REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:2-P-5754/20-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I.T. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. G:, I. G. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. G. d.o.o, Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnika tuženika I. G. - odvjetničke vježbenice, 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju I.T. iz S., OIB: … iznos od 31.194,33 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 21,10 kn počev od 31.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 15,81 kn počev od 30.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 58,31 kn počev od 31.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 20,94 kn počev od 30.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 82,28 kn počev od 31.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 106,81 kn počev od 31.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 115,98 kn počev od 28.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 94,16 kn počev od 31.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 93,84 kn počev od 30.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 81,66 kn počev od 31.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 68,23 kn počev od 30.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 68,36 kn počev od 31.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 78,93 kn počev od 31.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 67,74 kn počev od 30.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 71,66 kn počev od 31.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 83,95 kn počev od 30.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 104,97 kn počev od 31.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 116,60 kn počev od 31.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 112,33 kn počev od 28.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 140,79 kn počev od 31.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 146,65 kn počev od 30.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 175,85 kn počev od 31.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 224,80 kn počev od 30.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 187,69 kn počev od 31.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 286,08 kn počev od 31.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 239,01 kn počev od 30.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 239,21 kn počev od 31.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 296,18 kn počev od 30.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 340,36 kn počev od 31.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 311,92 kn počev od 31.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 323,27 kn počev od 28.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 284,36 kn počev od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 321,50 kn počev od 30.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 398,53 kn počev od 31.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 391,70 kn počev od 30.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 565,38 kn počev od 31.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 561,25 kn počev od 31.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 418,89 kn počev od 30.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 406,09 kn počev od 31.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 384,62 kn počev od 30.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 415,52 kn počev od 31.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 436,87 kn počev od 31.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 435,19 kn počev od 29.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 423,13 kn počev od 31.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 438,54 kn počev od 30.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 431,74 kn počev od 31.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 428,84 kn počev od 30.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 428,87 kn počev od 31.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 427,99 kn počev od 31.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 427,99 kn počev od 30.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 425,14 kn počev od 31.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 425,14 kn počev od 30.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 419,79 kn počev od 31.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 419,79 kn počev od 31.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 419,79 kn počev od 28.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 425,78 kn počev od 31.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 389,61 kn počev od 30.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 380,18 kn počev od 31.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 380,18 kn počev od 30.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 388,56 kn počev od 31.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 14.717,90 kn počev od 21.08.2013. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 7.147,58 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. studenog 2020. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio 28. veljače 2008. ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.786,30 CHF te da su u istom ništetne i nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica CHF jer tuženik njega nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega tužitelj, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. broj:Rev-2221/18 i čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 28.517,23 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, pobliže opisano u zahtjevu u tužbi.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon provedenog vještačenja, tužitelj predlaže odlučiti kao izreci presude.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružila na općenitoj razini i nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega da je tužitelj u predmetnoj parnici dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost određenih ugovornih odredaba te da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se nije pojedinačno pregovaralo i da je došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu, da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu potrošača imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", da je ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, što proizlazi i iz činjenice da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, dakle, radilo se o stvarnoj ugovornoj volji stranaka, da se u konkretnom slučaju i pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost odabira između više valuta te da je predmetni ugovor zaključen radi kupnje vozila, a odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite. Također ističe i prigovor zastare.

2.1. U tijeku postupka tuženik navodi da je on u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje te da je ugovor ispunjen i stoga se ništetnost ne može isticati ako se radi o zabrani manjeg značaja. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev tuženik se protivi preinaci i ističe prigovor zastare.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe povišenjem zahtjeva ističe se kako tužitelj prije nalaza i mišljenja vještaka nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190.st.2. ZPP-a i stoga je sud dopustio takvu preinaku jer nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, potvrdu javnog bilježnika, otplatni plan, kontrolni ispis, informativni izračun, prijepis knjigovodstvene kartice, dopis od 21. kolovoza 2013. i promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima te proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. D. P. iz D. d.o.o.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR/KN za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 28. veljače 2008. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 19.786,30 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,75 % (čl.2.) i rok otplate kredita 84 mjeseci (čl.4.) time da se dio glavnice kredita u iznosu 14.467,78 otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, a preostali dio glavnice od 5.318,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CF važećim na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom (čl.7.),

-da je javni bilježnik I. K. 28. veljače 2008. potvrdio da je tužitelju gore navedeni ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u otplatnom planu, kontrolnom ispisu, informativnom izračunu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečaja i kamate,

-da je tuženik dopisom od 21. kolovoza 2013. obavijestio tuženika da je kredit otplaćen s danom 21. kolovoz 2013.

7. U odnosu na prigovor tuženika da je sporni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. U odnosu pak na stajalište tuženika da se zaštita, u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu na koji se tužitelj poziva, pružala na apstraktnoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive te da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno ispunjenje svih pretpostavki sukladno općim pravilima za naknadu štete, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i stoga nije prihvaćen prijedlog za izvođenje personalnih dokaza, dok u odnosu na stajalište tuženika da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li isto zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", valja istaći kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da tužitelj ima status potrošača, pa kako je isti, kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, to je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

8.2. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 28. veljače 2008. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19) uz daljnju primjenu čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

9. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

10. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 31.194,3 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, pri čemu su pojedini iznosi vidljivi na l.60. spisa.

10.1. Kod toga posebno valja napomenuti da su irelevantni prigovori koje tuženik ističe na nalaz i mišljenje – da je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, iako je isti nesporno vezan uz CHF, da se ugovorni odnos svodi na jednostranu valutnu klauzulu u CHF te da je vještak kod konačnog obračuna uzeo u obzir samo anuitete za koje je utvrđena preplata, tj. kada je tečaj bio viši od onog na dan isplate kredita, dok je zanemario anuitete plaćene po nižem tečaju. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom, a tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatu eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja, slijedom čega svoje pravo u tom pravcu može ostvarivati u nekoj drugoj parnici, pa kako je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF i upućuje na toč.8., 8.1. i 8.2. obrazloženja.

10.2. I na koncu, u odnosu na stajalište tuženika da bi u svakom slučaju trebalo uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku za sva razdoblja kada je tečaj bio niži u odnosu na trenutak isplate kredita, valja napomenuti da je vještak u toč.3. nalaza na l.58. spisa evidentirao tzv. negativnu razliku, međutim, istu nije moguće uzeti u obzir kod konačnog obračuna. Naime, promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženica niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka i tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, a samim time niti osnove za eventualno umanjenje predmetnog potraživanja po osnovi tzv. negativne razlike.

11. Po pitanju prigovora zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 31. ožujka 2008., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a tužitelj je podnio tužbu 25. studenog 2020., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno valja napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te da se iznos stečen bez osnove/šteta treba promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji, slijedom čega nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima, a isto tako djelomično povišenje zahtjeva učinjeno nakon vještačenja nema utjecaja na tijek zastare jer je ona prekinuta danom podnošenja predmetne tužbe.

12. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 31.194,3 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, pri čemu su pojedini iznosi vidljivi na l.60. spisa., to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 15.9.2021. te pristup na ročišta 7.7.2021. i 9.3.2022. po 1.000,00 kn, uz pdv u iznosu 1.000,00 kn, predujam za vještačenje u iznosu 1.500,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 317,58 kn i presudu u iznosu 330,00 kn (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dana dostave odluke elektroničkim putem) - sveukupno 7.147,58 kn.

U Zagrebu, 27. travnja 2022.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika