapošljavanje te je ista bila zaposlena na tom radnom mjestu kod tuženika i u periodu od veljače 2016. g. do siječnja 2017. g., a što sve među strankama ne bi trebalo biti sporno.Tuženik je tužiteljici u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i naknade, slijedom čega joj je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imala pravo.Naime, primanja radnika u javnim službama pa tako i tužiteljice, da se sastoje od: osnovne plaće i dodataka na tu plaću, te drugih naknada i primanja (naknada plaće za vrijeme bolovanja i sl.) . Zbog pogreške pri obračunu, tužiteljici da su posljedično manje isplaćeni i svi dodaci jer se isti obračunavaju u postotku u odnosu na osnovnu plaću. Sve to imalo je za posljedicu i manju isplatu naknada plaće (npr. za bolovanja i godišnje odmore) s obzirom na to da je prosjek zadnje tri plaće prema kojem se svaka naknada plaće obračunava, iz prethodno opisanih razloga bio pogrešan.Dakle, tužiteljica ovom tužbom potražuje cjelokupnu razliku nastalu na temelju prethodno navedenog. Tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice jer nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6 % za period od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine. Naime, da nije sporno kako je tuženik javna služba, sukladno odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i sindikati u javnim službama da sklopili 23. studenog 2006. godine „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009.g. Međutim, zbog ekonomske krize, 13. svibnja 2009. strane kolektivnog ugovora zaključile su „Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica za plaće privremeno zadržana na manjem iznosu (iz 2008. g. - 5.108,84 kn) - dok je povećanje iste za 6% za 2009. g., (dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn), sporazumno odgođeno do rasta BDP-a
od 2%, sukladno odredbi članka III Dodatka Sporazuma, odnosno dok: „službeni pokazatelji DZS R. H. ne ukažu na
poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. S obzirom na to da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. g. iznosila upravo 2% (1,2% i 2,8%= 2% prosječno), tuženik je od tada morao obračunavati plaću tužitelju uzevši u obzir osnovicu koja je uvećana 6 %, odnosno osnovicu u iznosu od minimalno 5.415,37 kn, a ne od 5.108,84 kn kako je činio i to počevši od prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. godine. Tužiteljica također da ima pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH, a sve sukladno odredbama izmjena i dopuna predmetnog Dodatka Djelatnici zaposleni u HZZ sukladno članku 94. Zakona o radu
koji je razrađen odredbama TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. godine i 2017. godine i njihovih dodataka te odredbama Kolektivnih ugovora iz 2013. godine i 2018. godine te njihovih dodataka su imali/imaju pravo na razne dodatke na plaću. S obzirom na to da je tuženik u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovicu plaće, pa time i osnovnu plaću, a dodaci odnosno uvećanja se računaju u odnosu na osnovnu plaću, jasno je kako su onda uzročno-posljedično
pogrešno obračunati i dodaci na osnovnu plaću u utuženom periodu. Isto vrijedi i za naknade plaće koje su tužiteljici isplaćivane za vrijeme godišnjih odmora, bolovanja i sl. u utuženom periodu, što će se moći specificirati tek po dostavi nalaza sudskog vještaka. Tužiteljica je za potrebe ovog postupka samostalno i aproksimativno izračunala razliku plaće tako što je istu obračunala sukladno podacima koji su joj poznati u trenutku sastavljanja tužbe, međutim ne može konačno specificirati tužbeni zahtjev već će to moći tek dostavom nalaza sudskog vještaka koji će točno izračunati bruto plaću koju je tužiteljica primala u odnosu na onu koju je trebala primati, a u kojoj će uz osnovnu plaću biti obračunati i dodaci na istu, kao i naknade plaće, pa će iste specificirati po zaprimanju nalaza sudskog vještaka. Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 6.623,66 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.
1.1.Tužiteljica je podneskom od 20.siječnja 2022. precizirala tužbeni zahtjev tako da za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., potražuje ukupan iznos od 6.623,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako je temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o
osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao
poslodavac i S. javnih službi. Navodi kako je HZZ
javna ustanova u vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56.
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' NN 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka
44. i 45. Statuta HZZ ( NN 86/03). Da bi
HZZ mogao sredstva isplatiti ona moraju biti osigurana u
D.P. za tu namjenu. Tuženik ne spori da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnica tuženika i još su uvijek jeste, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i visinu
postavljenog tužbenog zahtjeva. Opreza radi tuženik ističe da je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani S. je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao S. državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani sindikata zastupa radnike
HZZ te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik
predlaže donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.
3. Sud je izveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade za tužiteljicu za utuženo razdoblje, preslike Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., preslike Arbitražne odluke od 7.11.2011. priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi
prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene
DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene
DZS-a od 4. prosinca 2015., izračun razlike za isplatu bruto plaće koji je priložio tuženik te ostale isprave priložene spisu.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III.Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., u iznosu od 6.623,66 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju osim u odnosu na potraživanje tužiteljice koje se odnosi na isplatu razlike plaće za mjesec siječanj 2017.godine. Naime, tuženik je na pripremnom ročištu održanom 23. ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava, istakao da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama NN br. 123/2016. koja je donesena na sjednici
Vlade RH 29. prosinca 2016. godine utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine. Slijedom navedenog tuženik je istakao da od siječnja 2017. tužiteljica nema osnovu da traži uvećanje za 6% već eventualno razliku od 3,9%. Tuženik je naveo kako visina tužbenog zahtjeva izuzev iznosa za mjesec siječanj 2017. nije sporna. U spis je priložio vlastiti obračun potraživanja za sud i protivnu stranu
7.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva.
8. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, za navesti je kako je isti neosnovan budući da je tuženik poslodavac tužiteljice s kojom je zaključio ugovor o radu, pa je isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, zakonu o radu te ostalim mjerodavnim zakonskim propisima. Stoga činjenica da se sredstva za plaću osiguravaju iz državnog proračuna ne utječu na pasivnu legitimaciju tuženika kao poslodavca. S obzirom da je tuženik javna služba to je temeljem odredbe čl. 3 Zakona o plaćama u javnim službama jedino Vlada R. H. ovlaštena za
sklapanje kolektivnih ugovora sa sindikatima javnih službi, a obveza je tuženika poštivati odredbe Kolektivnog ugovora o visini plaće.
9. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
10. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
11. U postupku je utvrđeno da su Vlada RH i S. javnih službi i to
S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama
H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi
H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
12. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,
13. Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao te da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama , a kako je i to prethodno opisano,
14. Dana 27.studenog 2015. DZS je objavio Priopćenje
za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015.realan rast BDP-a iznosio 1,2%,a u trećem tromjesečju 2015. 2,8%. Iz navedenog slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.
15. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( dalje u tekstu: Izmjene Dodatka ) predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011 radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011 . Odredbe Izmjena Dodataka bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI.Izmjena Dodatka ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19).
16. Nije osnovan prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2019., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer da na strani sindikata nije navedene akte potpisao Sindikat državnih službenika i namještenika koji na strani sindikata zastupa radnike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime navedeni Sporazumi kao i dodaci i izmjene sklopljeni su od strane Vlade RH i reprezentativnih sindikata javnih službi . Iz Odluke VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena Dodatka.
17. Dakle, tuženik je tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
18. Pregledom obračunskih platnih lista za tužiteljicu u utuženom periodu od utvrđeno je da je tuženik tužiteljici plaću obračunavao i isplaćivao primjenom osnovice iz 2008.godine od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2016. primjenom osnovice od 5.211,02 kuna jer je Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.
19. Uspoređujući visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, te obračun tuženika (list 45. spisa) uočeno je da je tuženik izračunao umanjeni iznos za siječanj 2017. Dakle,
visina je, a sve uvažavajući i navode tuženika s ročišta održanog 23. ožujka 2022. nesporna za cijelo utuženo razdoblje osim za siječanj 2017. Kako tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaz odnosno izračun potraživanja koji bi potvrdio da je iznos potraživanje za mjesec siječanj uskladila s Odlukom Vlade R. H.
od 29. prosinca 2016. godine (povećavanje osnovice na iznos od 5.211,02 kn i to počevši od siječnja 2017. godine), sud je odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 199,80 kn (preko iznosa od 6.423,86 kn do iznosa od 6.623,66 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3. veljače 2017. godine do isplate, dok je za iznos od 6.423,86 kuna osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju. Dakle, prihvaćen je izračun tuženika za siječanj 2017 u iznosu od 371,05 kuna koji je tuženik priložio u spis uz odgovor na tužbu, a u preostalom dijelu potraživanja obračun tužiteljice, sve obzirom da tuženik u navedenom dijelu nije imao primjedbi na visinu tužbenog zahtjeva. Zbog svega navedenog, ovaj sud je i prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti, a sve obzirom na podatke, isprave, izračune i dokaze priložene u spis.
19.1.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 6.423,86 kn, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 199,80 kn (preko iznosa od 5.157,19 kn do iznosa od 5.418,05 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3. veljače 2017. godine do isplate neosnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
20. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 95/05, 96/06 i 68/07),
propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.
21. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. ZPP-a. Budući da tužiteljica nije samo u neznatnom dijelu uspjela sa svojim zahtjevom, a za koji dio nije ni nastao poseban trošak, tužiteljici je dosuđen trošak u cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe - 75 bodova, za sastav podneska od 20.siječnja 2022. - 75 bodova, za zastupanje na ročištu od 23.ožujka 2022..- 75 bodova, te za zastupanje na ročištu za objavu 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 3.281,25 kn. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2.ZOO-a koje teku od presuđenja pa do isplate .
Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II.izreke ove presude.
U Splitu, 28.travnja 2022.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
DNA:
- pun. tužiteljice , tuženiku, u spis
