Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: 24 Povrv-204/21-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Valentina Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željka Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima u OD H. & P. iz Z., protiv tuženika M. N. d.o.o. u stečaju, iz Č., OIB: …, zastupan po punomoćnici T. T. K., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave dana 16. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. C. iz Č., poslovni broj Ovrv-3282/2019 od 13. prosinca 2019., a kojim se nalaže tuženiku M. N. d.o.o. u stečaju Č., OIB: …, zastupanom po punomoćnici T. T. K., odvjetnici iz Z., da tužitelju Z. H. d.o.o. iz Z., isplati iznos od 7.403,62 kuna (sedamtisućačetiristotri kune i šezdesetdvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište i to do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, koje teku na iznos od:
- iznos od 620,95 kuna od 27.06.2018. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 26. 07.2018. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 25.08.2018. god. do isplate,
- iznos od 620,95 god. od 26.09.2018. god. do isplate,
- iznos od 573,18 kuna od 27.10.2018. god. do isplate,
- iznos od 668,71 kuna od 27.11.2018. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 25.12.2018. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 26.01.2019. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 26.02.2019. god. do isplate,
- iznos od 573,18 kuna od 26.03.2019. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 27.04.2019. god. do isplate,
- iznos od 620,95 kuna od 26.05.2019. god. do isplate,
u roku od 8 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.700,00 kuna (dvijetisućesedamsto kuna) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika, sada tuženika javnom bilježniku J. C. iz Č., dana 13. prosinca 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 7.403,62 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na cjelokupnoj imovini ovršenika. Javni bilježnik J. C. iz Č. je pod brojem Ovrv-3282/2019 od 13. prosinca 2019. donijela rješenje o ovrsi.
2. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. C. iz Č. tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da računi nisu dostavljeni tuženiku i da iz tog razloga ne zna sadržaj tražbine za koju ga tereti tužitelj.
3. Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-169/20 od 24. siječnja 2020. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. C. iz Č., broj Ovrv-3282/2019 od 13. prosinca 2019., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.
4. U svom očitovanju na prigovor tuženika, tužitelj navodi da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl. 30.st.5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Iz izvatka iz zemljišne knjige za ktč…, br. ZK ul. …, k.o. R. razvidno je kako je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a kao takav, sukladno gore navedenom članku i obveznik plaćanja tužiteljeve usluge. Tužitelj ističe kako je iz dostavljenih računa razvidno kako su isti slani na adresu S., a koja je bila sjedište tuženika, što je razvidno iz dostavljenog povijesnog izvatka iz sudskog registra. Tužitelj ističe kako tuženik nikad nije reklamirao zaprimljene račune, niti im je prigovarao te kako tuženik, ukoliko je htio da utuženi računi pristižu na drugu utuženu lokaciju je bio obvezan o tom obavijestiti tužitelja sukladno članku 6. Općim uvjeta poslovanja s korisnicima. Tužitelj ističe kako se računi šalju mjesečno običnom poštom, te čak kad omaškom ne bi bili dostavljeni tuženiku, isti je bio obvezan, a s obzirom na činjenicu da je vlasnik predmetne nekretnine te time i obveznik plaćanja tužiteljeve usluge, obavijestiti tužitelja o tom te podmiriti cijenu tužiteljeve usluge. Ističe kako do dana pisanja ovog podneska nije evidentirao niti jednu uplatu tuženika po utuženim računima.
Tuženik dalje navodi da tužitelj nije dokazao da se računi za izvršenu uslugu odnose na spremnike koji se nalaze kod nekretnine tuženika niti da je račune dostavio tuženiku.
5. Presudom ovog suda posl. broj Povrv-70/20-4 od 15. listopada 2020. održan je platni nalog u cijelosti. Po žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. broj Gž-15/2021-2 od 3. rujna 2021. ukinuo prije navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
6. Na ročištu održanom dana 16. ožujka 2022. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog na ročištu, dok je punomoćnik tuženika ostao kod svih dosadašnjih navoda.
7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis javnog bilježnika J. C. iz Č. broj Ovrv-3282/19 i to posebice u izvod otvorenih stavaka (list 3 spisa), izvadak iz Sudskog registra (list 9-11 spisa), te se vrši uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-169/20 i to u povijesni izvadak iz Sudskog registra (list 33-34) zemljišno-knjižni izvadak (list 35-49 spisa), račune tužitelja (list 51-62) opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 63-69), izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja (list 71-73), odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog krupnog otpada (list 74-79), odluku tužitelja od 21.10.2015. (list 80), dopunu cjenika (list 81), odluka o popustima (list 82), odluku tužitelja od 28.10.2015. (list 83), cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 84), te se vrši uvid u ovaj spis, i to ugovor o zakupu (list 143 – 145 spisa), dopis od 7.2.2018. i 9.4.2018. sa povratnicama (list 146-148 spisa), otkaz ugovora o zakupu (list 149-152 spisa) i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (list 153-155).
8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je sud temeljem ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U čl. 2. st.1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
10. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U skladu s tim sud nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvesti dokaze koje one nisu predložile.
11. Odredbom čl. 219. istog zakona određeno je da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji.
12. Osnovno načelo javne usluge gospodarenja otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 94/13, dalje u tekstu: ZOGO) jest načelo „onečišćivač plaća“ što znači da troškove snosi proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada, a u konkretnom slučaju tuženik osporava da koristi uslugu tužitelja.
13. Sukladno čl. 30. st. 5. ZOGO korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. No, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 33. st. 1. u svezi čl. 30. st. 1. ZOGO, te shodno tome načelo „onečiščivač plaća“, na tužitelju je teret dokaza da je tužitelj tu uslugu odvoza komunalnog otpada doista i pružio odnosno da je tuženik koristio predmetne usluge tužitelja.
14. Stoga kada tuženik osporava da bi mu bila pružena usluga odvoza komunalnog otpada, na tužitelju je teret dokaza o postojanju te činjenice (čl. 219. i čl. 221a. ZPP), jer su pravila o teretu dokazivanja u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.
15. Dakle, tuženik je osporio da bi mu tužitelj pružio predmetnu uslugu, obveza je tužitelja, a ne tuženika, da dokaže da je izvršio i omogućio izvršavanje usluge odvoza komunalnog otpada te da je ovlašten naplatiti uslugu od osobe koja je onečišćivač kako bi sud mogao ocijeniti ispunjenje pretpostavke iz čl. 33. st.1. ZOGO, za udovoljenje tužbenom zahtjevu tužitelja, jer se ova usluga ne može naplatiti ukoliko tuženiku nije pružena, odnosno ukoliko tužitelj ne dokaže da je tuženik u konkretnom slučaju onečišćivač.
16. Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.
17. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer nije dokazao da je izvršio uslugu koju želi naplatiti.
18. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a dužan je tuženiku nadoknaditi troškove. Sud je tuženiku priznao trošak za sastav podneska od 14.02.2022. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), za sastav podneska od 15.03.2022. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 400,00 kuna i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 2.700,00 kuna.
19. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, istom ne pripada pravo na naknadu troškova postupka te je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
Čakovec, 27. travnja 2022.
Sutkinja:
Valentina Varga Gombar v.r.
Viša sudska savjetnica:
Željka Schveibert Golubović v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja
2. punomoćnik tuženika