Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1975/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog L.L., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog L.L. podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu xx iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Z. od dana 11. srpnja 2019., broj: 62. Pp J-2205/2019, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog L.L. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni L.L. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Navodi u bitnom, da je dana 31. 10 i 1. 11. 2018. bio priveden u policijsku postaju u Šibeniku, te se nije bio u mogućnosti javiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta kako bi postupio po predmetnoj mjeri zabrane. Dodaje da je nezaposlena osoba mlađe životne dobi, te bi izricanjem ovakve kazne za njega nastala nepopravljiva šteta. uz žalbu prilaže presliku rješenja Prekršajnog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj Pp J-760/18 od 1. studenog 2018. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik bio lišen slobode od 31. listopada u 8,30 sati do 1. studenog 2018. kada je od strane suda pušten na slobodu u 10,00 sati. Stoga predlaže da se njegova žalba prihvati i njega oslobodi optužbe, podredno da mu se maksimalno ublaži novčana kazna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na nemogućnost postupanja po izrečenoj zaštitnoj mjeri javljanjem u policijsku postaju, sud prvog stupnja svoju je odluku prvenstveno temeljio na okrivljenikovoj obrani koji je priznao djelo i krivnju. Prvostupanjski sud je upravo na temelju ocjene okrivljenikove obrane, imao dovoljno osnova za zaključak o njegovoj krivnji, jer je isti u svojoj obrani (str. 17. i 18. spisa), naveo da se smatra krivim, te sadržajno u cijelosti priznao odlučne činjenice koje čine biće djela prekršaja za koji je proglašen krivim. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski sud je u utvrdio činjenično stanje cijeneći slobodno okrivljenikovu obranu, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica.

7. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji. U odnosu na činjenice istaknute u žalbi, ukazuje se da su sve činjenice i dokazi navedeni u predmetnoj žalbi, postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka i okrivljenik je za njih znao pa, sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona, njihovo iznošenje u žalbenom postupku nije dopušteno.

No, ipak se ističe da okolnost da je okrivljenik bio uhićen po policiji na području grada Šibenika upravo na dan (31. listopada 2018.) kada se morao javiti nadležnoj II: Policijskoj postaji Zagreb – Črnomerec, ne može okrivljenika osloboditi odgovornosti. Naime, odredbom članka 32.a stavka 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima upravo je predviđena situacija u kojoj osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera iz opravdanih razloga ne može pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, te navedena odredba propisuje:

“Ako je osoba iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka iz opravdanih razloga, radi zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, u nemogućnosti postupiti sukladno odredbama stavka 1., 3. i 4. ovoga članka, dužna je javiti se telefonom u policijsku postaju prema mjestu prebivališta i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi.“

Dakle, u svakom slučaju okrivljenik je imao mogućnost i bio dužan postupiti po svojoj obvezi, bilo na način da izvijesti policijske službenike postaje u kojoj je bio uhićen (PP Šibenik) o tome da mu je na snazi zaštitna mjera i da se zbog nje mora javiti policiji, bilo da zatraži da mu se omogući telefonski poziv nadležnoj policijskoj postaji u Zagrebu.

8. Stoga, na temelju svega gore navedenog, ovaj Sud nalazi da je opravdano prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim i pravilno pravno označio njegovo djelo, a činjenice koje navodi u žalbi ne dovode u sumnju njegovu prekršajnu odgovornost.

9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, odnosno da kazna izrečena u iznosu ublaženom ispod predviđene donje granice za to djelo prekršaja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 39.a stavak 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u trajanju do najmanje 30 do najdulje 60 dana, a odlučivši se za blažu sankciju – znatno ublaženu novčanu kaznu, evidentno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

10. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.