REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 8. P-186/2020-27

U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja A. C. I. C. d.d., O., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.o.o., S., OIB: …, koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi predaje u posjed, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i zamjenika zastupnika po zakonu umješača na strani tužitelja 15. studenoga 2021, objavljene 28. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku P. d.o.o., S., OIB: …, da tužitelju A. C. I. C. d.d., O., OIB: …, preda u posjed poslovni prostor u A. marini P. sveukupne površine 322 m2 i to postojeći dio objekta koji se nalazi na dijelu č.zem 4126/1 k.o. H. na priloženoj skici definiran točkama 19-4-5-12-11-13-14-19 temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke G. zavod d.d. S. dana 21. prosinca 2020. u površini 121 m2, zatim nadograđeni dio objekta koji se nalazi na dijelu č.zem. 4126/1 k.o. H. na priloženoj skici lica mjesta definiran je točkama 2- 3- 4-19-2 i 8-9-10-11-12-5-6-7-8 temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke izrađeno od strane društva G. zavod d.d. S. dana 21. prosinca 2020. u površini 124 m2, zatim postojeći dio objekta koji se nalazi na dijelu dio č.zem. 4126/2 k.o. H. na priloženoj skici lica mjesta definiran je točkama 14 -15-16- 17-18-19-14 temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke izrađeno od strane društva G. zavod d.d. S. dana 21. prosinca 2020. u površini 59 m2 te nadograđeni dio objekta koji se nalazi na dijelu č.zem. 4126/2 k.o. H. na priloženoj skici lica mjesta definiran je točkama 11-29-18-1 temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke izrađeno od strane društva G. zavod d.d. S. dana 21. prosinca 2020. u površini od 18 m2 sve slobodno od osoba i stvari, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.750,00 kn.

III Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Pred ovim sud, zaprimljena je 26. ožujka 2009. godine tužba tužitelja A. C.

I. C. d.d., sa sjedištem u O., protiv tuženika P. d.o.o., S., radi predaje u posjed nekretnine.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj jedini koncesionar u luci nautičkog turizma A. P. i to temeljem Ugovora o koncesiji pomorskog dobra u svrhu korištenja luka posebne namjene – luka nautičkog turizma P. sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske kao davatelja koncesije i tužitelja kao ovlaštenika koncesije sklopljenog dana 5. listopada 2007. Dio pomorskog dobra koji je predmet Ugovora o koncesiji da obuhvaća kopneni dio zkč. 4126/2 zku. 1902 K.O. H. Koncesija je dana tužitelju na vrijeme do 30. prosinca 2003.

3. Tužitelj nadalje navodi da se na gornjoj čestici 4126/2 Z.U. 1902 K.O. H. nalazi jedna od zgrada A. marine koja je u naravi poslovni prostor–restoran i zgrada za poslugu, koja se sastoji od prizemlja ukupno površine cca. 80 m2, a koje da nezakonito koristi odnosno u čijem je posjedu tuženik. Tužitelj da je višestruko zahtijevao od tuženika predaju nekretnina u posjed mirnim putem, a na koje se zahtjeve tuženik negativno očitovao i ostao u prostoru. Tužitelj drži da je kao jedini koncesionar pomorskog dobra koje je predmet spora, između ostalog, stekao i pravo poštenog, istinitog i zakonitog posjeda, nekretnine koja da je trenutno u nepoštenom, neistinitom i nezakonitom posjedu tuženika.

4. Budući se tuženik protivi mirnoj predaji nekretnine, to se predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku predati u posjed tužitelju nekretninu na zkč. 4126/2, z.u. 1902. k.o. H.

5. U ponovljenom dokaznom postupku tužitelj je svojim podneskom od 28. rujna 2020. uredio tužbeni zahtjev na način da traži od suda naložiti tuženiku predaju u posjed poslovnog prostora u A. M. površine 240 m2 koji se sastoji od dijela restorana i apartmana površine od 171 m2 izgrađenog na kčbr. 4126/1 k.o. H. i dijela restorana površine 59m2 izgrađenog na kčbr. 4126/2 k.o. H. slobodan od osoba i stvari.

6. Nakon što je u ovom postupku provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. rujna 2021. sadržaja pobliže navedenog u izreci

7. Pred ovim sudom zaprimljen je 27. siječnja 2011. tuženikov odgovor na tužbu. U svom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u bitnom ističući da je zakonit, pošten i istinit posjednik. a također i vanknjižni vlasnik objekta restorana M. zajedno sa pomoćnim objektima u uvali P., a koji se objekti u naravi sastoje od restorana sa terasom, apartmana za osoblje i ureda, ukupne površine 474 m2, a svojom površinom se proteže na dvije čestice zemljišta i to: čest. zem 4126/2 i čest zem. 4126/1 K.O. H. na način da je u površini od 94 m2 sagrađen na čest. zem. 4126/2 u površi9ni od 380m2, na čest. 8. Tuženik nadalje ističe da je vanknjižno vlasništvo stekao 2001. kupnjom na javnom natječaju od prvotnog vanknjižnog vlasnika trgovačkog društva S. H., te susljednom kupnjom od Z. M. Upisani posjednici na dijelu zemljišta su osporili valjanost predmetnih Ugovora pred Općinskim sudom u Starom Gradu, te je u postupku koji se vodio u predmetu pod posl.br. P-184/01 donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev odnosno kojim su predmetni ugovori potvrđeni kao valjani. Presuda je postala pravomoćna slijedom čega tuženik ima valjanu ispravu za osnovu stjecanja vanknjižnog vlasništva.

9. U odgovoru na tužbu se nadalje ističe da je zakonit posjed također stekao 2001. od prvotnog posjednika predmetnih objekata i to trgovačkog društva S. H., te da ni tuženik ni Republika Hrvatska nikada nisu bili u posjedu predmetnih objekata. Sam Ugovor o koncesiji pomorskog dobra od 5. listopada 2007. da ne daje tužitelju nikakvo pravo u odnosu na tuženika, budući da tužitelj nema nikakav stvarnopravni zahtjev u odnosu na tuženika. Budući da tuženik nije stranka ugovora o koncesiji, tužitelj ne može prema tuženiku postaviti ni obveznopravni zahtjev. Stoga je tuženik istako prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

10. Opreza radi tuženik je naveo da je predmetni ugovor ništetan i to baš u dijelu koji se odnosna na predmetne objekte iz razloga što predmetne zemljišno knjižen čestice nisu ni dijelom utvrđene kao pomorsko dobro, niti je u zemljišnim knjigama provedeno da bi iste čestice bile pomorsko dobro, pa da stoga iste nisu mogle biti predmetom Ugovora o koncesiji. Predmetni Ugovor da je zaključen temeljem Odluke o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe gospodarskog korištenja luke posebne namjene od 25. siječnja 2007. godine koja je donesena od strane Vlade Republike Hrvatske, a kojom je nezakonito izmijenjena Odluka o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma P. od 7. lipnja 1999. donesene od strane Splitsko – dalmatinske županije. Nadalje se ističe da je tuženik zaključio predmetni Ugovor o koncesiji 6 godina nakon što je tuženik zakonito kupio predmetnu nekretninu i bio uveden u posjed predmetnog restorana.

11. Presudom ovog suda poslovni broj P-361/2009 od 21. studenog 2011. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da tužitelju preda u posjed nekretninu označenu kao zkč. 4126/2, z.u. 1902 k.o. Hvar, u naravi poslovni prostor (restoran i zgrada za poslugu): prizemlje površine 80 m2 slobodno od osoba i stvari. Odlučujući o žalbi tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojom presudom poslovni broj Pž-3609/12 od 22. veljače 2016. odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-361/2009 od 21. studenog 2011.

12. Odlučujući o reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem Revt 149/17 od 5. svibnja 2020. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3609/12 od 22. veljače 2016. i presudu Trgovačkog suda u Splitu broj P-361/2009 od 21. studenog 2011. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu te prove vještačenje po vještaku geodetske struke.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet postupka je predaja u posjed nekretnine označene kao zkč. 4126/2 i zk- 4126/1 Z.U. 1902 K.O. H., što u naravi predstavlja poslovni prostor prizemlje, površine 80 m2.

16. Nije sporno da je u posjedu naprijed navedene nekretnine tuženik, kao što nije ni sporno da tužitelj u odnosu na navedenu nekretninu ima koncesiju.

17. Među strankama je sporno njihovo pravo na posjed predmetne nekretnine. Naime, stranke u ovom postupku smatraju da imaju pravo na posjed nekretnine označene kao zkč. 4126/2 i zkč. 4126/1, Z.U. 1902 k.o. H., ali s različitih pravnih osnova.

48. Na okolnost identifikacije nekretnine označene kao k.č.br. 4126/1 i k.č.br.4126/2 Z:U 1902, k.o. H. provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke.

19. Vještak G. zavod d.d. je dostavio svoje vještvo 14. svibnja 2021., koje sud prihvaća kao stručno i neosporeno. U vještvu se navodi da je izvršena identifikacija nekretnina č.zem. 4126/1 i č.zem. 4126/2 k.o. H. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja ugostiteljski objekt s dva pomoćna nadograđena objekta koji sa postojećim objektom čine jednu gospodarsku cjelinu. Postojeći dio objekta se nalazi na č.zem. 4126/1 površine od 121 m2. Nadograđeni dio objekta se nalazi na dijelu č.zem. 4126/1 površine od 124 m2. Postojeći dio objekta koji se nalazi na dijelu č.zem. 4126/2 je površine 59 m2, a nadgrađeni dio objekta koji se nalazi na dijelu č.zem. 4126/2 je površine od 18 m2.

20. O posjedu tuženika.

21. Uvidom u spisu priložene isprave utvrđeno je da je 1. lipnja 2001. zaključen između, S. H. d.d., kao prodavatelja i Z. M., kao kupca, Ugovor o prodaji, kojim S. H. d.d. prodaje, a Z. M. kupuje nekretninu označenu u natječaju koji je objavljen u S. D. od 13. travnja 2001. kao ugostiteljski objekt P. a koji objekt se u naravi sastoji od restorana sa terasom, apartmana za osoblje i ureda, ukupne površine 474 m2, sagrađenog na čest. zem. 4126/2 i čest. zem 4126/1 k.o. H. i to u pov. od 94 m2 na čest. zem. 4126/2 i u površini od 380 m2 na čest. zem. 4126/1.

22. Nadalje, iz spisu priloženih isprava je utvrđeno da je dana 3. listopada 2001. između Z. M., kao prodavatelja, te tvrtke P. d.o.o., kao kupca, zaključen Ugovor o prodaji prava vlasništva nekretnine označene kao ugostiteljski objekt P. a koji se sastoji od restorana sa terasom, apartmana za osoblje i ureda, ukupne površine 474 m2, sagrađenog na čest. zem. 4126/2 i čest. zem 4126/1 k.o. H. i to u pov. od 94 m2 na čest. zem. 4126/2 i u površini od 380 m2 na čest. zem. 4126/1.

23. Presudom Općinskog suda u Starom Gradu, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja D. M. i dr., protiv tuženika ad1.S. H. d.d., ad2.Z. M., ad3.P. d.o.o. i dr., kojim se traži poništaj poziva tuženika ad1. (S. H. d.d.) za javno prikupljanje ponuda za prodaju nekretnine ugostiteljskog objekta P. i odluke tuženika ad1. kojim je za najpovoljnijeg ponuditelja odbran tuženik ad2. (Z. M.). Odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništav Ugovor zaključen između tuženika ad1. i tuženika ad2., te da isti Ugovor nije proizveo pravne učinke. Također je odbijen tužbeni zahtjev da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji od 3. listopada 2001. kojim je tuženik ad2. Z. M. prodao tuženiku ad3. tvrtki P. d.o.o. ugostiteljski objekt P. izgrađen na čest. zem 4126/1 i čest. zem 4126/2 K.O. H. Navedena cit. prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-536/06 od 21. prosinca 2006.

24. Što se tiče pravomoćne presude Općinskog suda u Starom Gradu posl.br. P-184/01 od 28. lipnja 2004., ističe se da je tom presudom pitanje stjecanja vlasništava nekretnine od strane S. H. d.d., kao prodavatelja, te Z. M., kao kupca, kao i pitanje valjanosti Ugovora kojim je predmetnu nekretninu Z. M., kao prodavatelj, prodao tuženiku, kao kupcu, je u toj parnici riješeno kao prethodno pitanje i važeće je samo u tom postupka u skladu s člankom 12. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje ZPP). Dakle, odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno, pa stoga presuda Općinskog suda u Starom Gradu nije obvezujuća u ovom postupku.

25. O pravu tužitelja na posjed.

26. Tužitelj je koncesionar u luci nautičkog turizma A. P. i to temeljem Ugovora o koncesiji pomorskog dobra u svrhu korištenja luka posebne namjene – luka nautičkog turizma P., koji je zaključen dana 5. listopada 2007. godine između Vlade Republike Hrvatske, kao davatelja koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika koncesije. Predmet Ugovora je gospodarsko korištenje luka posebne namjene – luka nautičkog turizma P. Lučko područje, a prema predmetnom Ugovoru, su i čest. zem. 4126/2 i čest.zem. 4126/1 koje su predmet ovog postupka. Koncesija je dana tužitelju na vrijeme do 31. prosinca 2030 godine. Dakle, nije sporno da tužitelj ima koncesiju za korištenje predmetne čestice, a što uključuje i objekte sagrađene na toj čestici po načelu koje je prihvatio i naš Zakon o vlasništvu – superficies solo cedit.

27. Predmetna A. marina P. kao luka posebne namjene, a što nije sporno, sagrađena je 1980.-ih godina. U vrijeme kada je sagrađena luka posebne namjene u primjeni je bio Zakon o pomorskom dobru i vodnim lukama (Narodne novine 19/74, 24/74, 39/74, 39/75, 17/97 i 18/98) koji je u članku 4. propisao da je pomorsko dobro u društvenom vlasništvu i u općoj upotrebi. Pomorskim dobrom upravlja općina, a pravo vlasništva i druga stvarna prava na pomorskom dobro nisu se mogla stjecati po bilo kojoj osnovi. Odredba članak 6. cit. Zakona propisuje da organizacije udruženog rada, druga društvena pravna osoba i državni organ mogu na pomorskom dobru izgraditi građevinski ili drugi objekt koji onda postaje dio pomorskog dobra.

28. Uvidom u spisu priložene isprave proizlazi da je skupština O. H. temeljem odredbe članka 5. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima donijela rješenje kojim je predniku tužitelja dala na korištenje dio obale i mora u površini od 2 Ha radi izgradnje nautičkog centra – marine za razdoblje od 10 godina (stranica 96 spisa). Točkom 3. navedenog rješenja odlučeno je da će se po pravomoćnosti istog sa novim korisnikom zaključiti ugovor o načinu i uvjetima pod kojima se pomorsko dobro daje na korištenje. Nadalje, predniku tužitelja je dana 14. veljače 1984. izdana građevinska dozvola za izvođenje radova na izgradnji nautičkog centra na uvali P. – P. otoci.

29. Iz spisu priloženog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 3. rujna 1996. proizlazi da, između ostalog, zemljište u A. marini P. ima karakter pomorskog dobra te nije procjenjivano niti je njegova vrijednost uključena u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala (list spisa 99-100).

30. Zakon o morskim lukama (Narodne novine broj: 108/95 i 97/00) je u svom članku 3. naveo da se prema namjeni kojoj služe, luke dijele na luke otvorene za javni promet i luke za posebne namjene. Tako je članak 5. luku nautičkog turizma definirao kao luku za posebne namjene. Lučke djelatnosti su definirane člankom 9., dok članak 10. propisuje da lučke djelatnosti obavljaju trgovačka društva na temelju koncesije. Koncesija se daje na razdoblje od 10 godina, a na temelju odluke o koncesiji, davatelj koncesije i ovlaštenik koncesije sklapaju ugovor.

31. Na temelju članka 28. stavak 3. Zakona o morskim lukama, Županija Splitsko-dalmatinska je donijela Odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma.

32. Predmetna Odluka o koncesiji donijeta je 7. lipnja 1999. Člankom 2. navedene Odluke utvrđene su površine i granice lučkog područja. Tako je među česticama koje čine lučko područje luke nautičkog turizma u P. čest. zem. 4126/1 i

33. Uvidom u Odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma, utvrđeno je da je koncesija dana tužitelju, odnosno da je istom dano pravo posebne uporabe i korištenja luke posebne namjene od županijskog značaja – luke nautičkog turizma u P. Predmetne čestice su također navedene među česticama koje čine lučko područje. Koncesija je dana tužitelju na vremensko trajanje od 1. lipnja 1999. do 31. svibnja 2011. Temeljem Odluke o koncesiji tužitelj je sa Županijom Splitsko- dalmatinskom zaključio Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma u P. Koncesija je dana tužitelju u skladu sa Zakonom o morskim lukama (NN 108/95) i to odredbom članka 28. stavak 3.

34. Odluka o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma P. za vrijeme važenja Zakona o morskim lukama. Temeljem Zakona o morskim lukama donijeta je Uredba o postupku dodjele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namjene (NN 108/96). Članak 4. cit. Uredbe propisuje da se granice za nove luke posebne namjene i za postojeće luke posebne namjene kojima postojećom odlukom nije određena granica, granica se utvrđuje odlukom o dodjeli koncesije za luku posebne namjene na temelju mišljenja stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra koje djeluje pri županijskom uredu za pomorstvo.

35. Slijedom navedenog proizlazi da je granica pomorskog dobra već određena Odlukom od 7. lipnja 1999.

36. Temeljem Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu uporabe i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma P. između Splitsko-dalmatinske županije i tužitelja zaključen je Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma u P. Vrijeme trajanja koncesije je određeno za razdoblje od 12 godina i to od 1. lipnja 1999. do 31. svibnja 2011.

37. Između Vlade Republike Hrvatske i tužitelja sklopljen je 5. listopada 2007. Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma P. Predmetni Ugovor se odnosi na razdoblje do 31. prosinca 2030.

38. U međuvremenu, prije produžetka koncesije stupio je na snagu Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19-dalje ZPMDL). Tako odredba članka 7. stavak 4. ZPMDL-a propisuje da se koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama. Da je granica pomorskog dobra utvrđena već je obrazloženo, a nije sporno da ista nije provedena u zemljišnim knjigama.

39. Temeljem odredbe članka 118. stavak 9. ZPMDL-a propisano je da sve koncesije dodijeljene na temelju Pomorskog zakonika i Zakona o morskim lukama ostaju na snazi do isteka roka za koje su dane.

40. U konkretnom slučaju odluka o koncesiji je donijeta 1999., a temeljem te odluke je sklopljen Ugovor o koncesiji za razdoblje od 1. lipnja 1999. do 31. svibnja 2011. Za vrijeme važenja navedenog Ugovora, voljom ugovornih strana, koncesija je produžena na period do 31. prosinca 2030.

41. Stoga je slijedom iznijetog utvrđeno da tužitelj ima valjanu koncesiju za korištenje ponorskog dobra, a o čemu je onemogućen od strane tuženika. Naime, koncesijom se dio pomorskog dobra djelomično ili u potpunosti isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu radi gospodarskog korištenja pravnim osobama i fizičkim osobama čija prava i obveze nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Stoga je tužitelj jedini ovlašteni koristiti predmetnu nekretninu, radi čega je temeljem odredbe članka 16. ZPMDL-a i članka 28. Zakona o morskim lukama valjalo odlučiti kao u točci I izreke presude.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat trošak sastava podneska od 28. rujna 2020. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pristupa na ročište od 7. listopada 2020. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 30. studenog 2020. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sastava podneska od 2. rujna 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sastava podneska od 29. listopada 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pristupa na ročište od 15. studenog 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 15.000,00 kn. Tužitelju je priznat PDV u iznosu od 3.750,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, trošak pristojbe tužbe u iznosu od 500,00 kn i trošak pristojbe presude u iznosu od 500,00 kn, što sveukupno iznosi 23.750,00 kn. Stoga je u odnosu na trošak tužitelja riješeno kao u točci II izreke presude.

43. Umješaču je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat trošak sastava podneska od 24. listopada 2011. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 750,00 kn, trošak sastava podneska od 30. lipnja 2016. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 750,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 18. rujna 2016. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 750,00 kn, trošak pristupa na ročište od 7. listopada 2020. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 30. studenog 2020. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pristupa na ročište od 15. studenog 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 2.500,00 kn. što ukupno iznosi 9.750,00 kn. Stoga je u odnosu na trošak umješača riješeno kao u točci III izreke presude.

U Splitu 28. travnja 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu RH putem ovog suda u 3 primjerka.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnik

- umješaču po ŽDO-u

- u spis