REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-319/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz O., zastupan po opunomoćeniku K. R., odvjetniku u J., protiv tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., zastupan po službenoj osobi I. T., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/19-01/427, URBROJ: 512M-02-19-2 od 9. rujna 2019. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561- 01/19-01/427, URBROJ: 512M-02-19-2 od 9. rujna 2019., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/19-01/825, URBROJ: 512M2-50-19-2 od 3. lipnja 2019., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO K., O. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 9. rujna 2019., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2019., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 9. ožujka 2022., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i da su počinjene povrede odredaba upravnog postupka, jer osporavano rješenje tuženika uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti se u istom spominju navodi tužitelja navedeni u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja 3. lipnja 2019. Tužitelj je naveo da je iz provedenog postupka razvidno da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite M. K. i to u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., što da je potvrđeno od strane dvojice svjedoka Ž. M. i C. I., kao i uvidom u ovjereni prijepis popisa pripadnika Narodne zaštite MO K. pa da je samim time pretpostavka da je tužitelj bio najmanje 100 dana pripadnik sektora ispunjena. Ukazuje, da je iz izjava svjedoka razvidno da je tužitelj posjedovao vlastito naoružanje lovačku pušku i da su njegove aktivnosti i zadaće kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite bila davanje straža prema rasporedu, kontaktiranje sa radio vezom sa teritorijalnom obranom i civilnom zaštitom, uređivanje prostorija za prihvat izbjeglica u K. i u B. pa da se iz svega navedenog može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora, jer je u svakom trenutku bio spreman na oružani sukob, kao i na pružanje otpora agresoru, odnosno da je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, a također da je iz Viteške Povelje od 13. rujna 1991., koju je tužitelj priložio uz tužbu, razvidno da je sudjelovao u blokadama i osvajanju vojarni JNA u Republici Hrvatskoj, iz čega proizlazi da je tužitelj suprotno navodima tuženika iz tužbe bio u izravnoj vezi s otporom agresoru, odnosno da je bio pripadnik borbenog sektora pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 9. rujna 2019., sve uz nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 4. travnja 2022., naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 28. travnja 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 11. srpnja 2018. Područnom odsjeku za poslove obrane Karlovac podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO K., O. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da je dopisom od 30. svibnja 2019. Područni odsjek za poslove obrane Karlovac dostavio zahtjev tužitelja Područnom odjelu za poslove obrane Zagreb na nadležno postupanje. Utvrđeno je, da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali da se tužitelj nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite za MO K. O. Utvrđeno je, da je tužitelj bio saslušan na zapisnik 7. ožujka 2019. kod prvostupanjskog tijela kada je istaknuo da je pristupio mjesnoj zajednici K., Općina O. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i da su njegove aktivnosti u odredu Narodne zaštite MO K. bile davanje straže prema rasporedu, kontaktiranje s radio vezom sa teritorijalnom obranom i civilnom zaštitom, uređivao je prostorije za prihvat izbjeglica u K. i u B. te je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MO K., kao i zapovjednik mjesnog odbora. Posjedovao je vlastito naoružanje lovačku pušku, koju je poklonio svom nećaku i njegove aktivnosti i zadaće kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite da su bile davanja straže prema rasporedu, kontaktiranje sa radio vezom sa teritorijalnom obranom i civilnom zaštitom, uređivanje prostorija za prihvat izbjeglica u K. i B., te su navedene aktivnosti provodili kontinuirano i svakodnevno, a borbenog djelovanja da nije imao. U navedeno vrijeme da je bio u radnom odnosu, bio je samostalan vozač autobusa, a aktivnosti u naoružanim odredima Narodne zaštite i odlazak na radno mjesto da je rješavao kao privatni obrtnik te je za svjedoke na okolnost njegove pripadnosti i aktivnosti u naoružanom odredu Narodne zaštite MO K. predložio Ž. M. i C. I., koji su sve navedeno i potvrdili prilikom saslušanja na zapisnik 8. ožujka 2019., kada su istaknuli da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je imao vlastito naoružanje, ali da nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i nije djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, a nakon čega je prvostupanjsko tijelo 3. lipnja 2019. donijelo rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO K., O. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Utvrđeno je, da je protiv navedenog rješenja tužitelj 21. lipnja 2019. putem opunomoćenika izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 9. rujna 2019. kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenja od 3. lipnja 2019., jer nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora te vremensko trajanje 100 dana u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, u daljnjem tekstu: Zakon) popisano je: (1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30 srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odredba Narodne zaštite koji je bi izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odredba Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

f) pripadnik naoružanih odredba Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

(2) Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu st. 1. ovog čl., podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

(3) Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz st. 1. ovog čl. i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovog Zakonu.

(4) Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga čl. dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

8. Naime u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je uvidom u bazu IS PU podataka utvrđeno, da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali da se tužitelj nalazi evidentiran na popisu Narodne zaštite MO K., O. Sam tužitelj je u izjavi danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 7. ožujka 2019. naveo, da je bio pripadnik Narodne zaštite MO K., O. u navedenom razdoblju, a njegove zadaće u Narodnoj zaštiti da su bile davanje straže prema rasporedu, kontaktiranje sa radio vezom sa teritorijalnom obranom i civilnom zaštitom, uređivanje prostorija za prihvat izbjeglica u K. i B. te je navedene aktivnosti obavljao kontinuirano, a borbenog djelovanja da nije imao i u to vrijeme je bio zaposlen kao samostalan vozač autobusa. Navedeno su potvrdili i dvoje saslušanih svjedoka na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 8. ožujka 2019. i to Ž. M. i I. C. pa je suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjskim rješenjem od 3. lipnja 2019. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO K., O. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a koje rješenje je pravilno potvrđeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 9. rujna 2019., jer tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju budući da nema dokaza da je tužitelj kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bio izravno angažiran u borbenom sektoru najmanje 100 dana ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, a aktivnosti koje je tužitelj obavljao kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO K., O. se ne mogu izjednačiti s izravnim pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona, slijedom čega je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 28. travnja 2022.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.