Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-117/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Đ. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 10. studenog 2021. broj Kov-7/2021 u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene Đ. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Rijeci rješenjem od 10. studenog 2021. broj Kov-7/2021 odbio je kao neosnovan prijedlog okrivljene Đ. P. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji grafološko vještačenje (list 1753-1783 spisa) i nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i bankarstvo G. Š. M. (list 2377-2538 spisa).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena Đ. P. po branitelju I. S. odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe preinači pobijano rješenje na način da se iz spisa predmeta izdvoji prethodno navedeni dokazi kao nezakoniti.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljenica žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama krajnje nejasni nerazumljivi i to primarno u odnosu na grafološko vještačenje pa time ustvari upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
5.1. Međutim prvostupanjski sud je u rješenju pod točkom 6. i 7. iznio razloge koji su u potpunosti jasni kako u odnosu na grafološko vještačenje (list 1753-1783 spisa) tako i odnosu na nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i bankarstvo (list 2377-2538 spisa).
6. Iako to ne ističe, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ustvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je ovlašteni tužitelj grafološko vještačenje prilikom pisanja i obrazlaganje optužnice uzeo i uvrstio kao dokaz, a radi se o grafološkom vještačenju koje je izrađeno po nalogu E. & S. d.d. te iz vještačenja proizlazi da je bilo koncentrirano na utvrđivanje vjerodostojnosti bankarske dokumentacije i to prvenstveno u dijelu potpisivanja potvrda o preuzimanju novca od strane okrivljenice. Zaključuje da je to vještačenje provedeno izvan okvira kaznenog postupka jer ga nije odredio sukladno članku 309. stavak 1. ZKP/08., pisanim nalogom tijelo koje vodi postupak.
6.1. Međutim, iako je prethodno navedena okolnost naručivanja i izrade nesporna među strankama, prvostupanjski sud iznosi valjane, logične i dostatne razloge o tome zašto odbija prijedlog okrivljenice (točka 6. i 7.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, na sjednici optužnog vijeća zamjenica državnog odvjetnika navodi da grafološko vještačenje nije predloženo kao dokaz na okolnost potpisa okrivljenice, već samo kao dokaz da je banka postupala u odnosu na utvrđivanje zahtijeva klijenata, što je prvostupanjski sud prihvatio i naveo da se de facto radi o pismenu koje ima samo spoznajnu vrijednost o tome da je banka poduzimala određene radnje zbog čega je prijedlog za izdvajanje neosnovanim.
6.2. Isto tako prvostupanjski sud, suprotno stavu okrivljenice, koja smatra da je nalaz i mišljenje vještaka za financije i bankarstvo „plod otrovne voćke“, ukazuje, a nakon provedenog suđenja o zakonitosti dokaza (list 96–97) i ispitivanja vještakinje G. Š. M., da je vještakinja koristila dokumentaciju općenito (radi se o bankovnoj dokumentaciji) te nije dešifrirala potpise, već korisničke šifre programskog sustava po kojima je vidljivo koji blagajnik je izvršio transakciju, kao i šifra djelatnika i podatke o transakcijama, a koji iskaz je sukladan sadržaju financijsko – bankarskog vještačenja. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje, pa taj zaključak u potpunosti podržava i ovaj sud, da nalaz i mišljenje vještaka za financije i bankarstvo nije utemeljen na nezakonitim dokazima, već zakonito pribavljenoj dokumentaciji iz spisa. Pritom valja dodati da nije od značaja je li ta ista bankovna dokumentacija sadržana i u prethodno navedenom grafološkom vještačenju.
7. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
