REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3541/2022

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 14. ožujka 2022., broj 11. Pp-306/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba tužitelja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 14. ožujka 2022., broj 11. Pp-306/2022-5, proglašen je krivim okr. B. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode 14. ožujka 2022. uračunava kao 300,00 kuna, tako da je preostala novčana kazna u iznosu 5.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku šest mjeseci, kako je to specificirano u izreci pobijane presude, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka.

2. Istom presudom, na temelju čl. 130. st. 1. i st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je određena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze žrtvi nasilja u obitelji supruzi M. M. na udaljenost manju od 10 metara u trajanju šest mjeseci, po pravomoćnosti.

3. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog.

6. Naime, pobijanom presudom je okr. B. M. proglašen krivim da je „… ponovio psihičko nasilje u obitelji …“, dok iz činjeničnog opisa optužbe Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo broj 511-07-27-22-1 jasno proizlazi da okrivljeniku nije bilo stavljeno na teret da je „ponovio“ prekršaj nasilja u obitelji, jer u istom nije navedena ni riječ „ponovio“, a niti je bila navedena pravomoćna presuda kojom bi navedena odlučna činjenica bila naznačena.

7. Kako to proizlazi iz stanja spisa, ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije mijenjao, ni proširivao činjenični opis optužbe.

8. Dakle, prvostupanjski sud pobijanom presudom mijenja činjenični opis optužbe dodajući da je okrivljenik „ponovio“ djelo, što okrivljeniku optužbom nije bilo stavljeno na teret. Postupajući na takav način, prvostupanjski sud je sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, dodao kvalifikatorni element protupravnog ponašanja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („tko ponovi nasilje iz stavka 1. ovoga članka“), čime nije ostao u zadanom okviru optužbe. Izmjene koje je u činjeničnom opisu izvršio prvostupanjski sud, po stanovištu ovog suda, predstavljaju prekoračenje optužbe, budući da takva kvalifikacija djela nije slijedila iz opisa djela sadržanog u podnesenom optužnom prijedlogu. Ovo neovisno o tome što je tužitelj u optužnom prijedlogu prekršaj kvalificirao kao čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da je, sukladno čl. 179. st. 3. i 4. Prekršajnog zakona, sud vezan isključivo činjeničnim opisom, a ne prijedlogom tužitelja o pravnoj ocjeni djela.

9. Ovlašteni tužitelj je taj koji inicira pokretanje prekršajnog postupka i činjeničnim opisom optužbe određuje opseg te predmet i granice odlučivanja u svakom konkretnom predmetu, jer se na taj način jamči akuzatornost postupka, neometana obrana i objektivnost suda. Prvostupanjski sud može, ovisno o rezultatu dokaznog postupka, u izreku presude unijeti utvrđenja koja se mogu razlikovati u odnosu na tvrdnje iz optužbe, ali pod uvjetom da se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili da se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret, a upravo se o tome ovdje radi da je prvostupanjski sud, dodajući da je okr. B. M. „ponovio“ djelo, proglasio ga krivim za više od onoga što mu je optužbom bilo stavljeno na teret. Navedena izmjena predstavlja preinačenje na gore za okrivljenika, a što sud nije bio ovlašten učiniti sam, bez intervencije tužitelja.

10. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed navedene odluke, žalba tužitelja je postala bespredmetna.

11. Osim gore navedenog, postupajući po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom počinjena i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iako je u izreci pobijane presude prvostupanjski sud naveo da je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru, i više je nego očigledno, s obzirom na pravni temelj (čl. 130. st. 1. i 2. t. 3. Prekršajnog zakona) i naziv (zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze), da se radi o mjeri opreza, a ne o zaštitnoj mjeri. Stoga, s obzirom da se, dakle, radi o mjeri opreza, a ne o zaštitnoj mjeri, prvostupanjski sud nije imao osnove za određivanje da će izrečena mjera trajati „6 (šest) mjeseci, po pravomoćnosti“, jer sukladno čl. 130. st. 5. Prekršajnog zakona, mjere opreza mogu trajati najdulje „do pravomoćnosti odluke o prekršaju“, a ne i nakon što odluka o prekršaju postane pravomoćna. Odredivši da se mjera opreza ima izvršavati „po pravomoćnosti“ presude, prvostupanjski sud je, na štetu okrivljenika, počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona.

12. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama te, u slučaju eventualne osuđujuće odluke i u novom postupku, voditi računa da ponovno ne počini povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

13. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.