REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 518/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Š. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. Đ., odvjetnica u D., protiv tuženika OTP B. H. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 1035/15-2 od 15. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P - 910/08-25 od 23. lipnja 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika pa se u pobijanom dijelu pod t. I. i III. izreke ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 1035/15-2 od 15. veljače 2017. i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici 33.704,78 USD sa zateznim kamatama od 14. listopada 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge USD po viđenju, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (izreka pod t. I. drugostupanjske presude). Odbijen je zahtjev na isplatu kunske protuvrijednosti 33.704,78 USD po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. II. drugostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici 43.530,75 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. III. drugostupanjske presude).
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. I. i III. izreke reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno da u ovom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP ) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa kojeg je prednik tuženika ... zadržao za sebe sa štednih knjižica prednika tužiteljice broj ... i broj ... na način da je svoju tražbinu namirio otkupom potrebnih iznosa deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze.
7. Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice na činjeničnom utvrđenju: - da je ... između D. b. d.d. D. (prednikom tuženika) i Z. Š. (prednika tužiteljice) sklopljen ugovor o deponiranju devizne štedne knjižice Z. Š. kod D. b. d.d. D. broj ... sa saldom od 63.364,40 USD radi zasnivanja založnog prava na novčanim sredstvima na toj knjižici u iznosu od 60.000 USD do konačnog podmirenja svih obveza po kreditu kojeg je sklopila D. b. d.d. D. i H.-t. Poduzeće za proizvodnju, građevinarstvo i trgovinu iz D. (dalje: H.-t.), temeljem kojeg je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od protuvrijednosti 66.000 DEM u kunama, - da prednik tuženika nije izvršio svoju obvezu iz ugovora o deponiranju štedne knjižice (članak 3) na način da bi u depo pravnog prednika tuženika predao štednu knjižicu broj ... kao sredstva osiguranja da prednik tužiteljice neće raspolagati sredstvima s te štedne knjižice i time onemogućiti naplatu potraživanja prednika tuženika, - da je navedenim ugovorom između ugovornih strana usuglašeno (članak 4) da deponent ovlašćuje banku da ista može u slučaju otkaza ugovora o kreditu svoje potraživanje prema korisniku kredita odmah naplatiti iz salda sredstava na deponiranoj štednoj knjižici bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, na način da će banka otkupiti potreban iznos deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze, - da je ugovorom o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojeg su ... sklopili prednik tuženika i H.-t. usuglašeno (članak 5) da se kredit osigurava i deponiranjem sredstava stare devizne štednje u visini 60.000 USD do konačne podmire kredita i obveza po kreditu, broj štedne knjižice ..., te da je ugovor o deponiranju štedne knjižice sastavni dio tog ugovora, - da je prednik tuženika ... namirio svoju novčanu tražbinu iz ugovora o kreditu sklopljenim s H.-t. naplatom novčanih sredstava (kunska protuvrijednost 33.704,78 USD prema prodajnom tečaju banke) s računa prednika tužiteljice koji su se vodili kod prednika tuženika broj ... i broj ....
8. U navedenom činjeničnom utvrđenju, te neovisno o činjenici koju tuženik iznosi tijekom postupka - da postoji kontinuitet novčanih sredstava između deviznog depozita broj ... i broj ... s deviznim depozitom po štednoj knjižici broj ..., drugostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice cijeneći da te knjižice nisu bile predmet ugovora o deponiranju štednih knjižica, te da je tuženik bio ovlašten zaplijeniti i naplatiti se iz deviznih sredstava deponirane knjižice tek po otkazu ugovora o kratkoročnom kreditu (kojeg je sklopio prednik tuženika s H.-t.), koji ugovor da nije otkazan.
9. Navedeni pristup drugostupanjskog suda se ne može prihvatiti kao pravilan. Naime, kako proizlazi iz činjeničnih navoda na koje se stranke pozivaju tijekom postupka, između prednika tužiteljice i prednika tuženika sklopljen je ugovor o novčanom depozitu reguliran odredbama čl. 1035. – 1042. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Shodno navedenim odredbama, s trenutkom sklapanja ovog ugovora nastaje primarna obveza ugovornih strana na bančino otvaranje računa deponentu, deponentovo polaganje ugovorene svote, bančin upis uplata i isplata na račun, bančino obavještavanje o promjenama u svezi s računom, bančino vraćanje deponirane svote, te bančino plaćanje kamata. Pritom za predmet ovog spora je od značaja da u trenutku kada deponent ispuni obvezu polaganja ugovorene svote predajom novčanica, njegov se pravni položaj mijenja tako što on više neće imati novac u uskom smislu tog pojma, već novčanu tražbinu od banke, kojom može raspolagati sukladno sklopljenom ugovoru. Kako je u konkretnom slučaju izdana štedna knjižica, treba uzeti da je između ugovornih strana sklopljen ugovor o ulogu na štednju koji je posebno reguliran odredbama čl. 1043. – 1046. ZOO-a. Iako je ugovor o ulogu na štednju posebna vrsta ugovora o bankovnom novčanom depozitu, na ovaj ugovor se supsidijarno primjenjuju odredbe koje uređuju sve ugovore o bankovnim novčanim depozitima, pa tako i odredba čl. 1041. ZOO-a prema kojoj u slučaju da ista osoba ima kod jedne banke više računa, svaki od tih računa je samostalan. Međutim, tijekom postupka tuženik ističe kontinuitet kretanja novčanih sredstava prednika tužiteljice između deviznih depozita broj ... i broj ... s deviznim depozitom po štednoj knjižici broj ... s obzirom na raspolaganje stranaka ovim računima i činjenicu da je istima stara devizna štednja pretvorena u novu deviznu štednju, te u tom smislu da je riječ o istoj tražbini koja je između stranaka prethodno bila osigurana založnim pravom u smislu odredbi čl. 989. – 994. ZOO-a, koju činjenicu drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio.
10. Naime, s obzirom da je prednik tužiteljice s trenutkom sklapanja ugovora o deponiranju devizne štedne knjižice prethodno položio ugovorenu svotu predajom novčanica banci i tako bio u statusu ovlaštenika novčane tražbine od banke, ovlaštenja stranaka prema ovom ugovoru valja sagledavati prema odredbama koje reguliraju zalaganje potraživanja (čl. 989. – 994. ZOO-a), te tako i prava zalogoprimca u smislu odredbe čl. 993. st. 2. ZOO-a. Pritom je ugovorom o deponiranju devizne štedne knjižice između ugovornih strana usuglašeno da deponent ovlašćuje banku da ista može u slučaju otkaza ugovora o kreditu svoje potraživanje prema korisniku kredita odmah naplatiti iz salda sredstava na deponiranoj štednoj knjižici bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, na način da će banka otkupiti potreban iznos deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze. Međutim, kako je riječ o kratkoročnom kreditu, ovlasti tuženika kao zalogoprimca, prema shvaćanju ovog suda treba tumačiti u kontekstu odredbi da se ugovor sklapa do konačnog podmirenja svih obveza po kreditu kojeg je sklopio prednik tuženika i H.-t., koje su precizirane odredbama ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojeg su ... sklopili prednik tuženika i H.-t. i kojim je usuglašeno da se kredit osigurava deponiranjem sredstava stare devizne štednje u visini 60.000 USD do konačne podmire kredita i obveza po kreditu, te da je ugovor o deponiranju štedne knjižice sastavni dio tog ugovora. Iz navedenih odredbi bi proizlazilo ovlaštenje prednika tuženika da svoje potraživanje prema korisniku kredita odmah naplati iz salda sredstava na deponiranoj štednoj knjižici bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja i u okolnostima kada kredit i obveze po kreditu po dospijeću nisu podmirene, koju činjenicu je nižestupanjski sud propustio utvrditi.
11. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda, razmotriti će činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano, te u dijelu kojim je predmet vraćen ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
