REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2207/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. d.o.o., Z., P. Z., Z., ..., OIB ... zastupanog po punomoćnicima D. G. i B. G., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i G. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. ... d.d. Z., ..., OIB ..., radi naknade štete u iznosu od 51.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-2578/2015-2 od 15. ožujka 2016., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3667/2013-66 od 17. ožujka 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 08.01. 2009. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 4.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 17. 03. 2015. godine pa do isplate, se u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.429,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od dana 17. ožujka 2015. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Sud odbija djelomice dio tužbenog zahtjeva prema kojem bi tuženik tužitelju bio dužan isplatiti i daljnji iznos od 14.250,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.''

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je toč. IV. izreke prvostupanjske presude, preinačene su toč. I. do III. izreke prvostupanjske presude, odbijen je tužbeni zahtjev i u tom dijelu te je rješenjem naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U bitnom je naveo da je prvostupanjski sud neosnovano dao jaču dokaznu snagu privatnoj ispravi – Dnevniku baze zimske službe L. nego javnoj ispravi – potvrdi Državnog hidrometeorološkog zavoda od 27. ožujka 2009. godine. U tom smjeru je podredno podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP postavljanjem pitanja: Da li drugostupanjski sudovi mogu suditi i donositi odluke samo na temelju svog subjektivnog mišljenja ne poštujući pritom postupovne odredbe sadržane u ZPP po kojima moraju postupati, a koje odredbe, konkretno čl. 230. ZPP, izričito i nedvosmisleno reguliraju institut javne isprave i njene primjene u parničnom postupku, regulirajući pritom presumpciju istinitosti takve isprave, pretpostavke za oborivost takve presumpcije, kao i ovlaštenje suda u slučaju sumnje u autentičnost javne isprave? Istaknuo je i da se u niti jednom dijelu dostavljenog dnevnika ne spominje samo mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno kolnik ... na raskrižju s ... Traži naknadu troška sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kn.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Naime, iako se drugostupanjski sud u obrazloženju presude pozvao na čl. 373. toč. 3. ZPP osnovano revident navodi da je primijenio čl. 373.a ZPP jer je posve drukčije utvrdio činjenično stanje u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda. Drugostupanjska presuda se donosi prema odredbama čl. 373.a ZPP ako drugostupanjski sud prema stanju spisa nađe da je moguće utvrditi bitne (odlučne) činjenice koje prvostupanjski sud nije, priznanjem ili izvedenim dokazima koji se nalaze u spisu, utvrdio tijekom prvostupanjskog postupka ili ako nađe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze, a odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena isključivo na ispravama ili posredno izvedenim dokazima (arg. iz čl. 373. toč. 1. ZPP). Upravo se o tome radi u konkretnom slučaju. Stoga, kako je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete nastale padom na neočišćenom snijegu i poledici prelaskom kolnika u Z. na raskrižju ... i ... ulice 30. prosinca 2007. oko 23 sata, a koju mu je tuženik prouzročio neodržavanjem ceste odnosno time što nije uklonio snijeg i led.

9. U drugostupanjskoj presudi je u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja navedeno sljedeće:

- da tužitelj nije dokazao štetnu radnju, odnosno propust tuženika u održavanju ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja,

- što se tiče iskaza svjedoka D. A., prvi iskaz je bio nejasan (zbog čega je i ukinuta prva prvostupanjska presuda), a u drugom je iskazao da ne zna reći kako je točno bilo na kolniku,

- što se tiče podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda s listova 51-52 spisa, drugostupanjski sud smatra da iz njih ne proizlazi da je na mjestu štetnog događaja bio zaleđen kolnik, niti da je kolnik bio prekriven snijegom jer se u tom dopisu samo govori o vjerojatnosti zaleđenosti kolnika i nogostupa,

- što se tiče navoda i iskaza tužitelja, drugostupanjski sud ih ne prihvaća jer tužitelj navodi da je pao na poledici i neočišćenom snijegu pa nije jasno da li tužitelj tvrdi da je pao zbog leda na kolniku ili zbog snijega,

- da tužitelj nije dokazao u čemu se konkretno sastoji radnja, odnosno propust tuženika, a zbog kojeg bi on odgovarao za štetu, naprotiv tuženik je u spis dostavio Dnevnik baze zimske službe L. (a nije sporno da mjesto štetnog događaja ulazi u nadležnost te zimske službe) za 30/31. prosinac 2007. iz kojega je vidljivo da su kolnici suhi što znači da su djelatnici zimske službe obilazili svoj rajon i konstatirali stanje.

10. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u citiranim razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ili čl. 230. ZPP.

11. Naime, neosnovano revident drži da potvrda Državnog hidrometeorološkog zavoda od 27. ožujka 2009. sadrži presumpciju iz čl. 230. st. 1. ZPP da je kolnik u Z. na raskrižju ... i ... ulice 30. prosinca 2007. oko 23 sata bio zaleđen i klizav zbog sljedećih razloga:

- jer su meteorološke pojave zabilježene na udaljenim lokacijama od predmetne lokacije,

- jer ni na tim lokacijama u večernjim i noćnim satima 30. prosinca 2007. nije bilo poledice što revident u pretežnom dijelu postupka tvrdi da je uzrok nesreće (zbog smrzavajuće rosulje postojala je slaba poledica na jednoj od te dvije lokacije u jutarnjim satima do 10:30 sati), a niti padanja snijega,

- jer ta potvrda, pored takvog stanja stvari, ne može sadržavati presumpciju da su svi kolnici i nogostupi u Z. ili N. Z. u sporno vrijeme bili zaleđeni.

12. S druge strane, s obzirom na to da je nesporno kako mjesto štetnog događaja ulazi u nadležnost zimske službe L., drugostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 8. ZPP kada je, nakon što je ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ocijenio i dokaznu snagu Dnevnika baze zimske službe L. za 30/31. prosinac 2007. iz kojeg proizlazi da je predmetni kolnik u sporno vrijeme bio suh, posljedično čemu je pravilno zaključio da nije postojao propust u postupanju tuženika.

13. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.