REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4068/2022

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji „Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog M.S., podnesenoj po braniteljici T.K., odvjetnici iz XX, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 39 Pp-382/2022-9 od 1. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.S. i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.S. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: 39 Pp-382/2022-9. od 1. ožujka 2022 proglašen je krivim okrivljeni M.S. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koji prekršaj mu je na temelju citirane odredbe Zakona i članka 37. Prekršajnog izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a primjenom čl. 41. i čl. 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci (vrijeme provjeravanja) ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Na temelju odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

3. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv te presude okrivljeni M.S. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i i odluke o prekršajnopravnoj sankcii. Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je nejasno na čemu se temelji utvrđenje suda da je pljunuo majci u lice točno dva puta jer da navedeno ne proizlazi čak niti iz iskaza majke, pa da je slijedom navedenog sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da izreka presuda proturječi razlozima presude, odnosno presuda uopće ne sadrži razloge o tome zašto je utvrđeno da je okrivljenik pljunuo majci u lice točno dva puta. Žalitelj, nadalje, ističe da ne postoje niti uvjeti za izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.

4. Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda preinači tako da ga se oslobodi od optužbe i obustavi prekršajni postupak, odnosno da ga se oslobodi od kazne kao i zaštitne mjere.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona koju žalitelj ističe u žalbi .

7. Nije u pravu žalitelj kada presudu prvog stupnja pobija zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka koju povredu nalazi u tome da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno, pa da je time počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno presuda uopće ne sadrži razloge o tome zašto je utvrđeno da je okrivljenik pljunuo majci u lice točno dva puta. Dakle, iako žalitelj ističe bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, međutim po svom sadržaju je zapravo pobijanje ispravnosti utvrđenja činjeničnog stanja pa je stoga i navedena žalbena osnova razmatrana kod žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Nije u pravu okrivljenik kada žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je nejasno na čemu sud temelji utvrđenje da je okrivljenik pljunuo majci u lice točno dva puta, obzirom da takva činjenica ne proizlazi čak niti iz iskaza majke koja nije iskazala koliko točno joj je puta okrivljenik navodno pljunuo u lice. Naime, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ispitivanja okrivljenika te ispitivanja K.S. majke okrivljenika koja je u bitnom iskazala da je okrivljenik na nju vikao, govorio joj da je kurva, flundra, drolja, psovao, i da joj je taj put i više puta pljuvao u lice, a da ju je to jako uznemirilo i povrijedilo, da joj je teško i da se boji. Žalbeni navod da svjedokinja nije u iskazu koji je dala pred prvostupanjskim sudom iskazala da ju je okrivljenik dva puta pljunuo, nije prihvaćen jer nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke budući da je okrivljenik i jednim pljuvanjem te vikanjem gore navedenih riječi koje su oštećenicu uznemirile i povrijedile, ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

8. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na prekršajno djelo i prekršajnu odgovornost žalitelja, a za odluku o krivnji je dao uvjerljive i argumentirane razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, odnosno iskaz oštećenice majke okrivljenika je prvostupanjski sud prihvatio kao logičan, uvjerljiv i istinit, te je sve provedene dokaze ocijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona.

8.1. Slijedom navedenog okrivljenik žalbenim navodima nije osporio činjenične zaključke prvostupanjskog suda pa dakle ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja za koji je proglašen krivim.

9. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana koja je okrivljeniku izrečena u trajanju od 6 mjeseci po ocjeni ovog Suda ista je valjano i argumentirano obrazložena koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, a nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja da se nisu stekli uvjeti za izricanje navedene zaštitne mjere. Naime, odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da se zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može izreći počiniteljima nasilja u obitelji radi otklanjanja njegovog nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji, pa slijedom navedenog kako je okrivljenik do sada pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a prvostupanjski sud je u obrazloženju odluke o izricanju navedene zaštitne mjere naveo da ga se oštećena boji i da su odnosi između okrivljenika i oštećene jače i trajnije poremećeni. I po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno izrekao okrivljeniku zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana te istu dostatno i valjano obrazložio, a koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, budući je svrha provođenja te mjere sprječavanje daljnjeg nasilničkog ponašanja postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja prekršaja, a cilj provođenja mjere je potaknuti počinitelja nasilja u obitelji da postane svjestan svog nasilničkog ponašanja i prepozna svoju odgovornost te usvaja obrasce nenasilničkog ponašanja.

10. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj prekršajnopravnoj sankciji po ocjeni ovog Suda ista se ne ukazuje prestrogom. Za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 12.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora znatno ispod zakonom propisanog minimuma te je okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda, odnosno izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci (vrijeme provjeravanja) ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. U obrazloženju te prekršajne sankcije prvostupanjski sud navodi da nije utvrdio olakotnih okolnosti, dok je kao otegotna okolnost okrivljeniku cijenjeno dosadašnje kažnjavanje, navodeći nadalje da će i mjera upozorenja s obzirom na navedene okolnosti i bez izvršenja kazne ostvariti svrhu kažnjavanja. Međutim, imajući u vidu propisanu kaznu te da prvostupanjski sud nije našao olakotnih okolnosti mjera upozorenja uvjetna osuda kao blaža prekršajna sankcija kraj navedenih okolnosti nisu ostvareni uvjeti za primjenu iste, međutim po žalbi okrivljenika ovaj Sud ne može izmijeniti prvostupanjsku presudu na njegovu štetu (čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona).

11. Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona ovaj Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 200,00 kuna cijeneći pritom trajanje i složenost žalbenog postupka te da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

12. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.