Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: 2 P Ob-75/2020-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužitelja Z.M., OIB:…, B., ….. (ranije: B., …), zastupan po punomoćnicima iz ZOU Z.G., T.F.-G., H.M, odvjetnicima u B. protiv tuženice B.J., OIB:…, B., … zastupane po punomoćnicima iz Š…. odvjetničko društvo, odvjetnicima u Z., uz sudjelovanje maloljetnog djeteta E.M., OIB:…, kojeg zastupa posebna skrbnica M. S, mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Z. i Centra za socijalnu skrb B., radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete E.M., OIB:…, te održavanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 13. travnja 2022., u nazočnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice te zamjenika punomoćnika tuženice, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice, Centra za socijalnu skrb B. i tuženice, 28. travnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Razvodi se brak zaključen …. u Z., upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Z., N. Z. za godinu ..., pod red. br. …, između

Z.M., OIB:…, sina M., rođenog ….. u B., s prebivalištem u B., … (ranije: B., … i V. K., …),

B.J., OIB:…, djevojački J., kćeri S., rođene …. u B., s prebivalištem u B., …..

II. Zajedničko dijete stranaka, maloljetna kćer E.M., OIB:…, rođena … u B., stanovat će s ocem, Z.M., OIB:…, u B., na adresi ….

III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno. IV. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta E.M., OIB:… te njezine majke B.J., OIB:… održavat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi odvijat će se minimalno na sljedeći način:

- prva dva mjeseca, uz nadzor stručne osobe zaposlene u Podružnici Centra za socijalnu skrb B., …, svakog petka od 10,00 sati do 11,00 sati ili od 13,30 sati do 14,30 sati, ovisno o tome je li dijete ima nastavu u tom tjednu ujutro ili poslijepodne, na način da otac dovede dijete u Obiteljski centar u B., …,

- srijedom od 9,00 do 13,00 sati kada dijete ima nastavu poslijepodne odnosno od 15,00 do 19,00 sati kada dijete ima nastavu prijepodne na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja,

- svaki drugi vikend u mjesecu počev od petka od završetka nastave kada će tuženica preuzeti dijete pa do nedjelje u 19,00 sati kada će ju vratiti kod oca na adresu na kojoj maloljetno dijete stanuje s ocem,

- svaki drugi blagdan i državni praznik od 9,00 do 20,00 sati na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja,

- polovinu školskih praznika na način da prvu polovinu školskih praznika u kontinuitetu provodi sa majkom, a drugu polovinu školskih praznika provodi s ocem i tako naizmjenično, svaki školski praznik počev od 9,00 sati prvog dana do 20,00 dana zadnjeg dana na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja, uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada oboje koriste godišnji odmor,

- u ostalo vrijeme uz dogovor roditelja, međusobnu suradnju i razmjenu informacija o bitnim pitanjima za dijete i drugih sadržaja telefonskim putem.

V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnim djetetom E.M., međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

VI. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

VII. Nalaže se majci, B.J., OIB:… platiti za uzdržavanje maloljetne E.M., OIB:… sljedeće:

- iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetstokuna i nula lipa) mjesečno s početkom primjene od 28. travnja 2022. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da će dospijevajuće iznose plaćati do 30. - tog dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na tekući račun oca i zakonskog zastupnika djeteta, Z.M. otvoren kod E.S.B. d. d., broj IBAN ….

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev maloljetnog djeteta, E.M. s dijelom za isplatu uskraćenog uzdržavanja i to razlike iznosa od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) do iznosa dosuđenog u točki VII. ove izreke počevši od 21. listopada 2019. do 27. travnja 2022., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja najkasnije do 30-tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje do isplate.

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba maloljetnog djeteta E.M. povučena za ukupan iznos uzdržavanja od 1.000,00 kn, odnosno u dijelu u kojem je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja smanjen sa iznosa od 2.500,00 kn na ukupan iznos od 1.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu …. navodi da je s tuženicom sklopio brak …., a u kojem braku je rođeno jedno zajedničko maloljetno dijete, E.M. i to … u B.

1.1. Tužitelj ističe da je bračna zajednica njega i tuženice prekinuta zbog teško poremećenih odnosa te od rujna 2019. više ne žive zajedno. Pri tome ističe da je tuženica pokrenula postupak pred Centrom za socijalnu skrb B. radi posredovanja prije razvoda braka, a u kojem postupku je sastavljeno pisano izvješće o obveznom savjetovanju dok je Obiteljski centar Centra za socijalnu skrb V. donio izvješće o obustavi obiteljske medijacije. Isto tako, tužitelj ističe da je razlog podnošenja tužbe upravo što nije uspio s tuženicom sklopiti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za njihovo zajedničko maloljetno dijete.

1.2. Nadalje, tužitelj ističe da je posljednja zajednička adresa prebivališta njega i tuženice bila u B., … s koje adrese je odselio s maloljetnim djetetom. Od iseljenja nije se mogao dogovoriti s tuženicom oko održavanja osobnih odnosa s maloljetnim djetetom zbog čega je tuženica podnijela prijedlog za donošenjem privremene mjere. U postupku koji se vodio po prijedlogu tuženice pred ovim sudom doneseno je rješenje posl.br. R1 Ob-474/19 od ….. kojim je određeno da će maloljetno dijete stanovati s tužiteljem, a da će tuženica s djetetom ostvarivati osobne odnose, dok će oba roditelja izvršavati roditeljsku skrb, a tuženici je ujedno naloženo plaćanje obveze uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) počevši od 21. listopada 2019. pa nadalje. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 27. siječnja 2020.

1.3. S tim u vezi, tužitelj navodi da dijete od prestanka obiteljske zajednice stanuje s njime te da on vodi brigu oko svih njezinih potreba i s djetetom je „iznimno emotivno povezan, prepoznaje i zadovoljava sve njezine razvojne potrebe, pruža joj ljubav, pažnju, sigurnost i podršku.“ Međutim, ističe da tuženica unatoč privremenoj mjeri ne održava osobne odnose s djetetom kako su određeni mjerom niti tuženica kontaktira s djetetom. Radi navedenoga, tužitelj ističe da dijete osim psiholoških problema koji su rezultat ophođenja majke s njom, nema drugih zdravstvenih problema.

1.4. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je u interesu djeteta da nastavi stanovati s njim, a da s tuženicom ostvaruje osobne odnose. Pri tome napominje da ima i odgovarajuću podršku svojih roditelja, te da brine da dijete uredno izvršava svoje školske obveze i pohađa izvanškolske aktivnosti.

1.5. U odnosu na predloženo uzdržavanje, tužitelj navodi da je zaposlen u Općoj bolnici B. kao prvostupnik sestrinstva te radi u smjenama ili turnusima, a mjesečna primanja su mu oko 8.000,00 kuna (slovima:osamtisuća kuna). U trenutku podnošenja tužbe plaćao je najamninu za podstanarski stan u iznosu od 1.800,00 kuna (slovima: tisućuosamsto kuna) i režije koje iznose oko 1.500,00 kuna (slovima: tisućupetsto kuna). Za tuženicu navodi da je u trenutku podnošenja tužbe vlasnica obrta „S.“ u B. koji ima nekoliko prodavaonica odjećom i obućom gdje prima plaću u iznosu od oko 6.000,00 kuna (slovima: šesttisuća kuna). Nadalje, ističe da tuženica ostvaruje prihod od zakupnine za stana kojeg ima u vlasništvu i kojeg iznajmljuje podstanarima za iznos od 1.800,00 kuna (slovima: tisućuosamsto kuna) u B. u ….. Isto tako, tuženica je vlasnica obiteljske kuće u kojoj stanuje i u kojoj postoji zasebna stambena cjelina u suterenu koja se može iznajmljivati za stanovanje ( iznajmljivala se dok su stranke živjele zajedno) , kao i poslovnog prostora u ….. Zbog navedenog smatra da tuženica može doprinositi na ime uzdržavanja djeteta iznos od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna) mjesečno.

1.6. U odnosu na potrebe djeteta, tužitelj ističe da uključuju školski pribor i opremu, odjeću, obuću, prehranu, sudjelovanje u troškovima života (stanarina, režije, prehrana, higijena), korištenje mobitela i slično, a zbog intenzivnog fizičkog rasta (visoka je 164 cm i nosi obuću br. 41), potrebno joj je učestalo kupovati novu odjeću i obuću jer je sve brzo prerastala. Osim toga, uslijed prelaska na on-line nastavu tužitelj je morao za potrebe školovanja kupiti djetetu prijenosno računalo koje je koštalo 5.000,00 kn (slovima: pettisuća kuna). Tužena je doprinosila na ime uzdržavanja u iznosu od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) počevši od donošenja privremene mjere.

1.7. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se razvesti brak stranaka, odrediti da maloljetno dijete stanuje s tužiteljem, a s tuženicom ostvaruje osobne odnose i to na način kako slijedi:

- svaki drugi vikend u mjesecu počev od petka od završetka nastave kada će tužena preuzeti dijete do nedjelje u 19,00 sati kada će ju vratiti kod oca,

- svaki drugi blagdan i državni praznik od 9,00 do 20,00 sati na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja,

1.8. Osim toga tužitelj predlaže da tuženica uplaćuje na ime uzdržavanja za dijete mjesečno iznos od 2.500,00 kn (slovima: dvijettisućepetsto kuna) počev od 21. listopada 2019. pa nadalje na tekući račun tužitelja, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate, a sve uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu (list 46-50 spisa) tuženica ističe da je suglasna da se brak tužitelja i nje razvede dok se u preostalom dijelu predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 2.1. Tuženica ističe da nije mogla viđati svoje maloljetno dijete jer su joj susreti i druženja onemogućeni jer tužitelj ne poštuje privremenu mjeru, dok dijete ne odgovara na njezine poruke ni pozive niti komunicira s obitelji s majčine strane. Kao razlog tome, tuženica izražava svoju sumnju da je dijete izloženo manipulacijama od strane tužitelja s obzirom na to da je dijete donedavno bilo povezano s majkom.

2.2. Zbog ponašanja tužitelja, tuženica se protivi njegovu zahtjevu da dijete stanuje s njim te predlaže provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja psiho- emotivnog tanja djeteta odnosno radi utvrđivanja je li podvrgnuto manipulacijama od strane tužitelja i njegove obitelji.

2.3. Tuženica se protivi predloženom iznosu uzdržavanja, a s obzirom na to da nije više vlasnica obrta „S.“ već je on sada u vlasništvu njezina brata dok je ona samo zaposlena tamo i ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 4.063,00 kn (slovima: četiritisućešezdesettri kune), zatim za stan koji je dala u najam plaća mjesečno na ime kredita iznos od 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna), porez na najam stana u iznosu od 190,00 kn (slovima: stodevedeset kuna) te pričuvu u iznosu od 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna). S tim u vezi ističe da je u obvezi plaćanja i dva kredita za koji mjesečno plaća anuitete koji iznose 2.855,09 kn (slovima: dvijetisućeosamstopedesetpet kuna i devet lipa), te 1.674,64 kn (slovima: tisućušestosedamdesetčetiri kune i šezdesetčetiri lipe).

2.4. Tuženica ističe da uzdržava i sina, J.H. koji je rođen ….. i koji je završavao četvrti razred medicinske škole i planira nastaviti školovanje. Pored navedenoga, sin ima i zdravstvenih problema za koje mu je postavljena dijagnoza: pneumothorax apicalis dex zbog čega je pod kontrolama liječnika, a i potrebna mu je uravnotežena prehrana.

2.5. Tuženica osporava iznose koje je tužitelj naveo da ostvaruje s osnove iznajmljivanja nekretnina, posebice da bi mogla iznajmljivati podrumski stan u kući jer je njega potrebno prije toga urediti.

2.6. Tuženica ističe da je prije pokretanja ovog postupka pokušala sporazumno urediti njihove odnose i odnos s djetetom, međutim, tužitelj na navedeno nije odgovorio. Radi navedenoga, predlaže da sud razvede njezin brak s tužiteljem, da maloljetno dijete stanuje s njom, a s tužiteljem da ostvaruje osobne odnose na sljedeći način:

- svaki drugi vikend u mjesecu počev od petka od završetka nastave kada će tužena preuzeti dijete do nedjelje u 19,00 sati kada će ju vratiti kod majke,

- svaki drugi blagdan i državni praznik od 9,00 do 20,00 sati na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja,

- polovinu školskih praznika te dva puta po 15 dana ljetnih praznika.

2.7. Nadalje, tuženica predlaže da sud odredi obvezu tužitelju da doprinosi za maloljetno dijete na ime uzdržavanja mjesečni iznos od 1.250,00 kn (slovima: tisućudvjestopedeset kuna) počevši od 1. lipnja 2020. pa nadalje i to najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec pa sve dok za to budu postojali uvjeti zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., a u vezi s čl. 327. st. 2. t. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19), sud je zatražio od nadležnog Centra za socijalnu skrb B. da maloljetnom djetetu imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Centra za socijalnu skrb B., Klasa: …… od ….. (list 35 spisa) imenovanjem posebne skrbnice u osobi A.B. iz Centra za posebno skrbništvo Z., radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-75/2020.

3.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje.

3.2. Rješenjem Centra za socijalnu skrb B., …… od ……. (list 196 spisa) imenovana je nova posebna skrbnica maloljetnom djetetu u osobi M.S. iz Centra za posebno skrbništvo Z. radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-75/2020.

4. U cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu i dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, sud je zatražio od Centra za socijalnu skrb B. kompletnu obradu roditelja i maloljetnog djeteta u pogledu izrade Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama svake stranke i maloljetnog djeteta, kao i prijedlog s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati i o održavanju osobnih odnosa drugog roditelja s maloljetnim djetetom (list 21 spisa).

4.1. U spis predmeta je zaprimljen 4. lipnja 2020. (list 40-45 spisa) Izvještaj Centra za socijalnu skrb B. s prijedlogom o roditeljskoj skrbi nakon razvoda braka i održavanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi, a koje je izrađeno na temelju dokumentacije s kojom su raspolagali, zatim razgovora sa strankama i izvidom na adresi stanovanja tužitelja

4.2. U Izvještaju opisanom u točki 4.1. ovoga obrazloženja utvrđeno je da je tužitelj završio srednju medicinsku školu u B., a nakon toga je završio studij sestrinstva na b. veleučilištu te je sada prvostupnik sestrinstva. Nadalje, tužitelj je zaposlen u Općoj bolnici B. na odjelu psihijatrije te ima radno vrijeme u smjenama i turnusima i to ujutro od 7,00 do 15,00 sati, a u turnusima 12, 24, 12 i 48. Mjesečna primanja su mu oko 8.000,00 kn (slovima: osamtisuća kuna), te drugih prihoda nema. Od imovine posjeduje dvije nekretnine koje u naravi predstavljaju šumu i autoprikolicu. U vrijeme sastavljanja Izvještaja tužitelj je živio s maloljetnim djetetom u iznajmljenom stanu veličine oko 50 m2 za koji je izdvajao najamninu u iznosu od 1.800,00 kn (slovima: tisućuosamsto kuna), a koji stan ima sve što je potrebno od namještaja, instalacija, uredan je i čist.

4.3. U odnosu na tuženicu utvrđeno je da je završila gimnaziju u B. nakon koje je upisala Filozofski fakultet u B., smjer povijest međutim zbog ratnih zbivanja prekinula je studij i kasnije završila višu školu u Z., smjer modni dizajn.

4.4. Tuženica je od 1996. zaposlena u vlastitom obrtu „S.T.“ gdje ostvaruje mjesečnu plaću od 6.000,00 kn (slovima: šesttisuća kuna), te ostvaruje dodatne prihode na ime najamnine od 1.800,00 kn (slovima: tisućuosamsto kuna). Tuženica navodi da je njezin brat preuzeo obveze oko obrta, dok je ona pomagala tuženiku oko poslova s drvetom s kojim se tuženik odlučio tada baviti. Pored navedenoga u vlasništvu ima stan na adresi … i poslovni prostor na adresi …. Za stambenu kuću na adresi …. u B. otplaćuje kredit. Nadalje, tuženica brine i uzdržava svoje drugo dijete koje je rođeno u njezinoj izvanbračnoj zajednici s G.H. i to J.H. koji je u vrijeme sastavljanja pisanog izvješaja učenik 4. razreda srednje medicinske škole koji ostvaruje uredne kontakte s ocem koji živi u N.

4.5. U odnosu na zajedničko maloljetno dijete stranaka navodi se da je učenica četvrtog razreda IV. Osnovne škole u B. koji prolazi s vrlo dobrim uspjehom, svira tamburu i brač u školi te voli životinje.

4.6. Osim toga, u pisanom Izvještaju se detaljno opisuju pojedine situacije i teško narušeni odnosi tužitelja i tuženice. S tim u vezi navode da su odnosi stranaka narušeni unazad tri godine od sastavljana izvještaja te da se zbog navedenog tuženik prvotno i preselio u suteren kuće dok je tužiteljica nastavila živjeti na katu kuće. Stranke u bitnome jedna drugoj predbacuju način roditeljskog odgoja njihova zajedničkog djeteta. Izvidom na posljednjoj zajedničkoj adresi prebivališta stranaka zabilježuje se da prvi kat kuće ima sve prostrane prostorije te da u njemu dijete ima svoju spavaću sobu, dok u suterenu kuće gdje je tada živio tuženik zatiču nered. 4.7. Nadalje, spominje se i mišljenje koje je dano u odnosu na prijedlog za privremenu mjeru i u kojem su utvrdili da „otac nije spreman prihvatiti niti razvod braka niti je spreman i sposoban odvojiti partnersku od roditeljske uloge“, zatim da je „u otporu ideji da dijete treba provoditi vrijeme i sa majkom, a opravdavao je takav stav navodno lošim i grubim odnosom majke prema djetetu od njenog rođenja“ te da je nakon što je odselio iz kuće s djetetom, nije dao majci podatak gdje će s djetetom boraviti i promijenio je broj mobitela. Isto tako, smatraju da je dijete „vidno uznemireno odnosima među roditeljima, instruirana od oca i poticana da odlučuje o pitanjima kojima nije dorasla ii koja su odgovornost roditelja, iznosi samo negativnosti o majci i njenoj obitelji, a o ocu i njegovoj obitelji samo pozitivno.“

4.8. S obzirom na privremenu mjeru, za održavanje susreta i druženja tuženice s djetetom osigurana je osoba koja će biti prisutna kod predaje djeteta radi izbjegavanja konflikata roditelja. Tijekom navedenih nadzora, uočeno je da je dijete zadovoljno prije i nakon susreta s majkom. Međutim, nakon proteka nadzora zaprimili su obavijest od tuženika kojim je prigovarao odnosu tuženice prema djetetu, a od strane tuženice prigovore na tužiteljevo ne postupanje po privremenoj mjeri.

4.9. S tim u vezi, navode da je tuženica predložila da joj se i u ovom postupku omogući dinamika ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom kako je to i određeno privremenom mjerom i da nema potrebe više za nadzorom. Tužitelj podržava da se dijete neprekidno druži s majkom.

4.10. Slijedom navedenoga, utvrđuje se da tuženica ne osporava da dijete nastavi živjeti s ocem, međutim sporan je način održavanja osobnih odnosa koji se nisu ostvarivali kontinuirano prema privremenoj mjeri te da tužitelj predlaže ponovo određivanje susreta uz nadzor. Zaključno, navodi se da nije utvrđeno postojanje potrebe da stručna osoba nadzire susret i pomaže uspostavi odnosa tuženice i djeteta, dok prihvaćaju da se osobni odnosi nastave održavati kako je i navedeno u privremenoj mjeri.

5. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta stranaka dostavila je podnesak od 5. lipnja 2020. (list 66-67 spisa) kojim je navela da predlaže da se prvenstveno između stranaka postigne sporazum o sadržajima roditeljske skrbi. Međutim, ako sporazum izostane, predlaže da se uzme u obzir mišljenje djeteta iz postupka u kojem je donesena privremena mjera radi što manjeg opterećivanja djeteta. U ostalom dijelu, prepušta odluku sudu.

5.1. Podneskom od 26. kolovoza 2020. (list 73-74 spisa) posebna skrbnica istaknula je da je obavila razgovor s djetetom te da je dijete izrazilo želju nastavka stanovanja s tužiteljem jer joj je „kod tate lijepo i želi da tako i ostane“. U odnosu na majku, dijete je izrazilo želju da mamu viđa preko tjedna i svaki drugi vikend te da zamjera mami što se stalno na nju dere i to ako napravi nešto što se mami ne sviđa. Osim toga, dijete je navelo da ju majka ne zove već da ona zove majku.

6. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u preslik izvatka iz matice vjenčanih (list 8 spisa), rodni list od 24. lipnja 2009. (list 9 spisa), preslik Izvještaja o obveznom savjetovanju Centra za socijalnu skrb B. od 6. studenog 2019. (list 10 spisa), preslik Izvješća o obustavi obiteljske medijacije Centra za socijalnu skrb V., Podružnica Obiteljski centar od 28. siječnja 2020. (list 11 spisa), preslik zemljišnoknjižnog izvatka za z.k.ul. …, k.o. …., etaža .., z.k.ul. …, k.o. …, etaža .. i z.k.ul. …, k.o. … (list 12-16 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područni ured B. za tuženicu od 6. svibnja 2020. (list 29-30 spisa), očitovanje Opće bolnice B. od 7. svibnja 2020. o visini plaće tužitelja s obračunom plaća za razdoblje od rujna 2021. do studenog 2021. (list 31 i 337-340 spisa), očitovanje obrta S. s obračunom plaće za travanj 2020. i obračunske liste za razdoblje od rujna 2021. do prosinca 2022. (list 32-33 i 341-345 spisa), Izvješće o socioekonomskim prilikama stranaka i prijedlog Centra za socijalnu skrb B., Klasa: 552-04/20-10/3 od 2. lipnja 2020. (list 41-45 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz obrtnog registra za obrt S. od 3. lipnja 2019. (list 52-53 spisa), preslik izvješća o stanu kredita E.S.B. d.d. za tuženicu (list 54 spisa), otplatni plan za kredit E.S.B d.d. za tuženicu (list 55-57 spisa), Ugovor o gotovinskom zajmu broj 5116725902 od 27. ožujka 2019. (list 58-61 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme za tuženicu od 12. svibnja 2020. (list 63-64 spisa), ispis e-dnevnika za maloljetno dijete (list 86-96 i 328-331 spisa), ispis korespodencije maloljetnog djeteta s tuženicom i stranaka (list 97-192 i 249- 290 spisa), Izvješće o socioekonomskim i stambenim prilikama tužitelja od 3. veljače 2021. (list 195 spisa), preslik dokumentacije pokrenutih postupka protiv stranaka (list 206-208 i 217-226 i 294-297 spisa), preslik medicinske dokumentacije za maloljetno dijete (list 227-230 spisa), preslik računa i dokumentacije za dijete (list 231-248 spisa), očitovanje Centra za socijalnu skrb B., …od 30. studenog 2021. (list 300 spisa), Izvješće o učenici od 17. siječnja 2022. (list 351-352 spisa), Očitovanje Centra za socijalnu skrb B.,… od 7. veljače 2022. (list 377 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis posl.br. R1 Ob-…, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži ovom spisu.

6.1. Sud je izveo i dokaz saslušanja stranaka na ročištu održanim pred ovim sudom 15. listopada 2021. (list 198-204 spisa). Isto tako, saslušani su svjedoci B.M. i J.H. na ročištu održanim pred ovim sudom 25. siječnja 2022. (list 366-374 spisa).

6.2. Sud nije proveo sve dokazne prijedloge stranaka s obzirom na to da su na ročištu održanim pred ovim sudom 13. travnja 2022. (list 387-392 spisa) postigli sporazum u odnosu na sve točke tužbe i protutužbe, izuzev datuma početka obveze uplaćivanja iznosa uzdržavanja od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna), a u odnosu na navedeno je sud izveo sve potrebne dokaze i saslušao stranke, slijedom čega je sud prema ovlaštenju iz čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona odlučio da izvođenje ostalih dokaza nije od utjecaja za donošenje odluke. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta i činjenicu je li navedeno u najboljem interesu djeteta i je li u skladu s djetetovim potrebama.

6.3. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, te je odlučeno kao u izreci presude.

8. Među strankama nije sporno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni kao i da je od prestanka bračne zajednice proteklo više od tri godine počevši od rujna 2019. kada je tužitelj sa zajedničkim maloljetnim djetetom otišao živjeti u iznajmljeni stan. Osim toga, tuženica se i suglasila s razvodom braka slijedom čega se podnesena tužba smatra sporazumnim prijedlogom za razvod braka, a u skladu s odredbom čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

8.1. Među strankama isto tako nije sporno da će se roditeljska skrb ostvarivati zajednički sporazumno, kao i da informacije o maloljetnom djetetu razmjenjuju na način koji će im omogućiti brzu komunikaciju, a što može uključivati slanje sms poruka, telefonske pozive i ostalu mobilnu i internetsku komunikaciju te da sporna pitanja u vezi s roditeljskom skrbi rješavaju u obiteljskoj medijaciji kako je to podržano od strane predstavnika Centra za socijalnu skrb B. i posebne skrbnice maloljetnog djeteta i propisano odredbama Obiteljskog zakona.

8.2. Među strankama isto tako nije sporno da dijete nastavi stanovati s tužiteljem, a da s tuženicom ostvaruje susrete i druženja s maloljetnim djetetom prema dogovoru stranaka i djeteta, uzimajući pritom u obzir obveze djeteta i godišnje odmore stranaka kao i vrijeme kad su na poslu, a sve na način kako je ranije bilo uređeno rješenjem o privremenoj mjeri posl.br. R1 Ob- 474/19, s time da se prva dva mjeseca susreti i druženja odvijaju pod nadzorom djelatnika Centra za socijalnu skrb B.

8.3. Među strankama nije sporno da tuženica na ime uzdržavanja djeteta uplaćuje mjesečni iznos od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) s početkom od dana donošenja privremene mjere, kao i da da nastavi dalje uplaćivati mjesečni iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) s dospijećem najkasnije do 30. tog u mjesecu za tekući mjesec s time da je dospjele obroke dužan odmah platiti u roku od 15 dana uplatom na tekući račun oca maloljetnog djeteta, a u slučaju kašnjenja s pripadajućom kamatom..

8.4. Osim toga, među strankama nije sporno da svaka snosi svoje troškove postupka.

8.5. Među strankama je sporno je li tuženica u obvezi uplatiti razliku iznosa određenog privremenom mjerom i iznosa postignutom sporazumom stranaka na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta i to s početkom od donošenja privremene mjere, a uzimajući pritom u obzir stvarne potrebe maloljetnog djeteta.

8.6. Dakle, predmet spora je zahtjev za isplatom naknade razlike iznosa određenog privremenom mjerom od 1.100,00 kn (tisućusto kuna) do iznosa postignutog sporazumom stranaka od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 21. listopada 2019. do donošenja ovopredmetne presude.

9. S obzirom na sam tijek ovoga postupka, te narušene osobne odnose stranaka koje su unatoč tome uspjele u bitnome postići sporazum u svrhu dobrobiti maloljetnog djeteta, sud nije koristio primjenu odredbe čl. 421. Obiteljskog zakona posebice u dijelu određivanja obveze uzdržavanja.

10. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir sporazum stranaka postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 13. travnja 2022. (list 387-391 spisa).

11. Naime, na ročištu održanim pred ovim sudom 15. listopada 2021. (list 198-204 spisa) tužitelj i tuženica su u bitnome naveli da ustraju kod razvoda braka zbog teško i trajno poremećenih odnosa što je dovelo do prekida bračne zajednice u listopadu 2019., te činjenice da nema izgleda da se bračna zajednica ponovno uspostavi. U braku stranaka je rođeno, između ostalog, maloljetno dijete koje je u dobi od 13 godina, zdravo je dijete i nema posebne potrebe. Njezine potrebe su primjerene djeci njezinoj dobi.

12. Roditelji su postigli sporazum na ročištu održanim pred ovim sudom 25. siječnja 2022. i 13. travnja 2022. (list 387-391 spisa) da maloljetno dijete po razvodu braka stanuje s ocem, ovdje tužiteljem i bude prijavljena na adresi stanovanja oca, roditeljska skrb da bude zajednička i sporazumna, te da se osobni odnosi između djeteta i majke odvijaju srijedom od 9,00 do 13,00 sati kada dijete ima nastavu poslijepodne odnosno od 15,00 do 19,00 sati kada dijete ima nastavu prijepodne na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja, svaki drugi vikend u mjesecu počev od petka od završetka nastave kada će tuženica preuzeti dijete pa do nedjelje u 19,00 sati kada će ju vratiti kod oca na adresu na kojoj maloljetno dijete stanuje s ocem, svaki drugi blagdan i državni praznik od 9,00 do 20,00 sati na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja, polovinu školskih praznika na način da prvu polovinu školskih praznika u kontinuitetu provodi sa majkom, a drugu polovinu školskih praznika provodi s ocem i tako naizmjenično, svaki školski praznik počev od 9,00 sati prvog dana do 20,00 dana zadnjeg dana na način da svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja, uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada oboje koriste godišnji odmor, odnosno dva puta po 15 dana, dakle po dogovoru roditelja. S time da prihvaćaju prijedlog Centra za socijalnu skrb B. (list 377 spisa) od 7. veljače 2022. da se dva mjeseca susreti i druženja majke s djetetom odvijaju uz nadzor stručne osobe zaposlene u Podružnici Obiteljskog centra u B.,… svakog petka od 10 sati do 11 sati ili od 13,30 sati do 14,30 sati, ovisno o tome je li dijete ima nastavu u tom tjednu ujutro ili poslijepodne, a sve u svrhu uspostavljanja odnosa djeteta s majkom koji je dulje vrijeme nije održavan.

13. Nadalje, uzimajući u obzir iskaze stranka i postignuti sporazum utvrđeno je i da je dogovoren način razmjene informacija u vezi s djetetom telefonom, te da se buduća sporna pitanja rješavaju u obiteljskoj medijaciji.

14. Uvidom u ovosudni spis posl.br. R1 Ob- 474/19 utvrđeno je da je doneseno Rješenje posl.br. R1 Ob-474/19-18 od 13. studenog 2019. kojim je određeno da će maloljetno dijete stranaka stanovati s ocem, a s majkom da će održavati osobne odnose na način kako je i opisano u točki 12. izreke ove presude. S time da je određeno da će osobni odnosi održavati prvih mjesec dana dva puta tjedno i to utorkom i četvrtkom od 9,00 sati do 13,00 sati kada dijete ima nastavu poslije podne odnosno od 15,00 sati do 19,00 sati kada dijete ima nastavu prije podne, u kući u kojoj živi majka, uz nadzor stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb B., na način da će svaki od roditelja dovodi dijete kod drugog roditelja. Nadalje, određeno je da će tuženica uplaćivati na ime uzdržavanja iznos od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) počev od 21. listopada 2019. pa nadalje na ruke oca. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 27. siječnja 2020., te je isto potvrđeno Rješenjem Ž.S.S. posl.br. Gž Ob-26/2020-2 od 27. siječnja 2020.

14.1. Uvidom u obrazloženja spomenutih rješenja, utvrđeno je da je pravilno određen nadzor radi ostvarivanja osobnih odnosa tuženice s djetetom s obzirom na to da je njihov odnos tada bio narušen i potrebno je ponovno uspostavljanje odnosa uz stručnu pomoć. Isto tako, utvrđeno je da je iznos uzdržavanja dovoljan za maloljetno dijete s obzirom na njezine trenutne potrebe, dob i druge potrebe primjerene djetetu.

15. Okolnosti koje su relevantne za razvod braka su određene u čl. 51. Obiteljskog zakona koji propisuje da će sud brak razvesti ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Dakle razlozi za razvod braka su fakultativno navedeni, odnosno ne moraju se kumulativno ispuniti svi navedeni razlozi, pa je u konkretnom slučaju za razvod braka stranaka sudu dovoljna već i činjenica da su stranke suglasne u zahtjevu za razvodom njihova braka. S obzirom na to da među strankama nema nikakvog prijepora, to je sud uvažavajući njihove suglasne izjave glede razvoda braka i navedene okolnosti i udovoljio sporazumnom zahtjevu za razvod braka, utvrđujući kako su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je bračna zajednica i prekinuta. Slijedom navedenog odlučeno je na način preciziran u točci I. izreke ove presude.

15.1. Odredbom čl. 413. st.1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

15.2. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

15.3. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

15.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno odredbi čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

15.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

16. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi po razvodu braka sud je imao u vidu postignuti sporazum roditelja kojeg je u cijelosti prihvatio na način da zajedničko maloljetno dijete stranaka po razvodu braka roditelja stanuje s ocem, ovdje tužiteljem uz zajedničku roditeljsku skrb, te da se osobni odnosi majke, ovdje tuženice s maloljetnim djetetom odvijaju kako je to i navedeno u točki 11. izreke presude uz obvezu roditelja da preuzimaju i vraćaju dijete jedan od drugog na adresama svojeg stanovanja.

16.1. Međutim, a imajući u vidu da se odnosi između maloljetnog djeteta i ovdje tuženice kao majke nisu održavali preko više od dvije godine, ukazalo se potrebnim pružiti odgovarajuću pomoć tuženici i djetetu putem stručne osobe Centra za socijalnu skrb B. radi ponovnog uspostavljanja emocionalne stabilne veze djeteta i majke, a sve radi daljnjeg održavanja kontinuiranih odnosa.

16.2. Pri tome se napominje da je sud prihvatio sporazum roditelja postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 13. travnja 2022. u odnosu na način održavanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s majkom jer smatra da je u interesu i dobrobiti zajedničkog djeteta stranaka, te da postignuti sporazum nije u suprotnosti s mišljenjem stručnog tima nadležnog Centra za socijalnu skrb B. koje je sačinjeno po provedenoj obradi roditelja i maloljetnog djeteta, a s čime se suglasila i posebna skrbnica maloljetnog djeteta.

17. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki II. i IV. izreke ove presude.

18. Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta, a u interesu je djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

19. Imajući u vidu izneseno, utvrđeno je da su svi sudionici i stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetno dijete bude zajednička i sporazumna, slijedom čega je primjenom odredbe članka 104. i čl. 108. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

20. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, kao i mišljenje Centra za socijalnu skrb i posebne skrbnice maloljetnog djeteta za sporazumno rješavanje sporova, presuđeno je kao u toč. V. i VI. izreke ove presude.

21. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

21.1. Prema čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

22. Prema odredbi čl. 98. st.2. Obiteljskog zakona, uzdržavanje djeteta dužnost je i pravo roditelja, dok je čl. 206. Obiteljskog zakona, propisano da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece kada je to predviđenom ovim zakonom.

23. Na ročištu održanim 13. travnja 2022. (list 387-391 spisa) stranke su postigle sporazum da tuženica uplaćuje iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta.

23.1. Samim time, a imajući u vidu tužbeni zahtjev u odnosu za uzdržavanje maloljetnog djeteta za iznos od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna), sud je u skladu s čl. 193. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona odlučio kao u izreci rješenja.

24. Nadalje, a s obzirom na to da stranke nisu postigle sporazum u odnosu na početak obveze uplaćivanja iznosa od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) proveden je dokazni postupak u odnosu na navedeno.

25. Odredbom čl.209. st. 2.Obiteljskog zakona propisano da je roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to činiti, dužan djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

26. Maloljetno dijete postavilo je putem oca, zakonskog zastupnika, tužbeni zahtjev za uzdržavanjem i to od 21. listopada 2019. pa do dana podnošenja tužbe i to za razliku iznosa od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) pa do 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna), a od datuma podnošenja tužbe pa ubuduće iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna).

27. Odredbom čl. 231. Obiteljskog zakona je propisano da će sud u parnici o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema st. 3. istog članka, pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzeti će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prema odredbi čl. 232. st.1. Obiteljskog zakona, kada se uzdržavanje traži za dijete, uzeti će se u obzir i dob djeteta te potrebe za njegovo obrazovanje. Prema st. 2. istog članka, bez obzira na okolnosti iz čl. 231. st. 2. i 3. zakona, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

28. Prije donošenja odluke, sud je uzeo u obzir da se uzdržavanje temelji na jednom od osnovnih načela obiteljskog prava - načelu uzajamnog pomaganja svih članova obitelji odnosno načelu obiteljske solidarnosti. Sredstva za uzdržavanje se u pravilu daju dobrovoljno i tada nije potrebno pravo na uzdržavanje ostvarivati prisilno. No ako potencijalni davatelj uzdržavanja nije spreman plaćati uzdržavanje ono se može ostvariti u sudskom postupku. Dakle, uzdržavanje je pravni učinak pojedinih obiteljsko pravnih odnosa.

28.1. Pored navedenoga, na ustavnoj razini propisane su odredbe koje uređuju osnove odnosa roditelja i djece, te je izrijekom određeno da su roditelji dužni uzdržavati djecu i to na način da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

28.2. Načela za uzdržavanje djece od strane roditelja dijelom uređuje i Konvencija o pravima djeteta koja navodi da su roditelj(i) ili ostale osobe odgovorne za dijete te da u prvom redu moraju osigurati, unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

28.3. Prema odredbi čl. 232. st. 4. Obiteljskog zakona, Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi odredit će jednom godišnje, a najkasnije do 1.travnja tekuće godine objaviti minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i koja za dijete do 6 godina iznosi 17% navedene prosječne plaće, za dijete od 7-12 godina 20% a za dijete od 13-18 godina 22%.

28.4. U vezi s gore navedenom odredbom čl. 232. st.4. Obiteljskog zakona, za navesti je da je na temelju tog članka nadležno Ministarstvo u Narodnim novinama objavljuje podatke o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi sa djetetom a koje je sud imao u vidu pri donošenju odluke o visini uzdržavanja tužitelja.

28.5. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 37/2022) propisani su minimalni iznosi, a na koje sud može odrediti uzdržavanje u povećanom iznosu tek u okolnostima iz čl.232. st.3.Obiteljskog zakona jer je navedenom odredbom propisano da se potrebe djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi i u povećanom iznosu ako je to u skladu sa povećanim mogućnostima roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja odnosno u skladu sa povećanim potrebama djeteta. U ovom slučaju nisu utvrđene povećane potrebe djeteta ni povećane mogućnosti tuženika kao roditelja.

28.6. Prema čl. 238. st. 2. Obiteljskog zakona, uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

28.9. Sud je imao u vidu da je odredbom čl. 233. Obiteljskog zakona propisano da su čuvanje, njega i skrb koju za maloljetno dijete ili dijete nad kojim roditelj ostvaruje skrb nakon punoljetnosti, ulaže roditelj s kojim dijete živi, vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi. Međutim, slijedeći pravno stajalište Ž.S.S. zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda od 24.ožujka 2009.g., stav je da se kod utvrđivanja i određivanja iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta moraju utvrditi njegove potrebe te potom mogućnosti oba roditelja i u skladu s time odrediti iznos koji će se naložiti roditelju sa kojim dijete ne živi, u ovom slučaju tuženiku, da doprinosi za njegovo uzdržavanje, dakle da vrijednosno izjednačavanje doprinosa roditelja u smislu odredbe čl.233. Obiteljskog zakona ne podrazumijeva da se doprinosi roditelja izjednačavaju doslovno u novčanom smislu, pa je valjalo utvrditi i mogućnosti drugog roditelja-majke, jer i roditelj s kojim dijete živi sudjeluje u namirenju ukupnih potreba za uzdržavanje djeteta, u određenom novčanom iznosu.

28.10. Uzdržavanje je zakonska obveza, regulirana odredbom čl. 209. Obiteljskog zakona i strogo osobna obveza, radi čega konačan iznos doprinosa za uzdržavanje ovisi upravo o procijenjenom međusobnom odnosu primatelja uzdržavanja i mogućnosti davatelja uzdržavanja. Kada se uzdržavanje traži za maloljetno dijete onda je odlučujuća zaštita djetetove dobrobiti te se posebno time sud rukovodio u ovom slučaju. Oba su roditelja dužna uzdržavati svoje maloljetno dijete neovisno o okolnosti je li kao roditelji žive zajedno ili ne. U ovom postupku je podnesena tužba i tužbeni zahtjev maloljetnog djeteta protiv tuženice kao majke te je u postupku nespornim utvrđeno da tuženica ne živi s maloljetnim djetetom u obiteljskoj zajednici.

29. Osim toga, među strankama nije sporno da je tuženica uplaćivala iznos od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) temeljem rješenja o privremenoj mjeri posl.br. R1 Ob-474/19 od 21. listopada 2019.

30. Uzimajući u obzir navedeno, sud je u postupku na temelju izvedenih dokaza utvrdio činjenice važne za donošenje odluke o visini novčanog doprinosa tuženice kao majke za uzdržavanje maloljetnog djeteta i za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje.

31. Sud je saslušao stranke, te je uzeo u obzir i Izvješće Centra za socijalnu skrb B. opisanog u točki 4. ovog obrazloženja presude i svu priležeću dokumentaciju koja se odnosi na imovinske prilike roditelja djeteta.

32. Prema iskazu majke, kao i priloženoj dokumentaciji i Izvješću Centra za socijalnu skrb B. proizlazi da je tuženica zaposlena u obrtu u vlasništvu njezina brata gdje ostvaruje mjesečno primanje u iznosu od 4.500,00 kn (slovima: četiritisućepetsto kuna) i to u razdoblju od rujna 2021. do prosinca 2021. (list 341 spisa).

32.1. Nadalje, tuženica je vlasnica obiteljske stambene kuće u B., … (list 15 poleđina spisa), na kojoj je upisana hipoteka u iznosu od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdesettisuća eura) u korist E.S.B. d.d. U svojem iskazu tuženica je izjavila da iznajmljuje suteren kuće za iznos od 800,00 kn (slovima: osamsto kuna).

32.2. Pored navedenoga, vlasnica je i i poslovnog prostora u … (list 12 spisa) te stana površine 58,79 m2 u B., … za koji ostvaruje prihode od iznajmljivanje u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna).

32.3. Nadalje, utvrđene su i kreditne obveze tuženice detaljnije opisane u točki 2. ovog obrazloženja presude, a u svojem iskazu tuženica je navela uplaćuje sveukupno 3.000,00 kn (slovima: tritisuće kuna) na ime kreditnih obveza.

32.4. U svojem iskazu tuženica je istaknula da brine i o sinu koji je sada u dobi od 21 godinu i nalazi se na studiju sestrinstva u Z. te živi s njim i ona snosi troškove za njega. S tim u vezi, saslušanje je sin tuženice J.H. na ročištu održanim 25. siječnja 2022. koji je sam potvrdio da studira.

32.5. Uvidom u Potvrdu o visini dohotka i primitaka od 8. svibnja 2020. (list 29 spisa) za tuženicu, utvrđeno je da je u ožujku 2020. ostvarila sveukupno 9.093,60 kn (slovima: devettisućadevedesettri kune i šezdeset lipa) dohotka, a poreza i prireza u iznosu od 682,61 kn (slovima: šestoosamdesetdvije kune i šezdesetjednu kunu):

32.6. Uvidom u očitovanje obrta S. od 14. svibnja 2020. (list 32-33 spisa) utvrđeno je da je tuženica primila iznos od 7.693,60 kn (slovima: sedamtisućašestošezdesettri kune i šezdeset lipa).

32.7. Uvidom u neslužbenu kopiju obrtnog registra od 3. lipnja 2020. (list 52 spisa) utvrđeno je da tuženica nije vlasnica obrta S.

33. U odnosu na tužitelja, oca djeteta utvrđeno je da je u travnju 2020. ostvario mjesečna primanja od 7.571,51 kn (slovima: sedamtisućapetstosedamdesetjedna kuna i pedesetjedna lipa) (list 31 spisa), a u razdoblju od rujna do prosinca 2021. mjesečna primanja od 7.093,42 kn (slovima: sedamtisućadvedesettri kune i četrdesetdvije lipe) do 10.363,47 kn (slovima: desettisućatristošezdesettri kune i četrdesetsedam lipa) (list 337-340 spisa).

34. Na ročištu održanim 15. listopada 2020. tužitelj, otac djeteta naveo je da za dijete izdvaja sljedeće: "Htio bih reći da sam za vrijeme ovog razdoblja sam trošio na hranu, odjeću, obuću djeteta i njezine izvanškolske aktivnosti, a tužena je počela uplaćivati mjesečno 1.100,00 kn tek po donošenju rješenja o privremenoj mjeri. Mogu reći da uplaćuje mjesečno krajem mjeseca određeni iznos." S tim u vezi, navodi da zbog svega što se događalo, vodi dijete na razgovore kod psihologe čija cijena je otprilike po tretmanu 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna).

34.1. Nadalje, otac ističe da dijete ima odličan uspjeh u školi, ide na izvannastavne aktivnosti, bavi se rukometom i glumom, a po ljeti i plivanjem, nema zdravstvenih problema, zatim da nosi naočale čiji trošak je bio oko 3.000,00 kn (slovima: tritisuće kuna), zatim laptop u istom iznosu, tenisice u vrijednosti od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) i 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna), a sve izvannastavne aktivnosti su otprilike oko 500,00 kn (slovima: petsto kuna) zbog čega smatra da iznos uzdržavanja koji je tužena uplaćivala nije dostatan za maloljetno dijete.

34.2. Na ročištu održanim 13. travnja 2022. (list 387-391 spisa), otac djeteta naveo je sljedeće:"E. pohađa satove šaha, svira u školskom orkestru brač koji joj je kupio i koji je iznosio 4.000,00 kn (slovima: četiritisuće kuna), hrani se u školskoj kuhinji za što se mjesečno izdvaja 200,00 kn (slovima: dvjesto kuna) odnosno obrok je 9,00 kn (slovima: devet kuna), zatim trenira odbojku za koju se mjesečno plaća 150,000 kn (slovima: stopedeset kuna), zatim 150,00 kn satove glume (slovima: stopedeset kuna), zatim 90,00 kn (slovima: devedeset kuna) satovi instrukcija iz engleskog i matematike i to minimalno četiri puta mjesečno sveukupno, te 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna) za satove psihologa jer je tužitelj privatno odvodi u Zagreb. Do nedavno je trenirala i rukomet za koji se izdvajao iznos od 150,00 kn (slovima: stopedeset kuna), a zbog čega je počela trenirati odbojku. Navodi da odvodi dijete i na privatne preglede kod okulista za što izdvaja za pregled 400,00 kn (slovima: četiristo kuna). U odnosu na dnevni džeparac izdvaja dnevno 10,00 kn (slovima: deset kuna) do 15,00 kn (slovima: petneast kuna). Pored navedenoga dodaje i da plaća za sve školske izlete na koje dijete ide za školom i za sportske izlete. Nadalje, dodaje da je u vrijeme održavanja nastave putem interneta kupio maloljetnom djetetu i laptop u iznosu oko 4.000,00 kn (slovima: četiritisuće kuna). U tu svrhu sud je izvršio uvid i u priloženu dokumentaciju u spisu.

35. Slijedom tako utvrđenih činjenica relevantnih za presuđenje, sud je donio ovu presudu o uzdržavanju maloljetnog djeteta. U skladu s odredbom čl.231. st. 1. Obiteljskog zakona sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog djeteta. S tim u vezi, sud je uzeo u obzir životnu dob maloljetnog djeteta tijekom ovog postupka, odnosno da je rođena 27. svibnja 2009., da osnovnu pohađa školu i izvanškolske aktivnosti. Sud je uzeo u obzir djetetovo zdravstveno stanje, da je za njegovo mjesečno uzdržavanje potrebna prehrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, troškovi vezani za socijalne kontakte, odnosno sve ono što je potrebno za normalan život djeteta životne dobi kakve je ona, da ima potreba koje proizlaze iz njezina razvoja i odrastanja, svim onim što je potrebno za normalan psihofizički razvoj djeteta njegove životne dobi, te imajući u vidu njezine navedene mjesečne potrebe za uzdržavanjem sud utvrđuje da je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog djeteta u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) dovoljan za podmirenje trenutnih potreba, a imajući pri tome u vidu i nezavidan standard djetetovih roditelja, jer dijete prati standard svojih roditelja.

35.1. Naime, sud je imao u vidu naprijed navedena utvrđenja glede financijskih i imovinskih prilika oca djeteta, da je zaposlen, živi u stambenoj kući u svojem vlasništvu, da je s tuženicom razriješio imovinske odnose nakon prestanka bračne zajednice, da nema drugih redovitih mjesečnih primanja, da od djece ima samo maloljetno dijete odnosno da je njegovo financijsko i imovinsko stanje u redu.

35.2. S druge strane sud je na strani tuženice kao obveznice plaćanja uzdržavanja koja s maloljetnim djetetom kroz utuženo razdoblje nije živjela u obiteljskoj zajednici, ali je doprinosila za uzdržavanje u skladu sa iznosom određenim sudskom odlukom, sud je utvrdio da je zaposlena, vlasnica nekoliko nekretnina od kojih ostvaruje prihode iznajmljivanjem, da ima kreditnih obveza i da uzdržava sina koji se nalazi na studiju, odnosno da je i njezino financijsko i imovinsko stanje u redu.

35.3. Nadalje, iznos za koji su oba roditelja postigla sporazum odnosno iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) mjesečno se odnosi na ukupne potrebe maloljetnog djeteta uključivao bi iznos koji su oba njegova roditelja dužna njemu osigurati da se pokriju mjesečne potrebe djeteta.

36. Uzimajući u obzir da tuženice kroz utuženo razdoblje doprinosi po 1.100,00kn (slovima: tisućusto kuna) mjesečno za uzdržavanje djeteta, a da ima u obvezi uzdržavanja još jedno dijete, primjenom čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona, proizlazi da tužena kroz utuženo razdoblje uplaćuje minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje jednog djeteta životne dobi kakve je maloljetno dijete. Sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na razliku iznosa od 21. listopada 2019. do donošenja presude jer prema utvrđenim okolnostima proizlazi da je tuženica doprinosila za uzdržavanje djeteta, a da je otac dodatne troškove imao zbog vođenja na privatne razgovore psihologu, zatim privatno okulisti i za tenisice u većoj vrijednosti, te za kupovinu instrumenta i laptopa koji su inače neophodni za rad djeteta. Osim toga, u spisu posl.br. R1 Ob-474/19 jasno su prikazane sve prilike stranaka i potrebe djeteta, kao i da je donesena pravomoćna odluka kojom je pravilno utvrđen iznos potreban za uzdržavanje djeteta. Osim toga, otac djeteta nije dokazao da je bio osnovan zahtjev da se u iznos uzdržavanja uračuna iznos koji je izdvojio za instrument, naočale ili laptop odnosno da je sve to u spomenutim iznosima bilo djetetu potrebno niti da je on kupio te je u tom dijelu sud prihvatio uvjerljivi iskaz tuženice i njezina sina. Naime, sud je utvrdio materijalne potrebe djeteta kroz utuženo vrijeme i utvrdio je da sve što je tužitelj kupio djetetu bilo potrebno, ali ne u navedenom iznosu jer je sve to mogao omogućiti i kroz redovne institucije (primjerice glazbenu školu za koju se izdvaja iznos mjesečno oko 150,00 kn, zatim redovne kontrole doktoru okulistu ili psihologu putem uputnice odnosno kroz redovni sustav zdravstvenog osiguranja te tenisice u iznosu od 1.000,00 kn). Navedenim predočenjem financija, tužitelj je samo ukazao na svoje povećane financijske mogućnosti ne i stvarne potrebe djeteta za navedenim iznosima.

36.1. Nadalje, nije sporno da je djetetu kupljeno navedeno, međutim, navedeno se ne može uzeti u obzir samo kao očev doprinos djetetovom uzdržavanju u utuženom razdoblju, jer je u tom dijelu teret dokaza da je ispunio obvezu uzdržavanja na tuženici, koja je dokazala da je uplaćivala za uzdržavanje te joj navedeno nije ni osporeno.

37. Sud smatra da je tuženica u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja za maloljetnog djeteta minimalan iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) mjesečno, koji je sukladan mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 37/2022), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće 1.425,80 kn (slovima: tisućučetiristodvadesetpet kuna i osamdeset lipa), a za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne plaće 1.568,38 kn (slovima: tisućupetstošezdesetosam kuna i tridesetosam lipa) kao minimalni iznos, dok je prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/21) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđen Platni razred prihoda obveznika uzdržavanja, te mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta, a u konkretnom slučaju je to iznos od 1.565,00 kn (slovima: tisućupetstošezdesetpet kuna).

38. Sud je tijekom postupka utvrdio kako da su mjesečne potrebe maloljetnog djeteta u opravdanom mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna (slovima: tisućupetsto kuna i nula lipa), dok će ostatak do potrebnog iznosa doprinositi otac koji je zdrav i radno sposoban te ostvaruje prihode, a koje potrebe se odnose na prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine. Tome u prilog se dodaje da je maloljetno dijete u dobi od 13 godina, zdravo je dijete, te ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, troškovi školskog pribora i školskih izleta, troškovi interneta, higijenski pribor i kozmetika, povremena sportska događanja, džeparac itd. 39. S obzirom na to da su stranke tijekom postupka postigle sporazum na ime uzdržavanja za maloljetno dijete stranaka od strane majke, tuženice u visini od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna i nula lipa) mjesečno, sud je sporazum stranaka prihvatio jer je u interesu maloljetnog djeteta, te je obvezao majku dogovoreni iznos doprinositi počev od donošenja ove presude pa ubuduće najkasnije do 30. u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun oca djeteta, radi čega je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

40. Naime, a imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja, da od donošenja privremene mjere majka plaćala za uzdržavanje maloljetnog djeteta; da ima obvezu plaćanja uzdržavanja za sina, da ima obvezu otplaćivanja kredita realiziranog za kupnju kuće u kojoj je stanovala s djetetom i tužiteljem, a koja obveza nema prednost pred zakonskom obvezom uzdržavanja maloljetnog djeteta; kao i da svaki roditelj jednako sudjeluje u troškovima obuće i odjeće i hrane maloljetnog djeteta, zatim da dodatnim radovima nema osiguran stalni prihod, ali ima putem iznajmljivanja nekretnine, te imajući u vidu podatke iz cjelokupnog spisa, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1., st. 3. točka 1., čl. 538. st. 1. i st. 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio majci da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) mjesečno kako je navedeno u točki VII. izreke ovoga rješenja.

41. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to zadnjeg dana u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

42. Sa dijelom zahtjeva za isplatom uskraćenog uzdržavanja i to razlike iznosa od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) do iznosa 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) počevši od 21. listopada 2019. do 27. travnja 2022., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja najkasnije do 30-tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje do isplate, odbijen je zahtjev maloljetnog djeteta kako je odlučeno u točki VIII. izreke presude.

43. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a imajući u vidu da su stranke i u odnosu na trošak postignule sporazum, te je odlučeno kao u točki IX. izreke presude.

U Bjelovaru, 28. travnja 2022.

SUDAC

Neda Šola, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte