Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-592/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć., OIB: …, iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu R. i k. u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: …, Z., koju zastupaju punomoćnici u O. d. H.&P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1380/2014-77 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1380/2014-77 od 31. siječnja 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. Ć. iz Z., OIB: ..., isplati na ime ugovorne obveze i na ime dugovanja iznos od 76.000,00 kuna (19.281,17 DEM), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. listopada 2012. godine do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. Ć. iz Z., OIB: …, isplati na ime ugovorne obveze i na ime dugovanja iznos od 28.287,27 kuna (5.073,69 USD- a), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. listopada 2012. godine do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 9.170,00 kuna u roku 15 dana.

III. Odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova."

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.000,00 kn (19.281,17 DEM) po ugovoru o oročenom deviznom depozitu broj 25244358989 od 22. srpnja 1998. i iznosa od 28.287,27 kn (5.073,69 USD) po ugovoru o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001., a temelji se na činjeničnim tvrdnjama da je temeljem navedenih ugovora tužitelj uplatio novčane iznose na račune otvorene kod tuženice i da mu tuženica iste nije isplatila nakon što su računi zatvoreni.

6. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da između stranaka nije sporno da je 22. srpnja 1998. sklopljen ugovor o oročenom deviznom depozitu broj 25244358989 i da nije sporno da je tužitelj istoga dana uplatio na navedeni račun iznos od 19.281,17 DEM;

- da iz ugovora o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001. proizlazi da je tužitelj položio kod tuženice iznos od 5.073,69 USD, a da je grafološkim vještačenjem po dipl. ing. A. L. iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. utvrđeno da taj ugovor tužitelj nije potpisao;

- da iz naloga za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. proizlazi da je toga dana zatvoren račun broj 25244358989 na iznos od 22.668,66 DEM (85.742,55 kn) i račun broj 2527558829 na iznos od 42.552,01 kn (5.117,43 USD);

- da iz iskaza svjedokinje M. Ž., koja je bila zaposlena u poslovnici tuženice, proizlazi da poznaje tužitelja i da je za njega obavljala standardne bankarske poslove, da je s računa klijenata prebacivala novac na račune drugih klijenata s namjerom da zarade više no što imaju radi čega su protiv nje donesene dvije osuđujuće kaznene presude, da nitko od klijenata pa tako niti tužitelj nisu znali na koji način ona to provodi ali su bili svjesni da im pribavlja veće kamate na oročenu štednju no što je uobičajeno, da se na nalozima za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. nalazi njezin potpis ali nije vidljivo da li je novac s računa prenesen na novu oročenu štednju ili je isplaćen tužitelju;

- da iz iskaza svjedoka J. P. N. i I. S., zaposlenika tuženice, proizlazi da je između tužitelja, njegovog brata i navedenih svjedoka u ime tuženice održan sastanak povodom pritužbe tužitelja i njegovog brata o visini štednje, da je u vezi sastanka na temelju predočene dokumentacije sastavljena Tablica utanačenja na kojoj je evidentirano, između ostalog, da tužitelj nije potpisao ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001. ali taj ugovor priznaje kao svoj, te je evidentirano da se na nalozima za zatvaranje oba predmetna računa od 17. studenog 2001. nalazi tužiteljev potpis;

- da je grafološkim vještačenjem po dipl. ing. A. L. iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. utvrđeno da potpis u rubrici vlasnika računa na Tablici utanačenja nije autentičan potpisu tužitelja, a da se na Tablici utanačenja s desne strane nalazi paraf tužitelja;

- da iz nalaza financijskog vještaka D. P. iz D. d.o.o. proizlazi da je tužitelj 22. srpnja 1998. uplatio na račun otvoren kod tuženice iznos od 19.281,17 DEM što je evidentno iz potvrde o deviznoj uplati i da je prema nalogu za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. uz pripisane kamate isplaćen iznos od 22.668,66 DEM, a da za novčani iznos od 5.073,69 USD u vezi kojeg je sklopljen ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001. ne postoji dokaz o uplati i da je prema nalogu za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. uz pripisane kamate isplaćen iznos od 5.117,82 USD;

- da je tužitelj osporio da je potpisao naloge za zatvaranje računa broj 25244358989 i broj 2527558829 od 17. studenog 2001., da je prvostupanjski sud odredio provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđenja da li potpis na nalozima od 17. studenog 2001. odgovara potpisu tužitelja, a da je sud rješenjem od 15. travnja 2021. odustao od provođenja tog dokaza jer tužitelj nije platio predujam za troškove vještačenja u određenom roku od 30 dana;

- da iz dokumentacije tuženice proizlazi da je iznos od 5.073,69 USD uplaćen 6. srpnja 2001. na način da je dio novčanih sredstava u iznosu od 35.000,00 kn podignut s računa klijenta tuženice B. B., dok je dio novčanih sredstava u iznosu od 9.686,02 kn podignut s računa bivše djelatnice tuženice M. Ž., što je evidentno iz prometa po njihovim računima od 6. srpnja 2001. i prometu po računu broj 2527558829 na kojem je 6. srpnja 2001. evidentirana uplata iznosa od 5.073,69 USD, kao i da je u vezi te uplate sastavljen ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001.;

- da iz navoda tuženice proizlazi da su istoga dana (17. studenog 2001.) zatvorena tri računa tužitelja – račun broj 2524358989 na iznos od 22.668,66 DEM (predmetni), račun broj 2527666591 na iznos od 20.662,94 DEM i račun broj 2527714363 na iznos od 12.187,55 DEM i da su ti novčani iznosi uplaćeni na novi račun tužitelja broj 2427441598, te da je istog dana na novi račun uplaćen i iznos od 8.408,80 DEM nakon što je zatvoren račun broj 2527558829 (predmetni), što potvrđuje nalaz financijskog vještaka u kojem je navedeno da je uplata iznosa od 8.408,80 DEM na novi račun tužitelja vremenski uslijedila nakon što je isplaćen iznos od 5.117,82 USD s predmetnog računa broj 2527558829, iz čega slijedi da je 17. studenog 2001. na novom računu tužitelja broj 2427441598 bio ukupan iznos od 77.918,99 DEM, što odgovara protuvrijednosti od 461.000,00 kn, a koji je i prema tvrdnji tužitelja općom uplatnicom uplaćen na račun Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi kupnje kuće u ovršnom postupku.

7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj potpisao oba naloga za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. jer je tu činjenicu priznao na sastanku s odgovornim osobama tuženice, na način kako je evidentirano u Tablici utanačenja koju je tužitelj parafirao, te iako je osporio u ovom postupku svoj potpis na nalozima nije predujmio troškove za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, iz čega slijedi zaključak da tužitelj nije dokazao da naloge za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. nije potpisao. Nadalje, iz slijeda većeg broja transakcija (isplata/uplata) na temelju dokumentacije tuženice, te nalaza financijskog vještaka, proizlazi zaključak da su novčana sredstava s oba utužena računa nakon zatvaranja isplaćena na novi račun tužitelja broj 2427441598 sa svrhom prikupljanja novčanih sredstva za kupnju kuće u ovršnom postupku, te da je s tog računa nesporno plaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 461.000,00 kn na račun Općinskog građanskog suda u Zagrebu s naznakom „uplata za kuću“, pa iz toga proizlazi daljnji zaključak da su tužitelju na taj način isplaćena novčana sredstva položena kod tuženice po oba utužena računa, radi čega je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu toč. I. izreke presude.

8. U žalbi tužitelj ističe da ostaje kod tvrdnje da iznos od 22.668,66 DEM nikada nije podigao s računa, da mu taj iznos nije isplaćen, da nikada nije zatražio isplatu s navedenog računa niti dao nalog za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. Iz nalaza vještaka proizlazi da nema dokaza da je tužitelj nakon što je zatvorio navedeni račun, zatvorio i još dva druga računa i uplatu izvršio na četvrti račun, niti da je predmetni iznos preuzeo u gotovini, što podredno potvrđuje i svjedokinja M. Ž. koja u iskazu opisuje da se nakon zatvaranja računa o oročenim novčanim sredstvima novac mogao preuzeti na blagajni ili se sklapao novi ugovor o oročenoj štednji. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije potpisao nalog za zatvaranje računa i nije zatvorio sporni račun, niti mu je navedeni iznos s računa isplaćen. U pogledu uplate iznosa od 5.073,69 USD za koji tuženica tvrdi da je uplaćen djelomično s računa B. B. i djelatnice M. Ž. navodi da isto ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, a da iz nalaza proizlazi da je i taj račun tužitelj zatvorio 17. studenog 2001. i da za isplatu iznosa od 42.552,01 kn na nalogu nisu naznačeni apoeni novčanica i kovanica koji bi upućivali na gotovinsku isplatu. Stoga u pogledu isplate i iznosa od 19.281,17 DEM i iznosa od 5.117,82 USD tuženica nije dostavila dokaze da su isplaćeni tužitelju u gotovini ili uplatom na drugi račun, pa je protivnim zaključivanjem sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi se na nalozima od 17. studenog 2001. nalazili njegovi potpisi jer se vještak financijske struke nije mogao izjasniti tko je nalog potpisao, dok iz nalaza grafološkog vještaka proizlazi da na Tablici utanačenja u rubrici "vlasnik računa M. Ć." nije njegov potpis, pa time što sud nije uzeo u obzir tu činjenicu smatrajući je nevažnom počinio je bitnu povredu iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te proturječi sama sebi i razlozima presude.

9. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužitelja, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže odbiti žalbu.

10. Žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nisu osnovani jer presuda ne proturječi sama sebi u izreci niti u razlozima koji su navedeni u obrazloženju, te nema nikakvih nedostataka. Isto tako nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze, te je iznio valjane razloge o činjenicama o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva, a koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Analizirajući cjelokupni dokazni postupak u okviru navoda stranaka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je novčani iznos od 22.668,66 DEM, za koji je tužitelj sklopio s tuženicom 22. srpnja 1998. ugovor o oročenom deviznom depozitu broj 25244358989, isplaćen tužitelju na način da je prebačen na račun tužitelja broj 2427441598, s kojeg računa je općom uplatnicom plaćen ukupni novčani iznos od 461.000,00 kn na ime kupoprodajne cijene za kuću koju je tužitelj kupio u ovršnom postupku. Isplata na navedeni račun izvršena je na temelju naloga za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. koji je potpisan od tužitelja. U vezi potpisa naloga za zatvaranje računa prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da potpis na navedenom nalogu nije njegov jer, iako je tužitelj predložio grafološko vještačenje tvrdeći da potpis na nalogu nije njegov, nije predujmio troškove za provođenje tog dokaza, pa je sud osnovano odustao od njegovog provođenja. Na tu okolnost prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i ostale provedene dokaze, odnosno da svjedoci J. P. N. i I. S. u iskazima potvrđuju da je tužitelj priznao da je na nalogu za zatvaranje računa od 17. studenog 2001. njegov potpis upravo kako je i navedeno u Tablici utanačenja i da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj parafirao Tablicu utanačenja u desnom uglu. Pored navedenih utvrđenja sama činjenica što je grafološkim vještačenjem utvrđeno da potpis u Tablici utanačenja na naznačenom mjestu „vlasnik računa M. Ć.“ nije autentičan tužiteljevom potpisu i po ocjeni ovoga suda nije od presudnog značenja.

13. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije potpisao ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2527558829 od 6. srpnja 2001. kojim je oročen novčani iznos od 5.073,69 USD jer to proizlazi iz nalaza grafološkog vještaka, kao i konstatacije evidentirane u Tablici utanačenja da tužitelj ugovor nije potpisao ali ga priznaje kao svoj, te je pravilno utvrdio na temelju dokumentacije tuženice da je navedena uplata formirana od novčanih sredstava drugih osoba, što podredno potvrđuje i nalaz financijskog vještaka iz kojeg proizlazi da za taj novčani iznos ne postoji dokaz o uplati (kao npr. za uplatu po ugovoru od 22. srpnja 1998.). Navedeni novčani iznos nakon zatvaranja računa 17. studenog 2001. uplaćen je na novi račun tužitelja broj 2427441598, što potvrđuje i opisani vremenski slijed zatvaranja računa i uplate na novi račun koji je opisan u nalazu financijskog vještaka. Tužitelj nije dokazao da potpis na nalogu za zatvaranje tog računa od 17. studenog 2001. nije njegov, iz istih razloga kao i za nalog za zatvaranje računa broj 25244358989 od 17. studenog 2001., a koji su navedeni pod toč. 12. ovog obrazloženja.

14. Iz nalaza financijskog vještaka ne proizlazi da za uplatu na novi račun tužitelja broj 2427441598 postoje dokazi o gotovinskim uplatama, nego da je za uplatu od 14.000,00 DEM i 55.519,15 DEM u opisu plaćanja navedeno „promet u poslovnici uplata“, a za uplatu od 8.408,80 DEM „kupnja valute u poslovnici“, time da je prijenose odradila djelatnica tuženice M. Ž., pa način opisa transakcija po predmetnim računima u korist računa broj 2427441598 govore u prilog zaključku prvostupanjskog suda da se radilo o prijenosu novčanih sredstava s predmetnih računa u korist novog računa. Osim toga iznos od 55.519,15 DEM koji je uplaćen na taj račun odgovara zbroju novčanih iznosa koji su se nalazili na tri računa koji su zatvoreni 17. studenog 2001. (račun broj 2524358989 na iznos od 22.668,66 DEM (predmetni), račun broj 2527666591 na iznos od 20.662,94 DEM i račun broj 2527714363 na iznos od 12.187,55 DEM), dok je uplata iznosa od 8.408,80 DEM na novi račun vremenski uslijedila nakon što je evidentirana isplata iznosa od 5.117,82 USD s predmetnog računa broj 2527558829. Kako je ukupni novčani iznos na novom računu, koji je odgovarao protuvrijednosti od 461.000,00 kn, uplaćen općom uplatnicom na račun Općinskog građanskog suda u Zagrebu za kuću koju je tužitelj kupio u ovršnom postupku, to proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je po zahtjevu tužitelja novac s predmetnih računa (i drugih računa) prebačen na jedan račun sa svrhom uplate kupoprodajne cijene za kuću.

15. Zaključno ovaj sud naglašava da nakon što je tuženica istakla da je novac s predmetnih računa prebačen na novi račun, te nakon što je nalazom financijskog vještačenja utvrđeno da su 17. studenog 2001. na novi račun evidentirane uplate iznosa od 14.000,00 DEM, 55.519,15 DEM i 8.408,80 DEM uz prikazani i obrazloženi opis transakcija, tužitelj nije osporio navedene činjenice niti nalaz vještaka, odnosno nije tvrdio da su na novi račun novčana sredstva plaćena na neki od drugih načina (gotovinskom uplatom/prijenosom s drugih računa). Kako u žalbi tužitelj ustraje u tvrdnjama da naloge za zatvaranje računa nije potpisao i da mu novac po tim računima nije isplaćen, a ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u ključnom dijelu – da su novčana sredstva s predmetnih računa prebačena na drugi račun i iskorištena za kupnju kuće u ovršnom postupku, to žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu.

16. Obzirom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji dug tuženice po predmetnim računima te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbio, to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

17. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

18. U žalbi protiv odluke o troškovima postupka tužitelj ističe da se na ročištima od 8. srpnja i 9. prosinca 2021. nije raspravljalo o glavnoj stvari i da tuženik nema pravo na puni trošak nego na 50% Tarife, kao i da je on predujmio troškove grafološkog vještačenja pa je nerazumljivo zašto bi teret tih troškova trebao snositi.

19. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove zaključio da pravo na naknadu troškova ima tuženica, dok tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu nema pravo na naknadu troškova postupka. Troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i visinu troškova sud je utemeljio na pravilnoj primjeni čl. 155. ZPP-a, i u odnosu na troškove na koje ukazuje tužitelj u žalbi jer se na raspravama od 8. srpnja i 9. prosinca 2021. raspravljalo o glavnoj stvari. Troškove predujma za vještačenje i pristupa vještaka sudu u iznosima od 2.760,00 kn i 250,00 kn platila je tuženica (list 152, 173 i 205 spisa), što znači da tužitelj pogrešno navodi u žalbi da ih je on platio, pa tuženica ima pravo na naknadu i tih troškova.

20. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. i III. izreke.

21. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženica nema pravo na troškove sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a jer se ne radi o troškovima potrebnim za odlučivanje u žalbenom postupku, radi čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek