REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 96/2018-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. B. zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 1. u vezi s člankom 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. rujna 2018. broj K-Us-7/2012-167, u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba optužene D. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Osijeku je pobijanom presudom od 11. rujna 2018. broj K-Us- 7/2012-167 na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) ostavio na snazi presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-Us- 7/2012-87 od 18. prosinca 2012. kojom je optuženoj D. B. za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - izbjegavanja carinskog nadzora, iz članka 298. stavka 1. u svezi članka 61. KZ/97. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo protiv javnog reda – udruživanja za počinjenje kaznenih djela, iz članka 333. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/97., utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je ista, na temelju članka 60.
I Kž-Us 96/2018-7
stavka 2. točke c) KZ/97. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97. optuženoj D. B. je u tako izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 1. lipnja 2017. do 1. prosinca 2017., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 1. prosinca 2017. do 19. veljače 2018. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2018. pa nadalje.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena D. B. putem branitelja, odvjetnika T. F. navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženu D. B. oslobodi od optužbe odnosno podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Osijeku na ponovno suđenje. Ujedno je tražila obavijest o sjednici vijeća.
3. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) nije podnio odgovor na žalbu optuženice.
4. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratio je spise ovome sudu na daljnji postupak, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17.
5. Javni dio sjednice drugostupanjskog vijeća održan je na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19.), koji se sada primjenjuje, u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optužene D. B. i njezinog branitelja, odvjetnika T. F., koji su svi, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, o sjednici vijeća uredno obaviješteni.
6. Žalba optuženice nije osnovana.
7. Obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 450. ZKP/08.- 17. optuženica ističe da se pobijana odluka temelji na dokazima koji nisu izvedeni na raspravi. Argumentirajući ovaj žalbeni razlog optuženica navodi kako iz uvida u zapisnik s rasprave od 6. lipnja 2018. proizlazi da su na toj raspravi izvedeni dokazi pregledavanjem isprava, sukladno članku 329. stavku 3. ZKP/08.-17., od rednog broja 1. do 129., a među njima nema naloga za nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu i naloga za tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta. Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke (stranica 10. obrazloženja) naveo da je u dokaznom postupku izvršen i uvid u naloge za provođenje posebnih dokaznih radnji, a što nije učinjeno, to se, po mišljenju žalitelja, preslušane snimke telefonskih razgovora i SMS poruka ukazuju nezakonitim dokazima i na njima se ne može temeljiti sudska odluka.
7.1. Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama žaliteljice, po ocjeni drugostupanjskog suda, nije počinjena postupovna povreda na koju u ovom dijelu izjavljene žalbe upire optuženica. Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na raspravi koja je održana 6. lipnja 2018. (zapisnik na listu 2227-2237 spisa predmeta), tijekom
I Kž-Us 96/2018-7
dokaznog postupka, od strane prvostupanjskog suda izvršen uvid u naloge za provođenje posebnih dokaznih radnji, a koji se nalaze na listovima 316-338 spisa predmeta, nakon čega je zamjenik ravnatelja USKOK-a pročitao sve naloge za provođenje posebnih dokaznih radnji koji se nalaze u sudskom spisu (stranica 10. zapisnika). Dakle, tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u navedene naloge te su istovremeno ti nalozi za provođenje posebnih dokaznih radnji i pročitani od strane zamjenika ravnatelja USKOK-a, pri čemu žaliteljici treba napomenuti kako sami nalozi, suprotno njezinim tvrdnjama, nisu dokazi na temelju kojih se utvrđuju odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu, već su to rezultati koji su nastali na temelju provođenja posebnih dokaznih radnji, a koje su, u konkretnom slučaju, određene i provedene na temelju pisanog i obrazloženog odnosno zakonitog naloga suca istrage. U tom smislu prvostupanjski sud je pobijanu odluku pravilno i zakonito temeljio, između ostalog, i na rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji kao što su tehničke snimke audio zapisa (pregled razgovora i SMS-ova), video zapisi tehničkog snimanja osoba i predmeta i izvješća o tajnoj pratnji za točno određene dane, pa je stoga, u tom pogledu, neosnovan prigovor žaliteljice da su preslušane snimke telefonskih razgovora i pročitane SMS poruke, u konkretnom slučaju, nezakoniti dokazi s obzirom da su isti pribavljeni u skladu s odredbom članka 332. stavka 1. ZKP/08.-17.
7.2. Ističući nadalje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. optuženica navodi kako sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nije dao dostatne i valjane razloge u odnosu na odlučne činjenice, a razlozi koji su dani su nejasni i nerazumljivi te proturječni, zbog čega se ista ne može ispitati. Obrazlažući ovaj žalbeni prigovor žaliteljica tvrdi da tijekom kaznenog postupka nije utvrđeno kako je ista izvršila protupravne radnje koje imaju sva obilježja kaznenog djela iz članka 298. stavka 1. u vezi članka 61. KZ/97., zbog čega je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak u pogledu krivnje optuženice. Međutim, suprotno tvrdnjama žaliteljice, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci dao je jasne, razumljive i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na činjenice koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela iz članka 298. stavka 1. KZ/97. Pri tome dani razlozi niti u jednom dijelu nisu proturječni izreci pobijane presude, a niti međusobno, međutim druga je stvar što se optuženica s navedenim razlozima u odnosu na odlučne činjenice odnosno utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda ne slaže i što smatra da iz provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrđeno da je počinila kaznena djela za koje je presuđena, čime, u suštini, ista osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, što onda predstavlja drugu, a ne ovu žalbenu osnovu.
7.3. Slijedom svega navedenog, nisu počinjene postupovne povrede na koje u ovom dijelu izjavljene žalbe ukazuje optuženica, a ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka koja nije istaknuta u žalbi, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
8. Kada se žali zbog povrede kaznenog zakona treba napomenuti kako optuženica u tom dijelu izjavljene žalbe ne precizira o kojoj povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. do 6. ZKP/08.-17. bi se u konkretnom slučaju radilo. Obrazlažući ovu
I Kž-Us 96/2018-7
žalbenu osnovu optuženica navodi kako je u činjeničnom opisu izreke pobijane odluke morala biti izrijekom označena tzv. „blanketna norma“ posebnog zakona, a koja je povrijeđena inkriminiranim postupanjem optuženice. Stoga smatra kako u postupanju optuženice, na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, nema protupravnosti jer isto nije protivno odredbama Zakona o trošarinama, budući da tim Zakonom, po mišljenju žaliteljice, nije propisan uvoz ili unos robe preko carinske crte. Zbog navedenog smatra da kod takvog stanja stvari odnosno kod takvog činjeničnog opisa iz izreke pobijane presude proizlazi da nema kaznenog djela jer nije precizirano protivno kojim blanketnim normama odgovarajućeg Zakona bi optuženica postupala, a što, po mišljenju žaliteljice, predstavlja bitno obilježje ovog kaznenog djela.
8.1. Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama optužene D. B., po ocjeni suda drugog stupnja, nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju izjavljenom žalbom upire žaliteljica. Naime, pobijanom odlukom ostala je na snazi ranije donesena presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. prosinca 2012. broj K-Us-7/2012-87 kojom je optuženica proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 298. stavka 1. u vezi s člankom 61. KZ/97. pa joj je za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci te zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 3. KZ/97., za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je ista osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Iako je žaliteljica djelomično u pravu kada tvrdi da u činjeničnom opisu izreke prethodne presude koja je pobijanom odlukom ostavljena na snazi nije navedena tzv. „blanketna norma“ odnosno nije precizirana konkretna zakonska odredba, pri tome ista zanemaruje činjenicu da je optuženica proglašena krivom što je, zajedno s ostalim optuženicima, kako se to navodi u preambuli činjeničnog opisa izreke navedene presude, postupala „...protivno odredbama Zakona o trošarinama, u cilju da se znatno materijalno okoriste...“. Stoga, u takvoj pravnoj situaciji i kod takvog činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela, po ocjeni suda drugog stupnja, nije bilo potrebno dodatno navoditi i posebnu, tzv. „blanketnu normu“ budući da je postupanje optuženice bilo inkriminirano iz razloga što je isto bilo u suprotnosti s odgovarajućim odredbama Zakona o trošarinama. Naime, u tom pogledu ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako se protupravno postupanje optuženice ogleda u tome što je ista djelovala u suprotnosti s odredbama Zakona o trošarinama s obzirom da se, u konkretnoj situaciji, trošarina nije plaćala na duhanske proizvode koji su se uvozili i puštali u prodaju odnosno potrošnju na području Republike Hrvatske. Pri tome treba osobito napomenuti kako je tijekom postupka utvrđeno kako za robu (duhanske proizvode) koja je bila namijenjena za prodaju na teritoriju Republike Hrvatske, a prilikom ulaska na područje Republike Hrvatske nije bila plaćena trošarina, pri čemu je više nego očigledno da se upravo ovim Zakonom o trošarinama uređuje trošarinski sustav oporezivanja, između ostalog i duhanskih proizvoda koji se puštaju u prodaju odnosno potrošnju na području Republike Hrvatske. Kako u konkretnoj situaciji, a što proizlazi iz činjenica utvrđenih na temelju provedenih dokaza, trošarina i druga davanja davanja, protivno ovom Zakonu, niti u jednom trenutku nisu bila plaćena, a kada su duhanski proizvodi bili prenošeni preko carinske crte na teritorij Republike Hrvatske to se u ovakvom postupanju optuženice, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, ostvaruje protupravnost u postupanju
I Kž-Us 96/2018-7
odnosno jedan od bitnih elemenata kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka 1. KZ/97.
8.2. Slijedom svega naprijed navedenog, nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju u ovom dijelu žalbe ukazuje optuženica, a ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08.-19., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika koja nije istaknuta u žalbi, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je i u tom dijelu žalba optuženice neosnovana.
9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica navodi kako je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka R. P. i Ž. B. te na temelju izvješća o tajnoj pratnji pogrešno zaključio kako je optuženica 6. lipnja 2011. od Ž. B. u slastičarnici u mjestu G. zaprimila određenu količinu novca, s obzirom da se provedeni dokazi međusobno isključuju. Argumentirajući navedeni žalbeni razlog žaliteljica ističe da iako iz pročitanog izvješća o tajnoj pratnji za navedeni dan proizlazi kako je Ž. B. u jednom trenutku iz džepa hlača izvadio veći bunt novca u apoenima od 100 i 200 EUR-a te nakon što je izbrojio iznos od 5.000,00 do 6.000,00 EUR-a da ga je predao ženskoj osobi koja je s njime bila u društvu, tako nešto ne potvrđuju ispitani svjedoci R. P., koji bi to morao vidjeti s obzirom da se čitavo vrijeme nalazio u prostoru slastičarnice, a niti Ž. B., posebno okolnost da bi taj novac dao za nabavku cigareta.
9.1. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama žaliteljice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je prigodom susreta u slastičarnici u mjestu G. optuženica od Ž. B. doista zaprimila određenu količinu novca u stranoj valuti kako bi za taj novčani iznos nabavila odgovarajuću količinu duhanskih proizvoda, s ciljem njihovog prebacivanja i distribucije u Republiku Hrvatsku bez plaćanja trošarine i drugih davanja. Naime, iz izvješća tajne pratnje za dan 6. lipnja 2011. (list 216-217 spisa predmeta) proizlazi kako su Ž. B. i R. P. navedenog dana zajedno došli u slastičarnicu „J.“, koja se nalazi u mjestu G., gdje su se za stolom pridružili NN ženskoj osobi. Nakon razgovora između Ž. B. i te NN ženske osobe u jednom trenutku je Ž. B. iz džepa hlača izvadio veći bunt novčanica od 100 i 500 EUR-a, nakon čega je počeo brojati novac, izbrojivši 5.000,00 do 6.000,00 EUR-a, koji novac je potom dao u ruke NN ženske osobe. Nakon što je ista ponovno prebrojala novac i isti zadržala za sebe, rastali su se, a taj razgovor i susret registriran je i zabilježen i fotodokumentacijom koja je nastala kao rezultat tehničkog snimanja osoba i predmeta (list 522-524 spisa predmeta). Kada se navedeno izvješće dovede u vezu s analizom sadržaja međusobne telefonske komunikacije između optužene D. B. i Ž. B. za dane koji su prethodili ovom susretu (26. svibnja 2011., 27. svibnja 2011., 30. svibnja 2011., 1. lipnja 2011. i 5. lipnja 2011.), gdje se isti dogovaraju vezano za nabavku cigareta, predaju novca i susret koji se zbog toga treba održati 6. lipnja 2011. u slastičarnici „J.“ u mjestu G., te kada se ima u vidu i učestala komunikacija između optuženice, M. T. i Ž. B. neposredno prije zabilježenog susreta u samoj slastičarnici, gdje su isti dogovarali vrijeme i mjesto susreta te predaju novca, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je taj susret dogovoren i realiziran upravo iz razloga kako bi tom prigodom Ž. B. optuženici predao novac, a sve u cilju nabavke cigareta i njihove ilegalne distribucije na teritoriju Republike Hrvatske. To
I Kž-Us 96/2018-7
što svjedoci R. P. i Ž. B. u svojim iskazima ne potvrđuju navode koji proizlaze iz izvješća o tajnoj pratnji i analize sadržaja međusobne telefonske komunikacije između optuženice i Ž. B. te drugih osoba koje su sudjelovale u kupovini i prodaji cigareta iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku nije od odlučujućeg značaja za donošenje drugačijeg zaključka. Naime, Ž. B. je u prethodnom postupku, u kojem je optuženoj D. B. suđeno u odsutnosti, bio suoptuženik istoj pa je stoga logično da je ovakvim svojim iskazom na neki način želio pogodovati žaliteljici kako bi joj olakšao procesnu situaciju i na taj način pomogao joj u izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. S druge strane svjedok R. P. je osoba koja je u to vrijeme bila u dobrim i prijateljskim odnosima s Ž. B., zbog čega ga je inkriminiranog dana i vozio na susret s optuženicom, a koji događaj je nakon toga i inkriminiran u podignutoj optužnici, pa je stoga životno i logično da upravo zbog takvog svog odnosa s Ž. B. nije želio iskazivati o svim detaljima ovog susreta između njegovog dobrog prijatelja i optuženice, osobito o pravim razlozima zbog kojih je taj susret tom prigodom i upriličen i što se sve tamo događalo.
9.2. Žalba nadalje, ističući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodi kako je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije D. D. pogrešno utvrdio iznos uvoznih carinskih i drugih davanja na cigarete koje su prenošene iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku mimo carinske kontrole odnosno visinu štete koju je Državni proračun Republike Hrvatske uslijed toga pretrpio. Također smatra da je u tom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući da je vještak prilikom izračuna koristio pogrešnu metodu odnosno metodu dedukcije, iako je, po mišljenju žaliteljice, trebao primijeniti metodu transakcijske vrijednosti slične robe, sukladno sporazumu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o carinskoj vrijednosti robe.
9.3. Međutim, niti u tom dijelu žalba optuženice nije osnovana. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije proizlazi da je vještak prilikom izračuna vrijednosti cigareta koje su ilegalno unesene na područje Republike Hrvatske te izračuna carinskih i drugih davanja za tako unesene cigarete uzeo najnižu cijenu cigareta koja je u to vrijeme postojala u Republici Hrvatskoj (13,00 kuna za kutiju) pri čemu je, sukladno naprijed navedenom sporazumu, prilikom izračuna primijenio četvrtu dedukcijsku (izvedenu) vrijednost, kao najpovoljniju varijantu izračuna za optuženicu. Dakle, iako žaliteljica u ovom djelu žalbe osporava vjerodostojnost, metodologiju i točnost izračuna vještaka za računovodstvo i financije, po ocjeni suda drugog stupnja, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi precizan, logičan i jasan izračun uvoznih carinskih i drugih davanja na cigarete koje su prenesene iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku mimo carinske kontrole te visinu štete koju je Državni proračun Republike Hrvatske uslijed toga pretrpio. Iz takvog izračuna na jasan i nedvojben način proizlazi da su na 124.490 kutija cigareta ukupne vrijednosti 2.008.810,00 kuna carinska i druga davanja iznosila ukupno 1.530.000,00 kuna te da je upravo u tom iznosu nastala i šteta za Državni proračun Republike Hrvatske. Da je navedeni vještak prilikom izračuna primijenio najpovoljniju varijantu za optuženicu proizlazi i iz okolnosti da isti u konkretnom slučaju nije obračunavao carinu u slučajevima kada se radilo o tzv. domaćim cigaretama odnosno onima koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj, a takvima je sa financijsko-računovodstvenog stajališta smatrao i one cigarete koje su proizvedene u
I Kž-Us 96/2018-7
Republici Hrvatskoj, bez obzira što su se na njima nalazile markice strane države. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud ovako dani nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije s pravom prihvatio kao uvjerljiv, precizan i vjerodostojan te je na temelju istog na potpuno nedvojben način i najpovoljnijom metodom te najpovoljnijim izračunom za optuženicu utvrdio koliko je iznosila ukupna vrijednost cigareta, te koliko su iznosila carinska i druga davanja odnosno visina štete za Državni proračun Republike Hrvatske.
9.4. I na koncu, žaleći se zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženica ističe kako se iz svih provedenih dokaza ne može sa sigurnošću izvesti zaključak da je ona prenosila cigarete preko carinske crte uz izbjegavanje carinskog nadzora te da se u tom pogledu s drugim osobama dogovarala radi realizacije navedenih aktivnosti. Smatra da je potpuno nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud izveo zaključak da je ista počinila utužena kaznena djela i zašto ju je proglasio krivom.
9.5. Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama žaliteljice, i po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud na temelju svih provedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ispravno zaključio kako je optuženica počinila kaznena djela za koja je proglašena krivom. To prvenstveno proizlazi iz analize sadržaja međusobne telefonske komunikacije i poslanih SMS poruka između Ž. B. i NN ženske osobe, za koju je kasnije iz drugih provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da se radi upravo o optuženoj D. B., a iz kojih je utvrđeno kako su se u tim komunikacijama dogovarali o nabavci, količini i cijenama cigareta za ilegalno prebacivanje iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. Navedeni zaključak također proizlazi i iz izvješća o tajnom praćenju, osobito onom za dan 6. lipnja 2011., kada je sačinjena i fotodokumentacija tehničkog snimanja osoba i predmeta, a kada je zabilježen susret između optuženice i Ž. B., koji je prethodno dogovoren telefonskim putem upravo radi dogovora o nabavci cigareta i predaje novca za tu nabavku. Kad se uz sve to ima u vidu i činjenica da je u razdoblju od travnja do studenog 2011. optuženica u dvadeset i tri navrata prelazila granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na graničnim prijelazima Ž.-O. i G.- B., što proizlazi iz evidencije prekogranične kontrole osoba i vozila, a koji ulasci su se u pravilu događali nakon prethodne komunikacije između optuženice i njezinog tadašnjeg nevjenčanog supruga M. T. s Ž. B., tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da svi ovi dokazi, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, ukazuju na to da je i optuženica, upravo na traženje Ž. B., u Bosni i Hercegovini nabavljala cigarete i zajedno s drugim osobama sudjelovala u njihovom ilegalnom prenošenju preko carinske crte u Republiku Hrvatsku. Stoga prvostupanjski sud, a imajući u vidu naprijed navedene dokaze, s pravom nije prihvatio kao uvjerljivu i vjerodostojnu obranu optuženice u kojoj je ona tvrdila da je kontakt s Ž. B. ostvarivala jedino u situacijama kada to nije bio u mogućnosti njezin nevjenčani suprug te da ona osobno nije s istim razgovarala i dogovarala nabavku cigareta u određenim količinama i za određenu cijenu, s obzirom da drugi provedeni dokazi i na temelju njih utvrđene odlučne činjenice u potpunosti demantiraju takve njezine tvrdnje.
I Kž-Us 96/2018-7
10. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica ističe da je zbog pogrešne metode izračuna štete za Državni proračun Republike Hrvatske od strane vještaka za računovodstvo i financije trebalo provesti novo računovodstveno- financijsko vještačenje, a koji dokazni prijedlog nije prihvaćen od strane prvostupanjskog suda, zbog čega je, po mišljenju žaliteljice, činjenično stanje u tom dijelu ne samo pogrešno već i nepotpuno utvrđeno.
10.1. Međutim, niti u tom dijelu nije osnovana žalba optuženice. Naime, već je u točkama 9.2 i 9.3. ove odluke obrazloženo iz kojih razloga je nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije u pogledu izračuna visine štete za Državni proračun Republike Hrvatske prihvaćen kao vjerodostojan i uvjerljiv te zbog kojih razloga je metoda izračuna koju je primijenio vještak pravilna, s obzirom da se radilo o metodologiji i načinu izračuna koji su u konkretnoj situaciji bili najpovoljniji za optuženicu, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci i zbog čega je s pravom zaključio kako je činjenično stanje u tom dijelu ne samo pravilno, već i u potpunosti utvrđeno te da nema potrebe za provođenjem novog računovodstveno-financijskog vještačenja, s čime je u potpunosti suglasan i ovaj drugostupanjski sud.
10.2. Žaleći se nadalje zbog ove žalbene osnove optuženica smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanje svjedoka M. T. i N. Đ., s obzirom da se radi o osobama koje u svome iskazu spominje svjedok J. B. i koje su, prema podacima u spisu predmeta, izravno sudjelovale u prebacivanju i preuzimanju cigareta iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku pa bi se i na temelju njihovih iskaza, po mišljenju žaliteljice, mogle utvrditi odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu.
10.3. Niti u tom dijelu nije u pravu žaliteljica. Naime, prema podacima u spisu predmeta M. T. je državljanin Bosne i Hercegovine i na području te države ima prijavljeno prebivalište i kao takav ni na koji način nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, a tijekom prethodnog postupka bio je nedostupan odnosno u bijegu zbog čega mu je također suđeno u odsutnosti. Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenicu da se radi o osobi koja je nedostupna državnim tijelima Republike Hrvatske pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o neprikladnom dokaznom prijedlogu jer bi se inzistiranjem na njegovom ispitivanju u okolnosti njegove nedostupnosti nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak. S druge strane, kada se radi o svjedoku N. Đ., također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o nevažnom dokaznom prijedlogu. Naime, iz podataka u spisu predmeta i provedenih dokaza, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, proizlazi kako se radi o osobi koja je osobno sudjelovala u prebacivanju cigareta mimo carinske kontrole iz Bosne i Hercegovine na teritorij Republike Hrvatske, pri čemu nije zabilježen niti jedan kontakt između ove osobe i optuženice. Stoga je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilan zaključak suda prvog stupnja kako se ispitivanjem navedenog svjedoka ne bi utvrdile neke druge odlučne činjenice koje do tada nisu bile utvrđene drugim izvedenim dokazima, a niti bi se utvrdile neke druge odlučne činjenici koje bi u konačnici, kod do sada utvrđenih činjenica, dovele do povoljnije i drugačije odluke za optuženicu.
I Kž-Us 96/2018-7
10.4. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, nije osnovana žalba optuženice niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženica navodi kako je kazna odmjerena neprimjereno visoko i ista je po njezinom mišljenju prestroga, osobito kada se imaju u vidu kazne koje su izrečene ostalim optuženicima u prethodnom postupku, osim organizatorima Ž. B. i M. T.
11.1. Međutim, razmatranjem utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora te potom izrečene jedinstvene kazne zatvora ovaj drugostupanjski sud je zaključio da nema osnove za blaže kažnjavanje optuženice, kako to ista sugerira izjavljenom žalbom, budući da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere sankcije vodio računa o svim kriterijima propisanim u članku 56. KZ/97. U tom pogledu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve okolnosti, i to dosadašnju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost kao olakotne te visok stupanj kriminalne volje u dugotrajnom činjenju kaznenih djela, da je postupala s najtežim oblikom krivnje odnosno direktnim umišljajem, da se radi o iznimno velikoj količini cigareta (124.490 kutija cigareta) te da je njena uloga u počinjenju kaznenog djela bila ključna, budući je zajedno s M. T. u drugoj državi nabavljala cigarete radi njihovog ilegalnog prenošenja preko carinske crte u Republiku Hrvatsku, kao otegotne. Stoga, cijeneći naprijed navedene okolnosti te dovodeći iste u vezu s težinom počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženice, i po ocjeni suda drugog stupnja, tako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora te tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine će se postići sve svrhe kažnjavanja propisane u članku 50. KZ/97. Takvom kaznom će se prvenstveno utjecati na optuženicu, ali i na druge osobe da više ne čine ovakva, ali i druga kaznena djela, čime će se u potpunosti ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije. Istovremeno će se izrečenom kaznom zatvora poslati jasna i nedvosmislena poruka kako je činjenje kaznenih djela neprihvatljivo i nedopustivo, a kažnjavanje njihovih počinitelja odgovarajućom kaznenom sankcijom društveno opravdano. Okolnost da su neki drugi optuženici u prethodnom postupku osuđeni na blaže kazne zatvora od one na koju je osuđena optuženica, na što se poziva žaliteljica, nije od utjecaja i značaja za ovakvu odluku s obzirom da se prilikom izbora vrste i mjere kazne za svakog od optuženika ista mora individualizirati i odrediti imajući u vidu kriterije propisane člankom 56. KZ/97.
12. S obzirom da je žalba optužene D. B. neosnovana na temelju članka 482. ZKP/08.-19. trebalo ju je odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
