REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:82-Povrv-5214/19-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u O. d. N. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženice A. A. iz G. G., OIB …, zastupane po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi doneseno od strane javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića, pod poslovnim brojem Ovrv-753/16 od 8. studenog 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.300,00 kn, sa zateznom kamatom

- na iznos od 248,71 kn od 16. lipnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 275,00 kn od 16. srpnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 1.776,29 kn od 16. kolovoza 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi doneseno od strane javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića, pod poslovnim brojem Ovrv-753/16 od 8. studenog 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.900,00 kn sa zateznim kamatama od 16. kolovoza 2014. pa do isplate i u tom dijelu se zahtjev odbija, a ukida se u dijelu pod točkom I. i III. izreke koji je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50 kn te u dijelu pod točkom IV. izreke u odnosu na predvidive troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju S. E. d.o.o OIB …, da tuženici A. A., OIB ., naknadi parnični trošak u iznos od 914,06 kn sa zateznom kamatom od 27. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku Esteri Poljak iz Zaprešića podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice isplatu iznosa od 6.200,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troška, te je javni bilježnik 8. studenog 2016. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-753/16.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor te je stoga sud rješenjem temeljem odredbe čl. 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u otvorene stavke, obavijest o prijenosu potraživanja, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, presliku osobne iskaznice, opomenu, račune i Opće uvjete poslovanja.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) utvrđeno je da je rješenje o ovrsi u dijelu kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.300,00 kn valjalo održati na snazi a ukinuti u dijelu kojim joj je naloženo isplatiti mu iznos od 3.900,00 kn.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu.

6. Prije svega valja reći kako su neosnovane tvrdnje tuženice o tome da je tužitelj podnesak kojim obrazlaže zahtjev i dokumentaciju dostavio protekom prekluzivnog roka obzirom da se u konkretnom slučaju zakonska odredba noveliranog 461.a ZPP primjenjuje samo na postupke pokrenute nakon 1. rujna 2019. što konkretno nije slučaj.

7. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa utvrđeno je da je tuženica 31. ožujka 2014. potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa T. d.o.o. slijedom čega je utvrđeno postojanje ugovornog odnosa tuženice i T. d.o.o. pri čemu su njihova međusobna prava i obveze regulirana Općim uvjetima poslovanja koje je tuženica prihvatila potpisom predmetnog zahtjeva.

8. Valja istaći da tuženica svoje o tvrdnje o tome da se na navedenom zahtjevu ne nalazi njezin potpis odnosno da nije zasnovala ugovorni odnos sa T. d.o.o. ničim nije dokazala.

9. Naime, po prijedlogu tuženice sud je radi utvrđenja da li se na predmetnom zahtjevu nalazi potpis tuženice odredio provođenje grafološkog vještačenja, međutim, tuženica u ostavljenom roku pa niti u naknadno dodijeljenom roku predujam nije uplatila slijedom čega je sud sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP odustao od izvođenja tog dokaza te tvrdnje tuženice primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio nedokazanim. U tom smislu nije proveden niti dokaz saslušanjem tuženice na navedenu okolnost jer njezin iskaz nije adekvatno dokazno sredstvo već to jedino može biti provođenje vještačenja a za kojem tuženica predujam nije uplatila.

10. Nadalje je utvrđeno da je T. d.o.o. Ugovorom o cesiji svoja potraživanja prenio na tužitelja o čemu je tuženica uredno obaviještena.

11. Iz Izvoda otvorenih stavki (list 4 spisa) i dostavljenih računa proizlazi da tuženica nije podmirila dugovanje prema računu broj … u iznosu od 248,71 kn sa dospijećem 15. lipnja 2014., broj … u iznosu od 275,00 kn sa dospijećem 15. srpnja 2014., te po računu broj … u iznosu od 5.676,29 kn sa dospijećem 15. kolovoza 2014., a koji ne uključuje samo neplaćene mjesečne naknade već i naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

12. U odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 3.900,00 kn koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora valja istaći kako sud nalazi da bi primjena Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. d.o.o. prema kojima je pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora (čl. 7.3.3.3.), dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tuženice (pretplatnika) slijedom čega je ista odredba ocijenjena ništetnom prema Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12; dalje: ZZP), pri čemu je sud imao u vidu čl. 102. st. 1., čl. 96. st. 1. i 2. u vezi sa ograničenjem iz čl. 99. ZZP-a, uz napomenu da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj tuženica, kao potrošač, nije imala utjecaja. Isto tako valja napomenuti da su u slučaju raskida ugovora, prema čl. 368. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, pa bi tužitelj eventualno imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu, što u konkretnom slučaju nije učinio. Stoga tužitelju ne pripada pravo zahtijevati isplatu iznosa od 3.900,00 kn.

13. Imajući u vidu da je tužitelj dokazao i osnovu i visinu svoje tražbine u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.300,00 kn, dok tuženica u smislu odredaba čl. 7. st. 2. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP nije iznijela činjenice kojima pobija navode i dokaze protivnika, to je njezin prigovor sud ocijenio paušalnim i neosnovanim.

14. U odnosu pak na prigovor zastare ističe se da je u konkretnom slučaju u pitanju račun za usluge prema računima koji dospijevaju u razdoblju od 16. lipnja 2014. pa do 16. kolovoza 2014. pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen 8. studenog 2016. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu odredbe čl. 241. u vezi s odredbom čl. 225. ZOO.

15. Dakle, tuženica je bila korisnica telekomunikacijskih usluga T. d.o.o., nije podmirila dugovanje u iznosu od 2.300,00 kn, koje je potraživanje prema Ugovoru o cesiji preneseno na tužitelja (čl. 80. ZOO), a kako nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi tuženicu oslobađala obveze plaćanja utuženih iznosa, to je temeljem odredbe čl. 84. ZOO u vezi sa odredbom čl. 9. ZOO valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, sve primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

16. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29 ZOO.

17. Sud je u točci II. ukinuo platni nalog u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka, obzirom se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi č l. 154. st. 2. ZPP, pa kako je tuženica u većoj mjeri uspjela u postupku (63%) to joj je dosuđen trošak postupka koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat joj je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. - 750,00 kn, za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 5. - 375,00 kn, za zastupanje na ročištu 20. veljače 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. - 750,00 kn, za sastav podneska od 15. svibnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. - 750,00 kn te za sastav podneska od 15. ožujka 2022. prema Tbr. 8. toč. 3. - 250,00 kn, sve uz primjenu Tbr. 42 te uz 25 % PDV-a u iznosu od 703,12 kn, a što ukupno iznosi 3.515,62 kn., dok joj je konačno dosuđen trošak u iznosu od 914,06 kn (63%-27%) Nije joj priznat trošak poštarine jer nije ničim dokazan a niti trošak za sastav podneska od 20. siječnja 2020. jer ne prileži spisu. Također joj nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2020. jer iz stanja spisa proizlazi da je to ročište odgođeno rješenjem a trošak sastav podneska od 15. ožujka 2022. nije joj priznat jer nije ocijenjen potrebnim u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

19. Temeljem odredbe čl. 30. OZ na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 27. travnja 2022.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženice