Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-611/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari M. Š. iz G., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u O. G. i G. d.o.o. u Z., radi ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8584/2019-22 od 23. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8584/2019-22 od 23. ožujka 2021.,

- potvrđuje u toč. I., II. i III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i preplaćeni iznos s osnove CHF valutne klauzule u ukupnom iznosu od 33.371,76 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.358,50 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- preinačuje u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn te se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troška u tom dijelu.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, utvrđeno je da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 2. Ugovora o kreditu broj: 056-50-4472726, potvrđen i solemniziran po javnom bilježniku J. K.-R. iz Z., poslovni broj: OV-26639/2007, sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koji glasi: "Redovita kamata... promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora". U toč. II. izreke utvrđeno da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 056-50-4472726, potvrđen i solemniziran po javnom bilježniku J. K.-R. iz Z., poslovni broj: OV- 26639/2007, sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnica kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a u koji iznos anuiteta je uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita koji glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj vrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisnici kredita po isplati kredita". U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i preplaćeni iznos s osnove CHF valutne klauzule u ukupnom iznosu od 33.371,76 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.108,50 kn, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i navodi da to čini iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te odredi da mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi ponovno provođenje glavne rasprave.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana i djelomično je osnovana (u odnosu na dio dosuđenog troška postupka).

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 056-50-4472726 od 24. listopada 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu radi ništetnosti tih ugovornih odredbi.

6. Nakon što je konstatirao da među strankama nije bilo sporno:

- da su stranke 24. listopada 2007. sklopile Ugovor o kreditu za iznos protuvrijednosti 20.487,83 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s redovnom kamatnom stopom od 6,45% godišnje promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da je u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu i otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu u odnosu na početnu i da se tečaj valute CHF u razdoblju trajanja ugovora o kreditu mijenjao u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita,

prvostupanjski sud navodi da je bilo sporno:

- jesu li odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu koje određuju promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF ništetne,

- je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te

- zastara tražbine tužiteljice.

6.1. Osnovanost zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud temelji na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope i nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope,

- da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07; dalje: ZZP/07), dok tuženik nije dokazao suprotno,

- da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstva odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu pa odredba o takvoj kamati mora biti određena ili barem odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO),

- da je u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta i nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji po kojima se može mijenjati kamatna stopa, pa odredba koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila određena, niti odrediva u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o toj ugovornoj odredbi čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravni položaj u odnosu na banku, pa je sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope nepoštena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a,

- da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa tuženik neosnovano ističe da se tužiteljica ne može pozivati na odluke suda donesene u tom postupku (konkretno na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: P-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.),

- da je glede valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev-2221/2018 prihvatio obrazloženje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Pž-6632/2017, u kojoj je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o toj ugovornoj odredbi i da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac (banka),

- da sama činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao nije odlučna jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika,

- da nisu osnovani tuženikovi prigovori o (ne)primjeni navedenih presuda, kod čega se prvostupanjski sud poziva na odredbe čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a,

- da je neosnovan prigovor zastare jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare i zastara individualnih restitucijskih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,

- da je na okolnost visine tražbine tužiteljice i tijeka kamata te utvrđenja pretplate na ime porasta CHF u odnosu na kunu po mjesecima i u odnosu na povećanje kamata, a sve u odnosu na početni anuitet prema Ugovoru o kreditu, proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. P.,

- da ukupna razlika s osnove promjene kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamate za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos i koji dospijevaju u utuženom razdoblju iznosi 591,38 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti 3.341,14 kn,

- da ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule za sve anuitete koji dospijevaju u utuženom razdoblju i za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 30.030,62 kn,

- da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete koji dospijevaju u utuženom razdoblju 33.371,76 kn, slijedom čega prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bina povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih njenu pravilnost i zakonitost ovaj sud ne bi mogao ispitati u žalbenom stadiju postupka. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.1. Neosnovano se tuženik poziva da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, obzirom da pobijana presuda sadrži sve potrebne dijelove u smislu odredbe čl. 338. ZPP-a, kod čega se posebno naglašava da obrazloženje presude sadrži sve elemente u smislu st. 4. tog članka. Nadalje, neosnovano se tuženik u žalbi poziva da mu je povrijeđeno pravo na procesnu jednakost jer da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario njegove navode i dokazne prijedloge, a za takvo postupanje nije dao nikakve razloge, obzirom da se je sud pravilno pozvao na učinke presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega je odbio dokazne prijedloge tuženika, koji niti u žalbi ne tvrdi da bi provođenje tih dokaza dovelo do drugačijeg utvrđenja činjenica koje su odlučne u ovoj parnici, obzirom da je predložio saslušanje osoba koje nisu neposredno sudjelovale u sklapanju spornog Ugovora o kreditu i nemaju neposrednih saznanja o radnjama koje su prethodile sklapanju tog pravnog posla.

8. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava te nisu osnovani niti ti žalbeni razlozi.

8.1. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14; 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07; 125/07; 75/09; 89/09; 133/09; 78/12 i 56/13; dalje: ZZP/07) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđene iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju tuženik biti obvezan za ta utvrđenja u parnici na koja će se ta osoba pozvati. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužiteljice obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača jer se tužiteljica u ovoj parnici pozvala na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a ZPP- a.

8.2. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a da je Ugovorom o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe ništetne. U tom kontekstu paušalne su žalbene tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, jesu li sporne odredbe u ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne.

8.3. Pema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po ništetnoj ugovornoj odredbi pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

8.4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare naglašava se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2022. donio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj: Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zašite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. U tom kontekstu, neosnovano je pozivanje tuženika na prigovor zastare kojeg dovodi u vezu s preinakom tužbe, obzirom da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu (u dijelu u kojem traži isplatu) sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a, pa je podneskom od 21. siječnja 2020. postavila tužbeni zahtjev radi isplate i time nije preinačila tužbu.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari te je odlučeno kao u toč. I. izreke, alineja prva, ove presude.

10. Žalba tuženika djelomično je osnovana u odluci o troškovima postupka koju tuženik pobija na način da ju dovodi u korelaciju sa svojim eventualnim uspjehom u sporu, ali istovremeno konkretno (i djelomično opravdano) prigovara određenim radnjama i podnescima koje je prvostupanjski sud priznao (i dosudio) tužiteljici.

10.1. Tako tuženik osnovano prigovara trošku koji je tužiteljici dosuđen na ime zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) na ročištima održanim 13. veljače 2020. i 1. srpnja 2020. koji je odmjeren u iznosu od 1.250,00 kn za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), jer je uz pravilnu primjenu materijalnog prava i to Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife tužiteljici trebao biti odmjeren trošak u iznosu od 625,00 kn za svako ročište, obzirom da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje, tuženik osnovano prigovara trošku koji je tužiteljici dosuđen s osnove sastava podnesaka u visini od 425 bodova (što uvećano za pripadajući PDV iznosi 5.312,50 kn) jer je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužiteljici iz te osnove trebalo odmjeriti trošak u ukupnom iznosu od 2.812,50 kn i to: za sastav podneska od 21. siječnja 2020. u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu, za podnesak od 4. lipnja 2020. u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife i za podnesak od 16. listopada 2020. iznos od 1.250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje i sukladno tome precizirala tužbeni zahtjev. Naprotiv, prema ocjeni ovoga suda trošak sastava podneska od 21. srpnja 2020. i 23. listopada 2020. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom da je tužiteljica podneskom od 21. srpnja 2020. obavijestila sud da je uplatila predujam za provedbu vještačenja, dok je podneskom od 23. listopada 2020. samo ponovila navode koje je već isticala tijekom postupka. Na taj način, tužiteljici je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 10.358,50 kn (tuženik u preostalom dijelu ne pobija utvrđeni trošak, kako u opsegu tako i u visini), dok ga je valjalo odbiti u preostalom dijelu u iznosu od 3.750,00 kn.

10.2. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je odlučeno kao u toč. I., alineja prva i druga izreke ove presude.

11. Tuženik je samo djelomično uspio u žalbenom stadiju postupka i to samo u odluci o troškovima, pa kako niti djelomično nije uspio u odluci o glavnoj stvari koja je u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP-a relevantna za određivanje vrijednosti predmeta spora, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.