REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-33/2019

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o žalbama okr. M.P. i okr. K.R., podnesenim protiv presude Prekršajnog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, broj: 17.Pp J- 1111/18-8 od 7. prosinca 2018., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. M.P. i okr. K.R., preinačuje se pobijana presuda u odluci o trošku postupka na način da se okr. M.P. na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna (dvjestokuna) te u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. K.R. za djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je tom presudom proglašena krivom, izriče novčana kazna u iznosu od 377,00 kuna (tristosedamdesetsedamkuna), što je protuvrijednost od 100 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001. godine, odnosno, 51,15 EUR prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u EUR-e Hrvatske narodne banke na dan 01. siječnja 2002. godine. Izrečenu novčanu kaznu okr. K.R., dužna je platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okr. K.R., plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a.

II. U ostalom dijelu, žalbe okr. M.P. i okr. K.R., odbijaju se kao neosnovane te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, okr. K.R. 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem, dok se okr. M.P. na temelju istog propisa oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. M.P. i okr. K.R. proglašene su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa okr. M.P. izrečena novčana kazna u iznosu od 576,00 kuna svakome (što je protuvrijednost od 150 DEM, odnosno, 77 EUR), a okr. K.R. novčana kazna u iznosu od 758,00 kuna svakome (što je protuvrijednost od 200 DEM, odnosno, 102,24 EUR) te je okrivljenicama ukazano za pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, a obje okrivljenice su obvezane na naknadu troška prvostupanjskog prekršajnog postupka, svaka u iznosu od po 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. M.P. i okr. K.R. su pravodobno osobno podnijele žalbe, time da okr. M.P. sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i trošku postupka, predlažući odlučiti u smislu žalbenih navoda, dok okr. K.R. sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi ju od optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenice pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. M.P. u bitnome ponavlja svoju obranu, poričući da bi okr. K.R. udarila, navodeći da ju je opsovala tek kada je pobacala smeće u njeno dvorište, dok okr. K.R. ističe da nije remetila javni red i mir, već je to činila okr. M.P. koja je vikala na nju i udarala ju, na što ona nije uzvraćala, a pljunula ju je tek kada je okr. M.P. sišla na cestu, ne dok je bila na terasi, što je fizički i nemoguće učiniti. Obje okrivljenice ističu da su u međusobno narušenim odnosima.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima žaliteljice pobijaju točnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud na temelju obrana obje okrivljenice u kojima je okr. M.P. djelomično priznala inkriminirano ponašanje navodeći da je vikala psujući s terase na okr. K.R. koja je bila na cesti nakon što je bacila smeće u njeno dvorište, a okr. K.R. priznala da je okr. M.P. pljunula nakon što ju je okr. M.P. na cesti udarila drškom metle po leđima, u kojim obranama istovremeno i terete jedna drugu, imao dovoljno osnova za zaključak da su obje okrivljenice ostvarile zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pritom treba naglasiti da nije od odlučne važnosti tko je prvi počeo sukob već je odlučna činjenica da su se obje okrivljenice izabrale ponašati na protupravan način na javnom mjestu, što prema stavu ovog suda, svakako jest vikanje s terase te na cesti udaranje drškom metle (okr. M.P.) i pljuvanje (okr. K.R.).

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani obje žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žaliteljice ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Navod žalbe okr. M.P. da „ima svjedoka“ da nije počinila prekršaj kako ju se tereti, neosnovan je iz razloga što to očito nije dokaz koji ne bi postojao i u vrijeme prvostupanjskog postupka, odnosno, za koji okrivljenica ne bi znala u to vrijeme pa ga ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu navedene odredbe.

7. Iz sadržaja žalbe okr. K.R., razvidno je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žaliteljica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava, zbog čega žalba te okrivljenice u tom dijelu nije osnovana.

8. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni okr. M.P., a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena prvenstveno novčana kazna kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj kao teža kazna, propisana kazna zatvora do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okr. M.P.. Stoga su po stavu ovog suda navodi žalbe u pogledu loše materijalne situacije, već dovoljno cijenjeni u korist žaliteljice. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žaliteljici na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

9. Iako okr. K.R. u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni izrečenoj okr. K.R., te utvrđenu otegotnu okolnost ranije prekršajne kažnjavanosti te okrivljenice, zbog koje je prvostupanjski sud toj okrivljenici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 758,00 kuna (protuvrijednost od 200 DEM, odnosno, 102,24 EUR), ovaj sud je utvrdio da je do trenutka rješavanja u ovom žalbenom postupku, računajući od dana pravomoćnosti presude kojom je okr. K.R. ranije proglašena krivom (presuda Prekršajnog suda u Sisku broj: Pp J-972/16, pravomoćna 31. siječnja 2017.), proteklo više od tri godine te je nastupila rehabilitacija. Budući da rehabilitacija po sili zakona nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, o čemu sva državna tijela vode računa po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 77. st. 2. i čl. 250. st. 2. PZ-a, to okrivljenica u konkretnom predmetu ne može imati pravne posljedice zbog navedene pravomoćne odluka, a koju okolnost je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu prilikom izricanja novčane kazne iznad najniže propisane novčane kazne za navedeni prekršaj.

9.1. Stoga je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni okr. K.R., na način da je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počiniteljicu te je za predmetni prekršaj, a posebno imajući u vidu i imovno stanje okrivljenice (nezaposlena, mirovina po suprugu od 2.400,00 kuna), utvrdio i postojanje olakotnih okolnosti na strani te okrivljenice zbog kojih je izrekao novčanu kaznu u nižem iznosu od 377,00 kuna, a unutar granica novčane kazne propisane za tu vrstu prekršaja, a koja je prema stavu ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a te dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda i ovako izrečenom novčanom kaznom ostvarit će se kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja, odnosno, dostatno utjecati na okrivljenicu da se ubuduće kloni činjenja prekršaja. Sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, okr. K.R. je ukazano na pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrat plaćenom u cjelini, sve kao pod t. I. izreke ove presude.

10. Razmotrivši odluku o obvezi naknade troška prvostupanjskog postupka, a povodom navoda žalbe okr. M.P. te prihvativši njeno utvrđeno loše imovno stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku (okr. bez primanja, petero djece), ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem troškova prvostupanjskog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i uzdržavanje njene obitelji pa je odlučio tu okrivljenicu osloboditi od troškova prekršajnog postupka kao pod t. I. izreke ove presude.

11. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka određen okr. K.R. temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu i imovno stanje okr. K.R. zbog čega je izrečena u najnižem mogućem iznosu troška postupka od 100,00 kuna, čime se po mišljenju ovog suda neće ugroziti egzistencija okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati pa je odlučeno kao pod t.

III. izreke ove presude.

11.1. Odlučujući o troškovima žalbenog prekršajnog postupka u odnosu na okr. M.P., ovaj sud je tu okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, cijeneći navode žalbe koji se odnose na njeno loše imovno stanje, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, i plaćanjem žalbenih troškova bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje kao i uzdržavanje njene obitelji pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove presude.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. te čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenice i tužitelja.