REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2889/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. c. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u R., protiv tuženika A. A. iz R., kojeg zastupa punomoćnik H. Č.-B., odvjetnik u Z., radi predaje posjeda nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3050/2015-2 od 27. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Rabu broj P- 4554/2015 od 8. svibnja 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed, slobodan od osoba i stvari, stan koji se nalazi na R., (ranije …), prizemlje desno, koji se sastoji od: sobe prva s lijeve strane od ulaza površine 10,50 m2, sobe druge s lijeve strane od ulaza površine 10,50 m2, kuhinje prva prostorija s desne strane ulaza površine 3,50 m2, sanitarnog čvora – druga prostorija s desne strane ulaza površine 3,50 m2 te hodnika površine 2,50 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 253/10 i 254/2 k.o. R.-M. (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 4.550,00 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu 250,00 kn odbijen (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je, na temelju ovlaštenja iz članka 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev (stavak I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.982,50 kn (stavak II. izreke); a zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženika odbijen je kao neosnovan (stavak III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da revizijski sud ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč 11. ZPP, je pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati; u njoj su sadržani jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Predmet spora je vlasnički zahtjev za povrat stvari – stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 253/10 i 254/2 k.o. R.-M..

9. Na temelju utvrđenja:

- da je prednica tuženika (D. A. Š.), kao ranija nositeljica stanarskog prava, prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-1866/92 od 20. veljače 2002., otkupila od tužitelja stan u R., (ranije …), prizemlje desno, površine 30,25 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, preprostora, sanitarnog čvora i balkona, sa šupom u zgradi, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 253/10 i 254/2 k.o. R.-M..

- da je predmet tužbenog zahtjeva skup prostorija u odnosu na koje je tuženik vodio (upravni) postupak radi utvrđenja da te prostorije zajedno s prostorijama prethodno opisanog otkupljenog stana čine jednu stambenu cjelinu, odnosno jedan stan,

- da je zahtjev tuženika u upravnom postupku pravomoćno odbačen (rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 29. listopada 2014.), uz obrazloženje da se primjenom odredbe članka 6. Zakona o stambenim odnosima ne može u upravnom postupku utvrđivati da određeni skup prostorija čini jedan stan nakon što je nositelj stanarskog prava stekao u vlasništvo skup prostorija na kojima je ranije imao stanarsko pravo ako taj skup prostorija sam za sebe čini jednu cjelinu (jedan stan),

- da stoga sporne prostorije, po svom položaju i površini, čine jedan zaseban stan,

- da je u zemljišnim knjigama, u zk.ul.br. 891 k.o.R.-M. upisana nekretnina oznake kč. 253/10 oranica sa 925 m2 u društevnom vlasništvom, s pravom korištenja za korist R. Š. pok. J., R., B., dok je u zk.ul.br. 2238 k.o. R.-M. upisana kč. 254/2 791 m2, neplodno, kao vlasništvo J. P. pok. I., R., P., s time da je u odnosu na oba zk.ul. upisana i zabilježba spora D. K. iz J.,

prvostupanjski sud zaključuje da zemljišnoknjižno stanje tih nekretnina ne odgovara stvarnom stanju kako u odnosu na njihovu kulturu i izgrađenost, tako i odnosu na vlasnička prava. Naime, prema shvaćanju tog suda, radi se o zemljištima koja su u vrijeme društvenog vlasništva nacionalizirana privatnim vlasnicima u svrhu izgradnje stambene zgrade i u koje su se, po njihovoj izgardnji, uselili stanari na temelju stanrskog prava, pa se tako u jedan od tih stanova uselila i majka tuženika, koja je kasnije taj stan otkupila i time postala vlasnicom posebnog dijela zgrade u smislu odredbe članka 370. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP). S obzirom na to da je majka tuženika zahtjev za otkup stana podnijela upravo tužitelju u odnosu na kojeg je ishodila pravomoćnu sudsku presudu koja je nadomjestila ugovor o prodaji stana, a da je u odnosu na njega pokrenula i upravni postupak radi utvrđenja jedinstvene stambene cjeline, onda je sama prednica tuženika legitimirala tužitelja kao vlasnika spornog stana, koji je kao raniji nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade, na temelju odredbe članka 370. stavak 1. i 2. ZVDSP, pretvorbom postao njegov vlasnik. Budući da je na taj način otklonjen prigovor pomanjakanja aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje vlasničke tužbe, primjenom odredbe članka 162. stavak 1. ZVDSP, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku, koji predmetni stan koristi bez pravne osnove, da ga preda u posjed tužitelju.

10. Polazeći od toga da je u konkretnom slučaju riječ o pravoj vlasničkoj tužbi iz članka 162. stavak 1. ZVDSP, prema kojoj je vlasnik, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, prije svega dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo, drugostupanjski sud smatra da tužitelj ispravama u spisu nije dokazao da bi bio vlansik sporne nekretnine. Neovisno o tome što su sporne čestice u zemljišnim knjigama po kulturi upisane kao oranica, odnosno neplodno tlo, na istima su upisani sasvim drugi titulari (kao korisnici ili vlasnici), a kao posjednik istih je još od 1966. upisana P. b. na R., dakle pravna osoba različita od tužitelja. Nadalje, vlasničkopravni status tužitelja ne proizlazi niti iz sadržaja upavnog spisa, a niti je za postojanje aktivne legitmacije tužitelja u ovom sporu odlučno to što je majka tuženika u odnosu na tužitelja u drugom sudskom postupku, u odnosu na drugi stan, ostvarila pravo na njegov otkup. Slijedom izloženoga, drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu te pozivom na odredu članka 162. stavak 1. ZVDSP, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je vlasnik stana koji je predmet ove tužbe.

11. I ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da sama činjenica što je prednica tuženika, tužitelja označila kao vlasnika spornog stana i u sudskom postupku u kojem je otkupila susjedni stan i u upravnom postupku koji je vođen radi utvrđenja da otkupljeni stan i skup prostorija koji se predmet ove parnice čine jednu stambenu cjelinu, nije sama po sebi dostatna za zaključak da bi tužitelj na taj način dokazao vlasništvo spornog stana.

12. Suprotno tvrdnjama revidenta, niti sadržaj priklopljenog upravnog spisa ne upućuje na drugačiji zaključak, jer bez obzira na sadržaj Odluke o dodjeli iz 1967., u Ugovoru o korištenju stana iz 1972., kao davatelj stana na korištenje, naznačeno je L. k. p. – U. s. j. R., a u „kartonu za stan“, u kojem je iskazana veličina i sastav stana, kao njegov vlasnik navodi se T. R.. Stoga nije osnovan navod revidenta da bi obimna dokumentacija iz upravnog spisa (pri čemu određeno ne navodi o kojoj bi se dokumentaciji radilo) bila dokaz da je upravo tužitelj bio nositelj prava raspolaganja na predmetu spora, a koje pravo je onda, nakon ukidanja društvenog vlasništva, pretvoreno u pravo vlasništva.

13. Bez obzira na okolnost što zemljišnoknjižno stanje u pogledu izgrađenosti i kulture nije usklađeno s faktičnim stanjem, imajući na umu stanje u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama u pogledu upisanih nositelja prava korištenja (P. b. K.) i vlasništva (R. Š. pok. J. i J. P. pok. I.), ali i sadržaj upravnog spisa (prije svega sadržaj ugovora o korištenju stana iz 1972. u pogledu naznačenog davatelja stana na korištenje) pravilan je, i prema ocjeni ovog suda, zaključak drugostupanjskog suda o nedokazanom vlasništvu predmeta spora. To stoga što tužitelj nije dokazao pravni slijed od upisanih nositelja prava korištenja i/ili vlasništva do sebe, a niti je drugim ispravama u spisu dokazao da je i po kojoj osnovi imao pravo raspolaganja/korištenja spornog stana.

14. S obzirom na navedeno, pravilno je drugostupanjski sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio vlasnički zahtjev tužitelja za povrat stvari iz članka 162. stavak 1. ZVDSP, budući da je temeljna pretpostavka za ostvarenje prava iz te odredbe da vlasnik dokaže da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo.

15. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.